Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

EKONOMSKA POLITIKA

Ekonomska politika - Prenosimo Politiku

   

Privatizacija poljoprivredne zemlje

Milan Laketić

Novi panonski grofovi

Miroslav Mišković i Miodrag Kostić nadmašili Andriju Čekonjića. – Iako je po našem zakonu prodaja zemlje strancima zabranjena, oni je ipak kupuju

NOVI SAD – Privatizacijom poljoprivrednog zemljišta vojvođanska ravnica je dobila nove grofove koji, iako to ranije nisu radili, sada „oru” više od 300.000 hektara najplodnijih njiva u severnoj srpskoj pokrajini.
Privatizacija poljoprivrednih kombinata u ovom delu Panonije skoro je završena pošto je od 160 preduzeća prodato više od četiri petine. U dosadašnjoj trci vodi Miroslav Mišković i njegova „Delta” ispred Miodraga Kostića, odnosno njegove kompanije „MK komerc” i Petra Matijevića, poznatog mesara iz Novog Sada, pa njih trojica već „obrađuju” više od 70.000 hektara svoje i državne zemlje koju su nakon privatizacije dobili na gazdovanje.

Kompletne podatke o vlasništvu nad zemljom, verovatno niko, osim novinskih hroničara,  ne vodi pošto se poljoprivredna dobra  privatizuju na različite načine – aukcijom, tenderom, otkupom akcija i kupovinom u stečaju.

Vojvodina raspolaže sa milion i sedamsto hiljada hektara obradive zemlje, od čega je najveći deo zemlje u vlasništvu sitnih posednika. A, kako Zadružni savez ove pokrajine procenjuje, do sada je privatizovano najmanje 350.000 hektara i da je u tranzicionoj „igri” ostalo još 20 odsto zemlje. Podaci Zadružnog saveza poklapaju se sa onima koji se navode u berzanskom prospektu Vojvodine, pa je Mišković sa više od 25.000 hektara zvanično prvi na listi. Kostić ima hiljadu i po hektara manje, ali njemu se mogu pripisati poljoprivredna dobra koja su krajem prošle godine na aukciji u Novom Sadu kupili njegova majka Roksanda Kostić i direktor proizvodnje u „MK komercu” Jaroslav Stupavski. U tom slučaju Kostić je zaposeo skoro 30.000 hektara. Roksanda je za sina kupila PIK „Vojvodinu” iz Novog Miloševa, koja je gazdovala sa 5.529 hektara . Istog dana Stupavski je kupio 1.585 hektara, odnosno „Elan” iz Izbišta. Trećeplasirani  Matijević sa nešto manje od 16.000 hektara u trku je uključio sina, inače mlađeg punoletnika, Bojana pa je, kada se to sabere, posed Matijevića premašio 20.000 hektara.

Sve ove njive oni nisu uknjižili jer su postali vlasnici društvenog poseda, što je inače i predmet privatizacije, a 40 odsto državne zemlje koje su kupljeni kombinati koristili do privatizacije, dato im je na obrađivanje. Međutim, i kada  bi im se posed umanjio za 40 odsto Mišković i Kostić su po svoj prilici trenutno najveći veleposednici u Evropi, jer obojica pojedinačno imaju više zemlje nego agrouzdanica SFRJ „PKB” sa osamnaest i po hiljada hektara ili paradni konj iste države PIK „Bečej” sa 14.000 hektara, čija je tenderska privatizacija u toku. Njihovi posedi su takođe već premašili i one koje je posedovao najveći evropski latifundista između dva svetska rata grof Andrija Čekonjić, koji je do nacionalizacije, na potesu od rumunske granice do Banatskog Dvora imao 36.000 katastarskih jutara, odnosno 19.000 hektara zemlje, da bi posle nacionalizacije 1946. godine umro kao bezemljaš u najvećoj bedi.

Zemlju su kupovali vlasnik bačkopalanačkog „Nektara” Slobodan Radun, šabački biznismen Ivan Jakovljević ( 3.875 hektara), „Krmivoprodukt”, oko hiljadu hektara lokalni funkcioner DS Zoran Beronja iz Novog Sada, vlasnik „Big bula” Milenko Gačić, dve hiljade hektara u društvenom i još toliko u državnom vlasništvu...

Iako je našim važećim Zakonom o zemljištu zabranjena prodaja oranica strancima, oni su ipak na mala vrata došli u posed više od 15.000 hektara zemlje upravo zahvaljujući Zakonu o privatizaciji i njegovom tumačenju. Početkom februara ove godine Britanac Aleksander Honter, odnosno njegova firma „Kornvel”, kupio  je poljoprivredno preduzeće „Jakšićevo” iz Nove Crnje. „Jakšićevo” je bilo u stečaju od marta 2004. godine. Honter ga je kupio na javnoj licitaciji za 245 miliona dinara.  Inače, „Jakšićevo” je, pored zemlje 1.380 hektara u društvenoj svojini i 1.600 hektara državne zemlje, imalo i silos sa sušarom od 20.000 tona, farmu za tov svinja kapaciteta 10.000 tovljenika, prateće zgrade i mehanizaciju.

Stečajni upravnik „Jakšićeva” Petar Stojanović, podsetimo, izjavio je da je „sve urađeno u skladu sa zakonom i da su prodate nepokretnosti i imovina, a ne firma 'Jakšićevo' kao pravno lice”. Honter je zemlju uknjižio na firmu „Kornvel” koju je dva meseca ranije registrovao kao deoničarsko društvu u Srpskoj Crnji.

U međuvremenu, mađarski investitori su kupili „Slogu” iz Perleza, a „Agrokor” iz Hrvatske kada je kupio beogradski „Frikom”, došao je do 1.469 hektara zemlje u ataru opštine Pančevo. Kupovinom „Karneksa” kompanija „Midlend” je zaposela primarnu proizvodnju ovog giganta iz Vrbasa i oko 7.000 hektara obradive zemlje.

Sekretar Odbora za agrar Milan Prostran je, podsetimo, o kupovini stranaca, posle prodaje „Jakšićeva” kazao da po Ustavu Srbije stranci ne mogu biti vlasnici naših oranica. „Ipak, to se završava na drugačiji način, pa je formalno vlasnik domaći građanin ili se ovde osniva firma, a stvarni vlasnik je strano lice i inostrano preduzeće – objasnio je Prostran.
-----------------------------------------------------------

Koliko je nacionalizovano

U Vojvodini je nacionalizovano 668.412 hektara zemlje od oko 87.000 pojedinaca, odnosno u proseku sedam i po hektara po pojedincu. U okviru toga 84.712 hektara je oduzeto od 1.193 pojedinca koji su proglašeni za veleposednike –  kulake. U proseku je svakom kulaku oduzeto 70,5 hektara. Upravo kompleks od sedamdesetak hektara se danas u Evropi smatra optimalnim za profitabilno poljoprivredno i komercijalno gazdinstvo. Oduzeta zemlja je data na korišćenje u početku zemljoradničkim zadrugama. Mnoge zadruge su kasnije postale kombinati koji su nacionalizovanu zemlju knjižile kao državnu a društveno vlasništvo je onaj deo koji su kupovali ili na neki drugi pravni način sticali. U PKB-u od 18.500 hektara, kojima se koristi, 5.033 hektara su društvena svojina nastala otkupom od staračkih domaćinstava i od isušivanja močvara, a ostalo je državna svojina.

-----------------------------------------------------------

Veleposednici

Mišković 25.000 hektara
Kostić 24.000 hektara
Matijević 16.000 hektara

Mišković i Kostić su trenutno najveći veleposednici u Evropi, jer obojica pojedinačno imaju više zemlje nego „PKB” sa osamnaest i po hiljada hektara.

[objavljeno: 17.12.2006.]

 

 

 
 
Copyright by NSPM