Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

EKONOMSKA POLITIKA

Ekonomska politika

   

 

NIkola Malbaški

PRIVATIZACIJA NIS-a – TROŠNE KUĆE NA MENHETNU

Konsultantski konzorcijum Meril Linč-Rajfajzen je ponudio Vladi Srbije veoma "interesantan" izveštaj. Uopšten zaključak, na osnovu ponuđenog izveštaja može se formulisati sledećim stavom - NIS je trošna kuća sa malom vrednošću. Znači situacija, za Srbiju ne baš sjajna sa stanovišta buduće privatizacije NIS-a. Ali, tu su stručnjaci MLR konzorcijuma koji ipak traže rešenje kojim će vlada RS uspeti da ostvari, ipak, kakvu takvu cenu za pomenutu trošnu kuću.

No, hajde da vidimo da li je baš tako...

Vršeći analizu energetskog tržišta u Evropi, MLR konstatuje da su u poslednjih 15-20 godina ulaganja u nove rafinerijske kapacitete ograničena, a tražnja za derivatima je velika. Dalje se kaže da je zahvaljujući povećanoj tražnji eliminisan višak rafinerijskih kapaciteta koji je postojao 80-tih i 90-tih godina, što može implicitno podrazumevati da je rafinerijska prerada blizu tačke saturacije (zasićenja). A to znači da povećanje ponude derivata sa ciljem da se odgovori rastućem trendu tražnje, podrazumeva ili izgradnju novih ili kupovinu postojećih rafinerijskih kapaciteta. Prva solucija podrazumeva velika investiciona ulaganja, a druga podrazumeva kupovinu još neprivatizovanih kapaciteta u regionu. Sjajno je što su nas konsultanti obavestili da su samo još naši kapaciteti u Pančevu i Novom Sadu ostali neprivatizovani, ali je žalosno što ta činjenica nije ni malo uticala na njihov izveštaj.

Druga bitna stvar za energetsko tržište jeste sama promena u strukturi ponude sirove nafte. Kako MLR konstatuje dolazi do sve veće ponude teške kisele nafte (Rusija, Bliski Istok) zbog sve većeg pada proizvodnje lake slatke nafte u zrelim evropskim proizvodnim basenima (Severno more). Ovo je jako interesantna konstatacija kojoj se ne pridaje veliki značaj, jer kako MLR zapaža bez odgovarajućih kapaciteta za konverziju, prerada teške i kisele sirove nafte daje veće količine mazuta, a manje lakih derivata. Zatim se zaključuje da Evropska prerađivačka industrija nema dovoljno kapaciteta za konverziju pa proizvodi više mazuta, a manje lakih derivata za kojim postoji velika tražnja na tržištu. Takođe se kaže da ulaganje u takve kapacitete zahteva značajna ulaganja i nekoliko godina planiranja i gradnje . Ovo je jako bitno za privatizaciju NlS-a jer vreme za potencijalne investitore curi neverovatnom brzinom, a posle ću objasniti i zašto.

STRATEŠKI POTENCIJALI NIS-a

Gotovo stidljivo MLR nas obaveštava o određenim komparativnim prednostima u delu u kojem se analizira tržište u Centralnoj i Istočnoj Evropi (CIE) i Srbiji. Naime uzgred se ukazuje na određene strateške značaje Srbije kao komercijalnog i tranzitnog čvorišta, te se tako spominje Koridor 10, reka Dunav i nešto što je najvažnije - izgradnja Panevropskog naftovoda Konstanca - Trst. Panevropski naftovod je izuzetno značajna strateška investicija i to ne samo za zemlje EU, jer ne smemo ispustiti iz vida činjenicu da se Chevron (bivši Chevron Texaco), druga po veličini kompanija u Americi, veoma interesuje za finansiranje projekta.

Hajde da pokušamo da povežemo kockice, i vidimo šta bi to interesovalo potencijalne kupce NIS- a. MLR konzorcijum je naveo da bi moguće investitore u najvećoj meri interesovale rafinerije, i kao glavni razlog navodi snabdevanje celokupnog regiona, iako ne definiše šta bi region podrazumevao - Srbiju, Balkan ili šire.

Da sve ovo posmatramo iz drugoga ugla. Panevropskim naftovodom bi se transportovala nafta sa Urala i Bliskog Istoka, koja kao što je rečeno spada u teške sirove nafte za čiju preradu su potrebni kapaciteti u kojima Evropa oskudeva, a zahtevaju velika ulaganja kao što je MLR zaključio. Rafinerije u Pančevu i Novom Sadu se nalaze na takvom položaju da bi potencijalni investitor ulaganjem u pomenute rafinerije omogućio preradu sirove nafte i skladištenje derivata uz daleko manje transportne troškove. Naime, naftovod prolazi kroz Pančevo, a Dunav pruža mogućnost malih transportnih troškova do Novog Sada. Ulaganje u evropske rafinerije, pored inicijalno velikih izdataka, nosi i trošak transporta od Trsta. Znači više se isplati uložiti u Pančevo i Novi Sad i napraviti od njih stvarno regionalni centar naftne industrije koji će daleko prevazilaziti okvire Srbije.

Naravno, ovo je strategijsko razmišljanje, ali upravo takvo razmišljanje mora biti primarno kada govorimo o privatizaciji NlS-a. Ne radl se samo o I i II fazi privatizacije, već se mora posmatrati duži period od 20-30 godina kada se razmišlja o namerama investitora. Drugo, privatizacija NlS-a se mora posmatrati i geopolitički, jer ako su Amerikanci (Chevron) već zainteresovani za finansiranje naftovoda (čitaj kontrolu energetskih tokova), onda je i sasvim razumno interesovanje Rusije za NIS (čitaj takođe kontrola energetskih tokova). Naravno, učešće Amerike u Panevropskom naftovodu neminovno nas dovodi i do pitanja statusa Kosova jer je Amerikancima potrebna vojna i bezbedonosna logistika kako bi štitili i kontrolisali strateški važan projekat za njih (ako uzmemo u obzir tendenciju u promeni strukture ponude nafte i buduću zavisnost EU od iste). Da skratimo, onaj ko kupuje NIS kupuje položaj, budućnost i strateški uticaj u sledećih 50-tak godina na ovom prostoru. A mi na žalost nismo pokušali vezati prodaju NIS-a za podršku na predstojećim pregovorima oko statusa Kosova.

METODOLOŠKI «TROJANCI»

Naravno da ovo ne postoji u izveštaju. A šta još postoji u izveštaju MLR-a? Postoji nekoliko "trojanaca" koji imaju za cilj da ukažu na NIS kao trošnu kuću. Poprilično se marginaiizuje aktivnost NlS-a na istraživanjima i proizvodnji. Napominje se da nalazišta i koncesije nisu toliko značajna i da bi njihova dalja eksploatacija zahtevala značajno ulaganje kroz primenu moderne tehnologije i "iskustvo" koje potencijalni investitori imaju. Nisu značajna, ali istovremeno se od vlade traži da pruži jasne garancije i sigurnost eksploatacije istih kroz promenu nekoliko zakona!

Rafinerijska prerada je "ocrnjena", i čak je napomenuto, da će ukidanjem ograničenja na uvoz derivata, ostale rafinerije u Jugoistočnoj Evropi sa viškom rafinerijskih kapaciteta (iako smo na početku naveli da postoji nedostatku prerađivačkih kapaciteta u Evropi) moći da snabdeva Srbiju. Ovo je očit primer «trojanca» tj. direktnog umanjenja potencijalne vrednosti NIS-a!

Trojanac postoji i kod skladištenja, gde konsultanti konstatuju da je NIS vlasnik svih skladišnih terminala koji se koriste za distribuciju derivata u Srbiji. Navode se tri opcije od kojih se predlaže ona koja podrazumeva stavljanje terminala u isti paket sa ostatkom NIS-a, uz nametanje garancija koje bi obezbedile isti otvoreni pristup za sve kompanije na tržištu. Predlaže se da bi garancije morale da sadrže tarife za korišćenje skladišnih objekata. Trojanac je u tarifama jer se pomera priča sa skladišnih objekata na tarife, tako da skladišni objekti bezbolno prolaze uz marginalizovanje njihovog strateškog značaja za potencijalnog kupca. Znači u ovom slučaju ne radi se toliko o obezvređivanju vrednosti koliko o neisticanju potencijalne značajnosti skladišnih objekata za kupca, posebno ako imamo u vidu prethodnu analizu koju sam izneo.

Promišljanja MLR konzorcijuma o smanjenju kapaciteta rafinerije Novi Sad takođe indirektno utiču na obezvređivanje vrednosti NlS-a, jer kao utemeljenje imaju samo delimično u aktuelnom stanju, a potpuno ignorišu napred navedene tržišne i strategijske promene u eksternom okruženju.

PRIVATIZACIONI ĆORSOKAK

Na kraju kao šlag na tortu ide i faza privatizacije, prodaja 37.5% udela strateškom investitoru, i to kakva prodaja!!! Naime za 25% udela postoji tržišno nadmetanje, a dodatnih 12.5% ide kroz uvećanje nominalnog kapitala putem povećanja u iznosu od 1.63 miliona novoizdatih akcija. Na osnovu pretpostavke vrednosti nominalnog akcijskog kapitala od 1.2 mlrd USD proizilazi da je nominalna vrednost jedne akcije oko 148 USD. Da napomenemo na početku, pretpostavka o nominalnoj vrednosti i nije toliko bitna za poentu koju želim da istaknem, ali će dobro poslužiti za igru brojevima.

Pretpostavimo sada, čisto teorijski, da će tržišno nadmetanje biti fer (bez dogovaranja) i da potencijalni investitori uviđaju strateški važan položaj NlS-a u periodu od 50 godina (ono što MLR nije potencirao, a napred je ukazano).

I slučaj

Tržišna cena od 300 USD po akciji znači da Vlada prodaje 25% NlS-a za 611 mil USD i da omogućava kupcu kupovinu oko 1.6 miliona akcija po ceni od 241 mil USD. Ako sada gledamo ukupan fond akcija nakon povećanja od 1.6 miliona, koji iznosi 9.78 miliona akcija, onda možemo da konstatujemo da će potencijalni kupac kupiti oko 21% akcija po ceni od 300 USD i 17% po ceni od oko 148 USD.

II slučaj

Ostvarivanje tržišne cene od 500 USD po jednoj akciji podrazumevalo bi da Vlada prodaje 25% NlS-a za milijardu USD i da omogućava kupcu kupovinu 1.6 miliona akcija po ceni od 241 mil USD. Ako sada gledamo ukupan fond akcija nakon povećanja od 1.6 miliona, koji iznosi 9.78 miliona akcija, onda možemo da konstatujemo da će potencijalni kupac kupiti 21% akcija po ceni od 500 USD i 17% po ceni od 148 USD.

III slučaj

Tržišna cena 700 USD po akciji znači da prodaja 25% NlS-a za oko 1,4 mlrd USD i da omogućava kupcu kupovinu 1.6 mil. akcija po «subvencionisanoj ceni» od 241 mil USD, pa će potencijalni kupac kupiti oko 21% akcija po ceni od 700 USD i oko 17% po ceni od 148 USD.

Poenta je u sledećem - strateški značajan položaj NlS-a podrazumeva da će investitor želeti veoma brzo da izvrši značajna investiciona ulaganja (predviđen završetak panevropskog naftovoda 2012. godina) kako bi brzo iskoristio sve potencijalne mogućnosti koje NIS pruža, a MLR nije dovoljno istakao. A to znači da mi u stvari nekoga "častimo" za ono što on svakako namerava da uradi - izvrši značajna ulaganja! To je kao kada bi prodavali stan za recimo trećinu manju cenu osobi koja nam obeća da će ga okrečiti i staviti nove podove.

Matematika je sasvim prosta. Pretpostavimo da u startu prodajemo 35% umesto 25%, ali sada bez dokapitalizacije.

U I slučaju, kada smo pretpostavili da će tržišna cena dostići 300 USD, ostvarili bismo prihod od 856 mil USD, što znači u odnosu na predloženu I fazu privatizacije bolju vrednost za 3.5 mil USD (ako uzmemo u obzir dokapitalizaciju od 241 mil USD). A ako gledamo samo prihod Vlade bez dokapitalizacije, onda bismo imali bolji finansijski rezultat za 244 mil USD.

U II slučaju, kada smo pretpostavili da će tržišna cena dostići 500 USD, ostvarili bismo prihod od oko 1,4 mlrd. USD, što znači u odnosu na predloženu I fazu privatizacije bolju vrednost za oko 166 mil USD. A prihod Vlade bez dokapitalizacije bi bio viši za 407 mil USD.

U III slučaju, ako tržišna cena dostigne 700 USD prihod je oko 2 mlrd USD, što znači u odnosu na predloženu I fazu privatizacjje bolju vrednost za 330 mil USD. A prihod Vlade bez dokapitalizacije bi se povećao za 570 mil USD.

Znači, što bude veća tržišna vrednost NlS-a pri kupovini 25% udela, to ćemo ispasti smešniji! Stoga bi bolji finansijski rezultat bio da se prodaje u startu 35% ili pak da se prodaje samo 25%, bez ekstra bonusa. No u ovoj igri cifara se često potpuno zaboravljaju i drugi benefiti za NIS i celo društvo: razvojni planovi i otvaranje kvalitetnih radnih mesta. Ovako niska cena za naftnu kompaniju u vreme ekstremno visoke cene nafte i profita u naftnoj industriji bi jedva bila opravdana garancijama budućeg kupca da će od NIS-a napraviti kompaniju od regionalnog značaja. U suprotnom, a ka tome se neminovno ide jer se skoro čitav proces tenderske privatizacije prepušta stranim konsultantima, to je rasprodaja «porodičnog imanja».

NIS možda jeste porodična trošna kuća, ali na MENHETNU!

 

 

 
 
Copyright by NSPM