Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

EKONOMSKA POLITIKA

Ekonomska politika / Prenosimo Danas

   

 

Tanja   Stanković

Zašto je Srbiji potreban nov aranžman sa MMF?

Svakoj vladi, pa i našoj, sigurno je daleko ugodnije ako može sama da vodi ekonomsku politiku nego ako to čini pod pritiskom sa strane. Stoga se možda ne treba čuditi što Vlada Srbije posle veoma teških jednogodišnjih pregovora sa Međunarodnim monetarnim fondom, tokom 2005. godine, oko završetka trogodišnjeg finansijskog aranžmana nije požurila da odmah započne pregovore o novom, nalazeći u čekanju ishoda crnogorskog referenduma dosta dobar izgovor. Ovih dana iz Vašingtona je nagovešteno da bi krajem maja moglo da dođe i do formalnog podnošenja zahteva Vlade Srbije za početak pregovora o novom aranžmanu.

     Ali, isto tako je odmah upozoreno da za to postoje dva uslova. Prvi je vezan za ocenu eksperata MMF o tome kako Vlada Srbije ispunjava preuzete obaveze iz zaključenog trogodišnjeg aranžmana, a njihov spisak nije baš tako mali. Drugi je da Vlada na uvid MMF stavi svoj koncept ekonomske politike kako bi njegovi stručnjaci mogli da ga prouče i vide da li MMF takvu politiku može da podrži ili ne.

      UOBIČAJENI   USLOVI

     Za dobre poznavaoce prilika ničeg neobičnog nema u ovim uslovima. Štaviše, reklo bi se uobičajena predviđena procedura. S jedne strane, na izveštavanje MMF o postignutim rezultatima u ekonomskoj politici Srbija se obavezala prihvatajući Statut MMF čijim su članom četiri predviđene redovne konsultacije vezane za makroekonomsku situaciju u zemlji, kao i post program monitoringa nakon okončanja aranžmana. S druge, uloga MMF nije da ikome nametne reforme, nego da podrži Vladu koja ima viziju, ali i strategiju sprovođenja reformi.

      Za one koji nisu baš preterano veliki ljubitelji MMF najavljeni dolazak Misije MMF bio je dobar povod za aktuelizovanje dileme treba li Srbiji uopšte sporazum sa ovom finansijskom organizacijom ili ne, uz obavezno vraćanje na priču da nama krediti ove institucije nisu potrebni s obzirom na stanje naših deviznih rezervi. Za one koji su decidno tvrdili da je MMF najviše zaslužan što se Srbija tokom prethodne godine ponovo vratila na reformski kurs ovo je dobra prilika da naglase da je Vlada u protekla četiri meseca pokazala da nije sposobna da odgovorno i hrabro samostalno vodi ekonomsku politiku.

       Prema njihovom mišljenju, naime, bilo je logično očekivati da će Vlada, recimo početkom januara izaći sa jasnom ekonomskom politikom za celu godinu i planom o tome šta će uraditi u svakom kvartalu. Naravno i da onda već na kraju prvog kvartala javnosti položi račune o tome u kojoj meri je taj plan ostvaren i objasni zašto nije. Umesto toga, Vlada se ni našta ne obavezuje, ni jedan zadatak ne oročava pa tako izbegava i da kaže u čemu se kasni i koliko to košta.

        Dolazak Misije MMF u Beograd se zato očekuje kao prilika da se i javnost Srbije upozna sa tim da li zaista ima ozbiljnih problema, na primer sa punjenjem republičke kase kako neki eksperti tvrde ili ne i kolike su šanse da bude ostvaren planirani budžetski suficit od 2,5 odsto BDP uz smanjenje ukupnih javnih rashoda za najmanje jedan odsto BDP. Naravno, i kakve su posledice ako se to ne dogodi. Pošto se Vlada Srbije obavezala da   će politiku zarada u javnom sektoru strogo držati pod kontrolom, ovo bi trebalo da bude i šansa da se čuje kako je to dobrom broju lokalnih samouprava pošlo za rukom da i pored jasnih zakonskih odredaba prekorače planirani nivo porasta zarada zaposlenih od devet odsto i zašto je Vladi bilo potrebno više od tri meseca da na to reaguje i to javno, preteći da će onima koji plate nisu vratili na predviđeni nivo uskratiti budžetske prihode koji im inače slede. Naravno, i kako Vlada kontroliše rast zarada u javnim preduzećima gde je planirana granica od 10,3 odsto.

        Misija MMF pri tom sigurno je neće imati puno razumevanje za pravdanja ministara u Vladi Srbije da im nezadovoljni prosvetari ili zaposleni u EPS permanentno prete štrajkom zbog po njihovim računicama neadekvatnih korekcija plata i to naprosto zato što se smatra da u ekonomskoj politici koja je sa Vladom Srbije dogovorena, a koja podrazumeva ozbiljno smanjenje javne potrošnje, mesta popuštanju pod pritiscima ne bi smelo da bude. Druga strana iste medalje je preuzeta obaveza racionalizacije broja zaposlenih u javnim preduzećima EPS i ŽTP što omogućava veći porast pojedinačnih zarada kod onih koji u sistemu ostaju.

         Posle izbora privatizacionog savetnika za NIS ili, kako u sporazumu MMF i Vlade Srbije stoji, savetnika za dve rafinerije, u javnosti se stiče utisak da se na planu reformi realnog sektora ne radi bog zna šta. A trebalo bi podsetiti da je Vlada recimo obećala da će u odeđenom roku da razdvoji neosnovne aktivnosti u ŽTP, izdvojene non kor delatnosti iz drugih javnih preduzeća ponuditi na prodaju, da će omogućiti da se sva preduzeća bar jednom tokom ove godine nađu u portfoliu Agencije za privatizaciju. Dok domaći stručnjaci tvrde da se sa završetkom privatizacije značajno kasni, da stečaji ne idu planiranim tempom, jednostavno da se uz otvaranje mnogih afera vezanih za proces privatizacije ponovo gubi korak u ovom značajnom segmentu ekonomske politike, zvaničnici to spore.

        INFLACIJA   OZBILJAN   PROBLEM

        Posebna priča je svakako inflacija koja je inače bila predmet izuzetno pažljivo odmerenih zaključaka MMF prilikom okončanja trogodišnjeg aranžmana. U završnim razgovorima vođenim sa predstavnicima naše vlasti, podsetimo, Pirita Sorsa koja je tada predvodila misiju MMF više puta je isticala da je inflacija veliki problem sa kojim se suočava Srbija, jer njen nekontrolisani uzlet ozbiljno podriva krhku makroekonomsku stabilnost uspostavljenu tokom trajanja aranžmana. Tada je, istina, bilo reči pohvale na račun smanjenja deficita u tekućem računu plaćanja, ali su sada iz Vašingtona pristigla ozbiljna upozorenja da se stvari pogoršavaju i na tom planu.

         Jednom rečju, makroekonomska ravnoteža, koju kartakteriše visoka inflacija i deficit spoljnotrgovinskog bilansa, je u značajnoj meri uzrokovana, smatraju stručnjaci MMF, ograničenim restrukturiranjem i slabom finansijskom disciplinom preduzeća u državnom i društvenom vlasništvu. Uz to registrovan je rast evrizacije bankarske pasive, što onemogućava uspešnu primenu monetarne politike u domenu kamatnih stopa. Otuda su eksperti MMF insistirali već u svom martovskom izveštaju na što bržoj prodaji preostalih državnih banaka gde najvažniji problem vide u tome što njihovo poslovanje nije zasnovano na principima tržišta, već su pod uticajem Ministarstva finansija i Agencije za osiguranje depozita, uz ocenu da ove banke imaju otežan pristup kapitalu, a takođe zaostaju u investicijama u informacione tehnologije i upravljanju kreditnim rizikom, pa je otuda i sve veći stepen nenaplativosti kredita koje odobravaju.

      Insistiranje na pojačanoj ulozi NBS kao supervizora je samo potenciranje odredaba novog zakona o bankama koji je i usvojen pod pritiskom MMF krajem prošle godine, a nagoveštaj neophodnih novih mera centralne banke rezultat uočenih problema u monetarnoj sferi koja očito ne može da se izbori sama sa inflatornim pritiscima.

      Očito, ima dosta toga što će članovi Misije MMF kada stignu u Beograd sigurno je staviti pod lupu, a neće biti baš prijatno za članove naše delegacije. No, to je cena koja se mora platiti i na koju nas niko nije primorao. Koliko će sve to imati uticaja na razgovore o novom aranžmanu, teško je u ovom trenutku procenjivati. Lako bi se međutim moglo dogoditi da praktično cela 2006. prođe bez nekog čvrstog aranžmana sa MMF. To bi možda mogla da bude dobra prilika da se pokaže koliko je Vlada zaista spremna da vodi jednu odgovornu ekonomsku politiku. Kakvi će rezultati biti postignuti pri tom neće biti nimalo beznačajno.

       U svakom slučaju, Srbiji je nov sporazum sa MMF nužno potreban, ne da bi imala matricu koju mora ispunjavati, već kao međunarodna legitimacija njenog daljeg reformskog razvoja i to u trenucima kada se nalazi u ključnoj fazi tranzicije u kojoj mesta kalkulisanju i opuštanju nema. Ta joj pomoć MMF   može biti dragocena i na domaćem terenu kako bi lakše savladala moguće otpore vezane za restrukturiranje javnih preduzeća. Ako ni zbog čega drugog ono jer se naprosto pokazalo da politički manje košta ako se za sve negativne posledice okrivi MMF. U tome smo se bar do sada izvežbali.

                                                                                                     

                      

            

 
     
     
 
Copyright by NSPM