Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

EKONOMSKA POLITIKA

Ekonomska politika

 

 

Mlađen Kovačević

SPOLjNI DUG I STEPEN SPOLjNE ZADUŽENOSTI SRBIJE (I)

O visini spoljnog duga i stepenu spoljne zaduženosti Srbije postoje dijametralno suprotna gledišta. Bivši potpredsednik v lade j e tokom 2006. godine više puta isticao da se SFR Jugoslavija raspala pod teretom spoljnog duga Srbije, ali da je nakon otpisa 66 odsto duga prema Pariskom klubu i 62 odsto duga prema Londonskom klubu poverilaca problem spoljnog duga rešen. Ministar finansija u bivšoj Vladi više puta je istakao da se Srbija nalazi u grupi srednjezaduženih i da se približava grupi niskozaduženih zemalja. S druge strane, međunarodne institucije i brojni domaći ekonomisti ističu da je Srbija visokozadužena zemlja, da spoljni dug vrlo dinamično raste, da je on jedan od tri najveća problema privrede Srbije i da preti realna opasnost da ona kroz nekoliko godina zapadne u ozbiljnu dužničku krizu.

Cilj ovog rada je da: a) pokaže koliki je spoljni dug Srbije i koliki je stepen njene spoljne zaduženosti bio u vreme raspada SFR Jugoslavije; b) da pokaže šta se dešavalo sa njenim spoljnim dugom i stepenom spoljne zaduženosti u periodu 2000–2005 . godine; v ) da analizira kretanje i stanje spoljnog duga i spoljne zaduženosti u 2006. godini; g) da prikaže dinamičan rast spoljnog duga u prvih cedam meseci 2007. godine; d) da ukaže na opasnost upadanja Srbije u tešku dužničku krizu sa nesagledivim teškim ekonomskim i socijalnim posledicama.

Kretanje spoljnog duga u periodu 2000–2005. godine

U godinama raspada SFR Jugoslavije, tj. 1990. i 1991. godine, Srbija je imala relativno nizak iznos spoljnog duga – oko 6,4 milijarde dolara. (1) S obzirom na to da je ona u 1990. godini imala bruto domaći proizvod od preko 20, a izvoz robe i usluga 7,1 milijardi dolara, Srbija je po strožim kriterijumima međunarodnih finansijskih institucija bila u grupi srednjezaduženih zemalja. Prema blažim kriterijumima tih institucija, na primer Svetske banke, Srbija je u tim godinama de fakto bila u grupi niskozaduženih zemalja. (2)

Zbog sankcija Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija i prekida platnog prometa sa SR Jugoslavijom međunarodnih i nacionalnih finansijskih institucija, SR Jugoslavija od septembra 1992. nije izmirivala svoje finansijske obaveze prema međunarodnim finansijskim institucijama i drugim poveriocima. Za vreme sankcija, ona nije koristila nove kredite i zajmove. Međutim, sve međunarodne finansijske institucije, Pariski klub, Londonski klub i ostali poverioci knjižili su redovne i zatezne kamate na sve spoljne dugove Srbije, pa je krajem 2000. godine njen spoljni dug dostigao 10,83 milijard e dolara, od čega je državni dug iznosio 9,35 milijardi dolara. Pošto je u toj godini bruto domaći proizvod Srbije iznosio samo oko desetak, a izvoz robe i usluga samo oko 2,179 milijardi dolara, Srbija je po stepenu spoljne zaduženosti bila u grupi desetak najzaduženijih zemalja.

Zbog svega toga, međunarodnim finansijskim institucijama i vladama razvijenih zemalja i domaćim kompetentnim institucijama bilo je potpuno jasno da Srbija ne može servisirati svoje narasle visoke spoljne dugove. Nakon normalizovanja odnosa sa međunarodnim finansijskim institucijama i zemljama najvećim poveriocima, Vlada SR Jugoslavije preduzima mere kako bi se otpisale dve trećine spoljnog duga prema Pariskom i Londonskom klubu. Zbog toga, ali verovatno i zbog saznanja u zemljama koje čine Pariski klub da SR Jugoslavija, odnosno Srbija , objektivno ne može uredno servisirati spoljni dug, 2001. godine Pariski klub je odmah otpisao 51 odsto tadašnjeg duga SR Jugoslaviji, što je iznosilo približno 2,6 milijardi dolara tadašnje vrednosti te valute. Uz to, taj klub je obećao da će otpisati još 15 odsto spoljnog duga SR Jugoslaviji, ali tek po dobijanju pozitivne ocene Međunarodnog monetarnog fonda o uspešnom izvršenju trogodišnjeg finansijskog aranžmana sa SR Jugoslavijom. Dodajmo da je sa tim k lubom dogovoreno da period počeka za otplatu preostalog duga bude pet godina i da se preostali deo otplaćuje naredn e 22 godine. Zbog izuzetno teške situacije i nemogućnosti urednog servisiranja spoljnog duga, Svetska banka je u maju je 2001. „izuzetno i privremeno“ Jugoslaviji podarila tzv. IDA status na tri godine, što je značilo da se njoj pri reprogramiranju, otpisu postojećih dugova i pri odobravanju novih zajmova daju povlastice koje važe za najsiromašnije zemlje. Po tom osnovu, SR Jugoslavija je koristila zajmove i fondove Međunarodnog udruženja za ra z voj (IDA) na rok od 20 godina, sa počekom od 10 godina, bez kamate i uz proviziju od samo 0,75 odsto. Nakon svega toga među zvaničnicima SR Jugoslavije i Srbije naglo je porastao optimizam i vera da će se vrlo težak problem spoljnog duga brzo i uspešno rešiti.

Tako je, na primer, na savetovanju ekonomista koje je organizovalo Naučno društvo ekonomista, krajem 2001. godine, tadašnji potpredsednik Savezne vlade i ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom prof. Miroljub Labus dokazivao da će nakon sporazuma sa Pariskim klubom i verovatnim sličnim sporazumom sa Londonskim klubom, zbirni „spoljni dug Srbije i Crne Gore smanjiti sa oko 12 na 7 milijardi dolara i da će se tako stvoriti šansa da se privreda u naredne tri godine oporavi i da se time omogući solidna osnova za razvoj, jer u tom slučaju spoljni dug neće biti prepreka za dinamičan rast i razvoj privrede“ (Labus, 2002, s. 22 – 23).

Sredinom 2002, odnosno nakon otpisa 51 odsto duga prema Pariskom klubu, stručnjaci MMF -a kreirali su mogući scenario održivosti spoljnog duga SR Jugoslavije za period 2002 – 2010. godine. U tom scenariju bio je projektovan od 2002. godine, pa zaključno sa 2010, znatno dinamičniji rast izvoza od uvoza, što bi rezultiralo time da se od 2003. godine sistematsk i smanj uje deficit tekućih transakcija sa inostranstvom s a 1,722 (u 2003) na samo 914 miliona dolara (u 2010. godini ). Uz to, rezultat toga bi bio: a) smanjenje maksimalnog iznosa spoljnog duga od 10,13 milijardi dolara u 2004. go dini na 8,9 milijardi dolara u 2010; i b) rast deviznih izdataka po osnovu servisiranja spoljnog duga sa 467 miliona dolara (u 2003) na milijardu i 630 miliona dolara u 2009. godini (tabela 1)

Tabela 1: Scenario MMF -a za održivost spoljnog duga
SR Jugoslavije u periodu 2003 – 2010. godine

(u milionima američkih dolara i u procentima)

 

2003 .

2004 .

2005 .

2006 .

2007 .

2008 .

2009 .

2010 .

Rast izvoza u dolarima (u %)

16,4

16,4

15,0

13,0

11,0

10,3

10,3

9,5

Rast uvoza u dolarima (u %)

9,9

8,3

8,1

7,0

6,4

6,3

6,3

6,3

Deficit tekuć ih transakcija sa inostranstvom (u milionima dolara, bez donacija)

1.722

1.623

1.449

1.636

1.282

1.176

1.139

914

Spoljni dug (u milijardama dolara)

9,397

10,130

9,706

9,840

9,780

9,472

9,036

8,908

Otplata spoljnog duga (u milionima dolara)

467

719

852

1.107

1.315

1.512

1.630

1.308

Izvor: JMF (2002).

U tom radu stručnjaci MMF -a su ukazali na mogućnost ozbiljnih problema eksterne likvidnosti SRJ u slučaju: a) sporijeg rasta bruto domaćeg proizvoda – od 8 odsto godišnje (ali izraženo u američkim dolarima tekuće vrednosti); b) sporijeg rasta izvoza i direktnih stranih investicija.

Pored navedenih upozorenja, stručnjaci MMF -a ipak su ostali na pozicijama osnovnog scenarija koji podrazumeva spor rast uvoza, dinamičan rast izvoza i direktnih stranih investicija, pa su projektovali dodatno uzimanje kredita i zajmova u prvim godinama navedenog perioda. Bitno je naglasiti da su oni očekivali da će neto zaduživanje u drugoj polovini tekuće decenije preći u duboko negativnu sferu, odnosno da će otplate biti osetno veće od novog zaduživanja, što bi imalo za posledicu navedeno smanjenje apsolutnog nivoa spoljnog duga SR Jugoslavije na samo 8,9 milijardi dolara u 2010. godini.

Najveći deo otpisanog duga prema Pariskom klubu realizovan je u 2002. godini. Međutim, u toj godini Srbija je uzela novih srednjoročnih i dugoročnih kredita i zajmova u iznosu od 680 miliona dolara, a odloženo plaćanje po osnovu uvoza nafte i gasa iznosilo je 158 miliona dolara, što je, uz preračunavanje dugova u evrima, drugim konvertibilnim valutama i specijalnim pravima vučenja u slabiji dolar i dopisivanjem kamata, kao i isplatu malog dela glavnice, imalo za rezultat da je spoljni dug Srbije, izražen u dolarima, na kraju 2002. godine bio veći nego krajem 2000, tj. iznosio je 11,23 milijarde. Međutim, zbog izraženog jačanja evra i nekih drugih, sa stanovišta teme, manje važnih valuta, spoljni dug Srbije izražen u evrima iznosio je 10,768 milijardi, tj. bio je za 7,6 odsto manji nego 2000.

Stručnjake Međunarodnog monetarnog fonda zabrinuo je visok rast deficita tekućih transakcija SR Jugoslavije sa inostranstvom, pa su u 2003. godini kreirali scenario njegove održivosti, usvajajući pri tome niz problematičnih pretpostavki. Uz početni stav da relativna veličina deficita tekućih transakcija SR Jugoslavije (prema BDP -u), odnosno državne zajednice SCG – mora sistematski, iz godine u godinu, biti smanjivan a i da u 2010. bude gotovo četiri puta manj a nego 2003, proizašao je i nalaz da će se iznos spoljn og dug a od 2004. godine sistematski smanjivati – sa 11,232 (2004) na 10,594 milijarde dolar a u 2010. godini. U skladu sa tim iznosima duga, i procenjeni godišnji iznosi plaćenih anuiteta bili su relativno skromni, što pokazuju podaci u tabeli 2.

Tabela 2 : Pretpostavke održivosti deficita tekućeg platnog bilansa
Srbije i Crne Gore u periodu od 2003
2010. godine

(u milionima dolara i u procentima)

 

2003 .

2004 .

2005 .

2006 .

2007 .

2008 .

2009 .

2010 .

Porast izvoza (u %)

23,2

16,4

15,0

13,0

11,0

10,3

10,3

9,5

Porast uvoza (u %)

16,7

6,2

6,2

6,5

6,5

6,3

6,3

6,3

Deficit tekuć ih transakcija sa inostranstvom (u mil. dolara)

1760

1667

1444

1340

1286

1103

822

707

Od nos deficita t ekuć ih transakcija i BDP (u %)

8,9

7,9

6,5

5,7

5,2

4,1

2,8

2,3

Bruto spoljni dug (u mil. dolara)

10358

11232

11169

10985

11052

10977

10719

10594

Odnos spoljnog duga i BDP (u %)

52

53

50

47

45

41

37

34

Godišnji anuitetu (u mil. dolara)

488

682

858

1088

1354

1557

1735

1594

Odnos anuiteta prema izvozu (u %)

12,2

14,8

16,3

18,5

20,9

21,9

22,3

18,8

Odnos anuiteta prema BDP (u %)

2,5

3,2

3,8

4,6

5,5

5,8

6,0

5,1

Izvor: JMF, 2003. Serbia and Montenegro: First Review Under the Extended Arrangement, JMF Country Report No, 03/151, Washington BC, Anex IV.

U jesen 2003. godine pojav ila se publikacija Konkurentnost privrede Srbije, koju je po narudžbini NBS -a, a pod okriljem Džeferson instituta i izjavi direktora projekta Arona Presnala uradio „tim najboljih srpskih ekonomista“, i u njoj se razmatra održivost spoljnog duga. U tom radu prvi put se pojavljuje projekcija tekućeg platnog bilansa Srbije, zaključno sa 2010. godinom. I u tom radu projektovan je znatno brži rast izvoza robe i usluga od rasta njihovog uvoza, što je trebalo da rezultira smanje njem deficita u spoljnotrgovinskoj razmeni. U njemu je projektovan vrlo skroman priliv novih dugoročnih i srednjoročnih kredita, što je trebalo da dovede do blagog rast a iznosa ukupnog spoljnog duga, zaključno sa 2009. godinom, i njegovog neznatnog smanjenj a u 2010. godini. Iz toga je proizašla projekcija kontinuelnog smanjenja stepena spoljne zaduženosti meren a odnosom duga i izvoza robe i usluga, pa bi Srbija, prema tom kriterijumu, već u 2006. godini bila u grupi srednjezaduženih zemalja. Prema kriterijumima Svetske banke, jedna zemlja se svrstava u visokozadužene ako je njen spoljni dug na kraju godine više od 2,2 puta veći od vrednosti izvoza robe i usluga u toj godini. Po projekciji ovih autora, taj koeficijent bi u toj godini pao na 213 odsto. Po toj projekciji, ta mera stepena spoljne zaduženosti nastavila bi pad, i u 2010. godini Srbija bi se našla u grupi niskozaduženih zemalja jer bi taj koeficijent pao na 129 odsto, a granica za svrstavanje u ovu grupu je 132 odsto. Prema ovim projekcijama, po odnosu vrednosti spoljnog duga prema bruto domaćem proizvodu Srbija bi u svim godinama bila u grupi srednje zaduženih zemalja, ali bi u 2010. godini došla do same granice koja deli zemlje na srednje i nisko zadužene, što pokazuju podaci u tabeli broj 3.

Tabela 3 : Projekci je izvoza, uvoza, salda tekućeg platnog bilansa, spoljnog duga i stepena spoljne zaduženosti Srbije u periodu 2003 2010. godine

(u milionima dolara i procentima)

 

2003 .

2004 .

2005 .

2006 .

2007 .

2008 .

2009 .

2010 .

Izvoz roba i usluga

4366

4989

5616

6558

7598

8644

9808

11102

Uvoz robe i usluga

7818

8264

8736

9554

10448

11525

12713

14023

Saldo robe i usluga

-3452

-3275

-3120

-2996

-2849

-2880

-2905

2921

Saldo tekućeg bilansa (bez donacija)

-1896

-1830

-1714

-1491

-1279

-1187

-1030

-844

Tekući bilans/BDP

-9,3

-8,91

-8,24

-6,71

-5,39

-4,66

-3,78

-2,89

Stanje spoljnog duga

11863

12751

13456

13962

14212

14386

14411

14328

Spoljni dug/izvoz robe i usluga

272

256

240

213

187

166

147

129

Spoljni dug/BDP

58,4

62,0

64,7

62,8

59,9

56,5

52,9

49,0

Servisiranje duga/BDP

2,13

3,42

4,10

4,73

6,24

6,60

6,72

6,10

Izvor: Džeferson institut (2003), Konkurentnost privrede Srbije, s. 330.

Nažalost, stvarnost je vrlo brzo drastično demantovala ove diletantske projekcije, a mi ih navodimo samo kako bi se videlo koliko je i „tim najboljih srpskih ekonomista“ bio u oblacima optimizma kada je projektovao uvoz, spoljnotrgovinski deficit, deficit tekućih transakcija sa inostranstvom, spoljni dug i stepen spoljne zaduženosti Srbije. Nije isključena mogućnost da je tim „najboljih srpskih ekonomista“ ocenio da je isplativo obećavati, odnosno projektovati, za zvaničnike povoljne veličine navedenih agregata.

Početkom juna 2004. godine pojavila se tzv. studija „Održivost spoljnog duga Srbije“, u kojoj su ponovo date izrazito optimistične projekcije za 2004. godinu i sve druge godine, zaključno sa 2010, što je posledica činjenice da su dva glavna „projektanta“ iste osobe koje su kreirale i navedene projekcije u publikaciji Konkurentnost privrede Srbije. (3) Kada je već krajem te godine postalo jasno da su projekcije date sredinom te godine u stvarnosti vrlo brzo surovo demantovane, u decembru iste godine obavljena je njihova aktuelizacija, ali je stvarnost i te projekcije brzo surovo demantovala.

S obzirom na ogroman nesklad između projekcija datih u ovim radovima i realizacije u sferi spoljne trgovine i deficita tekuć ih transakcija sa inostranstvom – on a ne zaslužuje bilo kakvu veću pažnju. Nešto više pažnje, eventualno, zaslužuju projekcije spoljnog duga Srbije i pokazatelji o stepenu njene spoljne zaduženosti. Od vrlo loših, krajnje nerealnih tzv. scenarija, navešćemo jedan koji je, prema našem mišljenju, najmanje loš – osnovni scenario platnog bilansa (sa manjim spoljnotrgovinskim deficitom) koji je dat u radu „Održivost spoljnog duga Srbije“. Odatle ćemo uzeti samo projekcije koje se odnose na spoljni dug i pokazatelje stepen a spoljne zaduženosti, i to u dve varijante: a) sa manjim spoljnotrgovinskim deficitom; i b) sa slabijim dolarom.

Tabela 4: Projekcije spoljnog duga i stepena spoljne zaduženosti Srbije u periodu 2004 – 2010. godine (sa manjim spoljnotrgovinskim deficitom)

(u milionima dolara i procentima)

 

2005 .

2006 .

2007 .

2008 .

2009 .

2010 .

Stanje spoljnog duga

15920

1 6673

16999

17060

16846

16563

Novo dugoročno zaduživanje

3154

4352

5377

6086

6625

7051

Servisiranje duga

1484

1343

1845

2110

2478

2680

Dug (izvoz) robe i usluga

252,2

236,5

218,3

194,5

171,6

148,8

Spoljni dug/BDP

65,7

66,0

63,7

59,7

54,8

50,1

Servisiranje duga/BDP

6,13

5,31

6,91

7,39

8,06

8,10

Izvor: NBS (2004), „Održivost spoljnog duga Srbije“, decembar 2004, s. 17.

Iako je dolar tokom 2005. godine, u odnosu na prethodnu godinu, osetno ojačao, na šta stručni tim nije računao, ipak je ostao slab u odnosu na evro i druge valute, pa smatramo da je korisno imati u vidu i drugi navedeni scenario urađen u NBS -u, a koji delom prikazuje tabela 5.

Tabela 5: Projekcije spoljnog duga Srbije u periodu 2005 – 2010.
(sa slabijim dolarom)

(u milionima dolara i procentima)

 

2005 .

2006 .

2007 .

2008 .

2009 .

2010 .

Novo dugoročno zaduživanje

1832

1540

1572

1537

1622

1722

Saldo kreditnih transakcija

857

753

362

61

- 214

- 283

Stanje duga

15920

16673

16999

17060

16846

16563

Spoljni dug/izvoz robe i usluga

345,5

324,0

299,0

266,4

235,1

203,8

Spoljni dug/BDP

65,7

66.0

63,7

59,7

54,8

50,1

Servisiranje duga/BDP

6,13

5,31

6,91

7,39

8,06

8,10

Izvor: NBS (2004) „Održivost spoljnog duga Srbije“, s. 19.

Dakle, prema ovoj projekciji, u uslovima manjeg spoljnotrgovinskog deficita (u odnosu na 2004), ali i u uslovima visokog rasta novog zaduživanja, spoljni dug bi se 2004 – 2008. god ine blago povećavao i u 2006. dostigao 16,67, a u 2008. godini 17,06 milijardi dolara. U poslednje dve godine bi se smanjivao, tako da bi u 2010. iznosio 16,56 milijardi dolara. Prema ovoj projekciji, Srbija bi već 2007. godine bila u grupi srednjezaduženih zemalja, a u 2010. na granici između te i grupe niskozaduženih zemalja.

Po scenariju koji je podraz u mevao slab dolar, novo zaduživanje bi bilo povećano u 2005. u odnosu na 2004. godinu (kada je iznosilo 1488 miliona dolara), tj. iznosilo bi milijardu i 832 miliona dolara, a u 2006. godini bilo bi manje – milijardu i 540 miliona dolara, a zatim bi stagnira l o u naredne tri godine i ponovo se povećavalo u poslednje dve. U tom slučaju, iznos spoljnog duga bi blago rastao, zaključno sa 2008. godinom, kada bi prešao 17 milijardi dolara, da bi u poslednje dve godine on bio smanjivan, pa bi u 2010. iznosio 16,56 milijardi dolara. Po ovom scenariju, Srbija bi tek 2010. godine ušla u grupu srednjezaduženih zemalja.

Krajem 2004. godine Svetska banka je produkovala jedan rad posvećen programu za ekonomski rast i zapošljavanje u Srbiji u kome se daju dva, kako se kaže, „ilustrativna scenarija“ rasta privrede i drugih makroekonomskih agregata, a među njima i onih iz sfere ekonomsko-finansijskih odnosa sa inostranstvom. Prvi scenario zasniva se na predloženom paketu mera stabilizacije i strukturnih reformi koji bi pomogao da se ostvari dinamičan privredni rast i održivost spoljnog duga. Drugi scenario zasniva se na pretpostavci nezadovoljavajuće implementacije strukturnih reformi i neuspeha u postizanju visokokvalitetnog fiskalnog prilagođavanja , što bi, sve skupa, imalo za posledicu vrlo nizak nivo ukupne faktorske produktivnosti i rast kvantitativnog odnosa spoljnog duga prema BDP -u (tabela 6).

Tabela 6: Kretanje elemenata ekonomsko-finansijskih odnosa Srbije sa inostranstvom u periodu 2004 – 2010. godine

(u %)

Scenario 1

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

Rast BDP

4,4

4,5

4,5

5,0

5,5

6,0

6,0

Odnos uvoza robe i usluga i BDP

41,2

42,8

43,5

44,2

45,1

45,5

46,0

Odnos izvoza robe i usluga i BDP

20,4

22,8

24,0

25,5

26,9

28,0

29,2

Odnos bilansa tekućeg računa i BDP

- 11,0

- 9,8

- 8,8

- 8,1

- 7,6

- 6,9

- 6,2

Odnos stranih direktnih investicija i BDB

3,1

5,0

4,0

3,4

3,4

3,1

3,1

Odnos izdataka za servisiranje spoljnog duga i izvoza robe i usluga

13,81

11,0

8,9

12,1

12,8

12,3

11,4

Odnos spoljnog duga i BDP

64,0

64,0

63,3

63,9

64,5

64,6

64,2

Izvor: Svetska banka, Republika Srbija – Program za ekonomski rast i z apošljavanje , s. 28

Scenario 2

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

Rast BDP

4,4

3,5

3,0

2,5

2,0

2,0

2,0

Odnos uvoza robe i usluga prema BDP

41,2

40,8

40,2

39,5

38,8

38,1

37,4

Odnos izvoza robe i usluga prema BDP

20,4

20,6

20,8

21,3

22,1

22,8

23,7

Odnos bilansa tekućeg računa prema BDP

- 11,0

-10,8

-9,9

-9,0

-7,8

-6,6

-5,2

Odnos stranih direktnih investicija prema BDP

3,1

2,9

2,3

2,1

1,0

1,6

1,4

Odnos izdataka za servisiranje spoljnog duga i izvoza roba i usluga

13,8

11,0

8,9

12,1

12,8

12,3

11,4

Odnos spoljnog d uga i BDP

64,0

65,4

66,5

69,7

72,4

74,1

74,9

Izvor: Svetska banka, Republika Srbija – program za ekonomski rast i zapošljavanje, s. 28.

I u ovom slučaju stvarnost je već u 2004, a pogotovu 2005. i 2006. godini , bila suprotna nizu navedenih ilustrativnih veličina. Bruto domaći proizvod je u 2004. godini povećan više nego što su stručnjaci Svetske banke pretpostavili, ali je uvoz rastao znatno dinamičnije od rasta izvoza, što je suprotno njihovim procenama. Umesto pretpostavljenog smanjenja kvantitativnog odnosa deficita tekućeg računa platnog bilansa prema BDP -u , došlo je do njegovog osetnog povećanja. Samim tim, i u ovom slučaju apriori se mora duboko sumnjati u realnost cifara za naredne godine date u „ilustrativnim scenarijima“. I pored toga, oba ova scenarija, odnosno navedene veličine u svakome od njih, imaju određenu korisnost. Iz scenarija 1 sledi da izvoz robe i usluga mora realno rasti znatno dinamičnije od rasta bruto domaćeg proizvoda i realnog rasta uvoza (koji bi trebalo da raste nešto brže od rasta bruto domaćeg proizvoda). Druga bitna poruka ovih „ilustracija“ jeste da se kvantitativni odnos deficita tekućeg platnog bilansa i bruto domaćeg proizvoda mora sistematski smanjivati, p a se predviđalo da će kvantitativni odnos spoljnog duga prema BDP -u, prema prvom scenariju , ostati uglavnom na nivou iz 2004. godine, a u scenariju 2 on bi čak, zaključno sa 2000, bio osetno povećan – čak za preko deset indeksnih poena.

Iako je u radu „Održivo st spoljnog duga Srbije “ na više mesta istaknuto da je Srbija u 2004. godini bila visokozadužena, ministar finansija, pa čak i guverner NBS -a , tokom te godine isticali su da se ona već nalazi u grupi srednjezaduženih zemalja. Pri tome su kao arg ument za tu tvrdnju isticali da je njen spoljni dug manji od 80 odsto BDP-a. Prvo, oni su pri tome ignorisali krajnje problematičan obračun BDP-a u dolarima i koji su, izraženi u dinarima, bili ekstremno po t cenjeni. Uz to, oni su ignorisali stav Svetske banke da se jedna zemlja svrstava u visokozadužene ako je veličina duga na kraju godine preko 220 odsto već a od izvoza rob e i usluga u toj g odini , a to je bio slučaj i u 2004. Na kraju, trebalo bi istaći stav u radu „Održivost spoljnog duga Srbije“ da će ona morati da uzima nove kredite kako ne bi zapala u dužničku krizu.

Kada se govori o 2004. godini, bitno je naglasiti da je u toj godini Londonski klub poverilaca Srbiji otpisao milijardu i 717 miliona dolara duga (od 2,8 milijardi dolara). Tom prilikom dogovoreno je da period počeka za otplatu preostalog duga bude pet godina, a nakon toga rok vraćanja je 20 godina, a kamat n a stopa u prvih pet godina za preostali dug je 3,75 odsto, a preostalih 15 godina 6,75 odsto sa ranijim otpisom od Pariskog kluba, t o je značilo da je od početka 2001. pa zaključno sa 2004. godinom Srbiji otpisano nešto preko četiri milijarde dolara. I pored toga, spoljni dug Srbije na kraju 2004. godine iznosio je 14,1 milijardu dolara (od toga 9,655 bio je državni ili državno garantovani dug).

U 2004. godini Srbija je uzela do tada rekordan nivo srednjoročnih i dugoročnih kredita – čak milijardu i 568 miliona dolara, kao i rekordan nivo kratkoročnih kredita i depozita – 449 miliona dolara. Ali samo zahvaljujući velikom otpisu duga prema Londonskom klubu, iznos spoljnog duga izražen u dolarima nije znatnije povećan u o d nosu na kraj 2003. godine.

U 2004. godini znatno je povećan spoljni dug privatnog sektora, pa je na kraju godine iznosio 4,44 milijarde dolara, tj. bio je za 37 odsto veći nego krajem 2003. godine. S obzirom na činjenicu da je u 2004. godini 57 odsto spoljnog duga Srbije bilo nominirano u evrima (30 odsto u dolarima), nagli rast vrednosti evra prema dolaru znatno je uticao na rast vrednosti duga izraženog u dolarima. S druge strane, otpis 62 odsto duga od Londonskog kluba i smanjenje vrednosti 30 odsto duga u dolarima po osnovu jačanja evra rezultirali su u smanjenju spoljnog duga Srbije obračunatog u evrima, tako da je on krajem te godine iznosio 10,35 milijardi.

U skladu sa stavom zauzetim u radu „Održivost spoljnog duga Srbije“, prihvaćenim u NBS sredinom 2004. godine, da Srbija neće upasti u dužničku krizu samo ako se dodatno zadužuje, krajem 2004. godine Narodna banka Srbije je za 2005. godinu projektovala dodatno korišćenje stranih kredita u iznosu od 2,194 milijarde dolara, a od toga 801 milion (ili 37 odsto) bili bi državni ili državno garantovani krediti. Po svemu sudeći , stručne službe NBS -a su očekivale da će u 2005. godini (kako je 2001. godine bilo predviđeno), biti otpisano 15 odsto duga prema Pariskom klubu, tj. oko 650 – 700 miliona dolara, pa se u Godišnjem izveštaju NBS -a iz 2004. godine (str. 144) za 2005. najavljuje smanjenje inostranog duga Srbije u neto iznosu. Stručne službe NBS -a nisu očekival e preokret u odnosima evro/dolar, tj. rast vrednosti dolara , koj i je doprineo usporavanju rasta vrednost i ukupnog spoljnog duga izraženog u toj valuti, ali je u izvesno j meri uticala na rast duga izražen og u evrima. Do otpisa 15 odsto duga prema Pariskom klubu u 2005. godini nije došlo, što je apriori značilo da će u toj godini biti veći iznos kumulativa spoljnog duga od projektovanog u navedenim scenarijima i projekciji NBS, ali ne u toj meri kako se to dogodilo.

Spoljni dug Srbije nastavio je da dinamično raste u prv oj polovini 2005. godine i znatno je prevazišao veličine koj e je prethodno projektovala NBS, a pogotovu one koje je u 2002. i 2003. godini projektovao MMF. Verovatno i zbog toga, stručne službe MMF -a su sredinom 2005. godine ponovo uradile scenario kretanja spoljnog duga Srbije i Crne Gore, kao i godišnjih anuiteta po osnovu tog duga i odnosa anuiteta prema BDP -u i prema izvozu robe i usluga za period 2005 – 2010. god ine, koje su zaista bile krajnje upozoravajuće, pa i zabrinjavajuće, ali su oni, možda baš zato, u političkoj i stručnoj javnosti ostal i potpuno nezapaženi. Naime, one su procenile da će spoljni dug Srbije i Crne Gore na kraju 2005. godine iznositi 15,173 milijarde dolara, a da će nakon toga relativno blago rasti, tako da će na kraju 2006. godine iznositi 16,075, a u 2010. 18,599 milijardi dolara.

O no što posebno zabrinjava jesu projektovani kvantitativni odnosi: a) iznos sredstava za servisiranje spoljnog duga i bruto domaćeg proizvoda; b) iznos sredstava za servisiranje spoljnog duga i vrednosti izvoza robe i usluga; i c) odnos anuiteta prema budžetskom prihodu. Posebno su bile zabrinjavajuće obračunate apsolutne veličine deviznih sredstava za godišnje servisiranje tog duga, što pokazuju podaci u tabeli 7.

Tabela 7: Projektovane apsolutne i relativne veličine spoljnog duga Srbije i Crne Gore u periodu 2005–2010. godine

 

2005 .

2006 .

2007 .

2008 .

2009 .

2010 .

Bruto spoljni dug (u milijardama dolara)

15,173

16,075

16,700

17,260

17,787

18,599

Godišnji anuiteti (u milionima dolara)

1732

1779

2473

3079

3569

3816

Odnos godišnjih anuiteta prema:

– BDP (u %)

6,5

6,3

8,1

9,4

10,2

10,1

– prema izvozu robe i usluga (u %)

22,5

19,5

23,6

25,9

26,9

26,3

– budžetskim prihodima

15,4

15,2

20,0

23,5

25,2

24,9

Izvor: JMF (2005), Annex III, s . 49.

I ne samo da su ove projekcije ostale potpuno nezapažene, tj. bile su ignorisane, već su tokom 2005, a naročito krajem te godine, kada je MMF dao „zeleno svetlo“ Pariskom klubu da može otpisati ranije dogovorenih ( u 2002) 15 odsto duga SR Jugoslaviji, zvaničnici, a posebno tadašnji potpredsednik Vlade Srbije, kao i ministar finansija iznosili su potpuno suprotne, krajnje optimistične tvrdnje vezane za visinu spoljnog duga, stepen spoljne zaduženosti i obaveze po osnovu servisiranja ovog, sve većeg duga.

Od trenutka kada je MMF najavio da će brzo dati „zeleno svetlo“ Pariskom klubu da Srbiji i Crnoj Gori može otpisati 15 odsto duga iz 2002. godine, guverner NBS -a, tadašnji ministar finansija, a posebno tadašnji potpredsednik v lade Labus u raznim sredstvima informisanja izneli su niz neistina i poluistina o stanju spoljnog duga Srbije i stepenu njene spoljne zaduženosti. Tako je, na primer, Labus na s avetovanju ekonomista , koje je početkom decembra organizovalo Naučno društvo ekonomista, izjavio da vrednost spoljnog duga stagnira, s tim što se dug sa državnom garancijom smanjuje i da je postao mali, ali da privatni dug raste (Labus, 2005, s. 144).

U autorskom tekstu (Politika, 10. 12. 2005) Labus tvrdi sledeće:

•  „da smo uspeli za tri godine da rešimo problem dugova zemlje“;

•  „da smo u tom periodu stalno slušali priču o „dužničkom ropstvu“ i da je to bila licemerna i neozbiljna priča koja je pokušala da ospori nešto što predstavlja jedan od najvećih rezultata politike u čijem sam kreiranju učestvovao tokom ovih pet godina – rešava nj e problema spoljnog duga“;

•  „posle dodatnog otpisa od 700 miliona dolara od Pariskog kluba, ukupan javni spoljni dug će iznositi 9 milijardi dolara, što će iznositi 45 odsto bruto domaćeg proizvoda, a međunarodne finansijske institucije su podigle crvenu lestvicu na 60 odsto BDP -a, a mi smo sigurno daleko ispod te granice“;

•  „za vreme mandata ove vlade ostvaren je otpis duga prema Londonskom klubu u iznosu od 1,6 milijardi dolara i dodatni otpis od strane Pariskog kluba od 700 miliona dolara, što zajedno iznosi 2,3 milijarde dolara“;

•  „uporedo sa tim kako država vraća svoj dug, tako se banke i preduzeća iz privatnog sektora dodatno zadužuju u inostranstvu, pa to održava naš ukupan dug na istom nivou, ali se njegova kompenzacija značajno menja, da ne kažem poboljšava“;

•  „rok za ispunjenje uslova za otpis dodatnih 15 odsto duga prema Pariskom klubu smo malo prekoračili, ali danas možemo da kažemo da se upornost isplatila i da smo uspeli da problem spoljnog duga zemlje rešimo“;

Prvo na št a bi trebalo podsetiti jeste činjenica da je na savetovanju ekonomista, koje je organizovalo Naučno društvo ekonomista krajem 2001. godine, tadašnji pot predsednik Savezne vlade i istovremeno ministar za ekonomske odnose sa inostr a nstvom Labus izjavio da će spoljni dug SR Jugoslavije, nakon otpisa po dve trećine duga od Pariskog i Londonskog kluba poverilaca, biti smanjen sa oko 12 na samo 7 milijardi dolara, i da on, u tom slučaju, neće biti ograničavajući faktor rasta i razvoja privrede (Labus, 2002. s. 22). On je tada izjavio da je spoljni dug Srbije približno 11,2 milijarde dolara, a Crne Gore oko 820 miliona dolara.

U trenutku kada je Labus izneo ove konstatacije, krajem 2005. godine, spoljni dug Srbije sigurno je bio veći nego krajem 2004. godine, a na samom kraju iznosio je 15,467 milijardi dolara, tj. bio je za 9,7 odsto veći nego 2004. godine , a čak za 42,8 odsto veći nego krajem 2000. Ili, spoljni dug Srbije , preračunat u evre , bio je krajem 2005. godine čak preko 13 milijardi, tj. bio je za 12 odsto veći nego 2000. godine, i čak za 26,2 odsto veći nego krajem 2004.

Koliko su tvrdnje domaćih zvaničnika i samozvanih „vizionara“ ekonomskih reformi u Srbiji, posebno bivšeg potpredsednika Vlade i bivšeg ministra finansija, bile van vremena i prostora, pokazali su sledeći podaci, koje je kasnije na svom sajtu objavila Narodna banka Srbije:

a) Umesto planiranog neto smanjenja spoljnog duga, on je u 2005. godini povećan za milijardu i 368 miliona dolara, pa je krajem te godine bio za 9,7 odsto veći nego krajem 2004. godine;

b) I pored otpisa od oko četiri milijardi dolara od strane Pariskog i Londonskog kluba, koji je obavljen u periodu 2001–2004, spoljni dug izražen i dolarima bio je na kraju 2005. godine za 42,8 odsto veći nego 2000, odnosno za 9,7 odsto veći nego krajem 2004. godine. Pri tome, trebalo bi napomenuti da je tokom 2005. godine vrednost dolara u odnosu na evro i druge valute osetno povećana u poređenju sa krajem 2004. godine, što je rezultiralo manjim rastom spoljnog duga izraženog u američkom dolaru, nego što je on stvarno bio;

v) Iznos spoljnog duga izražen u evrima u 2005. godini je povećan za čak dve milijarde i 710 miliona, ili za 26,1 odsto. i dostigao je 13,064 milijarde evra;

g) Ako se potpuno isključe efekti promena intervalutnih kurseva, realni porast spoljnog duga Srbije u 2005. godini iznosio je 19 odsto;

d) Javni spoljni dug na kraju 2005. godine bio je 9,033 milijarde dolara. Njegovo učešće u ukupnom spoljnom dugu Srbije smanjeno je sa 81 odsto (u 2001. godini) na 59 odsto u 2005. To smanjenje je posledica izraženog rasta privatnog duga, tj. banaka i preduzeća, ali i činjenice da je daleko najveći deo otpisanog duga u periodu 2001–2004. godine bio javnog karaktera. I na kraju, sporazumom SR Jugoslavije sa MMF-om iz 2002. godine bilo je predviđeno da se država može manje zaduživati samo kod Svetske banke i MMF-a, a van njih samo pod koncesionalnim uslovima kod kojih je poklon veći od 35 odsto;

đ) Kvantitativni odnos spoljnog duga Srbije na kraju 2005. godine i vrednosti izvoza robe i usluga iz te godine iznosio je 251,1 odsto i zbog toga je, prema kriterijumima Svetske banke, ona ostala u grupi visokozaduženih zemalja. (4) Po tom pokazatelju, čak je i Hrvatska, koja spada među najzaduženije zemlje u tranziciji i čiji je spoljni dug krajem 2005. godine iznosio više od 30 milijardi dolara, bila u povoljnijem položaju jer je on iznosio 158,8 odsto (NBS, 2006, str. 81). Koliko je pozicija Srbije po stepenu spoljne zaduženosti u 2005. godini bila nepovoljna, pokazuju i komparativni podaci odnosa spoljnog duga i izvoza robe i usluga nekih drugih zemalja u tranziciji. Na primer, u 2005. godini taj kvantitativni donos bio je u Poljskoj 116,9 odsto, Bugarskoj 107,2 odsto, Mađarskoj 105,6 odsto, Sloveniji 105,0 odsto, Rumuniji 93,9 odsto, Slovačkoj 73,8 odsto i Češkoj 51,4 odsto (NBS, 2006, str. 81). Iz podataka koje daje Evropska banka za obnovu i razvoj, nijedna zemlja u tranziciji u 2005. godini nije imala tako nepovoljan kvantitativni odnos spoljnog duga i izvoza robe i usluga od državne zajednice Srbija i Crna Gora (EBRD, 2006), što, naravno, važi i za Srbiju, koja je relativno bila više zadužena od Crne Gore;

e) Ako se spoljni dug i bruto domaći proizvod izraze u dolarima tekuće vrednosti, proizilazi da spoljni dug na kraju 2005. godine nije iznosio 43 odsto (kako je tvrdio tadašnji ministar finansija), već 62,8 odsto. Ako se oni izraze u evrima, koji je znatno manje depresiran u odnosu na dinar, nego što je bio slučaj sa dolarom, proizilazi da je kvantitativni odnos tog duga prema BDP-u povećan sa 52,5 odsto, koliko je iznosio 2004. godine, na 62 odsto (FREN, 2006, str. 33).

Fusnote:

1. Narodna banka Srbije, Godišnji izveštaj 2000.

2. Prema kriterijumima Međunarodnog monetarnog fonda, koji su strož i od kriteriju ma Svetske banke, Srbija je u 1990. bila u grupi srednjezaduženih zemalja, ali pošto se oni u stručnim i naučnim analizama manje koriste, njih nećemo u daljem tekstu zanemariti.

3. To su diplomirani matematičari, a priučeni ekonomisti Stojan Stamenković i Miladin Kovačević. Pored njih , u izradi ovog rada učestvovali su sledeći službenici iz NBS -a : Branko Hinić, Marina Mladenović-Komatina, Snežana Pajić, Mirirko Đukić, Gordana Liješević i Milorad Potić.

4. Podsetimo da je, prema kriterijumima Svetske banke, jedna zemlja visokozadužena ako je taj kvantitativni odnos veći od 220 odsto.

 

 
 
Copyright by NSPM