Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

EKONOMSKA POLITIKA

Ekonomska politika

 

 

Branko Pavlović

SLAB DOLAR JAČA AMERIČKU PRIVREDU

Poljuljane pozicije na domaćem tržištu, koje je prevashodno važno za američku privredu, najlakše je odbraniti slabim dolarom. Mnogo teže je zadržati kvalitet i oboriti cenu ili povećati kvalitet i zadržati istu cenu. Oborite kurs dolara i svi strani proizvodi su odmah za američkog kupca skuplji. Oborite značajno kurs dolara i svi strani proizvodi su odmah za američkog kupca značajno skuplji.

Ne tvrdim da dolar gubi na vrednosti po nečijem planu, ali su posledice takve kao da neko u Americi to namerno radi. Analizirajmo neke od tih posledica:

U 2006. i ovoj godini američka privreda je pretrpela teške gubitke u automobilskoj industriji, u kojoj su oni ranije bili neprekidno apsolutno dominantni. Udarac je došao prevashodno od japanskih proizvođača, ali u luksuznim klasama i od BMW -a. Oporavak Krajslera nije moguć bez ponovnih subvencija, a za Ford nije moguće naći rešenje osim obaranjem kursa dolara. Ovo navodim samo kao opipljiv primer.

Jaka pozicija američkih proizvođača na domaćem tržištu znači punu zaposlenost i istovremeno mogućnost prodaje pre svega investicione opreme, po veoma konkurentnim cenama na drugim svetskim tržištima, naročito onima koja nisu u monetarnoj zoni dolara. Opet samo kao primer: sutra kada se bude odlučivalo kakvu opremu kupiti za npr. EPS, nemački ili francuski proizvođači nemaju nikakvu šansu u pogledu odnosa cene i kvaliteta u poređenju sa američkim proizvođačima. Da ne bi pribegavala subvencijama, EU koristi takozvane pristupne i razvojne kredite za nove članice ili nove kandidate. Analiza je pokazala da 80% ovih kredita završi u zemljama EU koje su i dale kredite. Na taj način oni pomažu svoju privredu i potpuno netržišnim merama se bore protiv SAD i niskog dolara (naravno i druge konkurencije u svetu). Ali i to je moguće samo donekle. Privreda EU ne može da ozbiljnije konkuriše američkoj na trećim tržištima.

Dakle, slab dolar omogućava američkoj privredi dominantan položaj i na domaćem i na stranom tržištu.

Slab dolar omogućava da se ublaži i rast cena nafte na svetskom tržištu, pošto su sva plaćanja u dolarima, koji sve manje vrede.

Ova operacija ima i svojih slabih tačaka. Prvo, ne sme trajati previše dugo, zato što ruši imidž najjače ekonomije u svetu. Drugo, proizvođači nafte se mogu dosetiti da promene obračunsku valutu. Tu se Amerika uzda u svoje tradicionalne saveznike, kao što je Saudijska Arabija, koji mogu na kraći rok sprečiti usvajanje ovakve mere proizvođača nafte. Drugi problem je opasnost da se seljenje kapitala ka evru može odraziti u iskorišćavanju tog novopristiglog kapitala za razvoj privrede EU na superiornim tehnološkim osnovama. Privreda na takvim osnovama bila bi konkurentnija od američke, bez obzira na kursne razlike. Bitan uslov vremenskog dimenzioniranja trajanja slabog dolara (i jakog evra) je period u kojem evropska privreda nije tehnološki nadmoćna niti je na vidiku takva opasnost. Treća i najveća opasnost je jednostavno kupovina američkih firmi jakim evrom (koji je i stvoren slabljenjem dolara), ili jenom. I zaista, kada je dolar jak, američka privreda intenzivno kupuje druge kompanije ili delove tih kompanija po svetu. Redovno su na udaru i evropske kompanije. Amerika se od ove opasnosti štiti sopstvenim propisima koji praktično onemogućavaju preuzimanje američkih kompanija ukoliko uprava (ne vlasnici, nego uprava) tih kompanija nije saglasna, a zatim ogromnim ovlašćenjima kontrolnih institucija koje su u stanju, a to i rade, da stopiraju ovakve transakcije godinama. Kada je EU u pitanju, Amerika ipak najveće nade polaže u nesposobnost EU za organizovani finansijski nastup na američkom tržištu. Pojedinačno, članice EU i kompanije njihovih priveda nisu u stanju da prevaziđu prepreke koje taj sistem rutinski postavlja svakom iole ozbiljnijem pokušaju preuzimanja značajnijih američkih kompanija.

Naveo sam samo neke aspekte posledica slabog dolara u svetskoj privredi sa jednim ciljem: da podstaknem raspravu o ovoj temi i još jednom podvučem da bajke o liberalnoj ekonomiji, kao i sve bajke, ne postoje u stvarnosti.

U Beogradu, 26. 11. 2007. godine

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM