Dimitrije Boarov
"Besplatne akcije" – dvosekla operacija
Svaki građanin koji sada u džepu stiska potvrdu
da se prijavio za 1000 evra državne svojine, verovatno je manje
sklon da nadalje sluša stara nagvaždanja da država bez državnog
kapitala ne može biti suverena
Još kada je 10. januara ove godine Vlada Srbije
donela uredbu o prijavljivanju za besplatne akcije šest preduzeća u
državnom vlasništvu (EPS, NIS, Telekom, JAT, Aerodrom "Nikola Tesla"
i Galenika) i kada je ministar Mlađan Dinkić procenio da bi svaki
prijavljeni mogao očekivati akcije u vrednosti od oko 1000 evra,
javila su se mišljenja da je to nerealno.
Naime, pošto su takozvane besplatne akcije
građana ograničene na 15 odsto ukupnih akcija, ispalo je da
očekivanih 1000 evra po glavi tada procenjenih oko četiri miliona
prijavljenih, podrazumeva da akcije spomenutih preduzeća treba
ukupno da vrede blizu 28 milijardi evra, što je odmah izgledalo
neverovatno – a danas izgleda još neverovatnije.
Bez obzira na pesimistične procene koje su
dolazile od ekonomskih stručnjaka nezavisnih od Vlade Srbije
(Miroslava Prokopijevića, na primer) narod je između 28. januara i
31. jula ove godine pohrlio na šaltere pošta, pa se za besplatne
akcije prijavilo nešto preko pet miliona građana, skoro milion više
nego što se očekivalo.
Šta se sve dobilo ovom akcijom? Pre svega treba
reći da je upis besplatnih akcija na volšeban način sredio
evidenciju prebivališta i državljanstva građana Srbije, što je
indirektno uticalo i na biračke spiskove, a još indirektnije,
verovatno, i na dobar rezultat "proevropskih" političkih snaga – i
na predsedničkim, i na prevremenim parlamentarnim i na redovnim
pokrajinskim i lokalnim izborima ove godine.
Kad smo već kod "političkih špekulacija" oko
dejstva upisa besplatnih akcija, možemo izneti još jednu: da je ova
akcija u Srbiji definitivno pomerila gledanje na privatizaciju
takozvanih nacionalnih kompanija, kao i poglede na funkciju državne
svojine u celini. Svaki građanin, priznavao to ili ne, koji sada u
džepu stiska potvrdu da se prijavio za 1000 evra državne svojine,
verovatno je manje sklon da nadalje sluša stara nagvaždanja da
država bez državnog kapitala ne može biti suverena i sa celovitim
integritetom, to jest da država bez vlasništva nad elitnom privredom
ne može ostvarivati nacionalne ciljeve i da je nekoj metafizičkoj
Srbiji u interesu da ima u svojoj sopstvenoj svojini proizvodnju
energije, da ima u svojoj sopstvenoj svojini avio-kompaniju, itd.
Sve to da bi majstori za upravljanje "nacionalnom svojinom" u
sopstvenu korist i za potkradanje te, kao i svake druge "kolektivne
svojine", kao i oni uticajni i partijski podobni (za zapošljavanje
sebe i svojih u javnim preduzećima) živeli bolje od njega.
Ova promena je veoma značajna, ako ne i opasna,
jer tih pet miliona prijavljenih građana sada postaju akcionari, to
jest poverioci, znatnog državnog kapitala, pa verovatno neće lako
prihvatiti čak ni ekonomske realnosti – da ni državni kapital
ponekad ne može biti prodat po pristojnoj ceni. A pogotovu ne mogu
lako prihvatiti da se taj kapital prodaje ispod tržišne cene, zarad
nekih nacionalnih ciljeva. Evo, na primer, veze upisa besplatnih
akcija sa famoznim Rusko-srpskim energetskim aranžmanom.
Prvo treba naznačiti da je krajem januara ove
godine u Sofiji sa Ruskom Federacijom zaključen"naftno-gasni
sporazum" u kome je određeno da će se Gaspromnjeftu prodati 51 odsto
akcija NIS-a, a uz taj sporazum priključen je i protokol u kome je
naznačeno da bi taj većinski paket akcija ruska strana platila 400
miliona evra. Čak i ako ne prihvatimo rusku tezu da je cena NIS-a
zapisana u spomenutom Protokolu "neodvojiva" od spomenutog
međudržavnog sporazuma, moramo primetiti da 49 odsto akcija nekog
preduzeća uvek vrede daleko manje nego 51 odsto akcija istog
preduzeća, a ponekad čak ne vrede ništa. Naime, ako spomenute
Sofijske dokumente čitamo ruskim očima, videćemo da su oni tamo
ubacili da oni vrede za NIS kao akcionarsko društvo "zatvorenog
tipa", što bi moglo da znači da Srbija ne bi mogla raspolagati ni sa
naznačenih 49 odsto akcija koje bi joj ostale u vlasništvu nad NIS-om.
To bi nadalje trebalo da znači da se "besplatne akcije" na NIS
uopšte ne bi mogle deliti, a čak i ako bi se delile, ne bi se mogle
prodavati bez saglasnosti većinskog partnera Gaspromnjefta. A taj
ruski partner bi imao mnogo instrumenata da apsolutno kontroliše
dobit NIS-a, pa čak i da decenijama obezbedi da se dividende stalno
reinvestiraju, to jest da se dobit ne deli ili uopšte i ne
pojavljuje u bilansu NIS-a – kako bi se otplatili obećani "modernizacijski
krediti" u vrednosti od 500 miliona evra. Ergo, ako se od NIS-a
očekivala bar petina vrednosti gore obećanih 1000 evra akcija po
glavi prijavljenog građanina, najlogičnije bi bilo to očekivanje
otpisati, ukoliko se u fazi pregovora o ugovoru o prodaji NIS-a ne
postigne fer rešenje.
Drugu pouku pet miliona građana, koji sada
traže besplatne akcije, može izvući iz slučaja JAT ervejza, čija je
vrednost doskora cenjena na oko 150 miliona evra, da bi se ovih dana
raspisao tender sa početnom cenom od 51 miliona evra i sa
neizvesnošću hoće li se i ona moći dobiti od sve manje
zainteresovanih. Problem je naravno u tome što su prihodi JAT-a
prošle godine iznosili 165,2 miliona evra, a rashodi 174,4 miliona
evra, a ove godine će se taj nezgodni rasap sigurno povećati. Jer,
JAT je ove godine planirao da za kerozin odvoji 38 miliona evra, a
samo u prvom polugođu potrošio je 58 miliona evra. Ako ni zbog čega
drugog (a ima i drugog) iz ovog slučaja se može izvući pouka da
oklevanje često nije saveznik vlasnicima, pogotovu ako se nepovoljni
scenario može lako predvideti.
Glavna očekivanja pet miliona građana sada se
sele na EPS i Telekom, među kojima postoji znatna razlika. EPS je
monopolista i u stopostotnom vlasništvu države, dok Telekom ima
konkurenciju, pa i unutrašnju vlasničku kontrolu grčke suvlasničke
firme. Kod EPS-a je jedan od problema u tome što njegova cena
direktno zavisi o "politike cena struje" koju će nadalje voditi
Vlada Srbije. Tu će se naših pet miliona suvlasnika naći na muci –
kao vlasnici tražiće "realne cene struje", kao potrošači smatraće da
je struja preskupa. Koja će tu duša pobediti, videćemo.
Besplatne akcije zaposlenih u javnim
preduzećima
Za besplatne akcije radnika javnih preduzeća
dosada se u EPS-u prijavilo 61.257 sadašnjih i ranije zaposlenih i
oni očekuju akcije u vrednosti od 200 evra po godini staža. Ako
aproksimativno uzmemo da je prosečan staž ovih prijavljenih 20
godina, onda bi oni trebalo da dobiju oko 245 miliona evra. U
akcijama preduzeća u kome rade ili su nekada radili.
U NIS-u, Transnafti i Srbijagasu za besplatne
akcije zaposlenih prijavilo se 23.962 radnika, pa kada se i na ove
radnike i penzionere primeni gornja računica – naftaši bi trebalo da
dobiju akcije u vrednosti od oko 96 miliona evra.
Za Telekomove i PTT besplatne akcije prijavilo
se 38.848 zaposlenih i bivših zaposlenih i oni bi po našoj "radnoj"
računici trebalo da dobiju oko 155 miliona evra.
Prema odluci Vlade Srbije, 6427 prijavljenih
radnika JAT-a i 5166 radnika Galenike neće dobijati akcije nego
novac – što znači da će oni ukupno dobiti oko 45 miliona evra.
|