Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Kolumne Đorđa Vukadinovića i Slobodana Antonića u Politici

   

 

Slobodan Antonić

Gvozdena reformska metla

«Aleksandar Vučić, govoreći na zboru SRS i osam NVO (`Obraz`, `Justin Filosof` itd), izjavio je: `Moramo uzeti gvozdenu metlu u ruke i krenuti od svakog suda, svake stanice policije, univerziteta, propale ekonomije, i odatle počistiti sve one koji zemlju drže kao taoca mondijalističkih laži i globalističkih mitova`».

«Dragan Todorović, visoki dužnosnik SRS, izjavio je da je `demokratija zla kob Srbije`, zato što `većina u Srbiji svaku alternativu evroatlanstkim integracijama shvata kao svoj poraz, kao svoju sramotu, kao svoju osudu`».

«Mladi radikali upali su, sinoć, na promociju knjige Miloša Vasića i vikom i skandiranjem onemogućili njeno održavanje. Oni su protestovali što se u knjizi navodi tvrdnja kako je Vojislav Šešelj, sve do odlaska u Hag, primao novac od zemunskog klana i politički ga štitio».

«Jednom od recenzenata Vasićeve knjige, prof. dr Nikoli Samardžiću, sinoć su nepoznata lica na vratima stana ispisala veliku parolu: `svinja`. Nikola Samardžić je izjavio da su autori te parole verovatno isti oni koji su učestvovali u rasturanju nedavne književne promocije i izrazio uverenje da će policija uraditi svoj posao».

Naravno, ništa od gore navedenog nisu uradili Aleksandar Vučić, niti njegovi radikali. Jer, da su uradili samo nešto od toga, zapravo, da su samo slučajno, krajičkom svojih mozgova, pomislili da urade makar nešto od toga, danas se u Srbiji ne bi moglo živeti od protesta 2.875 nevladinih organizacija za ljudska prava, od negodovanja novinarskih ili univerzitetskih udruženja, ili od izjava stranih zvaničnika u kojima se «izražava zabrinutost zbog ugrožavanja demokratije u Srbiji».

Jer, u Srbiji očigledno da postoje političari prvog i drugog reda. Onim prvim je štošta dozvoljeno: da prete gvozdenom metlom Univerzitetu, da odriču podobnost Srba za demokratiju, da rasturaju promocije knjiga itd. Oni pak političari koji su u drugoj grupi, ne smeju ni da pomisle tako nešto. Odmah će biti proglašeni «fašistima», a njihova stranka će doći u opasnost da bude zabranjena.

Ali, reći ćete, ipak su ovi prvi za Evropu i modernizaciju, a ovi drugi ne. Osim toga, prvi na izborima ne mogu dobiti više od 4% glasova, pa zato ne mogu biti opasni. A ovi drugi su sve bliži koti od 40% i zato predstavljaju realnu opasnost.

Ipak, to nikako ne mogu biti razlozi za politički aparthejd. Ni jedan političar ne sme ideološkim protivnicima da preti «gvozdenom metlom». Pogotovo je to smešno raditi u ime «Evrope» i «modernizacije». Ni jedan političar ne sme tvrditi da za Srbe nije demokratija. Pogotovo je to smešno raditi iz rukovodstva stranke koja se zove «liberalno-demokratska». Ni jedna stranka ne može biti toliko mala da može napadati demokratska pravila. Štaviše, baš mala stranka mora jasno da izrazi lojalnost demokratiji. Velike stranke su ionako izborno uspešne. Iz njih niko pametan neće da ugrožava pravila po kojima ima izglede da pobedi. Ali, ako po nekim pravilima očigledno gubite, a gunđate da ih treba ukinuti, sva je prilika da će vam publika poverovati kako to ozbiljno mislite. Da će poverovati kako ćete, samo ako vam se pruži prilika, to zbilja i da uradite. Nažalost, isuviše su Srbiju ujedale kojekakve «usrećiteljske» i «modernizacijske» zmijurine da bi mogla ostati hladna pred gušterom koji šišti i preti da će da ujede.

Ali, nije cilj demokratije da ikoga isključi ili odstrani. Cilj je da svi prihvate njena pravila i da svi budu u igri. A kada jednom uđete u demokratsku igru shvatićete da vam se radikalna i fundamentalistička retorika jednostavno ne isplati. Ne donosi glasove. Ona učvršćuje tvrde sledbenike, ali to je najviše dva-tri posto birača. Ako želite da imate uspeha kod naroda, ne možete mu reći da je «pijani ruski mužik». Ako želite da imate uspeha kod glasača ne možete im saopštiti da za njih nije demokratija.

Zato, pred političkom elitom koja se okupila 9. maja stoje dva puta. Jedan je put parlamentarnog uspeha, demokratije i uključenja u demokratske institucije. Drugi je put radikalizma, fundamentalističke ostrašćenosti i pretnji neistomišljenicima. Razumljiva je frustracija mnogih od njih što Srbija dovoljno brzo ne ide putem u Evropu. Ali, kao razboriti ljudi trebalo bi da znaju da ipak samo prvi put vodi u tom pravcu. Sa Srbima je taj put možda spor i komplikovan. Ali, drugi put je sigurna katastrofa. Zato bi im trebalo reći, kao dobrim i razumnim ljudima: Molim vas, prijatelji, ne idite njime. I zbog sebe. I zbog Srbije. I zbog Evrope.

 
 
Copyright by NSPM