Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

DEBATE

BiH - deset godina posle Dejtona

   

Predizborne startne pozicije u RS i BiH

Saša Bižić

Oktobarska kontrarevolucija

Sve poslijeratne izbore u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini pratile su pretenciozne odrednice. U bliskoj prošlosti, građani RS i BiH naslušali su se neutemeljenih najava "istorijskih", "prelomnih" i "revolucionarnih" izjašnjavanja. Međutim, predstojeće kolone ispred glasačkih kutija zaista će imati posebnu težinu, jer se 1. oktobra 2006. odlučuje kome će pripasti vlast u prvom četvorogodišnjem mandatu bez patronata Kancelarije visokog predstavnika. U međunarodnim diplomatskim relacijama postepeno se priprema transformacija OHR-a u misiju specijalnog predstavnika Evropske unije.

Zabrinjavajuća je činjenica da u Briselu i Vašingtonu zasada ne pominju preventivnu mjeru u vidu psihološkog treninga za lokalne političare. Na taj način, Sjedinjene Američke Države i EU dovode u pitanje kompletan smisao najavljene promjene, pošto će efekat povećane odgovornosti domaćih struktura u BiH u potpunosti izostati ako čelnici zajedničkih i entitetskih institucija dožive šok zbog novih pravila igre, sa "savjetničkom" ulogom umjesto naredbodavnih ovlašćenja najuticajnijeg stranca u zemlji.

Referendumski magnet

Dramatični prelaz neće se dogoditi preko noći. Do sredine 2007. godine, kada Kristijan Švarc-Šiling odlazi u (ne)zasluženu penziju, biće uspostavljen novi odnos snaga među srpskim, bošnjačkim i hrvatskim strankama. Naravno, stepen povjerenja u političke opcije unutar sva tri naroda u BiH može da bude značajno izmijenjen u narednim mjesecima, ali, startne pozicije partija desetak nedjelja prije izbora predstavljaju krupan ulog u predstojećoj podjeli karata.  

U RS, Savez nezavisnih socijaldemokrata kreće u trku sa solidnom prednošću nad vodećim konkurentom - Srpskom demokratskom strankom. Rana ispitivanja pulsa javnosti pokazuju da je SNSD povukao pragmatičan potez kada je ušao u izvršnu vlast na republičkom nivou, jer se rejting partije   Milorada Dodika na prostoru između Novog Grada i Trebinja kreće prema nedostižnom procentu glasačkog tijela te grupacije u Banjaluci. Raspoloženje potencijalnih birača SDS-a karakteriše trend osjetnog pada povjerenja. Takva silazna putanja dobila je egzaktnu potvrdu na vanrednim izborima za načelnika opštine u Bijeljini, budući da je stranka Dragana Čavića, nakon tijesne pobjede, s velikim naporom zadržala vodeću funkciju u lokalnoj zajednici koja je dugo s razlogom važila za najjaču bazu te partije u Republici Srpskoj.      

Znači, očigledno je da je i dalje prisutan lajtmotiv srpskih političkih hronika, oličen u stavu takozvanih običnih smrtnika: "Glasaću za tebe kada dođeš na vlast". Taj sindrom je poznat izbornim štabovima dvije vodeće partije i treba očekivati maksimalno eksploatisanje činjenice da SNSD ima premijera RS, a SDS predsjednika Republike. Pri tome, Savez nezavisnih socijaldemokrata može da računa na povoljan tajming, jer nemaju kontinuitet petogodišnjeg neubjedljivog učešća u Vladi RS, poput Srpske demokratske stranke. Uoči dana D, postoje mnogobrojni načini da se glasači podsjete na tu hipoteku glavnih oponenata, da im se odvuče pažnja od brljotina aktuelne vladajuće partije prilikom prvog ulaska u izvršnu vlast krajem prošle decenije i da se, na kraju, uputi vapaj biračima da ne prekidaju pokušaj SNSD-a da mijenja situaciju u dobrom smjeru na samom početku "druge šanse".

Olakšavajuća okolnost za SDS je teret neispunjenih obećanja na leđima ljudi kojima je Dragan Čavić u martu ove godine prepustio mandat za sastav nove vlade. Milorad Dodik prihvatio je premijersku funkciju najavljujući žestoku borbu protiv kriminala i vidljivo poboljšanje životnog standarda stanovnika RS. Paradoksalno, lider lijeve opcije najveći broj novih simpatizera stekao je svojevrsnim "desnim zaokretom", pošto je na konstantno nastojanje bošnjačkih političkih krugova da se BiH centralizuje odgovorio adutom koji nije zapamćen kada je riječ o zvaničnicima RS u postdejtonskim godinama - referendumom.

Politički govor o izjašnjavanju naroda o budućem statusu Republike Srpske imaće presudnu težinu u ambijentu dodatno zaoštrenih međunacionalnih odnosa u BiH. Međutim, u atmosferi standardne "loše beskonačnosti" i uobičajene doze etničkog nepovjerenja, šifra "referendum" kao jak magnet za privlačenje većinskog dijela birača u RS može da potone pod pritiskom objektivnih prepreka, ali i subjektivne nezainteresovanosti i nesposobnosti u određenim segmentima stranačke infrastrukture koja treba da realizuje Dodikovu projekciju ekonomskog uspona i obračuna s korupcijom.    

Tada će premijer RS morati da pribjegne modelu sastavljanja izvršne vlasti sa federalnim strankama, što ga na duži rok sigurno vodi u kategoriju gubitnika. Od uravnoteženog tretmana zaštite nacionalnih interesa i rješavanja socijalnih problema, zavisiće tip postizborne matematike koji će biti na raspolaganju Miloradu Dodiku.   

Loš brak

Izuzimajući teško dostižnu samostalnu natpolovičnu većinu, drugi aranžmani za SNSD još uvijek su u sferi teorije, jer će sve stranke u RS, osim partija Milorada Dodika i Dragana Čavića, učestvovati u grčevitom nadmetanju za prelazak cenzusa. Ozbiljniji "bočni udari" prijete Srpskoj demokratskoj stranci, pošto među preostalih jedanaest manjih stranaka sa centralama u RS na oktobarskim izborima, korist od kolebljivosti birača SDS-a očekuju dvije radikalne stranke, DEPOS, Demokratski narodni savez, Nova snaga Srpske, Demokratska stranka Srpske, kao i teško ošamućeni bokser koji još posjeduje simbolične naznake da je nekada bio u srednjoj kategoriji - Partija demokratskog progresa. Na lijevom polu u RS gužva je manja, jer na glasače s tim načinom razmišljanja, osim SNSD-a, otvoreno pretenduju samo socijalisti i lista Penzionerska stranka - Narodna demokratska stranka, eventualno i Nezavisna demokratska stranka iz semberske regije.

Ko čeka pobjednike u RS na drugoj strani međuentitetske linije? U bošnjačkom slučaju - ona opcija koja bude s najvećom euforijom kidisala na svaku referendumsku inicijativu iz Republike Srpske. U toj disciplini neprikosnoven je Haris Silajdžić, a njegovu Stranku za BiH u satiranju Stranke demokratske akcije i Socijaldemokratske partije BiH pratiće čitava kolekcija jurišnika željnih novog rata sa "mrskim Srbima" i nezadovoljnih zbog "trulog kompromisa" osovine SDA-SDP sa "četnicima" uoči kolapsa ustavnih amandmana. Sulejman Tihić i Zlatko Lagumdžija imaju male šanse da do oktobra uvjere armiju razočaranih bošnjačkih maksimalista da je RS grudva snijega koja će se istopiti, a ne biftek dovoljan za jedan zalogaj, kako iza Silajdžićevih leđa skandiraju Sejfudin Tokić, Mirnes Ajanović, Nijaz Duraković i Muhamed Filipović.

Ni prva, ni druga nakazna konstrukcija ne mogu se ostvariti bez dopunskog vjetra u leđa. Pošto strani faktor u BiH demonstrira neobičan manjak entuzijazma za ovdašnja prepucavanja, oči sarajevskih centralista okreću se ka hrvatskim kantonima. U postizbornom periodu, tamo će ih čekati ozbiljno poljuljane pozicije oba HDZ-a. Ako biračko tijelo Dragana Čovića i Bože Ljubića načne nova koalicija Hrvatske stranke prava i Nove hrvatske inicijative, ekstremni Bošnjaci imaće povoda za radost, jer plan filijale Ante Đapića da se BiH podijeli na osam provincija korespondira sa njihovom "regionalističkom" verzijom antientitetskog koncepta. Relevantni kibiceri iz RS konačno će dobiti kakvog-takvog partnera ukoliko prodor iz drugog plana ostvari Hrvatski blok, jer hercegovački puleni Ivića Pašalića jedini u tom dijelu Federacije insistiraju da BiH bude savezna država, sastavljena od tri teritorijalne jedinice sa jasnom hrvatskom, bošnjačkom i srpskom većinom.  

Za "treći entitet" nije im potrebna predizborna kampanja, pošto navijači Hrvatske u zapadnom Mostaru i "simpatizeri Brazila" u istočnom dijelu tog grada nakon prošlonedjeljnog nasilnog susreta znaju u čemu je poenta. Sociolozi bi se sjetili formulacije - dobar razvod bolji je od lošeg braka, a teolozi-amateri pribjegli bi igri riječima - put do dobrih namjera popločan je paklom.       

(tekst je preuzet iz nedeljnika Novi Reporter iz Banjaluke)

 

 
 
Copyright by NSPM