Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

Vašington, 7. septembar 2006. godine

Boris Tadić

Govor u Fondaciji Herididž

Odlučnost i Srbije i SAD da se krene ka održivom miru na Balkanu mogla bi biti stavljena na ozbiljan ispit tokom narednih nekoliko meseci

Želim da s vama podelim moju viziju o tome kako moramo graditi našu mladu demokratiju, o transformaciji naših oružanih snaga koja je u toku i o tome kako Srbija može doprineti novoj Evropi - Evropi koja konačno može postati jedinstvena, koliko i slobodna.
Po mom mišljenju, to su osnove na kojima se gradi napredna država i potpuni mir sa svojim susedima. Država koja doprinosi regionalnoj stabilnosti i unapređuje slobodu.
Takođe, želim da govorim o izazovima s kojima se svi zajedno moramo suočiti: pronalaženju uzajamno prihvatljivog rešenja za budući status Kosova.
Ukoliko to uradimo na pravi način, tada će, ne sumnjam u to, Srbija postati nepovratno uspešna priča kada je u pitanju izgradnja demokratije. Veoma sam uveren u to da taj uspeh možemo postići jedino uz američku pomoć. Verujem da odnosi između Srbije i SAD moraju napredovati i nastaviti da budu građeni na uzajamnom poverenju i na obostranu korist.

S MOJE STRANE:

Zalažem se da se Srbija, što je pre moguće, vrati u istorijsku grupu naroda s kojima je bila saveznik u borbi za slobodu i koje su se borile za prosperitet svojih građana.
Zalažem se da moje sugrađane, što je pre moguće, odvratim od one političke psihologije koja meša nostalgiju s realnim istorijskim saznanjima;
I zalažem se za to da nas, što je pre moguće, odvučem od onih koji veruju da je demokratija druga alatka za ispunjavanje njihovih sitnih interesa.

CIVILIZOVANI LJUDI

Što se mene tiče, izbor je jasan. Demokratija je u tome da civilizovani ljudi odluče da njima vladaju civilizovani ljudi. Smatram svojim glavnim zadatkom, i kao politički lider i kao predsednik, da unapredim i zaštitim taj jednostavni princip.
U našem konkretnom slučaju, verujem da se suočavamo s jasnim izborom između onih koji žele da sarađuju na održavanju korumpiranih duhova prošlosti i onih koji žele da vide naprednu budućnost.
Još jednom se približava vreme da se taj izbor u Srbiji hitno stavi pred ljude. Mi smo još uvek isuviše mlada demokratija da bismo uskratili izbor našim građanima u ime političkih mahinacija. Što više budemo vežbali taj izbor, više ćemo sazrevati u našoj mogućnosti da biramo.
Ali zdrava demokratija može biti održiva kada je obezbeđena njena bezbednost. To je izazov za ceo region. Ljudi moraju verovati svojim pravnim sistemima, policiji i konačno, svojim oružanim snagama. To je krajni cilj otvorene demokratije - da zaštiti svoje građane.
Pre tri godine, kao ministar odbrane započeo sam proces reformi koje je trebalo da pripreme našu zemlju za punu intergraciju u NATO. Iskreno se nadam da će Srbija uskoro biti pozvana da se pridruži Partnerstvu za mir. I da će potom nastaviti da se ubrzano kreće ka punom članstvu.
Moja filozofija je veoma jasna. Novo mesto Srbije u svetu je da bude osovina u kolektivnoj bezbednosti koju NATO gradi na Balkanu.
Kako bi sprovele taj proces, naše oružane snage moraju biti u stanju da izvrše svoj zadatak u savremenom svetu. To znači zaštita ne samo naše države već, takođe, i približavanje cilju usposavljanja mira i slobode i regionalno i globalno.
Poslednje nedelje, radio sam na tome da naša vlada dozvoli slanje kontingenta u NATO operaciju ISAF u Avganistanu. Takođe smo objavili da smo spremni da doprinesemo mirovnim snagama u Libanu. Srbija će takođe raditi sa saradnicima u regionu i na globalnom nivou kako bismo obezbedili da se užasi više ne ponove na Zapadnom Balkanu. Moramo ojačati vladavinu prava i prekograničnu borbu protiv trgovine ljudima i narkoticima. U oktobru ćemo ove principe formalizovati na regionalnom samitu šefova država koji će biti održan u Beogradu.
Pored ovakvih izazova za međunarodnu bezbednost, Srbija ne može i dalje stajati po strani kao posmatrač. Spremni smo da doprinesemo da transatlantske vrednosti postanu jače i potpunije.

EU - KRAJNJA DOMOVINA

Krajnja domovina Srbije i čitavog Balkana je u Evropskoj uniji. Naša zemlja mora da ostavi za nama podele u prošlosti i da pohrli ka zajedničkoj evropskoj budućnosti - budućnosti u kojoj će sve zemlje u regionu biti u potpunosti demokratske, potpuno slobodne, bezbedne i napredne. To je posao Evrope koji je ostao nedovršen - zadatak da bude jedinstvena koliko je slobodna. To je takođe moj osnovni cilj.
Suočavanje s nasleđem koje je ostavio Slobodan Milošević - čovek koji je izopačio naš patriotizam i zloupotrebio principe demokratije - težak je i neophodan proces. Nekima u mojoj zemlji je još uvek teško da se u potpunosti suoče s onim što je on učinio svom narodu i čitavom okruženju. Ali ja činim sve što je u mojoj moći kako bismo išli prema zalečenju i procesu pomirenja.
Zbog toga sam putovao u Srebrenicu na desetu godišnjicu užasnih događaja koji su se tamo odigrali, kako bih pokazao da Srbi moraju žaliti za svim žrtvama etničkog čišćenja. I stoga uporno i glasno podržavam izručenje Ratka Mladića Hagu. Uvek sam tvrdio da to nije samo naša zakonska, već i moralna obaveza - prema regionu, prema svetu, ali prvenstveno prema nama samima. Mladić mora biti pronađen, i uhapšen - odmah.
Srbiji je, u svakom slučaju, rečeno da njena evropska budućost mora da sačeka dok ne bude rešeno pitanje Kosova i dok Ratko Mladić ne bude uhapšen. Naši pregovori s Evropom su prekinuti zbog pitanja Mladića. Naša politička pažnja, uprkos našem prioritetu da sprovodimo reforme, fokusirana je na Kosovo.
Zabrinut sam koliko je mudro to večito postavljanje uslova, iako moram da to prihvatim kao realnost. S obzirom na to da je tako, naša demokratija i naš put ka Evropi moraju prebroditi krizu koja je izazvana politikom koja sputava one koji imaju volju i viziju da odlučno krenu napred.

KOSOVSKA AUTONOMIJA

Kada je reč o Mladiću, nadam se da sam bio kristalno jasan. Drugo pitanje s kojim se Srbija suočava, dok pokušavamo da se priključimo evropskoj i evroatlantskoj zajednici država je problem Kosova. Neprekidno smo ponavljali da smo voljni da damo ne samo najširu moguću političku, već takođe i finansijsku autonomiju institucijama Kosova. Na primer, verujem da bi Prištini trebalo da bude dozvoljeno da obezbeđuje međunarodne zajmove. U našem je vitalnom interesu da kosovska ekonomija postane zdrava. Kako bi to bilo postignuto, Srbija je je upravo ponudila garantovano snabdevanje električnom energijom Kosovu tokom zime i ostaje spremna da se angažuje i na drugim sličnim merama.
Mnogi u međunarodnoj zajednici veruju da pregovori o budućem statusu Kosova ne mogu uspeti. Oni veruju i da je nametanje rešenja - nezavisnog Kosova - najbolji način za napredak.
Istina je da proces pregovora dosad nije stvorio razloga za poverenje. Ali tvrdim vam - to bi bila ozbiljna greška jer je nametnuto rešenje jasna i stalno prisutna opasnost za demokratsku konsolidaciju u regionu. Moglo bi biti veliki izazov za sve vrednosti koje smo prihvatili kao država istog onog dana kada smo zbacili Miloševića. Takođe bi dovelo u pitanje održivost multietničkih država u regionu i širom sveta. Isuviše mnogo puta smo videli kako nametnuta rešenja teritorijalnih konflikata rezultiraju jedino krvoprolićem i sukobima.
Ipak, u nedavnom obraćanju građanima Srbije, potrudio sam se da naglasim da je prostor Srbije za manevar po tom pitanju dramatično ograničen zbog politike Slobodana Miloševića u prošlosti - politike protiv koje smo se moje kolege i ja borili čitavu deceniju. Ali s druge strane - pomislite samo na Irak i zapitajte se - mogu li ratni zločini Sadama Huseina biti razlog za raspad zemlje na čijem je čelu nekada bio.

PARTNERSTVO SA SAD

Predlažem vam, da zajedno radimo kako bismo stvorili zajednički put zasnovan na viziji na kojoj je demokratija i bila uspostavljena u Srbiji i koja podrazumeva da mi, zajedno s ostatkom Zapadnog Balkana, punom parom krenemo napred u proces evropskih integracija. Verujem da jedini put ka bezbednom i trajnom rešenju problema Kosova prolazi kroz Brisel. Jedino tako možemo postići uzajamno prihvatljivo rešenje za status Kosova.
Ukratko, prijatelji, verujem da je uz strpljenje, mudrost i veštinu moguće krenuti ka dogovoru koji će ojačati moju zemlju, učiniti region stabilnijm i naprednijim i omogućiti nam da postanemo važan činilac u EU i porodici demokratskih država.
Odlučnost i Srbije i SAD da se krene ka održivom miru na Balkanu mogla bi biti stavljena na ozbiljan ispit tokom narednih nekoliko meseci.
Ali nikada ne smemo izgubiti iz vida stratešku važnost partnerstva koje dve zemlje razvijaju - partnerstva zasnovanog na zajedničkim vrednostima koje su dobile na važnosti u svetu nakon 11. septembra.
Stoga Beograd i Vašington moraju zajednički raditi kako bi ponudili realne mogućnosti za bolju budućnost u regionu. Budućnost mora biti zasnovana na svesti o zajedničkoj sudbini koju delimo i u veri koja dolazi s prijateljstvom koje moramo produbiti.
Držimo se postojanosti duha i doslednosti cilja u našem ponašanju i važnim odlukama koje donosimo. Kombinujmo naše mogućnosti i zajedno budimo jači i bezbedniji.
Ne postoji alternativa. Ne možemo stajati mirno ili se kretati unatrag. Moramo napred. I moramo to činiti zajedno. Nema vremena za gubljenje. U stvarima koje će biti pred nama nađimo pravu meru - u regionalnoj bezbednosi koju možemo stvoriti i u vrednostima za koje se zalažemo - kako bi to rekao 41. predsednik SAD Džordž H. W. Bush: "Snaga na putu ka miru nije mana; izolacija na putu ka bezbednosti nije vrlina".

 

 
 
Copyright by NSPM