Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

DEBATE

Politički život - Prenosimo NIN

   

 

Ruža Ćirković

Ustavno ubrzanje

Ko je u ponedeljak 25. septembra, kad su nam premijer Vojislav Koštunica, koji je doktor prava, i predsednik Boris Tadić, koji (još)nije doktor prava, pukli da su se usaglasili oko novog ustava Srbije, ko je, dakle, tog dana na televiziji gledao Željka Tomića (DSS), Milorada Vučelića (SPS) i Milana Markovića (DS) kako se drže za ruke “ponosni na svoje međusobne razlike”, ali “svesni svoje istorijske odgovornosti” lako je mogao postaviti dijagnozu: Srbija je sirota zemlja puna para. U kojoj dogovor može biti, da se ne lažemo, postignut o svemu. Sem sa Čedom Jovanovićem, koji se pred starim zdanjem Narodne skupštine Srbije – ponavljao.

RASPRAVA

Ponovo superiorni Milorad Vučelić, ponešto je naučio od “poslovično sebičnog” Mlađana Dinkića (G17 plus) koji ekskluzivne vesti dozira i proračunato deli na kašičicu, pa su se gledaoci mogli počastiti ekskluzivom – predsednik Republike biće biran na opštim izborima, pod uslovom da ne insistiraju na javnoj raspravi jer “u Srbiji predugo traje rasprava”, dedovi i pradedovi su se naraspravljali za nas tokom “200 godina borbe za ustavnost Srbije”. S Vučelićem su se složili i Željko Tomić – “četiri godine je trajala rasprava o predlogu DSS-a”, i Milan Marković – “ne smemo stvoriti utisak u javnosti da nije bilo javne rasprave”. Sve u svemu, bilo je jasno da je saglasnost postignuta, a oko čega, dogovorićemo se naknadno, što smo raspravili tokom borbe za ustavnost duge 200 godina.

Tog jedinstvenog ponedeljka dr Vojislav Koštunica je obavio obećavajuće ustavne konsultacije sa svim opozicionim parlamentarnim strankama. Na stolu su bila dva predloga ustava: predlog Vlade Srbije podnet leta 2004. godine i predlog tri poslanika Demokratske stranke iz januara 2005. godine koji je sačinila stručna grupa pod pokroviteljstvom predsednika Republike. “Ubrzava Ahtisari, ubrzavamo mi”, okolnosti po prirodi stvari su išle više naruku nešto konzervativnijem predlogu vlade. Na konsultacijama je Demokratsku stranku predstavljao njen predsednik Boris Tadić, Srpsku radikalnu stranku zamenik predsednika Tomislav Nikolić, a Socijalističku partiju Srbije, uz muziku “kad mačke nema, svi miševi kolo vode” – svi njeni predsednici. Stručni deo usaglašavanja sa socijalistima i radikalima obavljaju dr Zoran Lončar (DSS) i dr Dragor Hiber (DS) tokom intenzivnih celodnevnih sastanaka.

U stranci G17 plus NIN-u je potvrđeno da se oni, kao stranka vladine koalicije, oslanjaju na pregovaračko umeće i pravničku mudrost premijera, a lider Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković je izrazio javno razočaranje što Koštunica i Tadić novi ustav pišu u četvorouglu sa socijalistima i radikalima, ali je, i on svestan istorijskog trenutka, najavio da će SPO glasati za ustav: “Ja moram da kažem da sam veoma, veoma razočaran ovim razvojem događaja. Naravno, sva partija složno glasa, kako ono beše – druga Tita i Đilasa.”

TAJNA

Usaglašavanje novog ustava Republike Srbije ostaće upamćeno po dve stvari: naprasnoj brzini i potpunoj tajnovitosti. Saopštenje Vlade Srbije od ponedeljka bilo je poslednje zvanično, ali krnje obraćanje javnosti. U njemu nije bilo ni reči o tome oko kog su se ustavnog sadržaja usaglasili predsednik, premijer i političke stranke koje su u usaglašavanju učestvovale. To što su novinari i šira javnost ostali oslonjeni na javne istupe socijalista i naročito radikala o ovoj temi i svoje anonimne izvore, ni po jada, potpuno su o toku pregovora, koji danonoćno traju, neobavešteni i narodni poslanici. U ponedeljak je izgledalo da su se predsednik i premijer usaglasili na liniji bliskoj predlogu ustava koji je izašao iz predsednikove kancelarije i “nešto većoj autonomiji Vojvodine od postojeće”, pa je Tomislav Nikolić, po sopstvenom svedočenju, vrlo kratko ostao na konsultacijama kod premijera: “Ja sam obavešten da su se njih dvojica, odnosno stranke koje predstavljaju, dogovorili oko potpuno novog rešenja za autonomiju Vojvodine i danas sam predsedniku vlade rekao da je to nešto što SRS neće prihvatiti ni pod kojim izgovorom. Kad sam tražio nacrt Ustava koji su usaglasili, oni su pokušali nekom obmanom da me dezinformišu, nikad nisam dobio prečišćen tekst onoga što su izglasali nego sve u varijantama: ovo je varijanta DS-a, a ovo je princip DSS-a, ovo je varijanta DSS-a, a ovo princip DS-a. Tako da je ispalo da oni treba da odstupe od onoga od čega su već odstupili, a ja da odstupim od principa koji su ideologija SRS-a.” U sredu rano popodne, Aleksandar Vučić je, međutim, objavio da su se Tomislav Nikolić i Vojislav Koštunica dogovorili o rešenjima koja su, u delu koji se tiče Vojvodine, ili gotovo potpuna negacija rešenja iza kojih je do juče stajao predsednik Republike ili značajna pitanja ostavljaju otvorenim i na rešavanje republičkom zakonu. Demokratska stranka se nije oglasila, ali je NIN obavešten da je u sredu uveče trebalo da se sastane njeno predsedništvo.

I socijalisti i radikali s prezrenjem su na sve strane odbacivali sugestivna pitanja o uticaju za nedelju 1. oktobra najavljenog izlaska stranke G17 plus iz vlade na ubrzanje procesa donošenja novog ustava. Glavni odbor G17 plus je 13. maja doneo odluku da njena četiri ministra 1. oktobra aktiviraju neopozive ostavke, ako dotad ne budu nastavljeni pregovori sa Evropskom unijom o Sporazumu o asocijaciji i stabilizaciji. Teško je zamisliti čudo koje bi Mlađana Dinkića moglo da spasi od obaveze da ispuni ovo obećanje, mada preovlađuje uverenje da su i on i njegova stranka izlazili i iz težih političkih samozamki. Za socijaliste i radikale jedini razlog ovog ubrzanja i opšteg jedinstva je želja svih da se ako ne sačuva Kosovo, a ono međunarodnoj zajednici pre 12. novembra i sednice Saveta bezbednosti da do znanja da ga se Srbija neće dobrovoljno odreći.

Mada se sa datumima još na sve strane licitira, novi ustav Srbije biće u Skupštini (“sa svih 250 glasova”) usvojen najdalje do sledeće subote (Anđelković), dok će referendum biti održan u roku od mesec dana, a nije nemoguće da to bude krajem oktobra (Aleksandar Vučić). Novi ustav naravno znači nove izbore, koji će, ako se usliši zahtev SRS-a kojem pripisuju neviđen uticaj na uspeh referenduma, biti organizovani na svim nivoima –predsednički, parlamentarni i lokalni. Radikali, koji su u sredu iz nekog razloga pretendovali da su najpametniji, ne veruju da će izbori biti organizovani do kraja godine – između ostalog i zato što se kampanja ne pravi usred januara a izbori na Božić – a njihovo pomeranje za mart sledeće godine bio bi i lep plezir dr Vojislavu Koštunici – izbori bi bili prevremeni, ali u izbornoj godini.

Ipak, da se vratimo na G17 plus. Iz te stranke najpre su sedam dana pred dan D objavili da do 1. oktobra neće davati nikakve izjave, a da će baš tog dana, koji pada u nedelju, održati konferenciju za štampu, a zatim su visoki funkcioneri te stranke emitovali poruke da ta stranka drži svoja obećanja, pa će i ovo nadasve neprijatno.

Kako ko to vidi, ali izgleda da je stranci G17 plus spas u vidu čas političkog čas patriotskog izazova stigao od partnera sa kojim je u koaliciji samo posredstvom dr Vojislava Koštunice. A SPS sa njom, hvala na pitanju, u koaliciji nije na isti način.

Mada su mnogi Ivicu Dačića optužili da je istorijski trenutak hteo da iskoristi i kako bi prikupio koji politički poen u unutarstranačkoj borbi za predsedničko mesto, on je prvi pružio Dinkiću i drugovima slamku spasa preteći da socijalisti neće dozvoliti da se izglasa rebalans budžeta sve sa Nacionalnim investicionim planom za ovu i narednu godinu, a da onda G17 plus, okićen tim evro-lovorikama, pređe u opoziciju. “Niko nema prava da se igra sudbinom države, državnim i nacionalnim interesima”, pojačao je Dačić svoju preteću retoriku. Mada je ovu izjavu svog unutarstranačkog konkurenta, doduše pritisnut novinarskom upornošću, propratio neprijatnim komentarom, a odluci G17 plus odrekao naročitu važnost ma kakva bila, i Milorad Vučelić je na neki način pružio ruku spasa stranci G17 plus izražavajući nadu da će oni “uspeti da premaše svoju meru sebičnosti, inače za njih poslovičnu, i vide da je 5. novembar za Srbiju važniji od 1. oktobra”. Koliko je unutrašnje jedinstvo socijalista, teško je sada proceniti, ali Zoran Anđelković je u sredu uveče za NIN izjavio da će socijalisti svakako glasati za rebalans jer je u njemu i 596 miliona dinara odvojenih za troškove organizacije i sprovođenja referenduma, ali neće dalje podržavati vladu ako ministri G17 plus u njoj pokušaju da ostanu pod ostavkom. “Ako napuste vladu moraju napustiti i svoje funkcije.” Socijalisti znaju kako će realizovati ovaj zahtev, kaže Anđelković. Radikali nisu hteli previše da se bave usudom G17 plus. “Ako od G17 plus sve u Srbiji zavisi, pa i to kad će biti izbora, onda jadna Srbija”, rekao je Tomislav Nikolić.

Mada je na ovaj izazov odgovorio inačicom – G17 plus nikad niko nije mogao da ucenjuje, ne mogu ni socijalisti, Mlađan Dinkić, kome sad stranački drugovi prigovaraju da utvrđivanjem ovakvih teških datuma pokazuje debelo političko neiskustvo, u utorak nije izgledao kao da već zna spasonosno rešenje. Ali je spremno podlegao opštoj patetici: “Vidite i sami da događaji idu ka mnogo značajnijim stvarima nego što je bilo ono o čemu smo mi pričali. Važno je da se očuva jedinstvo demokratskog bloka kakvo nikad dosad nismo imali”. I naravno, G17 plus će se žrtvovati i “uradiće sve da se jedinstvo demokratskog bloka očuva”.

Da li će ministri iz G17 plus moći da podnesu ostavke, kako su sebi i naročito nezadovoljnom delu svoje stranke obećali, a da istovremeno do izbora ostanu na svojim funkcijama, zavisi od izbornih rokova. Zanimljivo je da republička skupština ovih dana raspravlja o rebalansu republičkog budžeta, a da troškove eventualnih republičkih izbora niko ne pominje. To bi moglo da znači da su oni sigurno planirani za sledeću godinu, kad u budžetu ne bi postojala stavka budžetske rezerve. Inače, ogromna. Oko 1,7 milijarda dinara.

NIN 2909 od 28.9.2006.

 

 

 
 
Copyright by NSPM