Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

   

 

Milenko Baborac

NATO IZLET U UKRAJINU

Ukrajinu poslednjih dana potresaju događaji koji prete da potpuno podriju ionako krhko jedinstvo i državni integritet ove duboko podeljene zemlje. Nemogućnost formiranja vladajuće koalicije ni posle skoro tri meseca od izbora, odbacivanje autoriteta kijevske vlasti od ruskih regiona i dolazak NATO-a preko Krima «na mala vrata» u Ukrajinu su doveli politički život zemlje do usijanja, a upadljiva medijska tišina koja je prekrila «dinamična» dešavanja u Ukrajini je indikativna. Naročito se ovo odnosi na problem sa iskrcavanjem američkih vojnika na Krimu.

KOZACI PROTIV NATO-a

Ali iako slabo ispraćen u medijima, nesumnjivo je da je ovaj događaj budno propraćen od nadležnih u Briselu i Vašingtonu. Po obimu nevelika, nenajavljena i od ukrajinskog parlamenta (Vrhovne Rade) neodobrena operacija iskrcavanja transporta i dvestotinak američkih marinaca, poslednjih dana maja u krimskoj luci Feodosija, bila bi verovatno samo jedan u nizu događaja kojim sadašnja (odlazeće ili ostajuća) ukrajinska vlast želi da «zaobilaznim» putevima pridruži zemlju NATO-u, EU, da nije izazvala burno negodovanje lokalnog (većinom ruskog) stanovništva. Kada je došlo do pokušaja iskrcavanja, vrlo brzo oko tereta, za koji su predstavnici vlasti tvrdili da je tehnička roba namenjena opremanju poligona za predstojeće zajedničke ukrajinsko-natovske «Partnerstvo za mir» vežbe, okupilo se proruski nastorjeno stanovništvo koje irita dolazak stranih vojnika. Ispostavilo se da se na doku ne nalazi nikakva tehnička roba, već naoružanje koje se tu našlo bez ikakvih papira i potrebnih dozvola. Cela operacija dodatno je provokativna imajući u vidu da se na Krimu još uvek nalazi ruska Crnomorska flota. Pri tome u Ukrajini postoje krajevi, npr. zapadni deo gde bi Amerikanci mogli bez problema da se pojave i bili bi vrlo rado dočekani.

Brzo su usledile oprečne reakcije političara i međusobna optuživanja. Vlasti autonomne republike Krim su podržale protest i odbile zahteve iz Kijeva da omoguće Amerikancima iskrcavanje i prolaz. Parlament Krima proglašava poluostrvo «teritorijom bez NATO-a». Sledećeg dana marinci su pokušali da se smeste u susednom gradiću Altuša, gde ih je takođe dočekao protest, a pošto su uz pomoć snaga milicije sprovedeni okolnim putevima do nekog odmarališta, osoblje je odbilo da ih primi bez obzira na pretnje, i po cenu otkaza. Ovo iskazivanje antinatovskog raspoloženja proširilo se ubrzo na ceo Krim i izazvalo antinatovske manifestacije i polemike i u drugim delovima Ukrajine. U međuvremenu na simferopoljski aerodrom doleće 110 nato-inženjraca da bi odvezli transport iz Feodosijske luke, ali aerodrom biva blokiran od demonstranata na čelu sa Borisom Stepanovim inače čelnikom Saveza kozaka Feodosijskog regiona... Centralne vlasti iz Kijeva sve više gube kontrolu nad dešavanjima na Krimu, a predsednik Juščenko ignorisanjem pokušava to da prikrije.

TROUGAO MOĆI OKO RADE

Istovremeno s početkom ovih događanja održano je 25 maja i prvo zasedanja novog saziva Vrhovne Rade – parlamenta Ukrajine, na kome je konstatovano da u parlamentu još nije obrazovana većina potrebna za formiranje vlade ( o ovim izborima www.v idovdan.org/article525.html), a protivrečne izjave predstavnika raznih političkih opcija nastavljaju se kao i prethodnih meseci posle izbora. Predsednik Juščenko je u obraćanju parlamentu posle zakletve poslanika iskoristio priliku da istakne da «spoljnopolitički kurs Ukrajine ostaje ne samo nepromenljiv već i neobrativ», a po mišljenju nekih analitičara bez obzira na deklarisanu nezavisnost, Ukrajina sve više postaje objektom, a ne subjektom međunarodne politike naročito u trouglu SAD, EU i Rusije. S tim da su prva dva pola mnogo bliža jedan drugom nego onom trećem. Glavne političke snage u parlamentu se nalaze uglavnom u jednoj od te tri sfere uticaja: «Naša Ukrajina» - SAD, BJT(Blok Julije Timošenko) – Evropa, i Partija regiona – Rusija, tako da se u skupštini može pratiti «direktan prenos» odmeravanja snaga između političkih snaga i njihovih zaštinika u Vašingtonu, Briselu i Moskvi.

Kao što se i očekivalo rejting BJT i Partije regiona posle izbora raste, BJT – 24 %, Partija regiona – 36%, a predsednikove pada, što mu još dodatno otežava donošenje bilo kakve odluke u smislu izbora koalicionih partnera ili novih izbora. Jedva se održala prva sednica ovako podeljenog političkog tela, ukrajinska skupština je uspela da postavi svojevrstan rekord pošto je odmah zatražila tajm-aut i proglasila dvonedeljni prekid rada, a neke manje parlamentarne stranke su odmah pokrenule inicijativu za opoziv predsednika.

Dok je tako u Kijevu haotično na Krima sa svakodnevnih mitinga predsedniku počinju da stižu i zahtevi za ekonomskom samostalnošću, pa čak i sa zahtevom za obeštećenjem zbog štete nanete turizmu dolaskom stranih vojnika i zbog novonastale situacije. Krimljani se boje da će se dolaskom NATO-a na startu sezone drastično smanjiti dolasci gostiju, naročito iz Rusije od kojih turizam, koji je glavna privredna grana na poluodtrvu, najvećim delom i živi.

LINGVISTIČKI GRAĐANSKI RAT

Paralelno s događajima na jugu, ne manju političku pozornost izazivaju odluke niza regionalnih i lokalnih vlasti na istoku zemlje da proglase ruski jezik za drugi zvanični jezik na svojim teritorijama. Jezičko pitanje opterećuje Ukrajinu od vremena proglašavanja njene nezavisnosti i raspada SSSR-a. Do tada je ruski jezik bio dominantan u celoj federaciji, a naročito u Ukrajini. Sticanjem nezavisnosti počinju problemi za ruski jezik koji dobar deo stanovništva govori kao maternji, a na većini teritorije Ukrajine se koristi kao govorni jezik. Najpre mu se ukida status zvaničnog državnog, a zatim malo po malo potiskuje se i iz svih sfera života. Sada su se već pojavile stasale generacije ukrajinske mladeži, naročito na zapadu zemlje, koje ne razumeju ruski jezik. Sa svakom godinom broj škola gde se uči ruski se smanjuje. Interesantan utisak je odavao Kijev 90-ih godina u kome su svi javni natpisi na ulicama bili ispisani na ukrajinskom jeziku, a svuda okolo se čuo ruski govor.

Naravno da sve to što se dešavalo s ruskim jezikom nije primano sa ravnodušnošću na istoku Ukrajine i sada dolazi do političkog zapleta-raspleta. Tako je Harkovska oblasna skupština 03. juna dala ruskom jeziku status regionalnog jezika. Poslanici su svoju odluku propratili pozivanjem na zakone Ukrajine i Evropsku povelju o regionalnim jezicima i jezicima manjina. U Harkovskoj oblasti 44% stanovništva ruski smatra maternjim jezikom, a 83 % se slobodno njime služi. Ova odluka u Harkovu (višemilionskom gradu) je propraćena masovnim mitinzima «za» i «protiv» ruskog jezika i NATO-a, a učesnike demonstracija «Dve Ukrajine» su delili kordoni milicije.

Predsednik Juščenko, čija je pozicija sasvim podrivena i koji jedino odugovlačenjem stvaranja vladajuće koalicije ostaje u svojoj ulozi, jer se po reformama političkog sistema s početka godine težište vlasti premešta na premijera, sa svoje strane naziva «antinatovsko» i «jezičko» pitanje izmišljenim proglašavajući odluke o ruskom jeziku za neustavne, a za organizaciju protesta optužuje a koga bi drugo nego Rusiju.

KUDA IDE UKRAJINA?

Da se sve ne svodi samo na skupštinske prepirke i na demonstracije svedoči vest agencije ITAR TASS, da je u Kijevu je 08. juna, sa dva hica u glavu ubijen aktivista pokreta «Za Ukrajinu, Belorusiju i Rusiju – ZUBR» Jurij Hadarcev. O ovome je izvestila pres služba pokreta. Hadarcev je bio zadužen u pokretu za mobilizaciju. Dan pre ovog događaja pokret je provodio protest pred zdanjem ukrajinskog parlamenta protiv dolaska američkog vojnog broda na Krim i sprovođenja natovskih vežbi u Ukrajini, tako da postoje ozbiljne sumnje da je ubistvo politički motivisano.

Druga sednica parlamenta je, posle dvonedeljne pauze i burnih događaja, održana i trajala je nekoliko minuta, «narandžasta koalicija» još nije uspela da se dogovori oko odnosa snaga u budućoj vladi. U međuvremenu zakazana je nova sednica kada bi po planu predsednika Juščenka trebalo da se izglasa odobravanje od strane parlamenta sprovođenja planiranih vojnih vežbi s NATOM i dolazak u zemlju stranih vojnika, dok je dvestotinak američkih rezervista koji su izazvali lavinu protesta na Krimu napustilo zemlju, zbog, kako su njihovi zvaničnici saopštili, «isticanja roka službe», ali neobavljena posla. Osim ako im cilj nije bio da «testiraju» Rusiju i prorusko raspoloženje u ovom regionu.

Za to vreme čini se da sve opcije za formiranje vlade ostaju otvorene, pa i ona o mogućem savezu Juščenkove partije sa proruskom Partijom regiona kao načina da ostane čvršće u sedlu vlasti i da amortizuje sve oštrija nastojanja ka federalizaciji zemlje, a naročito da neutralizuje svoju glavnu suparnicu iz «narandžastog» bloka plavokosu Timošenkovu. U tom smislu zbog duboke političke i društvene krize dolaze i najnoviji predlozi o formiranju široke koalicije uz učešće svih relevantnih parlamentarnih stranaka, što se opet iz tabora Julije Timošenko odlučno odbija i tvrdi da je za njih jedino moguća i prihvatljiva «narandžasta», «demokratska» opcija bez Partije regiona. A iz Partje regiona opominju da su oni u stanju, i da će sami izabrati skupštinske zvaničnike jer ne mogu da čekaju toliko odugovlačenje. Naredni dani će mnogo toga razrešiti.

Dok se iz vrhova partija nižu međusobni predlozi i nagovaranja, optužbe i ponude, iz dana u dan, jedna za drugom izgovarane od raznih visokih partijskih funkcionera, na terenu «po principu akcije i reakcije» slede konkretni potezi. Tako je i parlament Harkovske oblasti proglasio oblast «teritorijom bez NATO», a tužilaštvo oblasti osporilo je odluku o statusu ruskog jezika. Na Krimu se sprovode istrage protiv stotinak organizatora antinatovskih mitinga, a ujedno počinju novi mitinzi protiv sprovođenja istraga. Uz prisustvo specijalnih snaga milicije Amerikancima je omogućeno da utovare sporni transport s oružjem na brod i odvezu ga iz luke Feodosija na Krimu. Dinamična politička zbivanja u Ukrajini se nastavljaju, u stilu ukrajinske fudbalske reprezentacije na mondijalu, danas 4:0 «za njih», sutra 4:0 «za nas». Samo se možemo nadati da ovako duboko podeljeno, čak šizofreno po pitanju identiteta, ukrajinsko društvo ne prođe kao «plavi» protiv Argentine.

 

 

 
 
Copyright by NSPM