Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet / Prenosimo Vreme

   

Zamrznuti konflikti i bečki pregovori:

Boris Varga

Kosovski virus

Što je bliže definisanje budućeg statusa Kosova, u nepriznatim republikama na prostoru bivšeg SSSR eskalira nasilje, a države na čijim teritorijama su takozvani zamrznuti konflikti traže izmeštanje ruskih vojnih baza i mirotvoraca

Kodorski klanac je blokiran sa obe strane. Severni pristup klancu kontrolišu abhaske snage bezbednosti, s južne strane je gruzijska vojska. Gore u planinama je pobunjeni gruzijski komandir Emzar Kvicijani sa nekoliko stotina boraca. Kvicijan je bivši, nedavno smenjeni pomoćnik predsednika Gruzije i komandir gruzijske specijalne pogranične jedinice "Lovac" koji je odbio da rasformira svoj odred i rešio da preuzme vlast u svoje ruke. Baš kao u američkom blokbasteru, gruzijski i ruski mediji prenose poruke pobunjenog komandira koji preti gruzijskom predsedniku. Mihail Sakašvili tvrdi da nema pregovora sa "izdajnicima" i uzvraća da je takvima mesto jedino iza rešetaka. Za to vreme gruzijske snage bezbednosti su izvele najveću akciju u Kodorskom klancu od potpisivanja abhasko-gruzijskog mirovnog sporazuma 1994. godine, a komandir Emzar Kvicijan nestao je bez traga. Kodorski klanac je višekilometarski pojas zone bezbednosti između separatističke republike Abhazije i Gruzije. Nakon završetka oružanih sukoba između abhaskih pobunjenika i gruzijskih snaga bezbednosti polovinom devedesetih godina, u skladu sa moskovskim mirovnim sporazumom gruzijska vojska se povukla iz separatističke republike Abhazije, a Kodorskim klancem od tada patroliraju ruski mirotvorci.

MIROTVORCI I BAZE

U poslednjih mesec dana, osim pobune u zoni bezbednosti abhasko-gruzijske granice, u Južnoj Osetiji ubijen je prvi čovek Komiteta za bezbednost, a od eksplozije bombe u gradskom autobusu u prestonici nepriznate Transdnjestarske Republike poginulo je osmoro ljudi. Lideri nepriznatih republika tvrde da je eskalacija nasilja pokušaj gruzijskih i moldavskih vlasti da stave pod kontrolu otcepljene teritorije. Predsednici Transdnjestarske Republike, Abhazije i Južne Osetije potpisali su u junu sporazum o međunarodnoj saradnji i najavili da će budući status Kosova biti presedan za njihovu spoljnu politiku. Sudeći po analizi medija na prostoru bivšeg SSSR, bečki pregovori oko budućeg statusa Kosova prate se sa velikim interesovanjem. U štampi su svakodnevno zastupljene uporedne analize i geopolitičke procene mogućeg razvoja situacije oko Kosova i ostalih zona takozvanih zamrznutih konflikata. Nepriznate republike donele su odluku i o stvaranju navodnih mirovnih snaga, za koje analitičari cinično kažu da će u slučaju ponavljanja oružanih sukoba prerasti u dobrovoljačke odrede.

Stavovi Zapada i Rusije o statusu nepriznatih republika dijametralno su različiti. Pravo nepriznatih republika na prostorima bivšeg SSSR da ostvare međunarodnu samostalnost podržao je predsednik Rusije Vladimir Putin, a Sjedinjene Američke Države i EU otvoreno ne priznaju postojanje tih separatističkih regiona i podržavaju teritorijalnu celovitost Moldavije i Gruzije. Kišinjev od Rusije već godinama traži demilitarizaciju moldavske separatističke teritorije Transdnjestarske Republike. Isto traži i Gruzija. Ugovori su ipak na strani Zapada. Na samitu OEBS-a u Istanbulu 1999. godine Rusija se obavezala da će razmestiti vojne baze iz Transdnjestarske Republike i Gruzije do kraja 2001. godine, ali Rusijom sada ne uparavlja "mekani" Boris Jeljcin. Krajem marta ove godine Moskva i Tbilisi potpisali su dokument kojim su određeni rokovi za izmeštanje ruskih vojnih baza iz Gruzije, Ahalkalakija i Batumija, do kraja 2008. godine. Vlasti u Tbilisiju otišle su i korak dalje u zaoštravanju gruzijsko-ruskih odnosa. Polovinom prošlog meseca gruzijski parlament doneo je odluku kojom se traži da i ruski mirotvorci napuste zonu Abhazije i Južne Osetije. Gruzijske vlasti već duže vreme mirovne misije predvođene Rusijom u Abhaziji i Južnoj Osetiji smatraju nelegitimnim i traže da se za mirovnu misiju donese mandat Ujedinjenih nacija i uključi OEBS. To je prva zvanična odluka o povlačenju ruskih mirotvoraca sa teritorije Gruzije koju su podržale zakonodavna i izvršna vlast, a analitičari upozoravaju da odluke poput ove daju žuto svetlo za početak vojnih operacija poput hrvatske "Oluje" i "Bljeska". Moskva se saglasila da povuče vojne baze, ali u slučaju mirovnih misija Rusija upozorava da bi se promenama u mirovnim operacijama ugrozio krhki mir, te da bi se "zamrznuti konflikti" nakon izmeštanja ruskih mirotvoraca lako mogli "otopiti".

ESKALACIJA NASILJA

Do zaoštravanja bezbedonosne situacije u Južnoj Osetiji došlo je početkom jula ove godine, kada je eksplozivnom napravon ubijen sekretar Saveta bezbednosti Južne Osetije Oleg Alborov. Bivši načelnik službe bezbednosti Alborov ubijen je ujutru u svojoj kući kada je krenuo da otvori garažu. Vlasti u Činvaliju, prestonici Južne Osetije, ubistvo čoveka koji je upozoravao na mogućnost zaoštravanja gruzijsko-južnoosetinskih odnosa, ocenile su kao teroristički akt, insceniran od strane Gruzije. Eskalacija nasilja u nepriznatim republikama dostigla je vrhunac prošle nedelje u Transdnjestarskoj Republici, ili takozvanom Pridnjestrovlju, kada je u centru glavnog grada Tiraspolja od eksplozivne naprave eksplodirao trolejbus i usmrtio dvoje ljudi među kojima je šestogodišnja devojčica, dok je desetoro ranjeno. Pre mesec dana u Tiraspolju, takođe u gradskom mini-busu eksplodirala je bomba koja je usmrtila svih osam putnika-civila i ranila više od 20 putnika susednog trolejbusa. Među ranjenima su bila dva oficira ruske vojske. Incident se desio u samom centru prestonice Pridnjestrovlja, a eksplozija je bila toliko snažna da je razbacala delove vozila nekoliko desetina metara ukrug. Kao i u slučaju Abhazije i Južne Osetije, zvaničnici nepriznate Transdnjestarske Republike eksploziju su nazvali "terorističkim aktom" za koji optužuju moldavske tajne službe.

IZBORI

Vlasti separatističke Abhazije su od samog početka pobunu bivšeg gruzijskog komandira Kvicijanija nazivali izrežiranom akcijom, koja ima za cilj ulazak gruzijskih snaga bezbednosti u Kodorski klanac i stavljanje pojasa zone bezbednosti pod kontrolu Tbilisija. Rusko ministarstvo spoljnih poslova zatražilo je da se poštuje mirovni sporazum i da Gruzija povuče svoje snage iz Kodorskog klanca. Poznavaoci prilika na Kavkazu tvrde da se predsednik Gruzije Mihail Sakašvili odlučio na operaciju u Kodorskom klancu kako bi dobio političke poene i pobedu u jednom "brzom ratu". Sakašvili je napravio taktički korak i u Kodorski klanac smestio progruzijsku abhasku vladu koja je više od deset godina u egzilu. Operaciju su pratile brojne kritike na račun ruskih mirotvoraca, koji navodno pomažu odbeglom Kvicijaniju, a špekulisalo se da je bivši pomoćnik gruzijskog predsednika pobegao kod jataka u Rusiju. Kao i u nama poznatoj pobuni srpskih "crvenih beretki", teško je proceniti da li u ovakvim slučajevima, gde država tobože brani sebe i građane od kojekakvih pobunjenih rambo-heroja, postoji neposredan konspirativni scenario, ili su to stvarno frustrirani romantični operativci sa terena, koji se lako odlučuju da uzmu pravdu u svoje ruke.

Predsednik Sakašvili napravio je još jedan politički rez. Prošlog meseca reformisana je gruzijska vlada, kada je smenjen ministar za mirno regulisanje konflikata Georgij Haindravi, a u novom sazivu vlade ministar odbrane izjavio je da će novu 2007. godinu predstavnici vlade svečano dočekati slaveći pobedu nad pobunjenicima u glavnom gradu separatističke republike Južne Osetije, Činvaliju. Analitičari smatraju da vlastima u Tbilisiju nije glavni cilj izmeštanje ruskih mirotvoraca, već priprema za predstojeće izbore. Aleksej Makarin iz ruskog Centra političkih tehnologija tvrdi da je zaoštravanje situacije oko nepriznatih republika u Gruziji direktno povezano sa približavanjem datuma predsedničkih i parlamentarnih izbora, planiranih za 2007. godinu. Makarin tvrdi da je Sakašvili u prethodnoj kampanji obećao biračima da će uspostaviti teritorijalnu celovitost Gruzije, te da je sada primoran da vodi žestoku borbu sa opozijicom, a približavaju se i lokalni izbori koji će se održati krajem godine. Izbori se pripremaju i u nepriznatim republikama, a predizborne kampanje ne zaostaju po obećanjima da će biti očuvane teritorija i nezavisnost za onima koji tvrde suprotno. U Južnoj Osetiji predsednički izbori zakazani su za jesen 2006. godine, dok Abhaziju parlamentarni izbori očekuju sledeće godine. Vlasti Transdnjestarske Republike krajem septembra ove godine najavile su da će, po uzoru na Crnu Goru, organizovati referendum na kom će se građani tog nepriznatog regiona izjasniti o nezavisnosti od Moldavije.

DVOSTRUKI STANDARDI

Nasilje i pokušaj zavođenja reda u separatističkim republikama na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza odigrava se u senci izraelsko-libanskih sukoba, što u određenom smislu može uticati na dalji razvoj krize u predvorju Evrope i na Kavkazu. Očigledno je da pregovori o rešavanju budućeg statusa postsovjetskih nepriznatih republika koji se vode duže od jedne decenije i ne daju nikakav konkretan rezultat, ne mogu se pomeriti sa mrtve tačke bez primene sile ili takozvane diplomatije podržane silom. Takve prognoze ne isključuju i dalju eskalaciju nasilja u nepriznatim republikama na prostorima bivšeg komunističkog bloka i veće uvlačenje međunarodne zajednice u rešavanje krize takozvanih zamrznutih konflikata. Posle rešavanja statusa ili barem nalaženja privremene funkcionalne forme za Kosovo, EU će se, najverovatnije zbog geografske bliskosti, pozabaviti budućim statusom takozvanog "najvećeg ostrva šverca i organizovanog kriminala" u Jugoistočnoj Evropi – nepriznate Transdnjestarske Republike. Krajem marta ove godine, Ukrajina i Moldavija su na zahtev EU-a uvele sankcije Pridnjestrovlju zbog odbijanja da prihvati evropska carinska pravila, a ekonomska blokada traje do današnjeg dana. Bez obzira na inicijative koje dolaze iz Vašingtona, postoji pretpostavka da će EU i Rusija podeliti sfere uticaja u nepriznatim republikama. Verovatno će se na Kosovu i u Transdnjestarskoj Republici najuočljivije videti slabosti politike dvostrukih standarda Zapada, ali i nemogućnost stvaranja jedinstvenog presedana za sve separatističke republike o kojem govori ruski predsednik Putin.

Priština i Tiraspolj su se našli u sferi uticaja novih transatlantskih interesa i uživaće različit tretman. Kosovo će u budućnosti najverovatnije ostvariti visok stepen samostalnog funkcionisanja, dok će Brisel nastojati da umanji ekonomsku i političku anarhiju autonomije u Transdnjestarskoj Republici. Nakon Putinove demonstracije sile zavrtanjem ventila na gasovodu koji preko Ukrajine ide prema EU-u, kao tabu-tema između Brisela i Moskve verovatno će se nametnuti pisustvo ruskih vojnih baza u Pridnjestrovlju i Sevastopolju u Ukrajini.

S druge strane, za razliku od Transdnjestarske Republike, Gruzija koja je u sferi tradicionalnih ruskih interesa verovatno će više biti prepuštena političkoj volji severnih vetrova iz Moskve. Iako je predsednik Buš obećao da će ta kavkaska republika ubrzo ući u NATO, teško da jedan region, uzduž i popreko podeljen i pobunjen, može postati deo bilo kog ozbiljnog sistema kolektivne bezbednosti. Sjedinjene Američke Države će i dalje pokušavati da ostanu treća strana u zaoštrenim gruzijsko-ruskim odnosima i podržavaće Tbilisi vojno, politički i finansijski. Vašington će takođe najviše podržavati inicijativu unutar transatlantskog OEBS-a za očuvanje celovitosti Gruzije. Prema tvrdnjama BBC-jevog analitičara Stivena Ika, izmeštanje ruskih baza sa gruzijske teritorije neće umanjiti uticaj Moskve u tom delu kavkaskog regiona koji je prvenstveno zavisan od ruskih energenata. Istovremeno, Rusija otvoreno podržava pripajanje njenoj teritoriji nepriznatih republika Abhazije i Južne Osetije. U prilog podela sfere uticaja u nepriznatim republikama imeđu Brisela i Moskve ide i iznenadno povlačenje ruskih mirotvoraca 2004. godine iz međunarodnih misija u BiH i na Kosovu, koje je Vladimir Putin okarakterisao kao "skupe i neefikasne" za Rusiju.


 Antrfile


Sporne teritorije

TRANSDNJESTARSKA REPUBLIKA ili Pridnjestrovlje nastala je od etničkih teritorija Ukrajine i moldavske Besarabije. Takozvana država kobasica, Transdnjestarska Republika se proteže levim tokom reke Dnjestar, dugačka je 200 km i široka samo 20-30 km. Separatistička nepriznata Transdnjestarska Republika broji oko 700.000 ljudi: 40 odsto Moldavaca, 26 odsto Ukrajinaca, 24 odsto Rusa. Ruska Federacija je glavni trgovinski partner Transdnjestarske Republike – 80 odsto celokupne spoljne trgovine. Pridnjestrovlje ima 144 preduzeća, uglavnom državna. Prosečni godišnji spoljnjotrgovinski dohodak svakog od njih je više stotina miliona dolara i zbog toga Transdnjestarsku nepriznatu republiku nazivaju "zlatnom kokom šverca", ali i stecištem organizovanog kriminala u predvorju EU-a. Transdnjestarska Republika je bila sovjetska autonomna oblast do 1940. godine posle čega je pripojena Moldaviji. Zbog najava da će se nakon raspada SSSR Moldavija, a samim tim i Transdnjestarska Republika pripojiti Rumuniji, vlasti u autonomnom regionu proglasile su u septembru 1990. godine nezavisnost. Osamostavljivanje Transdnjestarske Republike odigralo se u oružanom sukobu koji su zaustavili ruski mirotvorci. U Pridnjestrovlju se nalazi ruska vojna baza, jedna od većih u evropskopm delu Rusije, koja broji više od hiljadu vojnika.

ABHAZIJA ili takozvana Sovjetska rivijera poznato je odmaralište bivšeg rukovodstva SSSR, ali i sadašnje postsovjetske elite. Abhazija je polumilionska republika, naseljena hrišćanima i muslimanima, koja je u sastav Gruzije ušla u prošlom veku. Početkom devedesetih Abhazija je proglasila nezavisnost od Tbilisija, a u borbi protiv gruzijskih snaga bezbednosti abhasku armiju su podržali severnokavkaski dobrovoljci pod vođstvom čuvenog čečenskog pobunjenika Šamila Basajeva. Posledice rata bile su tragične, jer je gotovo polovina stanovnika Abhazije gruzijskog porekla bila primorana da napusti teritoriju i da se povuče prema unutrašnjosti Gruzije. Većina građana Abhazije ima rusko državljanstvo, a Republika je politički i ekonomski vezana za Moskvu. Od juna 1994. godine u Abhaziji su razmeštene Kolektivne snage za podršku mira Zajednice nezavisnih država (bivše članice SSSR) predvođene Rusijom u kojima služi više od 1500 vojnika, a UN su uputile mirovnu misiju od 100 posmatrača. Kako bi se rešila savremena kriza u Kodorskom klancu, organizovani su četvorostrani pregovori Abhazije, Gruzije, Ruske Federacije i Ujedinjenih nacija.

JUŽNA OSETIJA je južni deo teritorije Osetije, koji je ostao u Gruziji, dok je severni deo u sklopu Ruske Federacije. Južna Osetija je takođe nezavisnost stekla u ratu sa gruzijskim snagama bezbednosti. Severnogruzijski separatistički region broji samo oko 70.000 stanovnika – Osetina, Rusa i Gruzijaca, pretežno hrišćana. Kao i u slučaju Abhazije, znatan deo južnoosetinske populacije ima ruske pasoše i poslednjih 15 godina teži da se pripoji Ruskoj Federaciji. Rešavanjem krize oko Južne Osetije bavi se četvorna Mešovita kontrolna komisija predvođena Rusijom, u kojoj učestvuju Severna i Južna Osetija i Gruzija. Mirovnu musiju podržava oko 900 uglavnom ruskih mirotvoraca. U pregovorima gruzijska strana često opstruira pregovore i zastupa stav da bi Mešovita kontrolna komisija trebalo da se proširi učešćem Sjedinjenih Američkih Država i OEBS-a. U Gruziji je prisutna monitoring misija OEBS-a.

NAGORNO KARABAH je autonomna oblast na teritoriji Azerbejdžana, gde su oružani sukobi između Jermena i Azera počeli još pre raspada SSSR, kada su nakon propalog referenduma (sličnog onom kod nas u BiH) jermenske snage bezbednosti uz pomoć sovjetsko-ruske armije zauzele taj južnokavakaski kraj. Kao posledica četvorogodišnjih oružanih sukoba, u Nagorno Karabahu je poginulo oko 30.000 ljudi, a stotine hiljada azerskih izbeglica do današnjeg dana živi po izbegličkim kampovima širom Azerbejdžana. To jermensko, kako ga još nazivaju "hrišćansko ostrvo", usred muslimanskog Azerbejdžana broji oko 150.000 ljudi, a rešavanjem njegovog budućeg statusa bavi se takozvana Minska grupa u okviru OEBS-a. U poslednjih 10 godina, uz sve napore evropskih posrednika, pozicija obe strane je nepromenjena i obe države kompromis smatraju vlastitim porazom: Jermenija nije spremna da dopusti podelu vlasti u Nagorno Karabahu sa Azerbejdžanom, dok Azerbejdžan ne odstupa od stava da je Karabah neotuđiv deo njegove teritorije.

Autor je dopisnik BBC-ja za Jugoistočnu Evropu

( VREME 815)

 

 

 
 
Copyright by NSPM