Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

 

Dragoljub Žarković

Nacionalna čarka

Narodna izreka, a i one po neki put budu tačne, opisuje da ono što se krivo rodi vreme ne ispravi. Pa bilo da se radi o ,,Žabljačkom ustavu”, danu državnosti dvočlane zajednice Srbije i Crne Gore, koji nekako zgodno pada da se poveže uskršnje s prvomajskim lenstvovanjem, bilo da se radi o Savetu republičke radio difuzne agencije (RRA) oko čijih odluka i postupaka se ovih dana podigla velika prašina.

Ako o onom prvom, danu državnosti, nema više šta da se kaže i ako više nema pouke iz tog slučaja, o ovom drugom valja se dobro zamisliti makar iz jednog razloga: nezavisna regulatorna tela ubuduće će u sve više oblasti uređivati društvene odnose i tokove, odnosno država će se odricati prava da bude mirođija u svakoj čorbi i deo vlasti prenosiće na neka regulatorna tela, komisije ili agencije koje će biti zakonima i društvenim ugovorom zaštićene od arbitrarnosti izvršne vlasti.

Cinik bi rekao – šta ste tražili to ste i dobili, ali je Nenad Cekić ipak prevelika kazna za naše grehe. Prirodno je, verovatno, da su on i njegov tim jedini pažljivo proučili propise koji ih štite – ma kakvu odluku da su doneli, odnosno da odgovaraju jedino Skupštini Srbije, ali i njoj ne odgovaraju za odluku, već samo na okolnost zakonitosti svog rada. Dakle, nedodirljivi su i svaki dan nam to nabijaju na nos.

Istorija formiranja ovog saveta prava je slika vlasti koja se teško odriče dela moći. Svađe oko sastava Saveta, formiranog u vreme vlade Zorana Živkovića i Skupštine kojoj je predsedavala Nataša Mićić, i počele su od toga da je vlada preko institucija koje su ovlašćene da predlažu kandidate i njihov broj pokušavala da zadrži jak uticaj na ovu oblast. I tada je izbor Nenada Cekića bio sporan, a mnogi ljudi od društvenog ugleda i naoružani relevantnim znanjem u oblasti kojom se Savet bavi, povukli su svoju kandidaturu. Cekić i ekipa „Indeksovog pozorišta” bili su uporni, pa su kao takvi i konstituisani u Savet odlukom aktuelnog skupštinskog saziva koji takođe nije uvažio upozorenja da taj tim više izražava jednu političku (zlo)volju nego što odražava šarenu medijsku sliku Srbije, gde će se još dugo voditi ratovi oko kvaliteta i kvantiteta, pouzdanosti i površnosti, a o parama da ne govorim.

Dakle, dalo se naslutiti da će biti belaja, ali je malo ko očekivao baš toliko spornih odluka. Meni lično, najzanimljivija je ona koja na lepu reč uvodi dva nova korisnika nacionalne frekvencije, izvesnu TV Avalu i klinički mrtvu „Košavu” koja se veštački spojila s dečijim kanalom „Hepi”, meni poznatom samo po žalbama roditelja da negde oko 13 časova, kad roditelji nisu kod kuće, emituju neki kviz ispravno računajući da deca ne mare što telefonski impuls za učešće staje 30 dinara, plus PDV.

Oni koji nisu prošli sada će da se žale. Ali, izgleda da Savet to mnogo ne dodiruje. Kao što ih neće ganuti ni protest nemačke diplomatije oko odbijanja RTL-a, najmoćnije evropske komercijalne televizije, za koju se čak slabo skriva da su želeli da je eliminišu po svaku cenu zbog pozamašnih novčanih i programskih resursa kojima bi ugrozili prihode postojećih domaćih komercijalnih televizija za koje se opravdano sumnja da su lobirale i mešetarile na druge načine kako bi dobile konkurenciju po svom izboru.

Cekić i ekipa pokazuju jednu vrstu osionosti koja počiva na svesti da im zakonska regulativa daje punu autonomiju. Ali, čini mi se da potcenjuju javno mnjenje koje, ponekad, i u zemlji Srbiji, proizvodi pozitivne efekte i primorava društvo i institucije na samoodbranu od osionosti, samovolje, loših odluka i mešetarenja, vrlo često povezanog s korupcijom.

Otuda se, možda i nesvesno, podigla temperatura u javnosti, jer se ovaj slučaj doživljava kao pokazna vežba o predstojećim vremenima u kojima će doći do transfera dela moći i kada će neke druge agencije i regulatorna tela preuzimati do sada ekskluzivno državne poslove koji će se ticati kvaliteta našeg života.

Samo veliki glupani neprestano uče na sopstvenim greškama. Šta će vam bolji dokaz od Dana državnosti.

 

 
     
     
 
Copyright by NSPM