Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

 

Aleksandar Lazić

O spasavanju Srbije

Protekli izbori, i kampanja koja im je prethodila, ocenjeni su kao "normalni, pravi i demokratski" (Vojislav Koštunica, u izbornoj noći); pokušaćemo na ovom mestu da ukažemo na nekoliko situacija koje su iskakale iz prethodne ocene i gde je, na ovaj ili onaj način, u glavnoj ulozi bio upravo onaj čiju smo ocenu o normalnosti citirali.

POGLED UNAZAD: Kako bismo najkraće mogli definisati da je, ovde i sada, nešto normalno, a uz to i "pomalo dosadno" (opet Koštunica)? Verovatno kao nešto što je suprotno od onoga pre 2000. godine: nije se teško složiti da je Srbija, za Miloševićevog vakta, bila zemlja (negativnih) čuda. Preciznije rečeno, a i da ne ispadne da hulimo na mrtvog čoveka, Miloševiću se ne može sve staviti na dušu – on je zapravo samo dozvolio (podstrekivao?) da se ponašamo opušteno, što će reći da budemo kakvi smo bili pre dolaska civilizacije u ove krajeve.

KRATAK PREGLED IZBORNIH NENORMALNOSTI: Kad imamo reper (ne)normalnosti, neće nam biti teško da, u najzanimljivijem meču LDP vs. DSS, otkrijemo koji su udarci bili ispod pojasa. Počelo je laganim LDP zavlačenjem kako nam je potreban "premijer a na saučesnik", sve na fonu optužbi Vladimira Bebe Popovića da je Koštunica "politički kišobran za ubistvo Zorana Đinđića"; DSS je uzvratio udarac preko svog "ideologa" (S. Basara u "Utisku nedelje" od 28. januara) Bore Đorđevića i stihova o "Čedi narkomanu"; prisutni u izbornom štabu koalicije oko LDP-a pokušali su da povedu pesmom "Koštunice, spasi Srbiju i ubij se". I sad je normalnome lako da nenormalnim proglasi sve tri stvari: optužbe bez ikakvih dokaza protiv različitomislećih bile su zaštitni znak Srbije devedesetih godina prošlog veka; Bora Čorba je imao sličnu grupu stihova pod nazivom "Baba Jula"; pesma otpevana Koštunici zapravo je rimejk one spevane Slobodanu Miloševiću. Znači, sve viđeno i sve nenormalno.

ODBRANA NEODBRANJIVOG: Ovo dovde bi sve bilo nepotrebno da nije bilo pomenutog "Utiska nedelje", i da u njemu nije gostovao Teofil Pančić, kolumnista "Vremena", koji je za negativan utisak izabrao pesmu Boru Đorđevića (sa sve neumesnom reakcijom DSS funkcionera), istovremeno braneći predlog Koštunici da se ubije tvrdnjom "da su mnogi od nas pevali to isto Miloševiću". Ali, zar nije onda i Bora Đorđević pevao pogrdno o "baba Juli" – a nešto se ne sećam da je tada T. Pančiću to smetalo?! Drugim rečima, mnoge stvari koje su za vreme Miloševića bile normalne ili podrazumevane (da se saobraćaj zatvara kako kome padne na pamet, da policija lomi ruke studentkinjama, da se na izborima krade, da mediji nisu slobodni... da ne nabrajam više) postale su sada nepoželjne i neprirodne. Na kraju, ali ne i najmanje važno, Milošević je pesmu dobio jer se ispostavilo kao tačno da sami izbori neće biti dovoljni da ode sa vlasti; u današnjoj situaciji smenjive vlasti na izborima, kada sama koalicija oko LDP-a nema priredbi na regularnost izbora, poziv na samoubistvo političkog protivnika (neprijatelja?) predstavlja ne samo revolucionarni anahronizam već i nenormalnost prvog reda.

BASTILJA?: Nije direktno rečeno u prethodnim redovima, ali jasno ishodi da bi se svi učesnici javnog života morali kloniti kopiranja ponašanja do 5. oktobra; koliko to važi za ljude toliko važi i za institucije. A upravo je na tom ispitu pala poč. TV Bastilja, današnji Javni medijski servis, ono što se reklamira kao Vaše pravo da znate sve a što živi od našeg prava da platimo pretplatu. Naime, kada je u izbornoj noći krenula pesma "Koštunice, spasi Srbiju...", RTS je prekinula živi prenos konferencije koju je držao Čedomir Jovanović; po pogrešnom najavljivanju priloga i odlasku u štab stranke u kojoj je prisutni novinar rekao "da nema ništa novo", bilo je jasno da je prilog isečen, i to u najboljoj tradiciji RTS puštanja pesme "Hej Sloveni" iz studija dok publika na stadionu zviždi. I to je ona ista opuštenost s početka teksta, oplemenjena idejom da s ove strane ekrana sede samo pretplatnički zombiji. Da stvari budu smešnije, "odbrana" Koštunice je zapravo bila kontraproduktivna – tek kada smo videli B92 prilog u "Utisku" shvatili smo koliko je bilo lažno ograđivanje Nenada Prokića, člana Predsedništva LDP-a ("Ključ" od 22. januara), od pesme "pijanih navijača": lepo se vidi da se Vladan Batić i Zoran Ostojić smeju, Nataša Mićić peva (!) a da niko, uključiv Č. Jovanovića, nije našao za shodno da kaže "Dosta, bre!"

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM