Dušan Babić

POST-DEJTONSKA BOSNA POD ŠATROM

Maj je izuzetan mjesec za post-Dejtonsku BiH, jer izvrsno odslikava svu paradoksalnost jedne nakazne državno-pravne tvorevine. Obilježavanje pobjeda i poraza u građanskom ratu 1992- 1995. godine, neodoljivo podsjeća na Američki građanski rat (1861-1865).

Južnjaci su taj rat nazivali Revolucija, Rat za nezavisnost, Drugi rat nezavisnosti, a Sjevernjaci Rat između država, Rat između Sjevera i Juga, da bi na kraju preovladao oficijelan termin – Građanski rat, nametnut od strane pobjednika, ali naziv koji je suštinski tačan.

U bošnjačkoj javnosti vlada gotovo unison stav kako je to bila agresija. Za bosanske Srbe je to bio otadžbinski rat, a za bosanske Hrvate domovinski rat. U međunarodnoj terminologiji dominantna je sintagma – građanski rat . Neizvjesno je još da li će se tokom vremena najzad instalisati ta suštinski tačna sintagma.

Do tada, napad u sarajevskoj dobrovoljačkoj ulici, ili na brčanskoj Malti (Tuzla), na kolone JNA u povlaćenju, kad su izginuli golobradi mladići, bošnjačka javnost slavi kao velike pobjede, dok srpska javnost to definiše sramnim činom, za koji još niko nije sudski odgovarao. Sve se to zbilo u maju, prije 15 godina, uključujući i Pofalićku bitku – „Grom koji je spasio Sarajevo“, kako je naslovljen prigodan tekst u sarajevskom Oslobođenju

(20. maja). Ukratko, i post-Dejtonska BiH ima svoje getisberge i šajlohe , presudne bitke Američkog građanskog rata, koje zaraćene strane potpuno oprečno definišu i doživljavaju. Da li će trebati naredni vijek i po da se poslože kockice ovdašnjeg istorijskog mozaika? Da podsjetim, još uvijek se uredno dopunjavaju i održavaju sajtovi u Americi koji nude oprečne slike iz građanskog rata.

BiH i Srbija su jedine preostale zemlje tzv. Zapadnog Balkana, koje još nisu ni parafirale Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), kako bi postale zemlja-kandidat za članstvo u EU. Jedan od uslova za obje zemlje je saradnja sa Haškim tribunalom, a za BiH još reforma policije i javnog rtv servisa.

U BiH vlada konsensus, kako šire javnosti, tako i političara, o nužnosti priključenja EU. Međutim, SSP više nije prioritet. Čak to ne spominju ni međunarodni zvaničnici i mentori. Ako već spominju, to čine stidljivo, što je veoma indikativno. Sada je na dnevnom redu nešto drugo.

Srebrenica (Castrum Argentum), predstavlja toponim snažnog i višeznačnog naboja. Jedna od najstarijih kovačnica novca na Balkanu, sa obližnjom banjom Crni Guber, čija

ljekovita svojstva nadilaze vrijednosti najčuvenijih evropskih banja, sa lovnim revirima koje Evropa nema, postala je, nažalost, simbol ljudskog stradanja, ali i simobol nečuvene političke manipulacije.

Nakon presude Međunarodnog suda pravde u Hagu, u predmetu Bosna i Hercegovina vs. Srbija , koja se arbitrarno i selektivno tumači (vlasti u Sarajevu još uvijek nisu uradile oficijelan prevod sudske presude), Srebrenica postaje generator novih sukoba i tenzija.

Prije mjesec dana u Sarajevu je, iznad Koševskog stadiona, niklo šatorsko naselje. Sirote ljude su bošnjački političari izmanipulisali, kako nisu bezbjedni u Srebrenici, te da shodno tome traže da se Srebrenica izdvoji iz sastava Republike Srpske, ili da joj se barem osigura specijalni status, poput Distrikta Brčko. Kako odziv u šatorsko naselje nije zadovoljio političke manipulatore, isfabrikovani su novi momenti bezbjednosnog karaktera, kao poziv preostalim bošnjačkim porodicama da napuste Srebrenicu. Dok se to ne desi, demobilisani borci Armije BiH najavili su podizanje pet hiljada šatora usred Srebrenice! Pod geslom, da čuvaju preostale Srebreničane dok njihovi sunarodnici iz šatorskog naselja ne postignu cilj: izdvajanje Srebrenice iz RS. Moćan štapin sa kratkim fitiljom... Kako u takvom ambijentu razgovarati o reformi policije?

Politički magazin 60 minuta (Federalna Televizija), dao je svoj obol političkoj manipulaciji Srebrenice.Umjesto u „sivom domu“ na Alipašin Polju, emisija je emitovana iz improvizovanog studija u šatorskom naselju (21. maja). Harizmatski i glagoljivi urednik i voditelj, Bakir Hadžiomerović, uspio je pod šatru dovesti vodeću političku nomenklaturu u BiH, osim Silajdžića i reisa Cerica, koji su trenutno u Americi, u separatnoj misiji preimenovanja RS u „Republiku Srba, Bošnjaka i Hrvata“!?

Umjesto da se razgovaralo o osnovnoj temi – kako pomoći Srebrenici, razgovor je u startu skrenuo na pitanja političko-pravnog i administrativnog statusa Srebrenice. Odnos snaga pod šatrom (3 prema 8), te psihološki teret nedobrodošlice Dodiku, makar je u dolasku djeci tutnuo novčanice od 50 evra, nije mogao vratiti razgovor na ekonomsko-socijalni status Srebreničana. Dodik je djelovao ljutito, unezvereno i nemušto. Njegov povjerenik za Srebrenicu i državni premijer Špirić bili su uvjerljiviji.

Srebrenica je lakmus test kakva se zapravo BiH želi u vizuri bošnjačkih političkih prvaka.

Svojevremeno anatemisana Miloševićeva formula – jedan čovjek, jedan glas, sada sasvim odgovara bošnjačkoj političkoj eliti. To se zove političko licemjerje.

Prije ove neuspjele cirkuske predstave, Dodik je u pretežno sarajevskim medijima puštao probne balone o federalizaciji BiH. Njegova formula glasi: neupitna RS, Bosna i Herceg-Bosna. Dakle, tri federalne jedinice. U večernjim informativnim emisijama sarajevskih televizija, kako javnih servisa, tako i komercijalnih stanica, formulisana su tzv. referendumska pitanja za gledaoce, parafrazirano, „federalna BiH – da ili ne“. Za divno čudo, rezultati su bili gotovo poravnati, ili tijesna većina protiv federalizacije zemlje, što je zapravo drugo ime za konsocijaciju, o čemu se naširoko raspravljalo u BiH tokom prošle godine. Izgleda ni federalizacija BiH više nije bauk.