Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

 

 

Milorad Ekmečić:

Neće biti muslimanske države u BiH

Na naučnom skupu pod nazivom «Republika Srpska – 15 godina postanka i razvoja» koji je u organizaciji Akadamije nauka i umjetnosti RS održan 26. i 27. juna ove godine u Banjaluci srpski akademik dr Milorad Ekmečić, jedan od najuticajnijih živih srpskih istoričara, predstavio je svoj rad pod nazivom «Istorijske i strateške osnove RS». Ovaj rad izazvao je veliku pažnju kako u srpskim intelektualnim krugovima u RS i u Srbiji, tako i u bošnjačkoj političkoj i intelektualnoj eliti u Sarajevu. Pojedini bošnjački političari i intelektualci izneli su jednodušnu ocenu da Ekmečićevi stavovi izneseni u njegovom radu predstavljaju «oživljavanje velikosrpske strategije» u BiH. Bio je to jedan od povoda za razgovor sa akademikom Ekmečićem, koji smo obavili pred promociju njegove knjige «Srbi između klanja i oranja – istorija srpskog naroda od 1492. do 1992. godine» u Bijeljini. Na početku razgovora, Ekmečić kao neosnovane odbacuje optužbe da je velikosrpski ideolog.

- Bio bih sretan da uopšte ne moram da dajem ocenu toga sto pričaju u Sarajevu, jer je to toliko izvan onih osnovnih koloseka koje bi jedno zdravo procenjivanje situacije zahtevalo, da bi sam odgovor na njihove ocene sa naše strane bilo padanje ispod dostojanstva koje nam ovaj trenutak i tradicija Balkana nameću.

Ako bi se usvojio rečnik da je RS plod genocida, recimo, hajde dobro usvojićemo taj jezik i taj rečnik, ali da kažemo da je genocid napravljen nad srpskim narodom, jer je osakaćen i srušene su države koje je srpski narod u svojoj prošlosti stvarao za sebe i za sve ostale koji tu žive. Dve Jugoslavije su srušene, a da srpski narod u tome nije učestvovao. Određene su te granice izvan bilo kakvog zelenog stola koji bi zahtevao jedno demokratsko rešenje uspostavljanja takvih granica, pa su te granice nametnute.

Ja sam jasno u mom referatu rekao da je Dejtonski sporazum razgraničio u BiH ne srpski entitet od ostatka BiH, nego je Dejtonski sporazum napravio granicu, ono sto je rekao Tuđman, izmedju Istoka i Zapada. Dejtonski sporazum je ograničio odnos Srba, Hrvata i muslimana ne samo u BiH, nego Srba i Hrvata i u Hrvatskoj. Dejtonski sporazum je sankcionisao i legalizovao etničko čiscenje Srba iz Hrvatske. Sve su to teritorije na kojima su Srbi živeli od postanka slovenskog stanovništva na ovome teritoriju. To je ta istorijska osnova na kojoj je građena RS: ona je ostatak ostataka onoga prostranog teritorija koji je srpski narod naseljavao. Silom je srpski narod etnički očišćen sa tog teritorija i sveden je na taj entitet RS koji danas postoji.

A druga osnova postojanja RS je strateška osnova. To znači da su velike sile izvan zelenog stola i izvan bilo kakve mogućnosti ne samo demokratskog, nego elementarnog diplomatskog sporazumevanja, nacrtale te granice i nametnule ih onda i Srbima i muslimanima i Hrvatima. Moj zaključak je da su granice koje su uspostavljene Dejtonskim sporazumom, napravljene godinu dana ranije - a možda i više - u SAD i to je rečeno u jednom dokumentu koji sam ja u svom referatu više puta citirao.

Taj dokument objavili su splitski «Feral» i sarajevski «Dani». I sada se sarajevski «Dani» prave nevešti da ne znaju čitati i ne veruju onome što Milorad Ekmečić citira iz dokumenta koji su oni objavili. Tamo Tuđman jasno kaže da je ovo istorijsko razgraničenje Srba i Hrvata i to će biti granica izmedju Istoka i Zapada u celoj Evropi. On dalje kaže kako je zadatak Hrvata da drže muslimane za sebe, jer su muslimani najopasniji elemenat za buduću Evropu, a da se sa Srbima mora voditi računa da se ne povređuju odveć kako ne bi došlo do toga da u budućim mogućim obračunavanjima sa Rusijom, Srbi ponovo dignu gerilski ustanak kao što su to uradili protiv Hitlera. Jer, kako Tuđman kaže, u SAD smatraju da bi jedan gerilski ustanak Srba na Balkanu angažovao petsto hiljada američkih vojnika za pacifikaciju. Zbog toga se Srbi moraju potiskivati kao glavni protivnik, ali se ne smeju toliko uvrediti da se nateraju da oružjem rešavaju pitanje svoje sudbine.

Međutim, protivnik za budućnost je islam, odnosno muslimanska država koja bi se mogla stvoriti u BiH i to je poruka mog referata sa jednim jasnim zaključkom: mi dolazimo u situaciju kakva je bila posle Berlinskog kongresa ili kakva je bila u Istočnom pitanju, gde se uvek zapadna Evropa morala sporazumevati sa Rusijom oko deobe Turskog carstva. I u tom sporazumevanju sa Rusijom šta će kome pripasti u deobi Turskog carstva, Rusija je uvek nešto morala žrtvovati Zapadu i Zapad žrtvovati Rusiji. I to što je Rusija žrtvovala zapadu uvek su bile srpske oblasti, posebno srpske oblasti zapadno od reke Drine. Ja to jasno kažem. Mi se moramo sačuvati da ne smemo da dođemo u situaciju da ponovo budemo žrtva ruskog nagađanja sa Zapadom i da se RS žrtvuje radi toga što oni nemaju druge mogućnosti da se sporazumeju nego na taj način. Kako to, onda, da se u Sarajevu može protumačiti kao da ja pozivam Rusiju da vodi treći svetski rat kako bi branila RS koja je plod genocida ?! To su toliko izmišljene stvari, to je toliko ispod ljudskog dostojanstva, da me je stid što moram da raspravljam o ljudima iz Sarajeva koji, jednostavno, nemaju sposobnosti da neke stvari shvate, jer ja drugačije ne mogu da razumem odakle tolika drskost da se tako prljavo može govoriti, bez ikakvih moralnih obaveza prema nekome drugome.

Sem za «oživljavanje velikosrpske ideologije i strategije», bošnjački intelektualci i političari poput profesora Nijaza Durakovića i Ive Komšića optužuju Vas i da ste im neposredno pred rat otvoreno poručili da «Srbi u BiH računaju da se država stvara ognjem i mačem, i da će pritom za srpsku državu, ako treba, stradati i 200-300 hiljada ljudi»...

- Ivo Komšić i Nijaz Duraković navodno svedoče kako je Milorad Ekmečić pretio 1991. ili 1992. godine da će Srbi stvoriti RS, tj. stvoriće veliku Srbiju i da će tu likvidirati ne znam koliko stotina hiljada muslimana. Ta priča je potekla otuda što je SDS odlučila da se susretne sa vođstvima svih političkih partija u BiH sa ciljem da se spasava federativna Jugoslavija i da se u nju unose demokratski elementi koji u SFRJ nisu postojali u vreme komunizma. Vođstvo Saveza komunista BiH je tamo došlo sa jednom platformom neutralnosti, a izašli su sa tog sastanka sa optužbama da su tu saznali da Srbi imaju jedan projekat velike Srbije i da su oni morali intervenisati da se bore protiv velike Srbije, govoreći čak i to da je Milorad Ekmečić pretio da će ubiti 150 000 muslimana. Onda se to pojavilo u jednom listu koji se proslavio člancima o tome koja je glumica spavala sa kojim režiserom: tu je pisalo čak i to da je Milorad Ekmečić planirao kako će izbiti rat. Naravno, da je ispod dostojanstva da se na tako nešto odgovara.

Mi smo na tom sastanku sa vođstvom Saveza komunista BiH raspravljali i rekli im da njihova politika neutralnosti vodi građanskom ratu, a da taj rat niko ne želi. U stvari, Savez komunista BiH imao je osnovnu nameru ne da radi ono sto je morao da radi, a to je da spasavaju Jugoslaviju, već da o tome ćute. Oni su, jednostavno, pričom o velikoj Srbiji i srpskim zločinima koji se navodno spremaju muslimanima - nastojali da prećute da je trebalo spasavati Jugoslaviju. Broj koji je meni pripisan kasnije je Muhamed Tunjo Filipović u svojim memoarima, dok je bio ambasador u Londonu, popeo čak na pola miliona ljudi. Onda sam mislio s kim to živimo i šta se ovo dešava sa ljudima, gde nekakve mesečarske pameti počinju dominirati i to se potpuno legalno radi. Stvara se jedna kultura gde se moramo stideti i reći: pa nije to kultura provincije u pozadini. To što se tako raspravlja i laže – to nije provincija u pozadini, jer je to veličanstvena stvar, već je to negde van civilizacije, van pozadine, to je negde u džungli jedan jezik koji ne može da se prihvati i niko iz dostojanstva neće, čak i kad je uvređen, neće da odgovara.

Na stranu to da je to takav jedan pogrešan proračun da bi se radilo ono što se radi u RS sa Miloradom Dodikom, koga sam ja jedanput u životu slučajno susreo, a koga danas kao političara visoko cenim jer se pokazao kao bolji političar nego što sam mislio. Prema tom pogrešnom proračunu, sprema se jedan veliki obračun po jednom načertaniju koje su opet srpski intelektualci stvorili, što je nešto sto je došlo iz neke pećine čiji jezik ja ne mogu da primim i njime da govorim.

Ako neko smatra da je to što sam ja pisao o istoriji Balkana i Evrope i o istoriji srpskog naroda kome sam posvetio najviše mojih studija - ako neko, dakle, smatra da je to ideologija, da to nije nauka, onda neka to govori. Ja nemam ništa protiv toga, ali videćemo koliko će tih mrlja koje bace na mene – ostati na onoj strani odakle se bacaju na mene.

Vi kažete i pišete: «Ako bismo uslovno prihvatili zaključak da je RS plod genocida – kao što današnji protivnici mira uobičavaju da kažu – onda bi ta rečenica morala da glasi da je RS plod genocida nad srpskim narodom,a ne nad drugim narodima od njega». Zar ne mislite da presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu u kojoj je rečeno da su pripadnici srpskog naroda počinili genocid nad bosanskim muslimanima na području Srebrenice, kao i zločine protiv čovečnosti na nekim drugim područjima Republike Srpske - bitno menja smisao Vaše tvrdnje?

- U mom referatu je jasno da ja ne govorim o tom genocidu koji se desio ovde ili onde, nad ovom jamom ili nad onom jamom. Ja samo kažem da istorijska osnova RS jeste da je svođenje Srba zapadno od reke Drine na današnji položaj učinjeno jednim nasiljem, nasiljem koje su napravile SAD kao komanda zapadnog sveta koja je nametnuta svima, a ne samo srpskom narodu. U tom smislu, to jeste genocid nad srpskim narodom. Ja sada ne ulazim u pitanje genocida na ovom ili onom mestu, Srebrenici ili drugom mestu. To je bilo stvar Haškog tribunala koji to nije rešio, ne znam iz kojih razloga.

Ja sam pozvan da budem svedok Slobodanu Milosevicu i jedan sam dan proveo s njim. On se sam žalio da postoji pismo jednog komandanta policajaca muslimana iz Srebrenice u kojem je on rekao da je Alija Izetbegović dobio saznanje da SAD žele preko svojih agenata među Srbima izazvati pokolj nekoliko hiljada muslimana u Srebrenici, kako bi imali razlog da bombarduju Srbe. Što znači da američki agenti među Srbima počnu jedno kolo da bi SAD imale jedno opravdanje za vojnu akciju. Akcenat je na američkom zločinu. Milošević mi je tad rekao da mu nisu dozvolili da o tom dokumentu raspravlja, kao ni o broju žrtava u Srebrenici. To su ostavili za kasnije, a on je bio ubeđen da će im do kraja svog suđenja dokazati da nemaju pravo. Ta misteriozna smrt je odnela mnoge istine, ali nemojte vi mene pitati o takvim stvarima, jer ja ono što sam ovde rekao da je RS plod genocida jasno kažem i ponoviću vam: RS je plod genocida koje su zapadne zemlje učinile Balkanu radi svojih računa prema Rusiji. A njihovi računi prema Rusiji su da destabilizuju Rusiju kao takvu.

A da li mislite da presuda Međunarodnog suda pravde može imati neke posledice po opstanak RS, ako se imaju u vidu navodi iz presude o genocidu u Srebrenici i zločinima protiv čovečnosti u drugim krajevima RS ?

-Mislim da ne može, jer se sve više pokazuje da se u Haškom tribunalu stvari moraju dokazivati i da se izvesne stvari ne mogu dokazati. Neke bitne presude koje bi mogle uticati na promenu Dejtonskog sporazuma ne postoje. I mislim da takve presude ne postoje nigde ni u politici. Ja sam jasno rekao u svom referatu, i to je ono što je verovatno mnoge u Sarajevu ozlojedilo, da Zapad ne zanima muslimanska drzava u BiH i da oni to nikada neće dozvoliti. Ali, oni će bosanske muslimanske intelektualce, koje drže kao obarač na pušci, uvek koristiti da prave nevolje u BiH, a naročito nevolje RS. Njih u Sarajevu je ozlojedilo ne to što im SAD ne daju državu – oni im to nikada neće ni dati – nego što ih svode na to budu konjovoci koji će za SAD vršiti male, prljave usluge od dana do dana.

Ja sam i u svom referatu rekao da oni nisu ništa dobili, ali ne radi Srba, već zbog SAD koje ne daju muslimansku drzavu. Kada sam ja to svojevremeno rekao, mene su iz Sarajeva optuživali da sam ja planirao da se to tako desi, kao da neko na Zapadu sluša Milorada Ekmečića i po njegovom načertaniju to ostvaruje. Ne, to je samo jedan istoričar, koji je svoj život proveo zureći u svoje papire, rekao šta on kao istoričar misli šta će se desiti.

Šta mislite kako će u budućnosti izgledati BiH imajući u vidu i demografske procene da će već u narednih nekoliko godina bosnjačko stanovništvo predstavljati apsolutnu većinu u BiH: kao jedinstvena, celovita država, za šta se plebiscitarno zalažu sve bošnjačke partije, ili, pak, kao federalizovana drzava sa tri federalne jedinice, za šta se plebiscitarno zalažu srpski politicari, a u poslednje vreme nešto otvorenije i hrvatski političari ?

- Da ne ulazimo u politiku, jer to nije moj zanat i ne znam šta će se desiti. Kao istoričar bih mogao ovo reći: istoriju prave narodi koji prave decu. I, zaista, demografsko množenje muslimana jeste jedan faktor, ali nije jedan faktor samo u BiH i ne moze biti faktor izvan onih granica koje su zakonom uspostavljene kao granice entiteta. Ne može se govoriti da muslimani imaju apsolutnu većinu u BiH, već se može govoriti da je i Evropa njihova ako imaju apsolutnu vecinu u Evropi. To bi se moglo desiti za jedno sto godina da muslimani, po tempu naseljavanja u Evropi, imaju većinu u Evropi kao jedna religiozna zajednica ili čak kao jedna etnička zajednica sastavljena od muslimana iz različitih delova sveta. To je jedan jezik koji ja ne razumem i ne bih hteo da govorim onim jezikom koji ne razumem.

Znam samo jedno: taj faktor demografske ekspanzije jeste jedan vrlo značajan faktor, ali i istorijsko pravo, tradicija i ustanovljene političke granice koje su potpisima legalizovane u međunarodnim institucijama - jesu granice koje stalno moraju ostati. Ostaje moja ocena da, bez obzira šta će se u BiH desiti, Zapad kao glavnog protivnika u BiH vidi mogućnost stvaranja islamske države koja više ne bi bila neki faktor za BiH, čak ni za bivšu Jugoslaviju ni za Balkan, već za celu Evropu. To Zapad neće dozvoliti i to je u onim beleškama u kojima Tuđman citira Svetog oca Papu Vojtilu koji kaže da su glavna opasnost muslimani.

Ja, dakle, govorim rečnikom kojim govore izvori. Isto tako, tu se citira i jedan sastanak izmedju Tuđmana i Izetbegovića od 27. marta 1993. godine. Predsednik Izetbegović se dva dana ranije vraća iz Vašingtona gde mu je rečeno da mora stvarati savez sa Hrvatima. A onda Tuđman daje ocenu o tome kakva je američka strategija na Balkanu. On kaže da je ta strategija da postoji jedan sređeni Balkan radi mogućnosti komplikovanja odnosa sa Rusijom. On izričito kaže da ako SAD ne budu u stanju da sa Rusijom rešavaju stvari za zelenim stolom, onda može doći do neželjenih sukoba sa Rusijom, a u tom slučaju dolazi do opasnosti da Srbi pokrenu gerilski ustanak na Balkanu. Tu Tuđman i pominje da Amerikanci strahuju da bi takav ustanak angažovao pola miliona američkih vojnika i da se to ne sme dozvoliti. Predsednik Izetbegović, koji to sluša, kaže da je cilj SAD porušiti sve mostove Srbima za nekakvu budućnost. To nije neko izmislio, to kaže predsednik Izetbegović prenoseći tumačenje američke strategije na Balkanu.

Kakva je budućnost Srba na Balkanu, generalno? Da li ulazimo u period stvaranja nacionalnih država na Balkanu, gde će Albanci zakružiti svoju državu ukljućujući najveći deo Kosmeta, da će možda Srbi zaokružiti svoju državu od Srbije i RS, te da će Hrvati zaokružiti svoju državu od Hrvatske i hrvatskih teritorija u BiH ?

- Ne, mislim da na Balkanu ne dolazi ništa što bi sami Balkanci stvarali. Ono što se bude radilo u Evropi, to će se raditi i na Balkanu. Ako se raspada Španija i ako Katalonija želi da postane nezavisna drzava, te ako se raspada Belgija, onda nema nikakav nemački ambasador u Belgiji pravo da kaže: vi ste jedna nacija, nema podela na Flamance i Valonce, jer ste vi jedna država. To jedan nemački ambasador u Briselu ne bi smeo da kaže. Ali, u provinciji u pozadini ili onoj provinciji iza provincije u pozadini, u jednoj zoni van civilizacije, to se može reći. Ne može se to reći ni u Španiji. Prema tome, ovde će se rešavati ono što se bude rešavalo u Evropi.

Predstoji, zaista, ujedinjenje Evrope i ja mislim da je to veličanstven događaj. Ali, pitanje je: koje Evrope ? Napoleon je mislio da je istočna granica Evrope - istočna granica Poljske, Volter je to isto mislio. Ako se, pak, danas misli da su istočne granice Poljske ili geografske granice Evrope na istoku do Dnjepra, do one zone gde počinje etnički prostor ruskog naroda – onda je to jedan promašaj. Ja lično mislim da Evropa mora naći jedan zajednički jezik sa Rusijom i stojim na strani onih političara u Evropi koji kažu da je istočna granica Evrope kod Vladivostoka. Mora se stvarati jedan veliki svetski kompleks koji bi se mogao nositi sa velikim silama budućnosti, a to su SAD, Kina, Indija, možda Latinska Amerika i jedna supermuslimanska drzava, za koju ne znamo gde će joj biti centar. Kada bi se Evropa ujedinila samo do istočnih granica Poljske, ona bi bila inferiorna prema tako velikim silama. Evropa se, dakle, mora ujedinjivati sa Rusijom, možda i sa Turskom.

Ukoliko dođe do toga, postoji mogućnost da se Turska odvoji od islamskog sveta. Turska raste demografski iz godine u godinu više nego cela Evropa zajedno, ali Turska se nalazi pred jednim zadatkom, kao celi islamski svet, da se ujedinjava i da stvori jednu koheziju, bez obzira kakva će ta kohezija biti. Turci imaju prednost da vode ujedinjeni islamski svet, ali ideologijom Kemala Ataturka to ne mogu. Oni za to moraju biti islamska, a ne antiislamska država. Može se desiti da tamošnja islamistička stranka okupi oko sebe islamski svet i da se ponovo islamski svet vodi iz Turske. Ne više

po sistemu kalifata ili nekakve kurije kao što se katolici vode, nego po sistemu evropskog jedinstva, ali da glavna reč dolazi iz Ankare ili iz Istanbula. Ako Turska ne bude ta, onda bi to mogao biti Egipat. Mislim da Teheran to ne može, radi toga što postoji sukob šiita i sunita i da je prevaga na sunitskoj strani u islamskom svetu i da to može, onda, učiniti brojčano snažna, ekonomski stabilna islamska država sunitskog islama. Može to biti i Indonezija i Pakistan, ali oni su daleko od žiža islamskog sveta, da to mora biti bliže Bliskom istoku.

Ne radi se tu ni o kakvom sukobu civilizacija, vec je reč o pregrupisavanju velikih sila, koje se vrši na različitim osnovama koje se mogu tumačiti i kao neke razlike u civilizaciji.

Da li u toj nekoj novoj konstelaciji snaga i interesa na svetskoj političkoj sceni može opstati BiH i RS u njoj ?

- Vi meni postavljate pitanje na koje ja ne mogu dati odgovor. Ne znam kakva je budućnost BiH, vec vam kazujem da SAD pokušavaju destabilizovati Rusiju. Dokle će to ići, to se ne zna. Postoje oni koji kažu da se nacije mogu stvarati vestački, tj. sintetizovati kako to nova sociologija danas u svetu govori. Ja, onda, pitam: ako nacija nije prirodna pojava, ako nacija može biti sintetička tvorevina, šta ostaje od prirodnog prava čoveka na slobodu ? Jer, racionalistička filozofija je stvorila filozofiju da je čovek od prirode određen da bude slobodan i da ne može nikakva država, nikakav kralj, nikakvi janičari, nikakvi dragoni niti bilo kakve vojne snage - ne mogu tu slobodu da oduzmu, jer je ona došla van ljudska zajednice, ona je došla od prirode. Ako se, dakle, nacija može smatrati kao sintetizovana tvorevina, to znači da se i demokratija može sintetizovati, tj. može se kazati da je demokratija ono što je uveo američki vojnik pod okupacijom na jednom teritoriju i mi smatramo da je to jedina demokratija !? A to što vi stvarate, gde će većina naroda odlučivati, gde će postojati različite političke partije, različite ideologije, gde će postojati pravo da svako iskaže otvoreno svoje političke misli – to je vaša stvar !? Prema Amerikancima, dakle, ispada da je njihova stvar da oni u Iraku stvore demokratsku drzavu i ako je njihova vojska ne stvori, onda tamo neće biti nikakve demokratske države. To je jedan apsurdan jezik. A šta će biti u Bosni, to Vi pozovite novinare iz Sarajeva i, ako ne pobegnete sa tog stola, videćete kako ćete imati fine sagovornike.

Vi pišete: «Srpskom narodu su ruke vezane, pa upravo zbog toga ne sme se trčati pred rudu, nego čekati da nam događaji rešavaju stvari budućnosti, više nego mi sami». Dalje, pominjete da će se u predstojećem periodu na svetskoj političkoj sceni tražiti «konačna formula» odnosa SAD i Rusije. Na kakva iskušenja nailazi RS u predstojećem periodu i postoji li u srpskoj političkoj i intelektualnoj eliti snage da se zadrzi snažna autonomija RS ?

- Ja jednostavno kažem da događaji idu ka zaoštravanju situacije u svetu, ne u BiH, jer je to mala stvar. Radi se o globalnom sukobu interesa. To nije samo pitanje nafte koju kontroliše uglavnom Rusija na celoj planeti, već i pitanje američke tradicije. U toj tradiciji, od kraja 19 veka, u američkom populizmu je postojala uvek rusofobija.Budućnost u svetu jeste zaoštravanje i budućnost donosi još više ratova nego što smo ih do sada imali. Ja kažem da Srbi u tome mogu samo stradati. To sam izričito napisao: braćo Srbi, bolje je ne dižite glavu i ćutite. Što mi ne postavite pitanje: kako neko može biti toliko bezobrazan da kaže ' pa kakvo je to načertanije kad Milorad Ekmečić govori: okanite se načertanija, neka događaji naprave šta naprave ' ?! Kakav god ishod bude, to će biti naš ishod, a ako mi budemo stvarali nešto, mi samo možemo biti optuženi da smo krivci za ono što se dešava, kao što smo manje-više u istoriji uvek biti tako optuživani.

Ali, ako Srbi kažu da brane ono što su stekli Dejtonskim sporazumom...

- Pa, nema šta da branimo: ako Dejtonski sporazum ne bude branila Amerika, on neće postojati. A ja Vam kažem da će ga Amerika braniti do jednoga stepena, tj. dozvoliće muslimanima da pucaju iz svih oružja protiv Srba i RS i Milorada Dodika ne samo da smenjuju sa položaja nego i da ga šalju na ne znam kakve sudove – to će im sve odobravati da rade – ali, neće im dozvoliti da stvaraju muslimansku državu. Svi oni ćorci koji se ispaljuju iz Sarajeva Americi savršeno pomažu, ali to ne pomaže muslimanskom narodu u Bosni, jer to ništa ne znači. Ta stalna paljba po Srbima je nešto što Americi treba i to je nešto što u Sarajevu kao konjovoci Amerike vrše, i to kao zapeta puška. I tu je moralna i istorijska odgovornost muslimanskih intelektualaca u Sarajevu: što su postali konjovoci, slepi, bezglavi u jednom prostoru koji više nije ni provincija u pozadini, niti je u interesu muslimanskog naroda. Interes muslimanskog naroda je da svom komšiji sa kojim je živeo vekovima pruži ruku i da traži pomirenje. To ne mogu ljudi koji vode današnju politiku u BiH i koji su se toliko kompromitovali lažima protiv srpskog naroda i srpske istorije. Oni ne mogu u tome učestvovati.

Da li Vi, u stvari, verujete da je moguće u budućnosti naći ljude sa srpske i bosnjačke strane, elitu koja će napraviti jedan istorijski srpsko-bosnjački sporazum ?

- Pa, nema tu istorijskog srpsko-bošnjačkog sporazuma. To mora biti neki sporazum na evropskoj osnovi i u skladu sa tekovinama evropskog sporazumevanja. Takva klima u Evropi ne postoji, već postoji klima deobe, odnosno raspadanja država, tj. države se raspadaju. Belgija se raspada, Španija se raspada, opasnost je od raspada Francuske, opasnost je u Italiji. Međutim, to su nacije sa dubokom kulturom i snažnom civilizacijom, sa jednim drukčijim razumom, koje su uvek imale jedinstvo u jedinstvu suprotnosti. Vazda su se razlikovali, ali su vazda očuvali svoju jedinstvenu državu. To je naš glavni saveznik. Naš glavni saveznik nije Rusija, bez obzira ko je u Rusiji, naš glavni saveznik je evropska demokratija.

U kontekstu odnosa SAD, EU i Rusije, šta mislite da će se dogoditi sa Kosovom i Metohijom: postoje strahovanja da bi priznavanje nezavsnosti Kosmeta moglo da izazove tzv. domino efekat ne samo na Balkanu. Koliko je to moguće prvenstveno na Balkanu ?

- To se ne zna kako će ići. Pitanje Kosova nije samo pitanje trenutne situacije, nego ima neku istorijsku osnovu, kao što je i Dejtonski sporazum imao neku istorijsku osnovu, gde nisu bile u pitanju granice u BiH, nego razgraničenje Srba i Hrvata na celom balkanskom prostoru i tu nisu u pitanju bosanski muslimani. Tuđman ovako odgovara svom prijatelju Živkoviću, mom bivšem studentu, kada ga on pita kada će se vratiti hrvatske izbeglice u Derventu: neće nikada, jer ako se oni tamo vrate, onda se i Srbi moraju vratiti u Hrvatsku, a to ne može. Srbi su oterani iz Hrvatske, a Hrvati koji su iz BiH došli samo će ojačati korpus hrvatske nacije od Istre do Baranje. Dakle, Dejtonski sporazum predstavlja razgraničenje za večnost.

Prema tome, i ono što se na Kosovu dpgađa jeste nešto što ima istu takvu stratešku pozadinu. Ja sam uvek polazio od toga da je u odnosu velikih sila kroz celu istoriju, posebno istoriju od 16. veka pa dalje, bilo da onaj ko drži poziciju severne Makedonije sa Kosovom – drži poziciju hegemona Balkanskog poluostrva. I nije slucajno da su Turci, pre nego što su 1453. godine zauzeli Carigrad, morali da vode ratni obračun sa Srbima toliko decenija pre toga, 1389. godine na Kosovu. Turci su, dakle, najpre morali da se pokažu hegemoni na Balkanskom poluostrvu da bi zauzeli Carigrad. Borba oko današnjeg Kosova je borba za buduće pozicije. Ja jednostavno kažem da je Rusija velika sila i da je ona morala dokazivati da je velika sila i glavno područje gde je dokazivala da je velika sila ili gde je gubila status velike sile bio je Balkan. Nije slučajno, dakle, što se kod Putina interes za Balkan javio. To nije zbog određenih simpatija koje Jeljcin nije imao, već jednostavno radi toga sto Rusija više ne moze da bude jedna žrtva za američku vivisekciju u smislu rastakanja ne samo Sovjetskog Saveza, nego i Rusije. Jednostavno se kaže da je bilo dosta toga. Rusija mora braniti svoje interese, a jedan od njenih interesa je Balkan.

I na Balkanu će se, dakle, rešavati stvari u okvirima globalne utakmice za prestrukturisanje sistema velikih sila: da li će ostati poredak koji sada postoji da jedna država vlada svetom a da druge gledaju i odobravaju, ili će se stvoriti ono što je uvek garantovalo mir u svetu, sistem nove ravnoteže velikih sila i novih velikih sila koje neće dozvoliti da jedna sila dominira ? Kad je jedna sila dominirala Evropom ili svetom uvek su bili permanentni ratovi na dnevnom redu, ubijanja i najveći zločini. To je vreme Napoleona, to je vreme Hitlera i to je vreme danas.

Ponovo ću citirati Vašu rečenicu: «Srpskom narodu su ruke vezane, pa upravo zbog toga ne sme se trčati pred rudu, nego čekati da nam događaji rešavaju stvari budućnosti, više nego mi sami». Da li se tom rečenicom, na neki nacin, amnestira srpska politička elita ukoliko ne bude činila sama dovoljno na zaštiti srpskih nacionalnih interesa ?

- Pa, može se i tako tumačiti, jer ja strahujem da što god srpska politička i intelektualna elita uradi - da će biti odgovorna kao što je i do sada bila. Jer, ta srpska elita optužuje se neprestano da stvara načertanije za buduće zločine, za buduće genocide, genocid stvaranje RS kao posebnog entiteta. Zato sam rekao: pustite da događaji nose sami po sebi. Dejtonski sporazum i granice nije stvorio sporazum Milosevića i Tuđmana, nego interesi velikih sila. Videli su da na Balkanu treba smanjiti interes Srbije koliko je god moguće i ne dozvoliti da Srbija postane budući saveznik Rusije, ali opet ne terati mak na konac da se Srbi izazivaju i da pokreću nekakav gerilski rat koji bi angažovao pola miliona americkih vojnika za pacifikaciju. Prema tome, na Balkanu će biti ono što bude u interesu SAD, a njima nije u interesu razaranje RS, ali im jeste u interesu da nemirna, nedovoljno obrazovana intelektualna elita u Sarajevu stalno puca preko granice na RS. To im je jako drago da konjovoci pokušavaju da odrede pravac kuda će onaj vitez na konju da hoda.

To, onda, znači da ulazimo u period dugotrajne nestabilnosti, ne samo u BiH ?

- U svetu dolaze perspektive nestabilnosti i tu je onaj moj osnovni strah. Tu su BiH i RS minorni faktori. Ako bi se stvorila jedna unitarna BiH kao što priželjkuju bosanski intelektualci, u osnovi islamski fundamentalisti, onda će rezultat biti da će srpsko stanovništvo iz BiH preseliti preko Drine, kao što se preselilo iz Hrvatske, te da će BiH biti očišćena i da će se stvoriti jedna solidna islamska drzava. Evropa i Amerika to neće dozvoliti, jer je to glavni njihov protivnik. U tome smislu treba tumačiti moju rečenicu koju ste pomenuli u dva navrata: nemojmo mi stvarati načertanija, jer nama ona ne trebaju, neka bosanski muslimanski intelektualci u Sarajevu izmišljaju načertanije koje stvara Milorad Ekmečić i ne znam kakve grupe oko SANU ili oko Akadamije u Banjaluci ili ne znam gde. Neka oni to sanjaju, to je jedna sanjarija koja nikome nije ubedljiva i svak zna da od toga nema ništa. To je, jednostavno, njihovo bežanje od jedne realne procene situacije.

Ako oni žele da vode svoj muslimanski narod, oni moraju da promene ne samo rečnik kojim govore, već se moraju trezveno spustiti na zemlju i realno videti gde se nalaze. Ja ne verujem da će u skorije vreme doći do toga, jer je nemoguće da do toga dođe kod ljudi koji znaju pljuvati i psovati. Gadno je raspravljati sa ljudima koji nemaju elementarne moralne obaveze da se ne sme lagati. I kada želiš da razgovaraš sa jednim intelektualcem ne smeš o njemu lagati i pričati da je on radio i govorio ono što nikada nije sanjao i pripisivati mu ove ili one zločine. Možeš o tome raspravljati sam koliko hoćeš, ali nemoj tog čoveka zvati da s njim raspravljaš. Ja sam pristao na ovaj razgovor iz velike nevolje, imajući obzira i prema ljudima koji žive u strahu u RS da će ih neke velike sile i konjovci u Sarajevu naterati da se potrpaju u traktore i traktorske prikolice i presele preko reke Drine. Zbog toga ja govorim, a ne zbog nekih u Sarajevu. Oni neka govore koliko god hoće, neka idu u svoju pećinu pa neka viču koliko god hoće.

Da li Vi, zapravo, mislite da RS mogu da odbrane samo interesi velikih sila, SAD i Evrope, bez gotovo ikakvog učešća srpskih političara u tome ?

- Ja samo kažem da se stvara jedan sistem velikih sila i da je Balkan u žiži odnosa tih velikih sila. Neće stanje uspostavljeno Dejtonskim sporazumom braniti samo određene snage u SAD, oni bi to najmanje radili. Amerika, ponavljam, želi da ne dozvoli stvaranje islamske države. Biće i država u Evropi koje to neće dozvoliti, bez obzira što će tražiti da se da neka nezavisnost kosovskim Albancima. Na Kosovu je stvorena velika američka vojna baza, a jedan puž koji ima neko telo mora imati i neku kućicu koja će zaštititi to telo. Taj puž unutra je ta americka baza, pa, dakle, na Kosovu treba neka državica da zaštititi tu americku vojnu bazu. Ako bi Evropa to podržavala, onda ona podržava jedan jezik kojim ona ne govori, koji je protiv onoga što Evropa želi da ostvari.

Ali, zbog strateških interesa Evropa bi to mogla da govori za Kosovo, ali ne može da govori za sve slučajeve koji bi došli posle Kosova: u BiH, na istoku Evrope, u Španiji i svuda. Jer, nije tendencija stvaranje homogenih nacionalnih drzava, onih država koje su stvorene tako kao Francuska ili Španija, već rastakanje takvih država. Tamo se stvaraju veštačke filozofije o regijama kao supstitutima za nacije, gde je jedna regionalna razlika dovoljna da se jedna grupa smatra nacijom. Takva opasnost ne postoji, dakle, samo u BiH već u celoj Evropi. Međutim, kao što sam već rekao, u zdravim narodima kao sto su španski, italijanski i fracuski narod, to će imati drugačije posledice nego u BiH, gde se ne govori tim civilizovanim jezikom, nego se govori jezikom koji ne spada čak ni u provinciju u pozadini.

(Sa Miloradom Ekmečićem je razgovarao Slobodan Durmanović; kraća verzija ovog razgovora objavljena je u banjalučkom «Novom reporteru» 26. septembra 2007.)

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM