Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

 

 

Zoran Grbić

Ron Pol, nova Američka revolucija

Mnoge podseća na lik iz filma ''Network'' (1976), ludog proroka, okorelog konzervativnog tv novinara koji poziva gledaoce da se okanu gledanja televizije i vrate svojim životima koje su uzele moćne korporacije. Zbog toga se medju njegovim sledbenicima na internetu često može čuti citat koji je nezvanična parola kampanje - ''I'm as mad as hell, and I'm not gonna take this any more''.

Ali Ron Pol nije lud prorok, nego konzervativni republikanski kongresmen sa deset mandata koji samo poziva na doslednost u poštovanju Ustava. Kada je krenuo sa kampanjom bio je toliki autsajder da je spominjan samo u listama republikanskih kandidata, kada je trebalo navesti sve pretendente na republikanskog predstavnika u trci za mesto predsednika SAD. Nije imao široku podršku, nije imao pristup medijima i, najvažnije, nije imao novac.

A onda su ga, po sopstvenom priznanju, otkrili ''ljudi sa interneta''. U aprilu ove godine posetio je anonimnog studenta u njegovoj sobi na koledžu i dao mu intervju. On je taj snimak postavio na youtube, i tako je puštena grudva snega koja je počela da se valja niz breg. Tako je on verovatno jedini predsednički kandidat koji je kampanju počeo na internetu, a sigurno jedini koji je kampanju počeo razgovorom sa studentom u njegovoj sobici u ''studenjaku''. Od tog trenutka je svakog meseca dobijao sve više pristalica, sve više uticajnih blogera mu je davalo podršku, priča o njemu proširila se i na forume. Njegov glavni oslonac su vlogeri na www.youtube.com gde njegove pristalice prave amaterske propagandne snimke kojima šire ideje za koje se on zalaže.

Ipak, mejnstrim mediji su ga i dalje jedva zapažali i skoro potpuno ignorisali podršku koju je dobijao na internetu. Preloman trenutak bio je 5. novembar, kada je bilo najavljeno online skupljanje donacija za njegovu kampanju. U jednom danu, njegovih 38.000 pristalica dali su mu preko 4.300.000 dolara, što je najveća suma ikad skupljena u jednom danu u SAD. To je bio dovoljan razlog da se oči medija okrenu ka njemu.

Mnogi kažu da nije on razlog zbog kojeg broj njegovih pristalica toliko brzo raste, nego da su uzrok tome ideje za koje se zalaže. Nesumnjivo je da je kongresmen iz Teksasa ipak osoba visokih moralnih kvaliteta, i pravo je čudo da je toliko dugo ostao moralan i opstao u političkom establišmentu. Ron Pol u svojoj političkoj karijeri nikad nije glasao za povećanje plate kongresmena, ne učestvuje u kongresmenskom penzionom programu i svake godine vraća budžetu SAD novac namenjen za njegovu kancelariju. Glasao je protiv uvodjenja Patriotskog akta, protiv uvodjenja regulative interneta, a poznat je i po tome što baš nikad tokom svoje duge političke karijere nije glasao za povećanje poreza.

Ideje za koje se zalaže nisu ništa novo, zapravo, jedino što on propagira je dosledno poštovanje Ustava i zakona SAD. Zbog toga je on jedini republikanski kandidat koji je žestoko protiv rata u Iraku (kao i protiv svakog neobjavljenog rata), zalaže se za brzo vraćanje trupa, protiv Haškog tribunala, protiv uvodjenja novih identifikacionih kartica sa bar kodom (najavljeno za maj 2008.), zalaže se za ukidanje Patriotskog akta i mešanja države u život gradjana. Pošto je kao doktor na svet doneo 4.000 beba, protivi se abortusu (''Ne možete štititi slobodu ako ne štitite pravo na život''). Protivi se postojanju Haškog tribunala od njegovog osnivanja, jer smatra da njegovo postojanje ugrožava nacionalni suverenitet država. Iz istog razloga protivio se agresiji na SRJ, kao i zbog toga što nije legitimno podržana od UN. Jedini je političar koji je obećao ukidanje američke poreske službe (IRS) i Centralne banke, čije osnivanje 1913. nije imalo nikakvu podršku u Ustavu.

Ovo poslednje je izgleda zasmetalo moćnicima koji stoje iza spomenutih Federalnih rezervi. Agenti FBI su 14. novembra upali u sedište privatne organizacije NORFED i zaplenili novčanice ''Liberti dolara''. Novac koji je u opticaju od 1987. i koji za razliku od zvaničnog dolara ima podršku u zlatu, portparol Federalnih rezervi je ranije ocenio zakonskim, jer oni koji učestvuju u transakcijama mogu sami da odlučuju o medijumu koji odredjuje njenu vrednost. Ni naziv ('' National Organization for the Repeal of the Federal Reserve Act and Internal Revenue Code ''), ranije nije smetao federalnim vlastima. Problem je jedino bio taj što je NORFED u medjuvremenu, jula ove godine, na tržište izbacio zlatne i srebrne novčiće sa likom Ron Pola. U kombinaciji sa rekordnom donacijom početkom novembra, to je verovatno izazvalo nervozu vlasti koja je rezultirala zaplenom banknota, kao i zlata i srebra koje je bilo u privatnom vlasništvu.

Poruke Ron Pola dolaze u pravom trenutku. Početkom novembra objavljeno je da je nacionalni dug dostigao cifru od 9,13 biliona, i da dnevno raste za 1,4 milijarde dolara. Dug koji po svakom stanovniku SAD iznosi 30.000 dolara dostigao je tako 65 procenata vrednosti bruto proizvoda, što je procenat premašen jedino u vreme Drugog svetskog rata. Uz sve to, dolar i dalje pada u odnosu na sve valute, Amerika još uvek oseća potrese na tržištu nekretninama, postoje pretnje da će neke zemlje odustati od naplaćivanje nafte u dolarima, što bi moglo da izazove njihovo vraćanje u SAD i stvaranje inflacije, a nestabilnost izaziva i visoka cena nafte. Drugi po veličini poverilac američkog javnog duga je Kina i Ron Pol tu vidi jedan od glavnih razloga za što brzi povratak vojnika kući, jer je ''besmisleno da Americi Kina kupuje oružje''.

Podrška Teksaškom kongresmenu raste svakog dana, njegova kampanja se već naziva ''Ron Pol revolucija'', njegove pristalice, koje su dosad uglavnom bili samo inertni glasači ili politički uzdržani, danas vatreno agituju za njega na internetu ili stoje pored auto puta i raskrsnica noseći transparente sa njegovim imenom. Okupljaju se i ispred svake televizije na kojoj Pol gostuje, a pojavljuju se i na većim okupljanjima njegovih protivkandidata, čak je i Rudolf Djulijani priznao da su ''Polovi glasači svugde''. Poruka koja verovatno najviše govori o prirodi kampanje je ''Google Ron Paul''. Njegove pristalice su svesne da ne mogu da ravnopravno učestvuju u medijima, pa pozivaju glasače da prave informacije o njemu potraže na internetu. Poslednji ''hit'' njegove kampanje su avioni i cepelini koji nose reklamne poruke. Po rezultatima istraživanja javnog mnjenja medju republikancima (''Straw Poll''), Ron Pol vodi u 25 država.

Centar sledećeg prikupljanja novca biće u Bostonu 16. decembra, na godišnjicu Bostonske čajanke, kada su 1773. kolonisti bacali sanduke sa čajem u znak protesta protiv visokih taksi. Rečeno je da će ove godine američki gradjani ''bacati'' milione dolara za Polovu kampanju, u znak protesta protiv visokih poreza, loše spoljne politike i kršenja ljudskih sloboda.

No, i pored svega toga, on je zvanično i dalje autsajder iza bivšeg njujorškog gradonačelnika Rudi Djulijanija i senatora iz Arizone Džon Mekejna. U državi u kojoj postoji izreka ''money talks...'', novac je pomogao Polu da se uzdigne, ali su njegova sredstva i dalje daleko ispod Djulijanovih, koji ima 47 skupljenih miliona. Do prvih zvaničnih glasanja u Republikanskoj, G.O.P. (Grand Old Party) stranci ima još mesec dana, što može da bude dovoljno vremena za nova iznenadjenja. Medju mnogim istorijskim podsećanjima koji idu uz Ron Pola, kao ona koja ga svrstavaju ravnopravno medju Očeve Nacije, mnogi analitičari podsećaju i na to da niko nije verovao u pobedu u ratu za nezavisnost, sve do iznenadne pobede kod Jorktauna, kada je britanski kralj Džordž počeo da razmišlja o početku pregovora.

Kako god bilo, teško je zamisliti da bi čovek kao Ron Pol mogao da postane novi američki predsednik, ali je nesumljivo da je već sad ostavio dovoljno političkog traga iza sebe i da će njegove ideje zauvek ostati u svesti glasača, tako da bi se moglo reći da Amerika nakon Ron Pola više neće biti ista. Za početak, sve je više onih koji javno izražavaju zadovoljstvo što je neko konačno postavio pitanje legalnosti postojanja Federalnih rezervi i IRS-a, a čak i na nacionalnim televizijama se kao gosti pojavljuju bivši poreski agenti koji javno priznaju da ne plaćaju porez na prihod, jer ne postoji zakonska osnova za to. Istina tako postaje sve vidljivija, i teško da će još dugo moći da se sakriva od američkih poreskih obveznika i glasača.

 

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM