Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

   

 

Boško Jovanović

SERGEJ IVANOV – PUTINOV NASLEDNIK?

Sergej Ivanov se u ozbiljnim analitičkim krugovima na Zapadu smatra za mogućeg Putinovog naslednika. Zbog toga je neophodna posebna analiza njegove ličnosti kako bi se shvatila kakva može biti politika teritorijalno najveće zemlje na svetu.

Sergej Borisovič Ivanov rodio se 1953. godine u Lenjingradu. Govori tečno engleski i švedski. Diplomirao je 1975. godine na odseku za prevodioce na Filološkom fakultetu Lenjingradskog državnog univerziteta, gde se specijalizovao za engleski jezik i bio pozvan da se pridruži obaveštajnoj službi. Godine 1977. diplomira na višoj školi KGB-a SSSR-a. Dok je pohađao ovu školu, završio je padobranski kurs u 76. gardijskoj vazdušno-desantnoj diviziji u Pskovu. Godine 1981. diplomira na Institutu Crvene zastave KGB-a SSSR-a. (1)

KARIJERA

U periodu 1981–1998. godine napredovao je od mesta nadzornika u prvom direktoratu KGB-a SSSR-a do mesta prvog zamenika direktorata Spoljne obaveštajne službe Ruske Federacije. Od avgusta 1998. do novembra 1999. bio je zamenik načelnika odeljenja Federalne službe bezbednosti Ruske Federacije za analize, izviđanja i strateško planiranje. Novembra 1999. godine imenovan je za sekretara Saveta za bezbednost, a marta 2001. postavljen na položaj ministra odbrane Ruske Federacije.” (2)

Njegova imenovanja predsednik Putin je obrazložio neophodnošću demilitarizacije ruskog političkog života, što se može tumačiti i time da je Putin želeo da na to mesto dovede osobu od ličnog poverenja, koja u pogledu reforme sistema odbrane ima ista razmišljanja kao on.

Kao ministar odbrane, Ivanov je radio na reformi oružanih snaga koja se zasnivala na tri segmenta: smanjivanje veličine oružanih snaga, profesionalizacija vojske i poboljšanje materijalne i tehničke opremljenosti ruske armije. Profesionalizacija oružanih snaga ne ide zadovoljavajućim tempom. Prva jedinica koja je potpuno profesionalizovana bila je 76. gardijska vazdušno-desantna divizija stacionirana u Pskovu, pri čemu je možda glavni faktor koji je uticao na to činjenica da je Ivanov završio padobranski kurs u toj diviziji.

Uvođenje novog naoružanja išlo je daleko bolje jer je vojska dobila nove sisteme naoružanja. Međutim, malo je sredstava uloženo u to da uspešni prototipovi uđu u većem broju u trupe. Tako danas Rusija gradi samo jedan strateški bombarder TU-160 godišnje. Vojska je takođe dobila i nove helikoptere Ka-50/52 i Mi-35. Dok je Ivanov bio ministar, ministarstvo odbrane Rusije osnovalo je centralnu ustanovu koja bi se bavila školovanjem rezervnog oficirskog kadra.

Ivanov je 2007. godine postao potpredsednik vlade zadužen za kontrolu i razvoj naučnih potencijala Rusije. Učestvovao je na Ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu. Internet magazin Lenta ru preneo je neka zapažanja o izlaganju Sergeja Ivanova na tom skupu :

„Tako je gospodin Ivanov imao izlaganje na Ekonomskom forumu u Petrovgradu ove godine, gde je izneo svoje viđenje razvoja ruske ekonomije do 2020. Ivanov je rekao da se, između ostalog, vlada nada povećanju prisustva haj-tek proizvoda u strukturi ekonomije Rusije pre 2020. godine. Prema mišljenju Ivanova, Rusija treba da zauzme vodeće pozicije u nuklearnoj tehnologiji, brodogradnji, proizvodnji raketa nosača i kosmičkih aparata, kao i pružanju usluga njihovog izbacivanja (u orbitu).”

Ivanov je tom prilikom istakao da veliki značaj ruska vlada poklanja posebnim ekonomskim zonama i malim preduzećima koja se bave naučnim istraživanjima, stvaranjem i uvođenjem inovacija po naređenjima većih preduzeća i države; takođe, karakteriše se velikom merom rizika u svojim delatnostima. Ujedno, kako je naveo, u svojstvu lokomotive za inovacijski razvoj ekonomije, treba da istupe državna preduzeća i projekti koji se ostvaruju uz podršku države. Kasnije, deo akcija državnih holding kompanija može da bude prodat privatnim licima.

U svom govoru Ivanov je izjavio da će Rusija pre 2020. godine biti demokratska država, koja poštuje ljudska prava i vrednosti, iako je mnoge zapadne države kritikuju zbog odstupanja od demokratskih principa. Pored toga, Rusija je „neotuđiv deo evropske civilizacije“, a ruski narod je napravio „istorijski izbor, izbor u korist demokratije, otvorenosti, slobode, društvene i poslovne inicijative.” (3)

Kako prenosi još jedan ugledni ruski sajt (top. rbc. ru), na istom forumu Ivanov je rekao da će više 50 odsto ruskih građana činiti srednju klasu pre 2020. godine, a kvalitet njihovog života približiće se pokazateljima razvijenih zemalja. Prema njegovim rečima, polovina aktivnog, u ekonomskom smislu, stanovništva imaće visoko stručno obrazovanje, koje će po kvalitetu biti blizu prosečnim pokazateljima zemalja EU. Ivanov je zapazio da su toliko visoki orijentiri za budućnost prouzrokovani realnom procenom mogućnosti i prirodnih prednosti Rusije, i ukazao na to da je, u prvom redu, reč o visokom nivou školovanja ruskih građana. Istovremeno, on je naglasio da se taj potencijal ne koristi prilično efikasno. „Još postoje ozbiljne disproporcije između strukture pripreme kadrova i potražnje. Pojavljuje se oštar deficit mnogih biznis-stručnjaka, koji direktno određuju konkurentnost ekonomije i zemlje u celini.”

Ivanov je takođe rekao da će se pojačati uticaj postindustrijskih segmenata ekonomije, a Rusija će zauzeti vodeće položaje na tržištima haj-tek proizvoda barem u 4-6 pozicija. „To su nuklearna energetika (nuklearni reaktori i tehnologije), industrija aviona (civilni i ratni), brodogradnja (ledolomci, naučni brodovi, brodovi za prevoz gasa, za osvajanje šelfa i klasa „reka – more“), kao i proizvodnja raketa nosača i kosmičkih aparata, usluge izbacivanja u orbitu, programska oprema, nanotehnologije“, precizirao je on.

Međutim, sve ovo nije prošlo bez kritike. Ivanov je skrenuo pažnju na „infrastrukturna ograničenja rasta ekonomije“ (što se odnosi na nerazvijen sistem prevoza), kao i na povećanje razlike između izrade i potrošnje energije. „Danas je za stanovnika Dalekog istoka stići do Moskve ili Petrovgrada ponekad prosto nerazrešiv problem. Šta da kažem ako se samo sada završava izgradnja direktnog autoputa do Vladivostoka“, ukazao je Ivanov“ (4)

NOVA RUSIJA I NOVA VOJSKA

Kao potpredsednik vlade, Ivanov se bavi i razvojem vojno-industrijskog kompleksa. U tom kontekstu, česte su njegove izjave o razvoju novih vojnih tehnologija. Jednom prilikom rekao je (a preneo top . rbc . ru ) da je u Rusiji neo p hodno prelaziti od opitnih primeraka raketne tehnike ka njihovoj serijskoj proizvodnji. Takođe, na završnom skupu Vojno-privredne komisije pri vladi Rusije, u gradu Votkinsku, saopštio je da značaj raketnog naoružanja za zaštitnu sposobnost i bezbednost Rusije nije moguće preceniti jer je ono bilo i ostaje osnovni garant suvereniteta i bezbednosti. “Sada prelazimo na novi bezbedni nivo – prenaoružanje, kako svih strateških nuklearnih snaga, tako i operativno-taktičnih kompleksa”, rekao je Ivanov i tom prilikom naveo i one podatke koji se pominju o raketnim kompleksima “Topolj-M” i “Iskander-M”. To će dozvoliti državi i ministarstvu odbrane da umereno planiraju različite scenarije oružanih konflikata i primena različitih vidova naoružanja. Ne govori se o probnim uzorcima, nego o primercima za serijsku proizvodnju raketne tehnike, istakao je Ivanov. Ipak, on smatra da u raketnoj oblasti ostaje niz problema, u koje spada tehničko opremanje preduzeća i nedostatak dodatnih delova – u specijalnoj hemiji i specijalnih materijala, za čije je rešavanje neophodan koordiniran rad federalnih organa, preduzeća-proizvođača i izvršne vlade.

Zbog toga što Rusija ima ozbiljnu nameru da se bavi prenaoružanjem kompleksa raketne tehnike oružanih snaga, budući da je veći deo raketne tehnike izrađen u sovjetskim konstruktorskim preduzećima sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka, u maju ove godine sprovedena su ispitivanja. Tada su lansirane interkontinentalne rakete RS-24 i nove rakete R-500. Očekuje se da će ispitivanja biti završena sledeće godine, nakon čega će biti doneta odluka o mogućnosti njihovog uvođenja u naoružanje ruske vojske. Istina, budžet ministarstva odbrane za 2007. godinu od 821 milijarde rubalja sigurno nije dovoljan za gotovost ruske vojske ka “ratu budućnosti”. Tim je bolje što će se na njenu modernizaciju potrošiti nešto više od 144 milijarde rubalja. Za ovaj novac, kako je najavio Ivanov, planira se nabavka sedamnaest međukontinentalnih balističnih raketa, četiri kosmička aparata i ista količina raketa-nosilaca, kao i novi i modernizovani avioni za jednu eskadrilu daljne avijacije, zatim po šest avio i helikopternih eskadrila, sedam tenkovnih i trinaest moto-artiljerijskih bataljona. (5) Sve nam ovo govori o tome da je Ivanov čovek ruskog “vojno-industrijskog kompleksa”, koji bi na mestu predsednika verovatno ojačao odbrambene i industrijske snage Rusije, iako nije jasno da li je on baš “čvrstorukaš”, kako ga predstavljaju u zapadnim analitičkim medijima.

Da li će Ivanov postati Putinov naslednik? Na ovo pitanje je u isti mah i lako i teško odgovoriti, pre svega zato što je Putinova popularnost među ruskim građanima ogromna, što istovremeno znači da je popularnost svih ostalih političara na jako niskom nivou. Podrška javnosti Ivanovu je vrlo mala – svega nekoliko procenata. Doduše, on je kao ministar odbrane imao težak i nezahvalan zadatak da reformiše i ojača rusku vojsku koja je sistematski slabljena u vreme Jeljcina, pa verovatno ni njegova popularnost nije mogla biti značajna. Sada, kao potpredsednik vlade zadužen za razvoj novih tehnologija i odbrambene industrije, ima prostora za medijsku promociju, a kako ne upravlja direktno nijednim ministarstvom, nema mogućnosti da napravi kapitalnu grešku u izbornoj godini.

Odluku o pobedniku na predstojećim predsedničkim izborima doneće glasači, ali pošto svi potencijalni kandidati otprilike imaju podjednak i nizak rejting, za pobedu će, smatraju analitičari, biti presudna Putinova podrška. Stoga bi srpska vlada trebalo da ima na umu ko bi sve mogao da nasledi Putina i da – prema tome – prilagođava svoju politiku. Iako svi računaju na to da će Putinov naslednik ići putinovskim putem, ipak nije svejedno ko će biti novi vladar u Kremlju.

Fusnote:

1. http://www.fas.org/irp/world/russia/fbis/IvanovSergeyBio.html

2. isto.

3. http :// www . lenta . ru / news /2007/06/09/ promise /

4. http://top.rbc.ru/economics/09/06/2007/106062.shtml

5. http :// top . rbc . ru / politics /26/06/2007/107575. shtml

 

 

 
 
Copyright by NSPM