Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet - prenosimo Danas

   

 

Vilijam Montgomeri

Mogu li SAD povratiti status supersile?

Kampanja za izbor sledećeg predsednika Sjedinjenih Država počela je ranije i intenzivnije nego bilo kad u istoriji. To je delimično zato što se prvi put u periodu od 50 godina događa da se za položaj ne takmiče postojeći predsednik ili potpredsednik i da je zato polje širom otvoreno za obe političke partije. Sve veća nepopularnost predsednika Buša takođe je doprinela otvaranju ovog polja, pošto ne postoji kandidat voljan da ponese zastavu njegovih političkih programa. Pretendenti Demokratske partije Hilari Klinton i Barak Obama već su pojedinačno prikupili oko 60 miliona dolara i već su održane prve debate među demokratskim kandidatima kao i kandidatima republikanaca. Jedan od prvih kandidata za republikansku nominaciju, senator Džon Mekejn, već vidi kako se njegova kampanja zatvara. I sve se to događa dok su stvarni predsednički izbori još gotovo 16 meseci daleko.

Ironija je da se svi ovi izuzetno talentovani pojedinci teško bore za posao koji sobom donosi čitav niz kompleksnih, tvrdih i opasnih problema jedinstvenih u našoj istoriji. Prvenstveni posao biće baviti se problemima koje je najvećim delom stvorila, pogoršala ili ignorisala sadašnja administracija.

Na vrhu ove liste, naravno, nalazi se Irak. Pre svega, sadašnja predsednička trka biće u velikoj meri odlučena time kako će se kandidati predstaviti kad je u pitanju Irak. Jedan od osnovnih razloga zbog kojih je kandidatura Džona Mekejna u tako ozbiljnim nevoljama, na primer, jeste njegova snažna podrška "strategiji talasa" predsednika Buša. Takođe je neizbežno da će sledeći predsednik u nasleđe dobiti zbrku u kojoj će svaka zamisliva opcija izgledati ili neprihvatljivo ili će doneti znatne rizike da situaciju učini još gorom nego što jeste. Postoji znatna opasnost da će sledeći predsednik ustanoviti da će njegov/njen mandat biti potrošen samo na taj problem.

To je, međutim, samo početak prave litije problema s kojima će se suočiti novi predsednik. Prvenstveno zbog Iraka, američka armija je bukvalno nasukana. Njena oprema je istrošena, njene trupe iscrpljene, a potreba da održi nivo svojih snaga u suočavanju s nepopularnim ratom prisilila ju je da snizi svoje standarde za prijem vojnika. Sve više ljudi u svetu na Sjedinjene Države gleda kao na pretnju svetskom miru, a ne nekog ko doprinosi tom miru. Avganistan počinje da se razvija u mini Irak. Antiameričko raspoloženje širom sveta je na najvišem nivou u istoriji. Rusija postaje sve agresivnija i autokratska u svom ponašanju. Demokratske države kao celina nalaze se u povlačenju, dok širom sveta snagu stiču autokratske tendencije. Kina će uskoro početi da bude agresivnija u pokazivanju svog političkog i vojnog uticaja kako bi pratila svoju rastuću ekonomsku moć. Institucije osnovane u eri posle Drugog svetskog rata, kao što su Svetska banka, MMF i Ujedinjene nacije, izgledaju sve manje sposobne da se delotvorno nose sa stvarnim problemima s kojima se suočava svet. "Sukob civilizacija" između zapadnog sveta i islama svakim danom izgleda sve realniji. Rast potražnje i pad snabdevanja naftom i gasom dostići će kritičnu tačku u mandatu sledećeg predsednika. Globalno otopljavanje i dalje je sve veći problem.

Čemu, onda, takva borba za takav posao? Odgovor leži u činjenici da svi kandidati veoma dobro znaju da, suprotno popularnom uverenju, Sjedinjene Države iz različitih razloga ostaju svetska supersila i biće to još neko vreme u doglednoj budućnosti. Tehnološki, naša vojska predstavlja ligu za sebe. Sjedinjene Države troše gotovo polovinu ukupnih svetskih izdataka na odbranu. Naša privreda je najjača na svetu, i takođe najsposobnija da reaguje na promenjene situacije. Mada znatno oštećena pod predsednikom Bušom, privlačnost naših demokratskih institucija i dalje je jaka. Prinuđeni smo da podižemo ogradu da bismo potencijalne imigrante zadržali napolju, a ne da bismo naše građane zadržali unutra. Naša "meka moć" - filmova, jezika, televizije i muzike - i dalje ima veliki uticaj na svet.

Problem Sjedinjenih Država - u kompjuterskoj terminologiji - nije u hardveru, već u softveru. Drugim rečima, Bušova administracija je bolno straćila, zloupotrebila i zanemarila stvarnu moć koju imaju Sjedinjene Države.

Odlazak predsednika Buša sam po sebi biće širom sveta toliko dobrodošao da će novi predsednik imati otvorena vrata i spremnost da se na njegovoj strani angažuju gotovo svi naši tradicionalni saveznici. To je zato što je sadašnje ponašanje Sjedinjenih Država, bez obzira što se to nekima kratko vreme činilo dobrim, pre izvesnog vremena moralo početi da brine razumne ljude u demokratskim zemljama širom sveta. Nema sumnje da će jedan od prioriteta novog predsednika biti da se ponovo uspostave tradicionalne veze i dobri odnosi koje smo uživali širom sveta.

Novi predsednik će morati hitno da se pozabavi sledećim strategijama: a) Ponovno uspostavljanje moralnog vođstva Amerike u demokratskom svetu zatvaranjem Gvantanama; odricanjem od upotrebe "usavršenih tehnika za ispitivanje"; okončanjem prakse koju je administracija koristila da se meša u finansijske dokumente i međunarodne razgovore bez tradicionalnog sudijskog nadzora. Sve ovo - i više od toga - treba da bude izrečeno u predsedničkoj inauguralnoj poruci i primenjeno odmah putem zakonskih i administrativnih dekreta.

b) Institucionalizacija "Projekta Menhetn" da bi se pronašli alternativni izvori sadašnjim karbonskim gorivima uz napore da se njihovo sadašnje korišćenje učini daleko efikasnijim. To uključuje povećanje cene nafte i gasa u Sjedinjenim Državama, da bi se ohrabrila konzervacija; cena alternativnih izvora energije mora biti konkurentnija, takođe treba prikupiti novac za istraživanje i razvoj. To takođe uključuje snažan program podrške nuklearnoj energiji kao jednom od važnih alternativnih izvora. Ne samo da bi ove mere olakšale dramatični problem nedovoljnog snabdevanja, već bi preuzele moć od brojnih autokratskih država koje kontrolišu rezerve nafte i gasa u svetu.

c) Mnogo agresivniji pristup globalnom otopljavanju koji će značiti da Sjedinjene Države uvedu unilateralne restrikcije naših sopstvenih emisija, uz pokušaje da se isto uradi s drugim industrijalizovanim zemljama. Kad taj proces započne, treba postepeno da uvodimo bolne carine na robu iz zemalja koje ne žele da preduzmu slične mere.

d) Započeti potragu za novim međunarodnim institucijama koje će zameniti, dopuniti ili reformisati one koje su osnovane na kraju Drugog svetskog rata (UN, Svetska banka i MMF), jer su one sve manje u stanju da se nose s problemima s kojima je svet suočen. Jedna promena koju treba razmatrati je eliminacija veta u Savetu bezbednosti UN. Druga je osnivanje organizacije stvarno demokratskih država u svetu, koja bi se na jedinstven način bavila svetskim problemima.

e) Oživljavanje bliskoistočnog mirovnog procesa. Ali, tek nakon što budemo imali jasnu viziju onog što želimo kao mogući ishod, i tek nakon što se interno složimo da izvršimo pritisak na sve strane da to postane realnost. To znači mnogo veću spremnost da se pritisne Izrael da učini potrebne ustupke.

f) Povećanje veličine naše uniformisane vojske. To će omogućiti da se naša Nacionalna garda i Rezervne snage vrate svojim tradicionalnim ulogama i da se olakša breme koje nose sadašnje snage. To će takođe povećati opseg naših opcija u drugim kriznim situacijama.

g) Možda najvažnije jeste da gore pomenuta pitanja budu u središtu pažnje i stvarni prioritet. Baviti se Irakom (verovatno putem meke ili tvrde podele između tri grupe) kombinovano s povlačenjem američkih snaga. Ali, ni po koju cenu ne treba dopustiti da administraciju definiše Irak. Administracija treba da bude određena agresivnim rešavanjem gore pomenutih pitanja u bliskoj saradnji s našim prirodnim saveznicima.

Copyright: Vilijem Montgomeri

Danas ima pravo ekskluzivnog objavljivanja u Srbiji

 

 
 
Copyright by NSPM