Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

 

Boško Obradović

METODI RADA GLOBALNE POLICIJE

Kao što je već naglašeno u prethodnom saopštenju povodom novih medijskih strategija koje su na delu, postojanje normalnih nacionalnih organizacija „ne vrši posao“ i predstavlja pravu opasnost u medijskom ratu koji traje. Ovaj scenario ne dozvoljava postojanje legitimnih nacionalnih organizacija koje se bore za zaštitu nacionalnih interesa kao i mnoge druge u svetu, već sve takve organizacije kod nas odmah moraju proći medijsku obradu, dobiti odgovarajuće etikete i biti svrstane u isti koš sa medijski već negativno žigosanim „elementima“ fašizma, nacizma, antisemitizma i drugih zgodnih ideoloških izgovora novog doba.

Takvom medijskom obradom moguće je poništiti višegodišnje rezultate društvenog rada mnogobrojnih nacionalnih udruženja, koja, podrazumeva se, nisu u mogućnosti da demantuju ovakve glasine i uopšte ispričaju svoju stranu priče na medijima.

Jasno je da je u pitanju dobro uhodani medijski mehanizam: prvo se markira žrtva (organizacija koja svojim radom iskače iz zadatog kalupa), potom se putem medijske dezinformacije (poluistina i laži) otvori front protiv nove žrtve sa ciljem da se i ona ubaci u uhodani šablon, potom ošamuti i oblepi negativnim etiketama i tako, kao dostojna svakog prezira, izbaci sa medijske i društvene scene, i postane plen medijskih lešinara. Cilj ove strategije jeste da ne postoji niti jedna patriotska organizacija koja nije uprljana poželjnim etiketama i onemogućena da slobodno radi i razvija se. Ako žele da postoje, nacionalne organizacije mogu biti samo onakve kako je to propisano u ovoj strategiji. 

Jedno profesorsko dežurstvo

U prošlom tekstu smo teorijski objasnili ovu pojavu koja je već bezbroj puta viđena u praksi naših „objektivnih i nezavisnih“ intelektualaca i medija. A onda su usledila dva nova primera koja se mogu smatrati udžbeničkim, pa ćemo ih ovde i izanalizirati.

U odgovoru na tekst Đorđa Vukadinovića „Slatka mala okupacija“ („Politika“, 19. jun 2007) pod nazivom „Slatke male nacionalne demokrate“ („Politika“, 22. jun 2007) dežurni građanski intelektualac-žbir te nedelje, profesor Ljubiša Rajić, konstruiše misao o „bizarnoj nacionalnoj koaliciji, koju čine ratni profiteri (neko mora i da trguje, ako neću ja, drugi će), bivši članovi CK i ateisti, časni poslenici iz Škorpiona, JSO-a i sličnih humanitarnih organizacija, novinari sa tri padeža, naučnici koji u Glasniku Donje Prćilovice objavljuju epohalne radove o tužnoj istoriji srpskog naroda, ministri s dugim prstima, analitičari svetske politike na saborima srpskih intelektualaca i susretima Dveri (gde se još jednom potvrđuje da smo najstariji narod i da su se svi svetski jezici razvili iz srpskog) koji na engleskom znaju da kažu Mi Tarzan, ju Džejn, sveštenici što decu prže žaračem (valja ih kaštigovati dok su mlada da se ne umetnu u neke belosvetske protuve), a ima ih još, Srbija je neiscrpan izvor nacionalnih kadrova“.

Bezobrazni profesor Rajić, pokušavajući da bude duhovit, proizvodi koaliciju koja ne postoji, odnosno koja je kao virtuelna upravo potrebna novom medijskom poretku, kako bi jednim udarcem ubio 7 muva. Na njegovoj meti naći se tako nacionalno opredeljeni novinari, naučnici, sveštenici, ministri, analitičari i Dveri, zgodno dovedeni u nemoguću vezu sa ratnim profiterima, bivšim komunistima i ateistima, Škorpionima i JSO, nepoznavanjem engleskog jezika (ovaj podatak globalna policija posebno beleži) ili pojedincima nedostojnim svešteničkog ili ministarskog poziva kakvih ima u svim narodima.

Nasleđe ateizma i komunizma, kao i ratnog profiterstva, profesore Rajiću, nećete uspeti da stavite na teret Dveri i drugih novih nacionalnih organizacija, jer je to nasleđe Vaše generacije, Univerziteta i Službi koje ste pravili od 1945. godine. Zato ne vidimo kako Srpski sabor Dveri kao pravoslavna i antikomunistička organizacija može biti u koaliciji sa bivšim komunistima i ateistima, izuzev ako profesor Rajić, koji dolazi iz tog sveta, ovim možda ne nudi neku koaliciju. A što se tiče naše koalicije sa Škorpionima, JSO i ratnim profiterima, profesorov pokušaj je isuviše providan, ali može da posluži kao klasičan primer medijskog etiketiranja i strategije prljanja svega nacionalnog na društvenoj sceni. O onima koji su oblatili srpsko ime i ugrozili našu nacionalnu i ratničku čast mnogo gore mislimo nego dežurni profesor.

Dolazi vreme da se detaljno pozabavimo medijskim škorpionima, JSO i profiterima iz građanske opcije kojoj pripada i dežurni profesor.

Globalna policija B92 na delu 

A sada evo kako u celini izgleda jedna naizgled obična vest objavljena juče na sajtu B92, koji je bio dežuran ove nedelje umesto profesora Rajića:

Ministar vera na saboru Dveri

26. jun 2007. | 09:47 | Izvor: B92, Tanjug

Čačak -- Ministar vera Radomir Naumov govorio sinoć na skupu organizacije Srpski sabor dveri u Čačku.

On je na skupu te organizacije govorio o Kosovu i pravoslavlju, a bio je prisutan povodom prikazivanja dokumentarnog filma "Otac Justin", o životu Justina Popovića, ličnosti kontroverznih stavova čak i za Srpsku pravoslavnu crkvu, pošto se protivio ekumenizmu.

U Čačku je sinoć otvorena regionalna kancelarija Udruženja Srpski sabor dveri, koji se udružuje u akcijama sa organizacijama poput Obraza, Nomokanona, Nacionalnog stroja, Odbora za verska i nacionalna pitanja GSP-a.

Na tom skupu, ministar vera je izjavio je da se "Kosovo i Metohija ne mogu isčupati iz srca srpskog naroda nikakvom voljom svetskih moćnika". "Svi smo svesni da su sadašnja događanja sudbonosna za naš narod. Za neki dan je Vidovdan i mi ćemo za tu priliku biti tamo, da pokažemo posvećenost veri kojom ćemo se suprotstaviti volji moćnika", rekao je Naumov.

Podsećajući na "pregalaštvo i čvrstinu Justinove vere", Naumov je ukazao da "biti hrabar znači biti strpljiv i dobronameran". "U tome nas ne mogu sprečiti ni oni kojima danas smeta sve ono što činimo u nameri da zaštitimo svoje interese i dostojanstvo", kaže Naumo v.

Iz ove vesti je jasno da policijski izvori B92 precizno prate kretanje srpskih ministara i budno stražare nad njihovim odnosima sa „kontroverznim“ organizacijama (poput Dveri) i ličnostima (poput oca Justina). Za njihov izvor je neobično da je ministar vera govorio o Kosovu i pravoslavlju, a poseban problem predstavljaju nepoželjna i politički nekorektna pominjanja svetskih moćnika, posvećenosti veri, pregalaštva i čvrstine Justinove vere, nacionalnih interesa i dostojanstva. Posle obične vesti da je jedan ministar bio prisutan na skupu jedne organizacije na kome je prikazan jedan film, gde bi po standardima profesionalnog novinarstva trebalo da stoji tačka, odmah sledi ideološki komentar: „On je na skupu te organizacije govorio Kosovu i pravoslavlju, a bio je prisutan povodom prikazivanja dokumentarnog filma Otac Justin , o životu Justina Popovića, ličnosti kontroverznih stavova čak i za Srpsku pravoslavnu crkvu, pošto se protivio ekumenizmu “. Kom i kakvom ekumenizmu se protivio otac Justin, za koga je on ličnost kontraverznih stavova, gde su argumenti da je on takva ličnost i za SPC, u ovoj vesti nećete pročitati, jer njen cilj ne ide dalje od lepljenja etiketa.

Onima koji nisu naivni ili jednostavno glupi sasvim je jasno da B92 nikada nije ni bila medijsko-informativna već ideološka ustanova, tačnije promoter i bastion ideologije globalizma, svojevrstan novi AGITPROP. Već po ko zna koji put njihovoj „informativnoj“ (čitaj propagandnoj) redakciji se „omaklo“ da u jednoj običnoj novinskoj vesti pridodaje ideološke komentare, što za nas i ne mora biti sporno, odnosno to i jeste prirodno za ideološki govor. Problem je što to nema veze sa objektivnim i nezavisnim novinarstvom. Sve to, međutim, možemo i da zanemarimo i potpuno prepustimo savesti urednika ove propagandne mašinerije. Ali veliki problem nastaje kada pored svega toga, u više navrata i nimalo slučajno, tačnije krajnje zlonamerno, ova propagandna redakcija Srpski sabor Dveri dovodi u vezu sa izvesnom neformalnom grupom pod imenom „Nacionalni stroj“, sa kojom nemamo niti smo ikada imali bilo kakav kontakt, a da pritom valja dodati i to da ta grupa i ne postoji kao registrovano udruženje građana. Da vidimo kako funkcioniše ova vrsta profesionalnog i etičkog bezobrazluka.

Najinteresantnije je da B92 koristi jednu običnu vest da napravi, poput dežurnog kolege od prošle nedelje, novu nacionalnu koaliciju u koju svrstava jednu političku organizaciju („Obraz“), jedno studentsko udruženje („Nomokanon“), jednu nepostojeću organizaciju, odnosno neformalnu grupu („Nacionalni stroj“), jedno sindikalno udruženje (Odbor za verska i nacionalna pitanja GSP) i jednu nevladinu organizaciju (Srpski sabor Dveri). Štedeći vreme i resurse, propagandisti iz B92 se ne zadovoljavaju samo obradom jedne patriotske organizacije, već žele da ako je moguće o istom trošku počiste i celu nacionalnu scenu, od političkih preko studentskih i sindikalnih do nevladinih organizacija. Opet je na delu uhodani medijski mehanizam da se kroz običnu vest o tekućem dešavanju provuče ideološki komentar: „U Čačku je sinoć otvorena regionalna kancelarija Udruženja Srpski sabor Dveri, koji se udružuje u akcijama sa organizacijama poput Obraza, Nomokanona, Nacionalnog stroja, Odbora za verska i nacionalna pitanja GSP “.

Poenta vesti nije otvaranje regionalne kancelarije Dveri u Čačku, što je povod i jedini smisao donete vesti, već „udruživanje u akcijama sa organizacijama poput...“, koje se niotkuda kao ideološki komentar ubacuje u običnu vest. Opet se želi, kao u slučaju kolege iz prošlonedeljnog dežurstva, da jednim udarcem ubije više muva i svaki, pa makar i nepostojeći, pokušaj udruživanja nacionalnih organizacija pomeša i pomuti sa medijski žigosanim organizacijama poput „Nacionalnog stroja“ i tako taj žig i etiketa nametne čitavoj nacionalnoj sceni. I ako je od B 92 mnogo je! Ovde se više ne radi o ratovima u kulturi i ideološkom razmimoilaženju, koji su prirodne pojave, već o policijskim metodama i montiranim medijskim procesima. Zato će ovakve vesti, kao i slične kolumne dežurnih profesora, uskoro završiti pred nadležnim sudom.

Dežurni profesor i medij su odradili svoju smenu i sada mogu na zasluženi odmor. A vi, nacionalno opredeljeni novinari, naučnici, sveštenici, ministri, analitičari i organizacije, pazite šta mislite, pišete i govorite, jer Veliki brat na čelu globalne policije vas posmatra, a njegovi žbirovi vrebaju iza svakog ugla.

 

U Čačku, 27. juna 2007.

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM