Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

 

 

Aleksandar Pavić

Nastrani Al Gor, ''čuvar životne sredine''

Od 1999. i kraja bombardovanja Jugoslavije od strane NATO-pakta pod američkim vođstvom, broj oboljenja od raka u Srbiji, na koju je bačen najveći broj bombi, najmanje se udvostručio. Na hiljade tona bombi i projektila sa osiromašenim uranijumom bačeno je na zemlju. Radioaktivnu prašinu nisu udisali samo oni koji su stajali u blizini već i drugi koji su imali lošu sreću da stoje niz vetar. Uz to, bar nešto od ostataka smrtonosnih tovara prodrlo je u podzemne vode u određenim delovima Srbije.

Kosovo, čije je albansko stanovništvo bombardovanje trebalo da ''spase'', postalo je otpad za osiromašeni uranijum. Trenutno nema tačnih podataka o broju obolelih od raka među većinskim albanskim stanovništvom. Ujedinjene Nacije, koje upravljaju tamošnjim civilnim poslovima, ili ne objavljuju podatke, ne sprovode potrebna ispitivanja, ili ne otkrivaju ono što znaju. Međutim, brojni NATO vojnici, pogotovu iz Italije, vratili su se kući bolesni, neki od njih i smrtno.

U obližnjoj Bosni, tokom 1994-95. američki avioni su bacali bombe sa osiromašenim uranijumom na ili u blizini nekoliko populacionih centara. U jednom od njih, Hadžićima blizu Sarajeva, rak je poprimio razmere epidemije krajem 1990-ih.

Hiljade preleta od strane američkih i drugih NATO aviona na bombaškim misijama teško su oštetili ozonski omotač iznad Balkana. Grmljavina koja se mogla čuti u nedeljama nakon 78-dnevnog bombardovanja bila je neobično jaka, munje spektakularne. S druge strane, sunce je pržilo sa posebnim intenzitetom tog leta, i razlika u njegovoj jačini bila je osetna; moglo se izgoreti u roku od nekoliko minuta.

Cela gorenavedena katastrofa životne sredine desila se za vreme mandata Ala Gora, novo-pomazanog dobitnika Nobelove nagrade za mir, kada je bio potpredsednik Sjedinjenih Država. Ni jedna reč protesta se od njega u to vreme nije čula. Naprotiv, od strane najpoznatijeg mirotvorca iz države Tenesi su se jedino mogle čuti izjave nedvosmislene lojalnosti tadašnjem vrhovnom komandantu.

Zastrašujuća je pomisao kako bi bivša Jugoslavija danas izgledala da Gor nije bio borac za zaštitu životne sredine.

Iz čisto ''mirovnog'' ugla, tokom bombardovanja 1999. američki avioni su bacili gomile kasetnih bombi na nekoliko srpskih gradova i varoši. Tek je prošlog meseca, više od osam godina nakon bombardovanja, NATO najzad pristao da srpskim vlastima da mape koje prikazuju gde su bačene bombe, koje još uvek mogu da osakate i ubiju. Kasetne bombe su zabranjene Ženevskom konvencijom. Kao advokat, Gor je to morao da zna. On je takođe morao da zna još nešto: da je bombardovanje zemlje koja nije napala njegovu, mimo odobrenja UN, predstavljalo drastično kršenje međunarodnog prava, zločin nad svim ratnim zločinima: zločin protiv mira. To je na najjasniji mogući način istaknuto tokom suđenja za ratne zločine nacista u Nirmbergu. Dakle, najnoviju Nobelovu nagradu za mir dobio je jedan ratni zločinac. Čini se da je Orvelov Veliki brat ipak bio u pravu: Rat je Mir. I, moglo bi se dodati: Zagađivanje je Čistota – pogotovu kada je zagađenje radioaktivno.

Mora se, međutim, priznati da je Balkan sada i te kako ''zeleniji'' zahvaljujući posvećenom radu ekipe Klinton-Gor tokom 1990-ih. Radikalni islam nikad nije bio jači ni radikalniji u regionu, zahvaljujući činjenici da ''zelena'' administracija u kojoj je Gor bio čovek broj dva nikad nije propustila priliku da podrži muslimanske ekstremiste na uštrb umerenih muslimana, i u Bosni i na Kosovu. Za vreme Klintona i Gora, zahvaljujući tajnim sporazumima sa Irancima i Saudijcima, mudžahedini iz svih delova sveta su dovođeni u Bosnu i, kasnije, na Kosovo, kako bi doprineli ''ozelenjavanju'' Balkana.

Osama je rani favorit za sledeću Nobelovu nagradu. Put mu je popločao Al Gor.

17. oktobar 2007.

Engleska verzija objavljena na sajtu WorldNetDaily (SAD) http://wnd.com/news/article.asp?ARTICLE_ID=58181

 

 

 
 
Copyright by NSPM