Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

 

Dušan Pavlović

KOSOVSKA LINIJA RASCEPA

Nivo poverenja između DS-a i DSS-a spustio se na onako nizak nivo kakav je bio 2001–2004. godine

Najvažnije političko pitanje u 2008. godini biće da li zemlja treba da ide ka Evropskoj uniji ili da nastavi borbu za Kosovo kao neotuđivi deo Srbije po cenu obustavljanja evropskih integracija. Evropa ili Kosovo biće osnovna linija rascepa u 2008. godini. Rascep će se potpuno otvoriti nakon proglašenja nezavisnosti Kosova i priznanja koje će uslediti posle predsedničkih izbora u januaru. Oštre linije podele po pravilu nose sa sobom političku nestabilnost. Otuda sa ovde postavljaju tri pitanja: da li će vladajuća koalicija preživeti nezavisnost Kosova, da li će doći do prevremenih izbora i ko na tim izborima ima šanse da ostvari dobar rezultat.

Da li će vladajuća koalicija preživeti nezavisnost Kosova? Verovatno ne. Odnosi u koaliciji poremećeni su jednostranom odlukom DS-a da raspiše predsedničke izbore. Nivo poverenja između DS-a i DSS-a spustio se na onako nizak nivo kakav je bio 2001–2004. godine. Kada je poverenje među partnerima nisko, onda je dovoljna i neka sitnica da se odnos raspadne.

Da li raspad koalicije podrazumeva i prevremene parlamentarne izbore? Ne nužno. Da li će se koalicija raspasti zavisi od DSS-a i njegove odluke da li će se ići na izbore, odnosno koliko dugo je moguće odlagati prevremene parlamentarne izbore. Za to ima izgleda, jer u Skupštini Srbije trenutno postoje dve većine: jednu ima DSS sa DS-om i G17 plus; drugu DSS sa radikalima. DSS je još uvek jedina stranka koja ima kapacitet da napravi vladu sa oba bloka. Ako se koalicija DS-DSS raspadne, DSS još uvek ima šanse da izbegne izbore i napravi koaliciju sa radikalnom strankom.

Do sada je koalicija sa radikalima bila manje izvesna, jer je potezana kao pretnja DS-u da pristane na uslove DSS-a u vladajućoj koaliciji. Sada, međutim, pošto je raspisivanjem predsedničkih izbora DS pokazao da pretnja ili nije kredibilna ili da joj više uopšte nije važna, te pošto je pokazao da nije po svaku cenu spreman da ostaje u vladi, DSS mora da ozbiljno razmotri koaliciju sa radikalima da bi izbegao izbore u 2008. godini. A i da bi istovremeno preživeo kosovski brodolom. U tom pogledu, DSS lako može da nađe zajednički jezik sa radikalnom strankom koju će uvesti u vladu i zajedno sa njom optužiti DS kako su izdali Kosovo. Razume se, postoji verovatnoća da DSS ostane u vladi zajedno sa DS-om, pristajući na ovako defanzivnu poziciju u koju je ušao posle proglašenja predsedničkih izbora, ali to je malo verovatno.

Pritisak za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora neće biti generisan isključivo odnosima u koaliciji, već i razvojem događaja na koje akteri u Srbiji nemaju puno uticaja. Drugim rečima, posle proglašenja nezavisnosti i priznanja Kosova biće neophodno da se još jednom ustanovi ko je politički odgovoran za gubitak teritorije i ko će, u tako promenjenim okolnostima, voditi zemlju.

Zašto bi se mislilo da će DSS 2008. godine pokušati da izbegne izbore? Ako se prihvati da zemlja ulazi u ovako oštar rascep, onda DSS-u takav razvoj događaja ne odgovara, jer rascep koji se otvara umanjuje političku potražnju za DSS-om. To se jasno vidi iz poređenja izbornih rezultata iz 2003. i 2007. godine. Paradoksalno je to da je DSS stranka koja je u poslednje tri godine najviše uradila za opštu sabornost svih političkih aktera u Srbiji po pitanju Kosova, ali je uprkos tome u istom periodu jedina izgubila na popularnosti. Kako je od 2004. godine rastao značaj kosovskog pitanja, tako je popularnost DSS-a slabila. Popularnost će još više opasti kada dilema EU ili Kosovo bude jedina na kojima se dobijaju ili gube izbori. Na izborima na kojima je glavna dilema EU ili Kosovo, DSS nema šta da traži. Ako se zalaže za evropske integracije, to od nje može bolje da sprovede DS; ako se, na drugoj strani, zalaže za odbranu nacionalnog ponosa i dostojanstva, ne pristajući na kapitulaciju zbog gubitka Kosova, tu su radikali svakako veći eksperti. Gde god stajali na ovoj liniji podele, Koštunica i DSS se nekako čine nepotrebnima za razrešenje takve dileme.

Događaji će, dakle, gurati DSS ka radikalima. To još ne znači da radikali nužno moraju da prihvate koaliciju sa DSS-om. Naime, za radikale će dilema biti da li da na vlast dođu odmah, bez izbora, ili da na izborima počiste DSS, ali i dalje rizikuju da ostanu u opoziciji. Možda će radikali hteti sve odmah. Ali možda će razmišljati ovako: kada mine 2008. godina, Kosovo više neće moći da bude centralno političko pitanje na kome se dobijaju ili gube izbori. Tada će na dnevni red doći pitanja korupcije, inflacije, konkurentnosti privrede, privatizacije i mnoga druga socijalna pitanja. Možda je bolje da se spremamo za političke borbe u takvom kontekstu i sami zauzmemo desni politički spektar, kao što to danas čini HDZ u Hrvatskoj.

Jedini način da se održi sadašnja koalicija jeste da ona pronađe novu patriotsku temu koja bi legitimisala njeno održanje tako što bi se gubitak Kosova odložio. To može da se uradi tako što će se aktivirati ideja o podeli Kosova. Tada DS i DSS složno mogu da kažu kako proglašenje nezavisnosti nije kraj bitke za Kosovo, jer nam sada predstoji spasavanje onoga što se spasti može. To bi očuvalo koaliciju i, što je važnije, značajno umanjilo frustracije među građanima, a to bi omogućilo stabilniju situaciju u 2009. godini i u godinama koje dolaze.

docent na Fakultetu političkih nauka

[objavljeno: 19.12.2007.]

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM