Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

   

 

Gideon Rahman

Kvadratni koren svih problema EU

Ako želite da razumete šta se dešava sa Ustavom Evropske unije, počnite od EU zastave. Postoji opšta saglasnost da će se evropski lideri, kada se sastanu na samitu u Briselu sledeće nedelje, dogovoriti da izbace preporuku o zastavi iz ustava.

Znači li to da će 12 žutih zvezda na plavoj pozadini biti skinuto sa jarbola po čitavom Briselu? Nikako. Svi znaju da će se zastave i dalje vijoriti. Reči u ustavu biće promenjene, iako će suština ostati ista.

Samit naredne nedelje pokušaće da ustav povrati sa smetlišta istorije na koje su ga odložili Francuzi i Holanđani koji su na referendumima 2005. glasali da se dokument odbaci. Ovi porazi bili su debakl za EU. Ustav sadrži značajne promene – uključujući i novi izborni sistem, Povelju fundamentalnih ljudskih prava, predlog da se krivični zakon EU izglasa većinom i kreiranje novih položaja kao što je evropski ministar spoljnih poslova i stalni predsednik Saveta ministara.

Ali i više od toga – ustav je simbol. Nakon što je Evropska unija decenijama sticala sve veću moć, bez posustajanja, stvaranje pravog ustava bila je coming-out žurka za one koji veruju u evropsku političku zajednicu. Radije nego da skrivaju istinski cilj "projekta", evropski federalisti su ga ponosito obznanili – i zatražili podršku naroda. Zato je odbacivanje ustava bio tako slamajući udarac.

Odgovor federalista, koji podržavaju Nemci koji će predsedavati samitu sledeće nedelje, glasi da se ustav prepakuje i pokuša progurati bez obzira na otpor. Odustaće se od samog imena ustav. Umesto toga, zvaće se sporazum i biće lišen svih simbola državnosti – zastave i himne Unije. Ali pravna suština ostaće skoro sasvim nepromenjena.

Ideja je da se ustav učini da izgleda dosadan i tehnički – što bi omogućilo vladama da ga proguraju kroz parlamente bez nepredvidivih referenduma. Nikola Sarkozi, predsednik Francuske, bio je vrlo jasan da upravo to namerava da učini. I ako se budu mogle zaobići francuske blokade, ustav će biti ponovo u trci.

Nemci su zapanjujuće iskreni u vezi sa svojim namerama i metodama. Da bi izašli u susret britanskim primedbama da Povelja fundamentalnih prava – koja je trenutno drugi deo ustava – čini da EU deluje suviše kao država u nastajanju, Nemci su predložili da se povelja stavi u protokol uz glavni sporazum, a da se u tekst dokumenta ubaci jedan član koji bi upućivao na povelju. Kada sam jednom nemačkom diplomati rekao da je to čisto simbolična izmena koja ni na koji način ne menja pravnu moć povelje, on se istog trena složio.

Da li je baš sve tako sramotno i nedemokratski kako deluje? Oni koji podržavaju nemački pristup ističu da je 18 od 27 zemalja članica Evropske unije ratifikovalo ustav (iako samo dve referendumom). Oni tvrde da su izmene u ustavu popravke koje su većim delom tehničke, ali svejedno esencijalne da bi EU funkcionisala – i da bi neuspeh u razrešavanju ustavne zbrke bacio Uniju u duboku krizu. Naposletku, oni kažu da su referendumi loša ideja ("đavolska rabota" – rekao je jedan viši zvaničnik EU) zato što glasači retko razumeju temu i često koriste glas kao sredstvo protesta protiv svojih nacionalnih vlada.

Ovi argumenti su možda dovitljivi, ali neubedljivi. Da su Francuzi i Holanđani glasali za ustav, nema sumnje da bi njihova presuda bila dočekana kao istorijski čin prihvatanja političke zajednice Evrope. Samo je glas protiv uzet kao znak duboke konfuzije.

Evropski federalisti su možda dovedeni u krizu francuskim i holandskim referendumima, ali kontinent u celini deluje začuđujuće neuznemiren. Evropska ekonomija duže vreme nije rasla ovoliko brzo. Čak ni institucije Evropske unije ne deluju više disfunkcionalne otkad su Francuzi i Holanđani blokirali promene za koje se govorilo da su ključne da bi EU funkcionisala.

Činjenica je da Uniji nije potrebna povelja fundamentalnih prava ili ministar spoljnih poslova da bi funkcionisala dobro. Nije joj čak potreban ni novi izborni sistem – mada je novi predlog više logičan i demokratski nego stari. Ovo su političke odluke u pravom smislu te reči i glasači imaju puno pravo da izraze mišljenje o tome.

Ideja prepakovanja sa kojom će se pokušati u Briselu naredne nedelje potvrđuje sva evroskeptična predviđanja reakcija Unije na odbacivanje od populusa. Skeptici su uvek tvrdili da je EU elitistička i nedemokratska. Ne obazirući se na glasače i gurajući ustav uprkos njihovoj volji, EU će samo dokazati da su skeptici u pravu. Takav sled događaja samo će produbiti krizu legitimiteta koju je upravo Ustav trebalo da reši.

Svakako, uspeh na samitu nije zagarantovan. Poljaci su najverovatnija prepreka. Njihov slogan za samit – “kvadratni koren ili smrt" – zgodno kombinuje opskurnost, apsurd i ogorčenost, otelovljujući tako duh savremene Evropske unije. Poljski predlog je da bi, kada zemlje glasaju o evropskim zakonima, njihova glasačka moć trebalo da odgovara kvadratnom korenu veličine njihove populacije – što bi, recimo, umanjilo moć Nemačke u odnosu na Poljsku. Skoro niko drugi ne želi sistem kvadratnog korena, ali Poljaci imaju moć da blokiraju bilo kakav dogovor. "Poljaci bi zaista mogli da unište čitavu stvar", rekao je viši britanski diplomata, koji pri tom nije mogao da prikrije notu nade u svom glasu. Neuspeh bi odgovarao Britancima koji strahuju od mogućnosti da bi morali da podgrejani ustav stavljaju pred svoje glasače na referendumu.

Na samitu EU slični stavovi bi će ismejani kao kukavički i neiskreni. Neobična družina Poljske, Britanije i Češke Republike biće optužena za dovođenje Unije u opasnost. Ipak, pravu dugoročnu pretnju predstavljaće zapravo oni koji insistiraju na tome da EU mora nastaviti dalje kao "još čvršća unija", ne obazirući se na sve očiglednije razočaranje običnih Evropljana.

Objavljeno u The Financial Times 11. juna 2007. godine

 

 

 
 
Copyright by NSPM