Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

   

Međunarodni pregled

Žarko Rakić

Bušovi frontovi

Američki predsednik Džordž Buš je, nema sumnje, loš ratnik. Pod njegovom komandom SAD već godinama ratuju po svetu nikako ne uspevajući da opravdaju titulu najmoćnije sile na planeti. Amerikanci su se duboko zaglibili u Iraku i Avganistanu, toliko duboko da jednostavno više i ne znaju šta im je činiti.

Posle bučno slavljene „pobede” u ratu protiv Sadama Huseina američka kola krenula su nizbrdo. Država na obalama Tigra i Eufrata danas je u potpunom haosu koji preti da „proguta” čak 150.000 američkih vojnika stacioniranih u ovoj zemlji. Situacija je toliko ozbiljna da su i najoštriji kritičari ove američke vojne avanture prinuđeni da revidiraju svoju prvobitnu slutnju da bi „Irak mogao da postane drugi američki Vijetnam”. Sada upozoravaju da je Irak za Ameriku zapravo neuporedivo gori od Vijetnama.

U uzaludnom iščekivanju pobedničkih vesti iz Bagdada stanovnik Bele kuće sada je suočen s novim frontom, na domaćem terenu. Američke demokrate, protivnici rata u Iraku, upravo su izvojevali prvu, simboličnu pobedu nad predsednikom Bušom. Predstavnički dom Kongresa usvojio je rezoluciju kojom se zahteva da američke trupe do septembra 2008. godine napuste Irak. U protivnom neće odobriti dodatne 124 milijarde dolara za vojne operacije u ovoj zemlji i Avganistanu.

O istom zahtevu, kako je najavljeno, tokom aprila odlučivaće i drugi dom Kongresa – Senat. Prognoze kažu da će protivnici Bušovog ratnog orgijanja u Iraku teško dobiti potrebnu većinu senatorskih glasova. Ukoliko se to i dogodi predsedniku ostaje mogućnost da iskoristi najjače oružje – da stavi veto na odluku Kongresa, što je on već i najavio.

Potpuno neočekivano Buš se suočio s novom pretnjom. Jedan od najpouzdanijih američkih saveznika u regionu Turska spremna je da krene u veliku vojnu akciju protiv Kurda koji kontrolišu sever Iraka. Prema informacijama najviših turskih zvaničnika, 3.800 boraca Radničke partije Kurdistana priprema se za napade na jug Turske što Ankara želi da spreči invazijom na sever susedne države.

Takva turska operacija dovela bi SAD u katastrofalnu poziciju, piše britanski „Gardijan”. Zbog toga Vašington grozničavo pokušava da ubedi Tursku da odustane od invazije obećavajući akcije koje će zavesti red u kurdskom delu Iraka. Rizik takve operacije je, međutim, ogroman. Konkretno to bi značilo otvaranje novog fronta u Iraku gde se već sada ne zna ko sve na koga puca.

I NA „FRONTU” SA IRANOM Bušu baš ne ide najbolje. Teheran ne pokazuju ni najmanju spremnost da popusti pred zahtevima SAD i američkih istomišljenika i odustane od razvoja svog nuklearnog programa.

Uočljivo je da Iran istu takvu odbojnost pokazuje i prema Savetu bezbednosti UN. Predsednik Ahmadinežad nije čak otputovao u Njujork na sednicu Saveta bezbednosti koji treba da usvoji odluku o jačanju sankcija Iranu.

Teheran je, ovoga puta, otišao i korak dalje. Uoči sednice Saveta Iran je zarobio 15 britanskih vojnika koji su kontrolisali jedan brod u Persijskom zalivu otvoreno demonstrirajući svoju „neposlušnost”.

Jedno je sasvim sigurno. Nove, simbolično pooštrene sankcije Teheranu, sigurno neće ni za milimetar pomeriti Iran. Izazvaće samo novu lavinu iranskih optužbi na račun svetske organizacije. O visini prikrivene štete – jačanju islamskog ekstremizma – može samo da se nagađa.

Koje nove poteze u svađi s Teheranom ima na raspolaganju „ratnik” iz Bele kuće? Da li će se opredeliti da sadašnji politički i diplomatski front s Iranom pretvori u vojni ili će, suočen s ogromnim rizikom takve odluke, odustati od potezanja pištolja.

Ukoliko se zaista odluči za ratnu opciju Buš ima mogućnost da bira između loše i manje loše varijante. Prva je da pošalje na Iran američke momke, a druga da, ipak, prepustiti Izraelu obavljanje „prljavog posla”.

[objavljeno: 25.03.2007.]

 

 
 
Copyright by NSPM