Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet

 

 

Džes Voker

Kako osvojiti Nobelovu nagradu za mir – Al Gor je uspeo, možete i Vi!

U poslednjoj deceniji, Al u Gor u je uspelo da osvoji trostruku krunu – osvojio je Oskara, Nobelovu nagradu za mir i (mada se ovo osporava) Floridu. E, sad, osvojiti Oskara nije lako – obično se morate pretvarati da ste hendikepirani, govoriti sa poluubedljivim britanskim akcentom, ili provoditi sate u neudobnom istorijskom kostimu. Sa druge strane, sam Gor bi se pomučio da Vam objasni kako se osvaja Sunčana Država. Ali sa Nobelovom nagradom je lako! Najvažnije je da se ima na umu da to nema mnogo veze sa mirom. Jedan od prvih dobitnika bio je Teodor Ruzvelt, čovek koji je špansko-američki rat opisao kao „zabavan“. Nagrada za mir je više nešto poput „Nagrade za humanitarca godine“, pri čemu je humanitarac određen dovoljno labavo da uključi Jasera Arafata i Henrija Kisidžera.

Uopšteno govoreći, postoje tri načina da se ona dobije:

1. Budite slavan humanitarac. Ovo je najočigledniji pristup, ali istovremeno i najteži. Nobelova nagrada za mir pripala je Albertu Švajceru, koji je gradio bolnice po Africi; Normanu Borlaugu, koji je razvio visokoprinosne sorte pšenice; Muhamedu Junusu, koji je smislio novi metod izdavanja zajmova sitnim preduzetnicima; ili Dalaj-Lami, koji je... U stvari, nisam siguran šta je to što Dalaj-Lama radi, ali to, šta god bilo, očigledno impresionara mnogo ljudi.

A mora li Vaše dostignuće biti vezano za mir? Zašto da ne – kao kod, na primer, Lajnusa Polinga, koji je zavidnu naučnu karijeru krunisao krstaškim pohodom protiv nadzemnih nuklearnih proba. Ali ovakav pristup nije obavezan, nije čak strogo neophodno ni da Vaši uspesi budu podjednako impresivni u praksi koliko su bili u Vašim namerama. (Primetićete da Al Gor zapravo i nije zaustavio globalno zagrevanje.) Najbolji način da se nabiju krediti u Oslu jeste da svoje humanitarne napore sprovodite u delo sarađujući sa nekim ogromnim, globalnim pokretom. I zaista, ako je za Vas prevelik zalogaj, recimo, da sprovedete revoluciju u poljoprivredi Trećeg sveta, uvek možete dobiti Nagradu za mir na sledeći način:

2. Pokrenite međunarodnu organizaciju. Ili, ako nekako možete to da izmuvate, budite međunarodna organizacija. Tokom godina, Nobelova nagrada za mir otišla je u ruke Amnesti internešenel, Lekara bez granica, Međunarodne radne organizacije pri UN, kao i Crvenog krsta. Sam Gor će podeliti svoju nagradu sa Međuvladinom komisijom za klimatske promene.

Nagrada za mir je takođe uručena Kordelu Halu, koji je pomogao da se osnuju Ujedinjene Nacije; Dagu Hamaršelu, bivšem čelniku Ujedinjenih Nacija; Kofiju Ananu, još jednoj bivšem čelniku Ujedinjenih Nacija; kao i širokom spektru delegata i činovnika unutar UN. Jednom ju je dobio Unicef. Dvaput ju je dobio Komesarijat za izbeglice UN. Kada je ova nagrada pripala Ananu, podelio ju je sa celim Ujedinjenim Nacijama. A pre nego što je bilo Ujedinjenih Nacija, Nobelov komitet nagradio je Društvo Naroda. (Godine 1919. nagradu je dala osnivaču Društva, Vudrou Vilsonu, čiji je prethodni doprinos miru bio što je SAD bacio u najbesmisleniji veliki rat u njihovoj istoriji.) A pre nego što je bilo Društva Naroda, Nobelov komitet nagrađivao je grupe poput Međuparlamentarnog saveza i Instituta za međunarodno pravo.

E, sad, neke od ovih organizacija bave se dostojnim stvarima. Ali one nemaju mnogo veze sa mirom, osim ako mir ne definišete kao „međunarodnu saradnju“. Ponekad, kao u slučaju Amnesti internešenel ili Lekara bez granica, u pitanju je pokret pojedinaca koji po principu odozdo-nagore sarađuju preko nacionalnih granica. Ipak, Nagrada najčešće ovenčava institucije globalnog upravljanja, bile one naročito pacifistične, ili ne. Jedne godine je pripala mirovnim snagama UN, koje promovišu mir tako što idu naokolo i pucaju na ljude.

Uočićete sličan trend i kod vaninstitucionalnih figura koje su osvojile Nagradu za mir. Desi se da ona ode u ruke jednom Karlu Fon Osjeckom, Martinu Luteru Kingu, Andreju Saharovu, ili Lehu Valensi – to jest, osobi koja se nenasilno suprotstavlja tlačiteljskoj državi. Ali podjednako je verovatno da će ona otići u ruke trenutnom ili bivšem vladinom činovniku: jednom Džordžu Maršalu, Viliju Brantu, Mihailu Gorbačovu, ili Džimiju Karteru. Neki od ovih državnika i nisu baš neki pacifisti, što nas dovodi do trećeg i najlakšeg način da se dobije Nagrada za mir:

3. Pobijte mnogo ljudi, pa stanite. Godine 1973. Nobelova nagrada za mir podeljena je između Henrija Kisindžera i Le Duk Toa. U Kisindžerovom CV-u stajalo je u to vreme „tajno“ bombardovanje Kambodže, „božićno“ bombardovanje Severnog Vijetnama; a samo mesec dana pre nego što je obznanjen kao laureat, bio je umešan u puč koji je uspostavio brutalnu diktaturu u Čileu. Pa zašto je onda dobio nagradu? Zato što su on i Le Duk To postigli primirje koje će okončati Vijetnamski rat. Ni sam To nije bio naročito miroljubiv čovek, ali on je makar imao dovoljno pristojnosti da nagradu odbije.

U skorije vreme, nagrada je uručena šefu Organizacije za oslobođenje Palestine, Jaseru Arafatu, čoveku čija se karijera do tog trenutka uglavnom ticala organizovanja terorističkih napada na civile. Nagradu je podelio sa Izraelcima Šimonom Perezom i Jicakom Rabinom; njih trojica su, poput Kisindžera i Toa, potigli dogovor o prestanku rata. Samo što se u ovom slučaju mirovni sporazum nije održao, i država Izrael i različite palestinske grupe nastavile su sa proizvodnjom mnogobrojnih leševa. Stoga ne brinite ako ste postali malo krvožedni tokom prvobitne etape Vašeg pohoda ka Nagradi za mir – slobodni ste da nastavite sa ubijanjem nakon što ste novac g. Nobela sigurno pohranili u svoj džep.

Prema ovoj metodi, zamislivo je da sledeće godine nagradu prime Dik Čejni, Đanđavidi, ili bilo ko, ko je u prilici da neki rat dovede do privremenog zastoja. A taj neko ste možda baš Vi!

Moj savet svakom ko želi da nastavi stopama Lajnusa Polinga i Dalaj Lame jeste da fuzionišu drugi i treći pristup. Pokrenite NVO posvećenu ubijanju i uništavanju – nešto tipa „Spektre“/Al-Kaide/Madelinskog kartela – a zatim pristanite na primirje. Teoretski, ovo bi sve mogli obaviti za jedno popodne, ali da bi se napravio dovoljno velik spektakl da zadivi Nobelove sudije, verovatno je pametno da se igra na nešto unekoliko krupnije od Odeljenja za talačke pregovore Policijske uprave Nešvila. I pažljivo birajte metu!

Ili to – ili snimite film!

Reason Magazine, 12 oktobra 2007. god.

preveo sa engleskog Nikola Tanasić

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM