Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - prenosimo Pravdu

 

 

Milorad Vučelić

Destabilizovana Srbija

Svakodnevno se u diskusijama o nezavisnosti Kosmeta može čuti argument da bi takvo konačno rešenje dovelo do destabilizacije Balkana. U vezi s tim nameće nam se pitanje: ličimo li mi drugima i samima sebi na državu koja zbog nekog tragičnog gubitka može destabilizovati išta osim sebe samu, i čime to i kako?

Po svemu sudeći, jedino što je destabilizovano i što može biti destabilizovano jeste sama Srbija. Srbija je država koja ne poštuje svoj ustav. Srbija je država koja ne poštuje svoj ustavni zakon, a on daje život ustavu. Srbija još uvek nema svoj ustavni sud. Srbija nije donela nijedan zakon koji bi omogućio da se u njoj sprovedu lokalni, pokrajinski i predsednički izbori. Srbija nema zakon o predsedniku Republike. Srbija je država koja podstiče potpuno nepoštovanje najvišeg zakonodavnog tela. Parlament, u kome sede legalno i legitimno izabrani predstavnici naroda, stalna je meta najgrubljih napada, nipodaštavanja i najgoreg vređanja. Ministri Vlade Srbije se prema Parlamentu ponašaju kao najgore kabadahije, ne osećaju se ni najmanje obaveznim čak ni da čuju poslanike koji su ih izabrali, ponašaju se kao puki stranački funkcioneri.

Odluke se donose izvan Parlamenta, na dogovorima stranačkih vrhuški i stranačke birokratije, a sve iza zatvorenih vrata. U odsustvu kritičke javnosti cvetaju čaršijska nagađanja, pretvorena u tabloidne senzacije. Sprovodi se otvoreno bezakonje, pod rezonom »svrsishodnosti«, najgorim načinom tumačenja prava. Najdrastičniji primer nepoštovanja zakona odnosi se na izbore za gradonačelnika Beograda.

Niko još ne zna koja se vrsta izbora za lokalne i pokrajinske organe uopšte predlaže, i ko to predlaže. Ne nazire se parlamentarna odluka o promeni ustavnog zakona i datumu održavanja izbora.

Dakle, opasnost od proglašenja nezavisnosti Kosova ni na koji način ne utiče na ponašanje gotovo svih stranaka na srpskoj političkoj sceni, sem u praznoj priči. Uopšte nas ne bi iznenadilo kada bismo naknadno saznali da je neko od stranačkih glavešina i državnih funkcionera u svoj rokovnik ili laptop na dan proglašenja kosovske nezavisnosti upisao: »Danas se ništa nije dogodilo«. Te reči je Luj XVI zapisao u svoj dnevnik 14. jula 1789, onog dana kada je pala Bastilja i otpočela Francuska revolucija. Tog dana je francuski kralj bio u lovu u okolini Versaja, a naše glavešine bi toga dana mogle biti okupirane nekim prijemom, lovom, modnom revijom ili pak posetom Karle del Ponte i hvatanjem generala Mladića. Eto, iliustracije radi, ministar odbrane Dragan Šutanovac već je izjavio da se »10.decembra neće dogoditi ništa epohalno«.

Ni tajkuni, inače poslovično brižni, nisu zabrinuti jer na Kosmetu nisu ništa ulagali niti tamo bilo šta poseduju. A posle nezavisnosti će već naći načina da posluju i zarađuju, a sve u cilju »dobrosusedske saradnje« i »regionalnog povezivanja«.

Da li iko zbilja misli da naša vojska, koja se zaklinje da ni po koju cenu neće braniti otadžbinu, može biti neki faktor destabilizacije. U nedavnom saopštenju iz Ministarstva odbrane, posle nekog bilateralnog susreta, moglo se čuti da je naša vojska spremna da spreči moguću destabilizaciju u »južnom delu centralne Srbije«! Dakle, ne jug Srbije, nego »južni deo centralne Srbije«! Nova geografija, nova geopolitika. Srbija više nije čak ni UŽAS, kako smo nekad nazivali užu Srbiju. Otadžbina je sada još manja. Ali su zato, za našu vojsku »Avganistan, Irak i Darfur najveći svetski izazovi, i mislim da petnaestak naših i oficira u zemljama Afrike nije dovoljan pokazatelj kapaciteta koje možemo da ponudimo međunarodnoj zajednici«! (D.Šutanovac)

Šta onda može biti destabilizovano, i čime i kako? Na Kosmetu su, u BiH, pa i Republici Srpskoj, NATO snage. Crnogorce nezavisnost Kosova sigurno neće destabilizovati. Makedonci su u Partnerstvu za mir, a Bugarska, Rumunija i Mađarska u NATO-u. Hrvatska sasvim izvesno neće biti destabilizovana. Albanija će biti hiperstabilizovana. Tu izdašno pomažu i OVK, ANA i mudžahedini, koji će sigurno, kao i uvek dosada, biti u bliskom sadejstvu sa svim protivnicima Srbije.

Našoj diplomatiji neće ni na pamet pasti da sa nekom državom koja podrži nezavisnost Kosova prekine diplomatske odnose. U Srbiji se već predugo propagira da »evroatlanske integracije nemaju alternativu«. Gotovo svi mediji će proglasiti da je bilo krajnje vreme da se građani Srbije bave isključivo »boljim životom« i da okrenu glavu od »velikih istorijskih i nacionalnih tema«. Biće im preporučeno da se od svih istorijskih tema bave isključivo lovom na Mladića, a zatim na Karadžića. To će, naravno, i dalje biti uslov za sve dobro koje nas čeka. Da se kvalifikujemo »za dobru volju« Olija Rena!

Dakle, priča o destabilizaciji regiona je ne »prazna čaša« nego »prazna puška na našem stolu«. Ovakva Srbija može dalje destabilizovati samo sebe i ništa više. Na našu žalost, to znamo ne samo mi već i svi oni koji žele da nam otkinu deo teritorije. To je naš svetski poznati brend.

 

 

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM