Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život

 

 

Jan Bankroft

Sledeći potez Srbije

Gardian, 11. mart, 2008.

Vlada Srbije je pala uprkos sve većim podelama oko budućih veza s Evropskom unijom. Parlamentarna rezolucija predložena od strane Srpske radikalne stranke (SRS), najveće stranke u srpskom parlamentu, i javno podržavana od premijera Koštunice, koja poziva EU da „jasno i nedvosmisleno“ potvrde teritorijalni integritet Srbije pre daljih pregovora o pristupanju, još više je podelila već nefunkcionalnu vladajuću koaliciju.

Iako su je ministri odbacili glasanjem 15 prema 7, Koštunica je insistirao da vlada ne može više da funkcioniše jer „nije postojala jedinstvena volja da se jasno i glasno kaže da Srbija svoj put ka EU može da nastavi samo sa Kosovom“ i zato što on „više nije verovao u iskrenost koalicionih partnera, Demokratske stranke (DS) i G17 Plus, u borbi za očuvanje Kosova“.

Kao odgovor na to, srpski predsednik Boris Tadić se složio da raspiše vanredne parlamentarne izbore, zakazane za 11. maj zajedno sa opštinskim izborima, kao „najbolji demokratski način za prevazilaženje političke krize“.

Tadić je stalno ponavljao da Srbija „može najbolje da odbrani naše Kosovo od nezavisnosti upravo članstvom u Evropskoj uniji“ i stoga je potvrdio da bi „odmah potpisao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa EU ako bi mu se to ponudilo”.

Po Koštunici, međutim, “sve stranke žele da se Srbija priključi EU, ali je pitanje kako – sa ili bez Kosova”. Poštujući SSP koji je Srbija započela u novembru, Koštunica se pita kako države članice EU koje su priznale nezavisnost Kosova mogu da prihvate sprorazum čiji tekst potvrđuje da je “Srbija cela država sa Kosovom u okviru svojih granica”.

Predstojeća izborna trka će se uglavnom voditi oko ovog ključnog pitanja i iskazivanja budućeg pravca Srbije. Glavni advokati EU članstva, DS, G17 Plus i Liberalno demokratska partija (LDP), veruju da pitanje Kosova i dalje EU integracije nisu povezane, i zbog toga su se žestoko protivili rezoluciji SRS.

U pokušaju da se iskaže ovaj dvostruki put dubljih EU veza dok se ne potvrdi teritorijalni integritet Srbije, Tadić je špekulisao kako bi, kao član EU, Srbija mogla da spreči druge države da postanu članovi, to jest „sprečili bismo Kosovo od priključivanja“. Takve opaske su stalne pri stavu Demokratske stranke da se teritorijalni integritet Srbije najbolje može zaštititi potpisivanjem SSP sa EU; stav koji je ponovo potvrđen tokom nedavne predsedničke kampanje.

Izbori koji slede pružiće još jedan ozbiljan test evropskoj perspektivi na zapadnom Balkanu. Iako reizbor Tadića predstavlja jasan izbor evropske budućnosti, vanredni izbori će verovatno dati jasniju sliku trenutnog nacionalnog osećanja Srbije.

Dok Oli Ren, evropski komesar za proširenje, nastavlja da insistira na tome da „velika većina Srba uporno podržava EU članstvo“ i da „je realno očekivati da će srpska vlada slušati tu većinu“, skorašnje ankete pokazuju da iako 67% srpskog stanovništva podržava EU integraciju, 74% ne bi trampilo dalju integraciju za priznavanje nezavisnosti Kosova. Zbog toga je veliko pitanje da li „tiha manjina“ o kojoj Ren priča zaista postoji uoči sve većeg priznavanja nezavisnosti Kosova od strane država članica EU.

Srpski ministar prosvete, Zoran Lončar, pozvao je Rena da razjasni da li EU priznaje „međunarodno priznate granice“ Srbije, koje uključuju i Kosovo.

EU je jedva potvrdila jednostrano proglašenje Kosova i ostavila na državama članicama da odluče o priznavanju u skladu sa njihovim nacionalnim procedurama. Funkcionalna nesposobnost EU da priznaje države, pomešana sa nedostatkom jedinstvenog stava o statusu Kosova među državama, znači da Ren ne može da pruži traženo razjašnjenje.

Na osnovu rezultata parlamentarnih izbora januara 2007. i političkog razvoja od tada, najverovatnije će SRS imati najviše koristi od ovih izbora. Tadić i Demokratska stranka se nalaze pred velikim izazovom da ubede srpske birače da njihov dvostruki pristup EU integraciji i protivljenje nezavisnosti Kosova nije opterećeno nerazdvojivim kontradikcijama, već ustanovljava jači put kojim Srbija treba da ide. Međutim, u preovlađujućoj političkoj atmosferi, takva strategija i govor će biti na ispitu. Ako EU opet izabere da implicitno podrži Tadića i srpske pro-evropske glasove, kao što je to uradila pred predsedničke izbore u februaru, onda bi to trebalo da uradi veoma pažljivo.

http://commentisfree.guardian.co.uk/ian_bancroft/2008/03/serbias_next_move.html

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM