Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet - NSPM intervju

 

NSPM intervju

Vladislav Belov

ODNOSI RUSIJE I NEMAČKE SU ODNOSI RUSIJE I EVROPE

Intervju vodio Boško Jovanović

•  Kako biste opisali sadašnje odnose Rusije i Nemačke?

Oni imaju strateški karakter, lični odnosi (između državnika dve zemlje) odlaze ili su već otišli u drugi plan. Osnovu saradnje čine fundamentalni činioci, pre svega u ekonomskoj sferi. Odnosi između Rusije i Nemačke su jedan od temelja postojećih odnosa Rusije i Evrope kao i odnosa Rusije i Evrope u onim sferama u kojim su ti odnosi samo u procesu formiranja. Gospodin Štajnmajer, govoreći o bilateralnim odnosima između Rusije i Savezne Republike Nemačke, označava ih od marta 2006. godine kao odnose Evrope i Rusije.

•  Da li su se ti odnosi promenili nakon što je kancelarka Nemačke postala gđa. Angela Merkel?

Ne, nisu. Ništa novo se (osim formalne kritike demokratije u Rusiji) nije pojavilo niti desilo. U toku je dosledan razvoj odnosa, naročito u ekonomskoj sferi. Nema nikakvog zastoja i nikakvih očiglednih kontroverznosti ni u jednoj od sfera saradnje. Može se istaći relativno čvrsti stav Gospođe Merkel i nemačke vlade prema ruskim investicijama u strateške ogranke evropske i nemačke ekonomi je , naročito kada se radi o investicijama u oblasti energetske privrede, ali je to inače stav Evropske Unije, koji ne nailazi na podršku (odobravanje) kod nemačkih poslovnih krugova.

•  Koji je po Vašem mišlenju razlog za ponovno «zbližavanje» Nemačke i SAD?

Ja ne smatram da su se odnosi kvalitativno promenili i da je posle 2005. godine došlo do nekog zbližavanja. Gospođa Merkel je smanjila zategnutost, prouzrokovanu ličnim odnosima između Buša i Šredera koji nisu bili prijateljski. Nije se desilo ništa više od toga. Nemačka za vreme Merkelove čak je postala samostalnija u transatlantskim odnosima, postala je kritički raspoložena, rekao bih da je postala čak proevropska. (to potvrđuju na primer ustupci od strane SAD u okviru sporazuma iz Kjota).

•  U kojim oblastima po vašem mišljenju, Rusija i Nemačka imaju slične interese?

Mislim da je to slučaj praktično u svim oblastima, ali pogotovo u ekonomskoj. Budući da su Nemačka i Rusija vodeće države na evropskom kontinentu, one su zainteresovane za ostvarenje svojih objektivnih prednosti. Preduslov za to je minimizacija pretnji i rizika, posebno spoljnih, uključujući minimizaciju putem razumevanja uzroka nastanka onih pretnji i rizika i odgovarajućih posledica. Za to su potrebni zajednička analiza i zajednički dijalog, koji se po mom mišlenju nalazi na prilično dobrom nivou i koji dovodi ili može da dovede ka razumevanju stavova obe strane, ka usklađivanju tih stavova, pa onda i ka izradi plana delovanja. Nažalost ima izuzetaka, na primer u stavovima o Kosovu i Metohiji, ali je to verovatno opšti problem odnosa Rusije i Zapada.

•  Da li će se razilaziti mišljenja gospođe Merkel i gospodina Putina o pojedinačnim pitanjima globalne politike? Da li će ta mišljenja uticati na ekonomsku saradnju dveju država?

Razlike postoje, ali one nisu od značaja. Zapadni mediji pokušavaju da ih neosnovano raspire. Na primer, ima razlika u stavovima o Iranu, ali ni one nisu principijelne prirode (u dugoročnoj perspektivi). Kosovo je poseban problem.

•  Da li se može reći da je gospodin Šreder ključna ličnost, koja je podstakla proces zbliženja Rusije i Nemačke?

Ne. On je doprineo zbližavanju, ali nije imao odlučujuću ulogu.

•  Da li je po Vašem mišlenju predsednik Putin germanofil?

On je verovatno u većoj meri «evropofil», koji je veoma pozitivno raspoložen prema Nemačkoj i Nemcima.

•  Kako Vi vidite razvoj odnosa Rusije i Nemačke u budućnosti?

Očuvanje strateškog karaktera odnosa i vodeće uloge tih odnosa u razvoju saradnje Rusije i Evrope. Odnosi će se definisati ne od strane odnosa na zvaničnom nivou, nego u sve većoj meri od strane odnosa između građana, preduzeća, nekomercijalnih organizacija , regiona. Cilj zvaničnih resora će postati očuvanje i poboljšavanje okvirnih uslova za razvoj veza među tim građanima, kompanijama, organizacijama i sl. U tom pogledu, najavljen Sporazum o strateškom partnerstvu Rusije i EU mora da odigra važnu ulogu. U pripremi tog Sporazuma Nemačka će imati jednu od vodećih uloga.

•  Koje interese Nemačka ima na Balkanu po Vašem mišlenju?

Dalje angažovanje na Balkanu, na procesima evropske integracije uz očuvanje i obezbeđenje prioritetnih interesa nemačkih preduzeća u regionu.

•  Kako će da utiče na razvoj odnosa Rusije i Nemačke činjenica da Rusija i Nemačka imaju različite stavove o rešavanju pitanja statusa autonomne pokrajine Kosovo i Metohija?

Verovatno je da neće uticati ni na kakav način. Rusija i Nemačka razumeju da se ovo pitanje rešava na drugom, nebilateralnom nivou i da Evropska Unija (kao i njeni partneri) i Ruska Federacija imaju jasno formulisane stavove, koji najverovatnije neće promeniti u bliskoj perspektivi. Ja ne mislim da će ruski zvanični resori da budu uvređeni u nekoj meri zbog «neproruskog» stava Nemačke.

•  Kako biste objasnili činjenicu da su Švarc-Šiling, bivši Visoki predstavnik Ujedinjenih nacija za Bosnu i Hercegovinu, kao i dva šefa UNMIK -a, Mihael Štajner i Joahim Riker, Nemci?

Mislim da je to u većoj meri slučajno podudaranje nego svesna politika. Naravno da su stručni kvaliteti i lične veze takođe bitne za takva imenovanja.

•  Kakvu Vi vidite ulogu Nemačke u rešavanju pitanja budućeg statusa autonomne pokrajine Kosovo i Metohija?

Teško mi je da odgovorim na ovo pitanje, verovatno isto toliko teško, koliko i nemačkom ministarstvu spoljnih poslova. Uzdam se inače u profesionalizam onih nemačkih diplomata i stručnjaka, koji shvataju sve dugoročne rizike nacionalne regionalizacije Evrope. Možda će oni pokušavati da utiču na formiranje uravnoteženijeg stava EU o ovom pitanju. Ali ja sumnjam u to.

(Vladislav Belov – direktor centra za nemačke studije, instituta za Evropu Ruske Akademije Nauka)

 

 

 
 
Copyright by NSPM