Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - prenosimo Politiku

 

 

Biljana Mitrinović

Evropu mrzi da uči

Posle izjave britanskog ambasadora Stivena Vordsvorta da bi inicijativa Beograda da od Međunarodnog suda pravde u Hagu traži tumačenje legalnosti priznavanja jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova i Metohije predstavljalo „direktno izazivanje EU”, nameće se jednostavno pitanje – dokle će ići pritisci na Srbiju.

Iako se vlada, najavivši da će na Generalnoj skupštini UN tražiti ocenu legalnosti tog čina, odlučila za najmanje konfrontirajući pravni način (jedan od razdora u Koštuničinoj vladi izazvali su različiti stavovi o tome da li treba podneti tužbe pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu protiv država koje su priznale Kosovo), pokazalo se da najava predsedavajućeg Saveta ministara EU Bernara Kušnera pre dve nedelje nije bila lične prirode. Sličnim tonom kao i ambasador Vordsvort, Kušner je poručio „srpskim prijateljima da je malo čudno da oni žele da nas učine nezakonitim, i to nas, koji želimo da oni dođu kod nas”.

Na zahteve evropskih zvaničnika izrečene u vidu preporuka i želja, predsednik Srbije Boris Tadić odgovorio je da „Srbija nikada neće pristati na ucene u vezi sa Kosovom i Metohijom zarad članstva u Evropskoj uniji”. Vrhunski nacionalni interes je članstvo u EU, i od toga nikada nećemo odustati, ali to ne znači da će vlada pristati na bilo kakve ucene kada je reč o članstvu u EU”, naglasio je Tadić u nedelju na konferenciji za medije u Predsedništvu Srbije.

Predsednik Srbije je objasnio da će u narednom periodu dva osnovna elementa državne strategije po pitanju Kosova i Metohije biti: insistiranje da Euleks na Kosovo i Metohiju dođe u skladu sa međunarodnim pravom i na osnovu odluke Saveta bezbednosti UN, i da na Generalnoj skupštini UN Srbija svom snagom traži savetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde u vezi sa samoproglašenjem nezavisnosti Kosova i priznavanjem državnosti koje je usledilo kasnije.

U Ministarstvu spoljnih poslova Srbije „Politici” je rečeno da veruju da inicijativa Beograda „može da bude neugodna i da izaziva veliki otpor zemalja, naročito velikih, koje su priznale nezavisnost, ali da se neće odustati od te namere”. „U diplomatiji mi se borimo da steknemo podršku na Generalnoj skupštini UN da naš zahtev prođe, a oni imaju legitimno pravo da se bore kako bi osujetili tu podršku”, kaže diplomata koji nije želeo da ga imenujemo.

Tokom službenog boravka šefa diplomatije Vuka Jeremića u Egiptu, u Ministarstvu spoljnih poslova objasnili su da zahtev Srbije nije usmeren samo na zemlje EU, već se tiče opšte legalnosti priznanja nezavisnosti od strane privremenih institucija kosovskih vlasti. „Biće članica EU koje će biti izrazito protiv, ali je veliko pitanje da li će doći do jedinstvenog stava u okviru EU”, kaže ovaj diplomata i dodaje da zvaničnici EU svoje zahteve formalno ne mogu da pretoče u politiku uslovljavanja i pokušavaju da kažu da je to za njih konfrontirajući čin, „ali onog trenutka kada naš zahtev bude upućen, to više nije pitanje samo Srbije”.

„Inicijativa pred sudom nama izgleda kao direktno izazivanje. Taj proces će privući dosta pažnje javnosti i teško će nam biti da sarađujemo na integraciji u EU, a da se konfrontiramo u isto vreme. Sudski proces bi nas previše fokusirao na naše razlike, za koje treba da nađemo način da ih držimo na jednoj strani, dok na drugoj sarađujemo. Zato mislimo da je to greška”, rekao je Vordsvort u intervjuu u subotnjim „Večernjim novostima”.

Kako u Srbiji čak ni radikali više ne spominju oružanu borbu za Kosovo i Metohiju, nego političku i diplomatsku, a nesumnjivo je pokazana spremnost za saradnju isporučivanjem haškog optuženika Radovana Karadžića i vraćanjem 11 ambasadora u zemlje EU iz kojih su povučeni pošto su njihove države priznale nezavisnost Kosova, Srbija je pojačala diplomatsku ofanzivu za obezbeđivanje podrške u Generalnoj skupštini UN. I po svemu sudeći, nema nameru da odustane od zahteva za procenom legalnosti priznanja od Međunarodnog suda pravde u Hagu.

U autorskom tekstu u jučerašnjem „Fajnenšel tajmsu”, vicepremijer Božidar Đelić je upozorio EU da bismo mogli biti na početku „jedinstvenog perioda političke stabilnosti na zapadnom Balkanu, sa proevropskim vladama koje predvode Srbiju i druge zemlje regiona. „Evropska unija može ili da iskoristi ovu šansu i osnaži demokratiju i nepovratno integriše čitav region u evropski sistem, ili da propusti ovu priliku baveći se samo unutrašnjim pitanjima”.

On je u londonskom listu naveo da Srbija od međunarodne zajednice očekuje da poštuje međunarodno pravo, uključujući pitanje Euleksa i Kosova. Đelić je naveo da je Beograd počeo dijalog sa Unmikom kako bi redefinisali međunarodno prisustvo na Kosovu na legalnoj bazi, u okviru UN. U tom kontekstu, potpredsednik vlade je naveo da će i debata na Generalnoj skupštini UN predstavljati „prve korake na tom putu”.

Politički analitičar Milan Nikolić upozorava da Evropa opet pokazuje da je mrzi da uči, da se bavi Srbijom na pravi način i da se radije opet vraća na reagovanje po inerciji. Politika prema Srbiji se već odvija po inerciji prema stavu da Srbija bolje reaguje na batinu nego na šargarepu. Nama, nažalost, dolaze ne baš prvorazredne diplomate koje još i ne završe svoj domaći zadatak – da nas malo prouče pre nego što dođu ovamo. Dolaze sa ignorancijom i arogancijom i posledica su neadekvatne izjave u neadekvatnim momentima. Primer za to je bio bivši ambasador Nemačke Andreas Cobel, moguće da će i britanski ambasador biti sličnog tipa. Nadam se da on ima još vremena da nešto nauči. „To će negde da pukne i oni će u neformalnim razgovorima, kao i puno puta do sada, opet govoriti da su preterali i da nije trebalo tako”, kaže Nikolić.

Na pitanje koliko bi nas odolevanje ovom najnovijem pritisku koštalo na putu evrointegracija, Nikolić tvrdi – ne mnogo. „U svakom slučaju ne više nego što smo već sada iz drugih razloga udaljeni. To su sve pokušaji da se zamahne šakom, kao da će nas udariti a možda i neće, a vi gledajte da li ćete da žmirnete. To su igre koje funkcionišu na isti način u diplomatiji kao i među mangupima na ulici”, tvrdi Nikolić.

Iako je, prema izbornoj volji građana, Srbija podeljena, pritisci koji gotovo svakodnevno stižu iz Vašingtona i Brisela tu razliku sve više smanjuju.

Politički analitičar Obrad Kesić smatra da ne treba odustajati od podnošenja tužbi protiv država koje su priznale nezavisnost, pošto bi to Srbiji omogućilo da ojača svoju poziciju u pregovorima sa tim zemljama. „Tužba može da bude i političko sredstvo i da se iskoristi i oko ubrzavanja ulaska Srbije u EU, ali i srpskih interesa povodom Kosova i Metohije”, kaže Kesić.

Obojica sagovornika „Politike” jedinstvenog su mišljenja da iza uvijenih preporuka i želja briselske administracije stoji strah od stava suda u Hagu. „Oni znaju da su, pomogavši Kosovu da postane nezavisno, izašli izvan pravnih okvira kakvi su do tada postojali u svetu. Znaju da je osnovni cilj međunarodnog poretka suverenost država, znaju da su napravili presedan i plaše se mišljenja suda”, tvrdi Nikolić.

Isplativost agresivnijeg diplomatskog nastupa Srbije, kako je to bilo predviđeno Akcionim planom o Kosovu i Metohiji (koji je uključivao i tužbe protiv država koje su priznale nezavisnost), Kesić potkrepljuje tvrdnjom da bi tužba protiv Holandije „koja sada drži lekcije Srbiji o poštovanju međunarodnog prava, a sve zbog griže savesti oko Srebrenice, pokazala da njihov moralistički stav ne stoji i da su i oni prekršili međunarodno pravo priznavši nezavisnost Kosova”.

[Politika 05/08/2008.]

 
 
Copyright by NSPM