Biljana Mitrinović
Evropu mrzi da uči
Posle izjave britanskog
ambasadora Stivena Vordsvorta da bi inicijativa Beograda da od
Međunarodnog suda pravde u Hagu traži tumačenje legalnosti
priznavanja jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova i Metohije
predstavljalo „direktno izazivanje EU”, nameće se jednostavno
pitanje – dokle će ići pritisci na Srbiju.
Iako se vlada, najavivši da
će na Generalnoj skupštini UN tražiti ocenu legalnosti tog čina,
odlučila za najmanje konfrontirajući pravni način (jedan od razdora
u Koštuničinoj vladi izazvali su različiti stavovi o tome da li
treba podneti tužbe pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu protiv
država koje su priznale Kosovo), pokazalo se da najava
predsedavajućeg Saveta ministara EU Bernara Kušnera pre dve nedelje
nije bila lične prirode. Sličnim tonom kao i ambasador Vordsvort,
Kušner je poručio „srpskim prijateljima da je malo čudno da oni žele
da nas učine nezakonitim, i to nas, koji želimo da oni dođu kod nas”.
Na zahteve evropskih
zvaničnika izrečene u vidu preporuka i želja, predsednik Srbije
Boris Tadić odgovorio je da „Srbija nikada neće pristati na ucene u
vezi sa Kosovom i Metohijom zarad članstva u Evropskoj uniji”.
Vrhunski nacionalni interes je članstvo u EU, i od toga nikada
nećemo odustati, ali to ne znači da će vlada pristati na bilo kakve
ucene kada je reč o članstvu u EU”, naglasio je Tadić u nedelju na
konferenciji za medije u Predsedništvu Srbije.
Predsednik Srbije je
objasnio da će u narednom periodu dva osnovna elementa državne
strategije po pitanju Kosova i Metohije biti: insistiranje da Euleks
na Kosovo i Metohiju dođe u skladu sa međunarodnim pravom i na
osnovu odluke Saveta bezbednosti UN, i da na Generalnoj skupštini UN
Srbija svom snagom traži savetodavno mišljenje Međunarodnog suda
pravde u vezi sa samoproglašenjem nezavisnosti Kosova i priznavanjem
državnosti koje je usledilo kasnije.
U Ministarstvu spoljnih
poslova Srbije „Politici” je rečeno da veruju da inicijativa
Beograda „može da bude neugodna i da izaziva veliki otpor zemalja,
naročito velikih, koje su priznale nezavisnost, ali da se neće
odustati od te namere”. „U diplomatiji mi se borimo da steknemo
podršku na Generalnoj skupštini UN da naš zahtev prođe, a oni imaju
legitimno pravo da se bore kako bi osujetili tu podršku”, kaže
diplomata koji nije želeo da ga imenujemo.
Tokom službenog boravka šefa
diplomatije Vuka Jeremića u Egiptu, u Ministarstvu spoljnih poslova
objasnili su da zahtev Srbije nije usmeren samo na zemlje EU, već se
tiče opšte legalnosti priznanja nezavisnosti od strane privremenih
institucija kosovskih vlasti. „Biće članica EU koje će biti izrazito
protiv, ali je veliko pitanje da li će doći do jedinstvenog stava u
okviru EU”, kaže ovaj diplomata i dodaje da zvaničnici EU svoje
zahteve formalno ne mogu da pretoče u politiku uslovljavanja i
pokušavaju da kažu da je to za njih konfrontirajući čin, „ali onog
trenutka kada naš zahtev bude upućen, to više nije pitanje samo
Srbije”.
„Inicijativa pred sudom nama
izgleda kao direktno izazivanje. Taj proces će privući dosta pažnje
javnosti i teško će nam biti da sarađujemo na integraciji u EU, a da
se konfrontiramo u isto vreme. Sudski proces bi nas previše
fokusirao na naše razlike, za koje treba da nađemo način da ih
držimo na jednoj strani, dok na drugoj sarađujemo. Zato mislimo da
je to greška”, rekao je Vordsvort u intervjuu u subotnjim „Večernjim
novostima”.
Kako u Srbiji čak ni
radikali više ne spominju oružanu borbu za Kosovo i Metohiju, nego
političku i diplomatsku, a nesumnjivo je pokazana spremnost za
saradnju isporučivanjem haškog optuženika Radovana Karadžića i
vraćanjem 11 ambasadora u zemlje EU iz kojih su povučeni pošto su
njihove države priznale nezavisnost Kosova, Srbija je pojačala
diplomatsku ofanzivu za obezbeđivanje podrške u Generalnoj skupštini
UN. I po svemu sudeći, nema nameru da odustane od zahteva za
procenom legalnosti priznanja od Međunarodnog suda pravde u Hagu.
U autorskom tekstu u
jučerašnjem „Fajnenšel tajmsu”, vicepremijer Božidar Đelić je
upozorio EU da bismo mogli biti na početku „jedinstvenog perioda
političke stabilnosti na zapadnom Balkanu, sa proevropskim vladama
koje predvode Srbiju i druge zemlje regiona. „Evropska unija može
ili da iskoristi ovu šansu i osnaži demokratiju i nepovratno
integriše čitav region u evropski sistem, ili da propusti ovu
priliku baveći se samo unutrašnjim pitanjima”.
On je u londonskom listu
naveo da Srbija od međunarodne zajednice očekuje da poštuje
međunarodno pravo, uključujući pitanje Euleksa i Kosova. Đelić je
naveo da je Beograd počeo dijalog sa Unmikom kako bi redefinisali
međunarodno prisustvo na Kosovu na legalnoj bazi, u okviru UN. U tom
kontekstu, potpredsednik vlade je naveo da će i debata na Generalnoj
skupštini UN predstavljati „prve korake na tom putu”.
Politički analitičar Milan
Nikolić upozorava da Evropa opet pokazuje da je mrzi da uči, da se
bavi Srbijom na pravi način i da se radije opet vraća na reagovanje
po inerciji. Politika prema Srbiji se već odvija po inerciji prema
stavu da Srbija bolje reaguje na batinu nego na šargarepu. Nama,
nažalost, dolaze ne baš prvorazredne diplomate koje još i ne završe
svoj domaći zadatak – da nas malo prouče pre nego što dođu ovamo.
Dolaze sa ignorancijom i arogancijom i posledica su neadekvatne
izjave u neadekvatnim momentima. Primer za to je bio bivši ambasador
Nemačke Andreas Cobel, moguće da će i britanski ambasador biti
sličnog tipa. Nadam se da on ima još vremena da nešto nauči. „To će
negde da pukne i oni će u neformalnim razgovorima, kao i puno puta
do sada, opet govoriti da su preterali i da nije trebalo tako”, kaže
Nikolić.
Na pitanje koliko bi nas
odolevanje ovom najnovijem pritisku koštalo na putu evrointegracija,
Nikolić tvrdi – ne mnogo. „U svakom slučaju ne više nego što smo već
sada iz drugih razloga udaljeni. To su sve pokušaji da se zamahne
šakom, kao da će nas udariti a možda i neće, a vi gledajte da li
ćete da žmirnete. To su igre koje funkcionišu na isti način u
diplomatiji kao i među mangupima na ulici”, tvrdi Nikolić.
Iako je, prema izbornoj
volji građana, Srbija podeljena, pritisci koji gotovo svakodnevno
stižu iz Vašingtona i Brisela tu razliku sve više smanjuju.
Politički analitičar Obrad
Kesić smatra da ne treba odustajati od podnošenja tužbi protiv
država koje su priznale nezavisnost, pošto bi to Srbiji omogućilo da
ojača svoju poziciju u pregovorima sa tim zemljama. „Tužba može da
bude i političko sredstvo i da se iskoristi i oko ubrzavanja ulaska
Srbije u EU, ali i srpskih interesa povodom Kosova i Metohije”, kaže
Kesić.
Obojica sagovornika
„Politike” jedinstvenog su mišljenja da iza uvijenih preporuka i
želja briselske administracije stoji strah od stava suda u Hagu.
„Oni znaju da su, pomogavši Kosovu da postane nezavisno, izašli
izvan pravnih okvira kakvi su do tada postojali u svetu. Znaju da je
osnovni cilj međunarodnog poretka suverenost država, znaju da su
napravili presedan i plaše se mišljenja suda”, tvrdi Nikolić.
Isplativost agresivnijeg
diplomatskog nastupa Srbije, kako je to bilo predviđeno Akcionim
planom o Kosovu i Metohiji (koji je uključivao i tužbe protiv država
koje su priznale nezavisnost), Kesić potkrepljuje tvrdnjom da bi
tužba protiv Holandije „koja sada drži lekcije Srbiji o poštovanju
međunarodnog prava, a sve zbog griže savesti oko Srebrenice,
pokazala da njihov moralistički stav ne stoji i da su i oni
prekršili međunarodno pravo priznavši nezavisnost Kosova”.
[Politika 05/08/2008.]
|