Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet - prenosimo Blog B92

 

 

Ivan Marović

Rat u Gruziji

Dok Buš i Putin sede na stadionu u Pekingu i posmatraju defilovanje sportista, rat počinje u Južnoj Osetiji, jednoj od dve gruzijske teritorije koje ne priznaju vladu u Tbilisiju (druga je Abhazija, bila je i treća, Adžarija, ali je ona vraćena pod gruzijsku kontrolu 2004). Postavlja se pitanje zašto baš sad, nakon petnaestak godina primirja?

S jedne strane, separatisti i Abhaziji i Južnoj Osetiji su osetili da nakon priznanja jednostrano proglađene nezavisnosti Kosova od strane vodećih država Zapada, oni mogu učiniti nešto slično i očekivati podršku Rusije. Prethodno su organizovana čak dva referenduma (doduše nepriznata od međunarodne zajednice), jedan 1992, a potom drugi iz 2006, pregovori pod pokroviteljstvom OEBS-a su propali prošle godine, i konačno je u aprilu ove godine odbijen je predlog tipa "više od autonomije, manje od nezavisnosti" koji je nudila gruzijska strana. Rukovodstvo Južne Osetije je, poučeno događajima na Balkanu, skapiralo da sve može, ako imaš moćnu državu iza sebe, a u njihovom slučaju to je Rusija.

S druge strane, gruzijski predsednik Miša Šakašvili kapira da je situacija sad ili nikad. On takođe misli da ima moćnu državu iza sebe, Ameriku, ali da će, što vreme duže bude odmicalo, sve teže biti izvesti vojnu akciju protiv separatista. Već sad se oseća smanjenje uticaja Amerike i povećanje uticaja Rusije na Kavkazu. Gruzija nije primljena u NATO na samitu u Bukureštu, mada su vojni odnosi veoma bliski, američki oficiri vode programe obuke i modernizacije gruzijskih trupa, a Gruzija učestvuje u operacijama u Iraku. Sledeća godina donosi novog Američkog predsednika, donosi nove probleme sa Iranom, vreme nije na strani gruzijskog predsednika.

Miša Šakašvili se takođe nada da će uspeti da vojno porazi Južnu Osetiju, ako vojna akcija bude brza. Za razliju od Abhazije, Južna Osetija je praktično odvojena od Severne Osetije, koja je u sastavu Rusije, neprohodnim planinama, što otežava prebacivanje ruskih trupa. To će, nada se Šakašvili, gruzijskim snagama omogućiti da zauzmu Tsinvali, glavni grad Južne Osetije i stave Rusiju pred svršen čin.

Međutim, već posle nekoliko sati postalo je očigledno da je Rusija reagovala brzo i odlučno, dok se Amerika još uvek drži retoričkih reakcija. Izgleda da će SAD da pomogne Gruziji onoliko koliko je Rusija pomogla Srbiji 1999, odnosno da je gruzijska vojna akcija u Južnoj Osetiji propala, nema ništa od brzog zauzimanja Južne Osetije. Sad je samo pitanje šta će se desiti, da li će rezultat biti prekid vatre uz pojačano pristustvo ruskih trupa ili otvoreni rat koji može poprilično da potraje.

 

 

 
 
Copyright by NSPM