Ivan Marović
Rat u Gruziji
Dok
Buš i Putin sede na stadionu u Pekingu i posmatraju defilovanje
sportista, rat počinje u Južnoj Osetiji, jednoj od dve gruzijske
teritorije koje ne priznaju vladu u Tbilisiju (druga je Abhazija,
bila je i treća, Adžarija, ali je ona vraćena pod gruzijsku kontrolu
2004). Postavlja se pitanje zašto baš sad, nakon petnaestak godina
primirja?
S jedne strane, separatisti i Abhaziji i Južnoj Osetiji
su osetili da nakon priznanja jednostrano proglađene nezavisnosti
Kosova od strane vodećih država Zapada, oni mogu učiniti nešto
slično i očekivati podršku Rusije. Prethodno su organizovana čak
dva referenduma (doduše nepriznata od međunarodne zajednice), jedan
1992, a potom drugi iz 2006, pregovori pod pokroviteljstvom OEBS-a
su propali prošle godine, i konačno je u aprilu ove godine odbijen
je predlog tipa "više od autonomije, manje od nezavisnosti" koji je
nudila gruzijska strana. Rukovodstvo Južne Osetije je, poučeno
događajima na Balkanu, skapiralo da sve može, ako imaš moćnu državu
iza sebe, a u njihovom slučaju to je Rusija.
S druge strane, gruzijski predsednik Miša Šakašvili kapira da je
situacija sad ili nikad. On takođe misli da ima moćnu državu iza
sebe, Ameriku, ali da će, što vreme duže bude odmicalo, sve teže
biti izvesti vojnu akciju protiv separatista. Već sad se oseća
smanjenje uticaja Amerike i povećanje uticaja Rusije na Kavkazu.
Gruzija nije primljena u NATO na samitu u Bukureštu, mada su vojni
odnosi veoma bliski, američki oficiri vode programe obuke i
modernizacije gruzijskih trupa, a Gruzija učestvuje u operacijama u
Iraku. Sledeća godina donosi novog Američkog predsednika, donosi
nove probleme sa Iranom, vreme nije na strani gruzijskog
predsednika.
Miša Šakašvili se takođe nada da će uspeti da vojno porazi Južnu
Osetiju, ako vojna akcija bude brza. Za razliju od Abhazije, Južna
Osetija je praktično odvojena od Severne Osetije, koja je u sastavu
Rusije, neprohodnim planinama, što otežava prebacivanje ruskih
trupa. To će, nada se Šakašvili, gruzijskim snagama omogućiti da
zauzmu Tsinvali, glavni grad Južne Osetije i stave Rusiju pred
svršen čin.
Međutim, već posle nekoliko sati postalo je očigledno da je
Rusija reagovala brzo i odlučno, dok se Amerika još uvek drži
retoričkih reakcija. Izgleda da će SAD da pomogne Gruziji onoliko
koliko je Rusija pomogla Srbiji 1999, odnosno da je gruzijska vojna
akcija u Južnoj Osetiji propala, nema ništa od brzog zauzimanja
Južne Osetije. Sad je samo pitanje šta će se desiti, da li će
rezultat biti prekid vatre uz pojačano pristustvo ruskih trupa ili
otvoreni rat koji može poprilično da potraje.
|