Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Savremeni svet - prenosimo Danas

 

 

Vilijam Montgomeri

Dobro došli u multipolarni svet

Šta zajedničko imaju Kosovo, olimpijska baklja, teroristički napadi na Sjedinjene Države od 11. septembra, japanski lov na kitove i hipotekarna kriza? Odgovor je da sve ove situacije uobličava i utiče na njih multipolarni svet u kojem živimo.

Realnost je takva da su faktori koji čine ovaj novi, složeni svet već dugo prisutni. Oni obuhvataju međunarodne organizacije, pojedinačne zemlje, etničke grupe, terorističke organizacije, religije, poslovne krugove, organizovani kriminal, medije, nevladine organizacije, pa čak i moćne pojedince. Ono što se dogodilo u protekloj deceniji jeste da je zahvaljujući velikim delom njihovom delovanju (ili nedelovanju), moć Sjedinjenih Država u odnosu na ostatak sveta opala, a isto toliko je važno da su tu činjenicu brzo apsorbovali svi ostali centri moći. U isto vreme, mnogi od centara moći i uticaja stekli su snagu zahvaljujući ekonomskom rastu, prihodima od gasa i nafte i ostalim faktorima. Postoji nova samosvest koja je gotovo opšta, bilo da je reč o religioznim grupama, etničkim manjinama, državama, ili nevladinim organizacijama. Država je izložena napadima s mnogih strana, a njena ovlašćenja i prerogativi sve su više ograničeni, ili čak eliminisani. Drukčije rečeno "polje igre" je postalo daleko iznivelisanije, dajući svim igračima više mogućnosti da se afirmišu.

Klasičan primer je izazov Kini povodom predstojećih Olimpijskih igara. Kina se nadala da će iskoristiti Igre kao "partiju za izlazak", da pokaže svoje novo mesto u svetu. Imajući u vidu da će kineski ekonomski rast biti nastavljen, nijedna zemlja nije stvarno želela da antagonizuje Kinu i sve se zadovoljavaju time da zažmure na stanje ljudskih prava u Kini. Grupe za zaštitu ljudskih prava imale su, međutim, različitu ideju i želele su da iskoriste Igre kao priliku da pokažu takve propuste. Protest Tibetanaca i simpatizera njihove stvari, posebno nastojanja da se blokira olimpjiska baklja na putu oko sveta, značajno su podigli svest u svetu povodom tog pitanja i generisali jak domaći pritisak na vlade da progovore. Opširno medijsko izveštavanje o tim nastojanjima bilo je važan faktor uspeha. Šta god da se dogodi od ovog trenutka, sjaj samih Igra značajno je potamneo. Kineska vlada nije u stanju da shvati da je to moglo da se dogodi i bez dosluha zapadnih vlada. Ona je, takođe, nesposobna da na izazov odgovori na način koji bi ga eliminisao. Staro razmišljanje u novom multipolarnom svetu!

Dužnička kriza bila je u osnovi izazvana time što je bankarska industrija u Sjedinjenim Državama pozajmljivala klijentima sve više i više para, bez dovoljno zaloga ili sredstava da se otplate hipoteke uzete na kuće, koje su daleko prevazilazile njihova racionalna sredstva. Brojne banke širom sveta, prvenstveno u Evropi, i bez dovoljno revizije, "kupile" su pakete ovih hipoteka. Kad je stambeni mehur u Sjedinjenim Državama pukao, takoreći preko noći, bukvalno milioni američkih vlasnika kuća nisu bili u stanju da plate dugove i suočili su se s gubitkom prava na oslobađanje od hipoteke. Gubici banaka u Americi i Evropi i dalje se utvrđuju, pošto svaka nedelja donosi nova saopštenja da su banke izgubile još toliko i toliko milijardi dolara. Jedan od ishoda toga jeste da su banke postale uplašene čak i da pozajmljuju jedna drugoj, pa ukupni krediti u Sjedinjenim Državama i Evropi presušuju, izazivajući strahove od recesije. Tržišta stanova i kuća u Engleskoj, Irskoj, Španiji i ostalim zemljama suočena su sa zapanjujućim padom vrednosti. Iako bi se moglo raspravljati o tome da li je efikasnija kontrola odgovornih vlada mogla da spreči krizu, činjenica je da i pored ogromnih reperkusija po ekonomije Sjedinjenih Država, Evrope i većeg dela sveta, to se dogodilo prevashodno zbog individualnih odluka banaka - ne vlada. Štaviše, uticaj se širi i preko granica zemalja koje su direktno pogođene.

Kosovo je proglasilo nezavisnost, napravilo Nacrt ustava i priznalo ga je oko 40 zemalja. U isto vreme, Srbija energično pobija ovu akciju i uz podršku Rusije sprečila je UN da priznaju Kosovo. Situacija na terenu počinje da se približava de facto podeli i sasvim je izvesno da je rešenje ovog sukoba veoma daleko. Odlučnost kosovskih Albanaca da koriste silu da bi dobili nezavisnost od Srbije/Jugoslavije; uticaj medija na to kako su izveštavali o sukobu na Kosovu 1999; odlučnost Srbije da odbije pritisak SAD i EU, da odustane od svojih pretenzija na Kosovo; i podrška Rusije, uključujući i spremnost da stavi veto na svaku meru u Savetu bezbednosti UN - sve su to znaci izazova s kojima se suočava multipolarni svet.
Nastojanja nevladine organizacije Grinpis, koje su mediji opširno dokumentovali i poslali širom sveta, učinila je više da se osramoti Japan zbog lova na kitove, od bilo čega što su uradile pojedinačne vlade. Konačno, Japan će se pokoriti ovoj jedinstvenoj formi međunarodnog pritiska.

Teroristički napadi operativaca Al Kaide 11. septembra, koji su oteli putničke avione i obrušili ih na Pentagon i Svetski trgovinski centar, transformisali su Sjedinjene Države... ne i na dobar način. Amerika je pokrenula "rat protiv terora" koji je sa sobom doneo invazije na Avganistan i Irak, smanjivanje američkih građanskih sloboda i uprljao američku reputaciju takvim skandalima kao što su zatvor Abu Graib, Gvantanamo Bej i otkrića o korišćenju torture. Da se ne pominju milijarde dolara potrošene na rat u Iraku i mere bezbednosti, a sve je to uticalo na američku ekonomiju. Pa ipak, sve se to dogodilo zbog akcije oko pedesetak pojedinaca koji su pripadali terorističkoj organizaciji i pri tom potrošili nekoliko miliona dolara za obuku i logistiku. Dobrodošli u multipolaran svet gde nekoliko pojedinaca naoružanih samo noževima za sečenje hratije (koji do tog trenutka nisu smatrani oružjem) mogu supersili da zadaju težak udarac.

Pozitivne mogućnosti koje je nagovestio pad sovjetske imperije, mi na Zapadu ćemo propustiti. Izazov s kojim se svi sada suočavamo jeste odbacivanje naših starih koncepcija i predrasuda o tome kako svet funkcioniše, i priznanje nove realnosti i snage svih centara moći, koje smo naveli. Biće to haotično i zbrkano, u svakom slučaju. Istinska veština za diplomate i predsednika biće da razumeju međusobno dejstvo svih ovih centara moći; da odaberu koji od njih može da bude koristan u donošenju rešenja datog problema; i da rade zajedno na tome.

Opadanje relativne moći i uticaja Sjedinjenih Država bilo je neizbežno, ali ne i duboki pad. Zadatak narednog predsednika biće da teži da preokrene taj trend koliko god je to moguće. Ključevi uspeha obuhvataju okončanje rasipanja američkih sredstava u Iraku; ponovno uspostavljanje bliskih veza s tradicionalnim saveznicima i saradnje sa ostalim važnim zemljama (kao što je Iran ); poboljšanje američkog ekonomskog učinka; i preuzimanje vođstva u svetu kad je reč o pitanjima poput alternativnih izvora energije, globalnog zagrevanja; borbu protiv porasta cena osnovnih vrsta robe. Ništa od toga nije posebno teško. Konačan rezulat neće biti ponovno uspostalvljanje unipolarnog sveta, već pozicioniranje Sjedinjenih Država da budu efikasni i važniji igrač u njemu.

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM