Vilijam Montgomeri
Hoće li Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stvarno pomoći proevropskim snagama u Srbiji
Kad neki tim u američkom fudbalu tesno gubi u
poslednjim sekundama igre i udaljen je od gol linije, jedina
mogućnost koju ima zove se dodavanje "Pomozi, Bože". To znači da
bacite fudbalsku loptu što dalje možete u polje i molite se Bogu
(otuda, "Pomozi, Bože") da neko iz vašeg tima nekako uhvati loptu i
ubaci se u završnu zonu za pobednički tačdaun. To uspeva jednom u
sto pokušaja, ali pošto je to jedina šansa koju neko ima, nema mnogo
izbora nego da se pokuša.
Boris Tadić dobio je nedavne predsedničke izbore u Srbiji jer je
uspeo da ih predstavi kao referendum o "evropskom putu ili
izolaciji". To je dovelo do veoma visoke izlaznosti birača i na
kraju do ne baš udobne tesne pobede predsednika Tadića i "proevropskih
snaga".
Na nesreću po DS/G17 plus, ankete pokazuju da ova strategija nije
bila (u najmanju ruku do sada) ni blizu toliko delotvorna u
sadašnjoj kampanji za parlamentarne izbore 11. maja. Izgleda da
birači ignorišu ovaj ili-ili scenario i da su spremni da glasaju
prema tradicionalnim partijskim opredeljenjima. Postoji rastući
osećaj rezignacije i obeshrabrenosti među onim Srbima kojima
"evropska" budućnost izgleda sve udaljenija umesto sve bliža. Ovo
znači da će, izuzev ako se od danas do izbora ne dogodi neka velika
promena u stavu birača:
- Većinu u novom parlamentu činiti partije čija je osnovna
orijentacija "nacionalistička". To uključuje radikale,
Socijalističku partiju i koaliciju DSS/NS.
- Veoma je verovatno da će iste tri partije formirati vladajuću
koaliciju.
- Da bi DS/G17 plus formirale vladu prema verovatnoj izlaznosti
birača u ovom trenutku, morale bi da se nagode bilo sa DSS ili sa
Socijalističkom partijom, što bi na kraju donelo istu vrstu
disfunkcionalne vlade koja postoji već nekoliko godina. Imajući u
vidu velike razlike koje postoje među njima - i prilaz DSS i SPS
Kosovu - teško je zamisliti kako bi ovo moglo da funkcioniše ako
DS/G17 plus nameravaju da ostanu lojalne svojim političkim
ubeđenjima.
Suočene s ovom obeshrabrujućom situacijom, DS/G17 plus pokušavaju da
izvedu srpsku varijantu dodavanja "Pomozi, Bože". Nadaju se da će,
ubeđivanjem Evropske unije da napravi "putnu mapu" kako Srbija može
dospeti na "belu listu" za šengenske vize i uputi poziv da se
potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) bilo pre
izbora ili odmah nakon njih, biti dovoljno da ubedi birače da je
evropski put otvoren i da su konkretne koristi realnost a ne daleko
i nejasno obećanje. Sastanci u Briselu između trenutka kad se piše
ova kolumna (utorak popodne) i kada ona bude publikovana, odlučiće o
tajmingu ovog procesa i "uslovima" koji će ići uz njega. Nada je da
će ovi koraci pomoći da se predstojeći izbori još jednom pretvore u
referendum o "izolaciji ili evropskoj integraciji". Napadi premijera
Koštunice na SSP, sporazum o "putnoj mapi za vize" i taktičkim
potezima Evropske unije u celini očigledno spadaju u ovu vrstu
cenarija.
Postoji, međutim, nekoliko problema u vezi s ovom strategijom
"Pomozi, Bože":
- Evropska unija je toliko neskriveno pokazivala svoja opredeljenja
na predstojećim izborima i svoje motivacije u nuđenju SSP da je to,
bar među nekim Srbima, postalo kontraproduktivno. To je postalo
posebno pitanje u kampanji.
- I "mapu za vize" i SSP pratiće uslovi i zahtevi koji će njihovu
stvarnu primenu učiniti problematičnom. To će oduzeti mnogo njihovih
vrednosti. Čak je prva osoba Kancelarije za evropske integracije
srpske vlade priznala da "Srbija ima da obavi još mnogo posla pre
nego što dospe na belu listu". I Holandija i Belgija stavile su
jasno do znanja da će stvarna primena SSP zavisiti od srpskog
ispunjavanja starog uslova "pune saradnje sa Haškim tribunalom".
- Dugoročno gledano, nuđenje SSP i sporazuma o vizama u predizbornom
periodu ispolitizovalo je oba dokumenta na nezdrav način. Mogućnosti
da ovakav prilaz naiđe na odjek kod birača učinile su da Vojislav
Koštunica i drugi daju izjave kao što su "Oni koji kriju ove
činjenice postali su saučesnici stvarnog cilja Solaninog sporazuma (SSP),
a to je razbijanje Srbije i njeno priznavanje jednostrane
nezavisnosti ove lažne tvorevine" i da će svako ko potpiše SSP biti
"saučesnik u komadanju Srbije". Mada je tačno da bi Koštunica i
radikali u svakom slučaju na kraju bili protiv SSP i "mape za vize",
tajming ponuda učinio je da to postane izvesnost, a upotrebljena
retorika umnogom će otežati da ovi pojedinci i partije ikad promene
svoj kurs. To mora da utiče na srpske odnose s EU, bez obzira na ono
što se dogodi na budućim izborima.
- Konačno, i veoma važno, kampanja DS/G17 plus uložila je toliko
mnogo energije da ubedi EU da ponudi SSP (dodavanje "Pomozi, Bože")
i odbrani ga protiv stalnih napada DSS da nisu organizovale
zaokruženu, snažnu kampanju za bavljenje specifičnim pitanjima koja
brinu glasače i detaljno objasne šta su tačno opasnosti koje bi
donela pobeda radikala. Veliki procenat birača nezadovoljnih
rezultatima postmiloševićevske ere s pravom će pitati zašto bi
partijama koje su bile na vlasti u većem delu ovog perioda trebalo
dati još jednu šansu.
Činjenica je da je koalicija DS/G17 plus dopustila svojim
protivnicima da diktiraju dnevni redi izborne kampanje. Pored toga,
ona je vodila letargičnu kampanju, bez osećaja za hitnost i krizu,
koji su joj potrebni da privuče birače da iziđu kao što su to
uradili na predsedničkim izborima. Njena najavljena spremnost da
posle izbora razgovara o mogućim koalicijama s DSS i SPS, uprkos
radikalnim razlikama u političkim gledištima s ovim partijama,
otkriva percepciju da više brine o vlasti nego principima. Zato je,
izgleda, jedina preostala alternativa šutnuti taj fudbal u vazduh i
reći... "Pomozi, Bože".
|