Slavko Živanov
Radikali dolaze
Svaki izborni proces donosi
neko svoje iznenađenje. I ovi su izbori sve iznenadili, barem
ogromnim brojem ljudi koji su izišli na birališta. Osim toga,
pokazalo se i da velika izlaznost ne škodi radikalima, naprotiv, i
time je pala još jedna, do sada pokazalo se, tačna formula o odnosu
podrške radikala i male ili velike izlaznosti. Ali izborna volja,
raspoloženje birača, kao i politika uopšte jesu dinamički procesi, u
njima je mnogo varijabli i ono što važi za prethodne, ne mora da
važi i za naredne izbore...
Okrenimo se, međutim, nekim
pokazateljima upravo završenog kruga predsedničkih izbora. Prvi krug
je, naime, već dobio karakteristike referendumskog izjašnjavanja,
koliko zbog Tadićeve teze da njegova politika vodi u Evropu, a
Nikolićeva nazad u mračnu prošlost, toliko i zbog Nikolićeve teze da
on personifikuje potrebu i nužnost za promenama. Istovremeno nameće
se pitanje budućeg statusa Kosmeta koje se odslikava i na
spoljno-političku poziciju Srbije te biračima nudi mogućnost
povezivanja Srbije sa Rusijom ili Amerikom. Dakle, i na ovom polju
date su dve mogućnosti koje na prvi pogled izgledaju nepomirljivo.
Ako tome pridodamo i staru tezu o (ne)demokratama, haškom lobiju,
ali i korumpiranom žutom preduzeću i dosmanlijama, sigurno je da
obrisi svake od te dve politike izgledaju još drastičnije očevidniji
i da će se bitka tući do poslednjeg glasa, a da će odlučiti možda
čak i petocifreni brojevi. I jasno je da će velikih dilema biti jer
je pouzdano da većinsko opredeljenje Srbije ne deli konture koje
ocrtavaju te dve politike. Većinska Srbija podrazumeva i evropske
integracije, ali i promene. Saradnju sa Zapadom, ali i Kosmet u
Srbiji. Demokratiju, ali i istinsku borbu protiv korupcije i
sprovođenje poštene privatizacije. Kako toga u jednoj istoj opciji
nema i ovoga puta biraće se između manjeg zla.
Naravno, bitka će se voditi
i malo jače oko glasova Velimira Ilića, realno posmatrano, jedinog
gubitnika ovih izbora. Ilić je naime, dobio jedva 300 hiljada
glasova u kojima se ne vidi koliko je tu glasova DSS, a koliko Nove
Srbije. On će hteti da gotovo sve glasove prisvoji, ali je izvesno
da je u tom zbiru i dobar deo birača DSS, međutim, koliko god
srazmere glasova u tom zbiru bile, narodnjaci su potpuno istanjeni
sa tendencijom da se na sledećim parlamentarnim izborima bore za
cenzus, a tu sudbinu deli i njihova politika „trećeg puta“. Mrkonjić
je dobio skoro dva puta više glasova od Dačića na prethodnim
predsedničkim izborima, Jovanović je sam dobio isto kao i sa Čankom
na prethodnim parlamentarnim, Tadić je dobio pola miliona glasova
više nego na prošlim izborima, a Nikolić za dvesta hiljada više nego
prošli put u drugom krugu. Karićevih pola miliona i Maršićaninovih
400 hiljada iz 2004. godine „sažeto“ je u Ilićevih 300 hiljada. No i
tih 300 hiljada odlučuje o ishodu drugog kruga. Da li će birači
poslušati Ilića ili Koštunicu nije izvesno, da li će zaokružiti
„Đavola“ ili „Grobara“, kako ih je nazivao Ilić, videćemo 3.
februara. Sigurno je da jesu bliži Nikoliću, ideološki, politički,
mentalitetno, u svakom pogledu, a da li će glasati za njega, nije
izvesno. Izvesno je međutim, da kako god da se završi drugi krug,
ostaju nam lokalni, pa parlamentarni izbori, ili neki naredni
izbori, a na svim tim izborima nastupiće radikali sa sve jačom i
većom podrškom. Jer ukoliko osvoje dobar rezultat na lokalnim
izborima, imajući u vidu učinjenu decentralizaciju, gazdovaće
respektabilnim, pre svega finansijskim, resursima što je za
parlamentarne izbore isto što i dva topa „fore“ u šahu. Dakle, da li
će Nikolić već u februaru sesti u fotelju Predsednika Republike
Srbije, ili će se u dogledno vreme više radikala useliti u Nemanjinu
11, brzo ćemo saznati. Ako radikali sačuvaju podršku Nikoliću iz
prvog kruga sve do parlamentarnih izbora, a uz transfuziju sa
lokala, potpuno je jasno da će možda imati i mogućnosti da
samostalno formiraju Vladu, a sa nekim partijama sigurno. Možda baš
sa Ilićem koji ih sada verovatno neće podržati. I tada bismo
ozbiljno morali da se suočimo sa posledicama kadrovskog zemljotresa
koji bi takav rezultat izazvao, politikom koja bi se, posledično,
sprovodila, funkcionisanjem države i perspektivom Srbije. Recimo da
ministar unutrašnjih dela bude Mirčić, finansija Jorgovanka
Tabaković, za rad Vjerica Radeta, odbrane Nataša Jovanović, šef BIA
Todorović, a premijer Vučić. To je, po mom sudu, mnogo teža lekcija
od one u kojoj je Nikolić na Obilićevom vencu. Pogotovu što su
međusobni odnosi u SRS mnogo komplikovaniji nego što spolja
izgleda... Drukčije rečeno, rezultati izbora kazuju da je Srbija
spremna za radikalsku vlast, a veliko je pitanje da li su radikali
spremni da vladaju Srbijom.
|
|