Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

 

Vladimir Milutinović

Odbrana plavuša

“Ova zemlja je rasulo”. Ovo je rečenica kojom jedna od dve već legendarne plavuše završava svoje opravdanje toga što se sa drugaricom upustila u pretragu robe po razbijenim radnjama posle završenog mitinga o Kosovu. Odmah da kažem da se neću zgražavati nad stanjem naše omladine, niti ću objašnjavati uzroke zašto je to tako. Naša “omladina” je većinom pristojna i pametna. A, ako ne iz drugih razloga, plavuše bi trebalo pomilovati, makar zbog toga što su pokazale ono realno jednog stanja i delom obrazložile zašto je ono takvo kakvo jeste.

Jer, teško da je u skorije vreme bilo bolje izjave od ove sa početka: “Ova zemlja je rasulo”. Ona je poruka koja, kada se spoji sa svojim kontekstom i pošiljaocem, kao u ogledalu pokazuje mnogo od skrivenog srpskog političkog apriorija.

Prva stvar je da, kad npr. Maja kaže da je ova zemlja rasulo, ona govori o nečemu što je po njoj sasvim nevezano za nju samu. Ta se izjava, dakle, odnosi na sve druge i sve drugo. Ovde ona nesvesno ponavlja osnovnu ideološku figuru: u ideologiji je subjekt koji govori uvek izvan samog govora. Ideolog nikad ne uključuje sebe u domen koji kritikuje zbog nečeg. I naša plavuša je ukapirala da je to model govora kod nas: samo se zgražavajte nad nečim što je oko vas i to će već u očima dovoljnog broja ljudi obrisati druge vaše osobine i dati vam jedino ulogu potencijalnog moralnog spasioca nacije.

Dalje, Maja tačno vidi da se kod nas govor osamostalio u odnosu na stvarnost. Kada ona kaže da je ova zemlja rasulo, ona pretpostavlja da, opet dovoljan broj ljudi, neće napraviti konekciju tog iskaza sa onim ko govori, što je ovde ona sama kao govornik, dakle, neko ko je očigledno u određenoj proporciji doprineo opštem rasulu. To je isto kao kad je onomad Velimir Ilić kazao kako se regularno susreo sa izmišljenim likom, a da mu to nipošto nije naškodilo političkoj karijeri. Plavuše su, takođe, ukapirale da je to ovde (a nije puno bolje ni drugde) moguće: samo tvrdite ono što vam odgovara, dovoljan broj ljudi se uopšte neće truditi da taj govor proceni u odnosu na realnost.

Ta devojka je takođe demaskirala i moral koji se izborio za polu-legitimitet u Srbiji. Ona kaže: “300.000 ljudi je kralo, pa smo krale i nas dve. Nismo krale što imamo, nego što nemamo, gde su ovi što imaju? Oni nisu krali jer imaju.” Drugi deo njenog opravdanja pokazuje kako se moral zasniva samo na kontingentnoj činjenici da nemate potrebu da kradete. A prvi, da je uvek pri ruci univerzalno opravdanje da radite ono što ne treba: Svi to rade. S tim da je to objašnjenje tu i kada nije tačno. Ako je 300.000 ljudi bilo na mitingu i ako su svi krali, to bi bio kraj trgovine u Beogradu. Problem sa ovom krađom nije u broju, nego u javnom legitimitetu logike koju nam devojka otkriva.

I najzad, ona je u pravu i povodom reakcije medija i države na sve ovo. Na svim vestima je objavljeno da je zbog “teške krađe” devojkama priprećena kazna zatvora od jedne do osam godina. Zaista bi im presele patike. Naravno da je ova javna kazna samo deo kampanje zastrašivanja ne bi li se kako postiglo da se ovo sve nikada ne ponovi. Međutim, svako ko je iole pogledao neku crnu htroniku, zna da se kod nas osam godina dobija za najgora krivična dela sa smrtnim ishodima. Devojke bi trebalo samo da vrate robu koju su uzele, a javna pažnja koju su neželjeno dobile ionako im je dovoljna   kazna . Da ne pominjemo da bi one u stvari bile kažnjene zbog slučajnosti da su uslikane, a ne zbog samog dela, jer se ostali koji su radili isto, koliko čujem, ne “jure”.

Posle svega, ako bi bili u stanju da čujemo poruke koje su nam posredno prenele plavuše, trebalo bi baš njih osloboditi i iz tog razloga.

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM