Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

 

Aleksandar Vranješ

SAVET JEDNOG “EVROREFORMISTE”

Juče, od raspuštanja Skupštine Srbije i raspisivanja vanrednih parlamentarnih izbora, najzad ulazimo u finale borbe za život ili smrt. Od danas nam kreće odbrojavanje hoćemo li u budućnost ili prošlost, u prosperitet ili inflaciju, na bele šengen liste ili u izolaciju. Crni oblak nam preti više nego ikada. Ali još ništa nije gotovo.

Kada bi me neko pitao kako da se odbranimo od ove “kuge” koja nam preti, ja bih predložio sledeće:

Pod hitno okupiti koaliciju “za bolji život” između DS, LSV, G17 plus, LDP, GSS, SDU, i pozvati i Batića, Čovića, Koraća, Dušana Mihajlovića, Bebu Popovića, ma sve ih okupiti u jedan “evroreformistički” blok da pomognu voljenoj nam Srbiji bez Kosova. Uostalom, ko više voli Srbiju bez Kosova od njih, molim vas lepo?

Kada je koalicija okupljena, neophodno je napraviti program. Naravno, na prvom mestu je ulazak Srbije bez Kosova u EU, onda borba za Kosovo kada Srbija bez Kosova uđe u EU, zatim jačanje ekonomije, povećanje investicija, ulazak na belu šengen listu, itd. Kako je koalicija prilično velika, moraju se ispoštovati i lični zahtevi lidera, kao na primer:

•  Đelić – premijersko mesto i veći kauč;

•  Čeda – ministarstvo kulture, ako može glumac, može i dramaturg;

•  Čanak – veća autonomija Vojvodine, uvođenje vojvođanskog jezika kao službenog i nesmetana borba protiv ostataka nacista na tlu Evrope;

•  Dinkić – zaustavljanje plaćanja kosovskog duga da čovek ispuni obećanje Piteru Fejtu i izgradnja jedne sankaonice na Avali za njega lično;

•  Korać – ministarstvo za prava manjina u Srbiji bez Kosova;

•  Batić – omogućiti čoveku da postane profesor na Pravnom fakultetu u Beogradu;

•  Beba Popović – omogućiti mu sticanje najvećih akademskih zvanja, ima izgled samo mu još škola fali;

Kada je program gotov, trebalo bi napraviti i strategiju kako ostvariti sve ciljeve ove koalicije. Strategija bi trebalo da se sastoji iz više koraka:

Prvi je "satanizacija" – satanizovati Tomislava Nikolića i Vojislava Koštunicu, koristeći propagandne tehnike transfera (transferovati negativan imidž Slobodana Miloševića na njih), “nagrade i kazne” (uporediti ekonomsku situaciju Srbije od pre petnaest godina sa npr. Švajcarskom danas) i “šokiranja publike” (napraviti npr. dokumentarac “Insajder” na B92 o ubistvu Zorana Đinđića i indirektno okriviti Vojislava Koštunicu za ubistvo bivšeg premijera).

Drugi korak je “klasifikacija” – upotrebiti propagandno načelo pojednostavljivanja slike sveta, kojim se jasno određuju “dobri” i “loši” momci. Dobrim momcima – “evroreformistima” treba proglasiti sve one koji su na platnom spisku raznih međunarodnih organizacija i dosledno se drže njihovih instrukcija po pitanju Kosova, srpske državne politike, vojske, policije, reforme obrazovanja, ekonomije, izbora, privatizacija, itd. Dok su loši – “izolacionisti” svi pripadnici nacionalno-patriotske linije koji Srbiju tvrdoglavo doživljavaju u njenim međunarodno priznatim granicama.

Sledeće je “instrumentalizacija” – iskoristiti skupo potplaćene medije da vešto prenesu kompletnu politiku i strategiju uspostavljene koalicije intelektualno zaostalim, “izolacionistima” sklonim, ekonomski oslabljenim i nacionalno ponosnim glasačima. Trebalo bi npr. napraviti emisiju “Utisak nedelje” na B92, pa da, recimo, čujemo šta Srđa Popović misli ko je ubio Đinđića, ili šta Teofil Pančić misli o vezi Srpske pravoslavne crkve i ratnih zločinaca, da li je Bilja Srbljanović zadovoljna zdravstvenim stanjem ministra Jočića, itd. Ne treba zaboraviti da je veoma važno redovno podsećati javnost na vladavinu Slobodana Miloševića, rat i sankcije. U svim informativnim emisijama do 11. maja pričati o nadolazećoj ekonomskoj krizi, praviti emisije sa tehnikom indirektne propagande, konotirajući sve nesreće iz devedesetih sa “izolacionistima”, prikazivati filmove kao što su “Rane” tokom predizborne tišine, itd.

Poslednji korak je "manipulacija” – najvažniji korak u ovoj strategiji koji proizilazi iz svih prethodnih. Osnovni cilj je zbuniti javnost da ne bi dolazilo do “politički nepogodnih” pitanja kao što je: Gospodine Tadiću, kako planirate da povratite Kosovo kad postanemo članovi Evropske unije ako ćemo prethodno morati ispuniti uslov rešavanja međususedskih odnosa i priznati nezavisno Kosovo? “Manipulacija” mora biti ispravno urađena, podržana od strane međunarodne zajednice raznim obećanjima ubrzanja evroatlantskih integracija ako “evroreformisti” pobede, odnosno pretnjama da će Srbija bez Kosova krenuti putem propasti ako pobede “izolacionisti”.

Sa jakom koalicijom, dobrim programom i veštom strategijom velike su šanse da ćemo uspeti da pobedimo većinsko glasačko telo Srbije bez Kosova. Ako pak ovi drugi, “izolacionisti”, pobede, šta se tu može – sve ovo ionako nije demokratija!

14. mart 2008. godine

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM