Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Kosovo i Metohija

   

 

Slobodan Antonić

U susret pregovorima o statusu Kosova

Srbija ulazi u pregovore o Kosovu kao osuđenik koji čeka na izvršenje teške i, po njegovom mišljenju, nezaslužene kazne. Ta kazna je, naravno, nezavisnost Kosova.

          Da se velike sile, a pre svih SAD, pripremaju da Kosovu daju nezavisnost, to je u Srbiji svakome jasno. Vidi se to po brojnim izjavama atlantskih zvaničnika da se «ne protive» nezavisnosti Kosova (ali se, zato, veoma protive podeli Kosova, ili njegovom vraćanju pod suverenitet Beograda). Vidi se to i po nastupima onog dela ovdašnje društvene elite koji se oduvek trudio da pogodi želje vašingtonske ili briselske administracije i pre nego što su tamošnji zvaničnici išta poželeli. Taj deo elite, kroz usta Sonje Biserko ili Čedomira Jovanovića, poslednjih meseci ne prestaje srpskoj javnosti da objašnjava kako je nezavisnost Kosova izvrsna stvar.

          Kosovo, dakle, ide ka nezavisnosti. Nema sumnje da u osnovi te nezavisnosti leži jednodušna volja albanskog stanovništva na Kosovu da više ne živi u Srbije. Ali, isto tako nema sumnje da u osnovi te nezavisnosti leži i jedno nasilje. To nasilje se zove vojna agresija na Srbiju 1999. i okupacija dela njene teritorije. Naravno da je Milošević kriv za mnogo toga. Naravno da su vojne operacije koje je preduzimao na Kosovu imale mnoge elemente ratnih zločina. Ali, sva njegova nasilja ne mogu biti opravdanje za ozakonjenje jednog drugog nasilja. Za ozakonjenje ratnog otrgnuća dela teritorije neke zemlje. Svima je u međunarodnoj zajednici jasno da bi tako nešto stvorilo opasan presedan, koban po svetski mir. Nakon njega bi svaka zemlja sa jačim mišicama mogla da od slabijeg suseda otme deo njegove teritorije i tamo proglasi novu nezavisnu državu. Zato se nezavisnosti Kosova mora dati naknadni legitimitet.

Kada je NATO napao Srbiju, 1999. godine, on za to nije imao dozvolu Saveta bezbednosti. Naknadno je ipak čitava stvar kako-tako ozakonjena rezolucijom Saveta bezbednosti 1244. Ta rezolucija donesena je nakon Kumanovskog sporazuma, čiji je potpisnik bila Srbija. Dakle, srpska saglasnost na dolazak NATO trupa na Kosovo poslužila je kao naknadna legitimacija za «Milosrdni anđeo», odnosno za NATO napad na Srbiju.

Isto se rešenje vidi i sada. Kosovo je praktično već nezavisno. Jasno je to ne samo po izjavama atlantskih zvaničnika, već i po načinu na koju UNMIK upravlja Kosovom. Ali, nezavisnost Kosova nikada neće biti legitimna bez saglasnosti Srbije. Bez te saglasnosti, nezavisno Kosovo postaje opasan presedan, đavo iz kutije koji u svakom trenutku može da iskoči i udari bilo koga u lice. Sa tom saglasnosti, međutim, nezavisno Kosovo postaje primer sporazumnog i mirnog rešavanja teritorijalnih problema, uzor koji će se i drugima pokazivati («Kad su Srbi i Albanci mogli da se dogoovre, moći ćete i vi!»).

Zato se na Srbiju vrši snažan pritisak da se «uključi u proces pregovaranja». Za taj proces joj se unapred kaže da praktično ima samo jedan ishod – nezavisnost Kosova. Ali, taj proces se Srbiji prikazuje i kao veoma otvoren za različite dobitke koje donosi nepromenljivi ishod. Srbiji se stavlja u izgled povećana finansijska pomoć, podsticanje zapadnih ulaganja i, konačno, ubrzano priključenje Evropskoj uniji. «Kosovo će sigurno biti nezavisno», kaže se. «Ali, samo od Srbije zavisi da li će od te nezavisnosti imati i veliku i opipljivu korist, ili samo štetu».

«Zašto vi Srbi ne budete makar jednom racionalni?», pitao me je, nedavno, jedan američki prijatelj. «Ako je nezavisnost Kosova nešto što je neminovno, zašto iz toga, onda, ne izvučete najviše što možete?». «Zato dragi prijatelju», odgovorio sam, «što Kosovo za Srbe nije stvar racionalnosti. Ono je stvar identiteta».

I zbilja, većina Srba nikada nije bila na Kosovu. Niti koga tamo ima, niti koga tamo zna. I većina će vam reći: «Ko još mari za Kosovo. Samo da je boljeg života. Da je više posla i da nam deca nisu gladna». Ali, većina Srba će se najdublje užasnuti kada bude videla kartu Srbije bez Kosova. Prva svadba, prva sahrana, ili prva utakmica, i Srbi će se setiti bez čega su ostali. Još ako su im džepovi zbog toga puniji – «Pa vi ste prodali Kosovo. Prodali ste Hrista! Prodali ste sopstveno dete!», reći će svojoj eliti. I evo gneva hiljade Srba na ulicama – «Jude! Izdajice! Srebroljupci!»

«Nema demokratske Srbije sa nezavisnim Kosovom», jednom je rekao Vojislav Koštunica. I to je potpuno tačno. Ni jedna srpska vlada, demokratski izabrana, neće danas potpisati dokument o nezavisnosti Kosova. Može se zamisliti kako taj dokument potpisuje Čedomir Jovanović. Može se zamisliti kako taj dokument potpisuje Goran Svilanović. Može se zamisliti kako taj dokument potpisuje Sonja Biserko. Ali niko od njih i nikada ne može u Srbiji biti izabran na demokratskim izborima. Svako ko kaže drugačije, ili o Srbima ništa ne zna, ili ima rđave i po sve nas zlokobne namere.

I tako, ako velike sile žele saglasnost Srbije na nezavisnost Kosova, do toga mogu da dođu na četiri načina. Prvi je da u Beogradu na vlast dovedu Jovanovića i ostale. Ali, to je moguće samo uz pomoć američkih tenkova, ne i preko biračkih listića. Taj način je svakako najbrži i izgleda kao najjednostavnije rešenje. Ali, nisam siguran da su troškovi koje on nosi za bilo koga prihvatljivi.

Drugi način na koji se može postići srpska saglasnost sa kosovskom nezavisnošću jeste da Srbi za Kosovo ne dobiju samo novac. Ako bi zadržali makar i najmanji njegov deo, ili najmanju, makar i simboličku suverenost – to bi za Srbe bilo dovoljno. Ne bi više imali gorak utisak da su svoju relikviju trampili za pare. Ali, za ovaj način su, barem zasad, gotovo svi u međunarodnoj zajednici sigurni da ga ne žele.

Treći način je da Srbi za Kosovo ne dobiju nikakav novac. Onda sebi neće moći ni prebacivati da su bilo šta prodali. A njihova saglasnost bi se iznudila pretnjom novim sankcijama. Ni to nije rđava opcija. Srbija je umorna od ratova, i pritisaka. Isporučila je Miloševića, isporučila je generale, isporučiće i Kosovo. Samo, trebalo bi pripaziti da sa Kosovom Srbija ne isporuči i demokratiju. «Nije Zapad protiv Srbije zato što mrzi Miloševića. On je protiv Miloševića zato što mrzi Srbiju», objašnjavao je narodu, neposredno pred svoj pad, Slobodan Milošević. Ako i demokratska Srbija doživi sankcije kao i ona Miloševićeva, većina Srba neće imati kud nego da pomisli kako je stari diktator bio u pravu. A kada Srbi to pomisle, neće više verovati niti u Zapad, ni u demokratiju. Natera li Zapad demokratsku Srbiju da se odrekne Kosova, biće to u mnogome slično kao kada je demokratsku Čehoslovačku naterao da se odrekne Sudeta. Demokratija je u Čehoslovačkoj pole toga još nekoliko meseci preživela. U Srbiji sigurno neće ni toliko.

Konačno, postoji i četvrta, najsloženija i vremenski najzahtevnija mogućnost. A to je promena srpskog identiteta. To jednom Srbinu nije lako da kaže. To znači priznati poraz. To znači suočiti se sa svojom amputiranom rukom. To znači naučiti živeti bez Kosova. To znači umesto srca u grudima nositi krvavu rupu - sve dok ne nađete novo srce. Novi identitet: kako je to bolno. Novi identitet: kako je to teško. I kako to nipošto nije samo srpski problem. Srbiji treba pomoć, ne samo od Zapada, već i od Kosova. Srbiji ne treba samo novac, da bi kupila protezu ili invalidska kolica. Srbiji treba razumevanje i vreme, vreme da obnovi osećaj samopoštovanja i dostojanstva.

Nezavisno Kosovo 2006. – to je sudbinska greška. To je sasvim nepotrebno nasilje koje Srbija jednostavno neće preživeti. I čemu uopšte tolika žurba? Ako Srbiji nećete baš ništa drugo da date, dajte joj makar vreme. Vreme potrebno da demokratske snage u njoj stignu da naprave kakav takav identitet. Sa novim identitetom demokratska Srbija će možda i moći da preživi nezavisnost demokratskog Kosova - za dvadeset, ili trideset godina. Ali, pre toga, Kosovo najpre mora biti demokratsko. I Srbija mora biti demokratska. Nažalost, do tog novog, demokratskog identiteta i Kosovo i Srbija teško da će stići baš 2006. godine.

Te 2006. godine Kosovo može doći do nezavisnosti. Ali time ni Kosovo, ni Srbija, ni Balkan neće stići do onog čega smo svi ovde najviše željni – do trajnog mira. Njegove osnove se ipak moraju mnogo duže i strpljivije graditi.

(Preneseno sa sajta http://www.kosovakosovo.com )

Rakcije posetilaca sajta http://www.kosovakosovo.com

Svaki dan sve vise i vise vidi se da srpski narod i dan danas zivi u predproslom veku..i dan danas hocete izgubljenu bitku da pretvarete u pobedu,i posle vise od 600 godina niste se upametili.Dajte ljudi probudite se,nema te snage koja moze da zaustavi nezavisnost zaKOSOVA.Ona ne moze da se vrati ni u vasim snovima,izvinite moze ali i vasim kosmarima,zato imate vi i zelju da nama "dajete" nezavisnot posle 30 godina,to je smesno i za mog sina koji ima 7 godina.Nama je stvarno zao za vas narod i vase politicare koji i posle Milosevica vracaju vam unazad,a ako mislite da mi ne mozemo sami izvolite dodjite i ima da se uverite i sami.Da na kraju pozdravim sa MIRE SE ERDHET NE KOSOVEN E PAVARUR( Dobro dosli i nezavisno KOSOVA)
(Flamur Haliti, 07.10.2005. 16:20)

Svaki dan sve vise i vise vidi se da srpski narod i dan danas zivi u predproslom veku..i dan danas hocete izgubljenu bitku da pretvarete u pobedu,i posle vise od 600 godina niste se upametili.Dajte ljudi probudite se,nema te snage koja moze da zaustavi nezavisnost zaKOSOVA.Ona ne moze da se vrati ni u vasim snovima,izvinite moze ali i vasim kosmarima,zato imate vi i zelju da nama "dajete" nezavisnot posle 30 godina,to je smesno i za mog sina koji ima 7 godina.Nama je stvarno zao za vas narod i vase politicare koji i posle Milosevica vracaju vam unazad,a ako mislite da mi ne mozemo sami izvolite dodjite i ima da se uverite i sami.Da na kraju pozdravim sa MIRE SE ERDHET NE KOSOVEN E PAVARUR( Dobro dosli i nezavisno KOSOVA)
(Flamur Haliti, 07.10.2005. 16:21)

Nëse kosovarët mundën pa Toplicën... Lexova me shumë vëmendje letrën e Antoniq-it. Vërtetë kur lexon njeriu këso gjërash nuk lë pa pyetur: vallë ku jetojnë këta njerëz, prej nga kjo racë njerëzore e cila assesi të ngopet me prenë? Unë, kur më ka rënë të dëgjoj për aktet ç'njerëzore të ndonjë bashkëkombasi tim, turpërohem. Sipas Antoniqit, për serbët dhe sërbinë është më mirë të ndodhë çfarëdo katastrofe vetëm e vetëm që Kosovën ta ketë nën këmbë. Kjo ndjellakeqe, do të ishte njësoj sikur Kosova të gjendej midis Shumadisë apo të ishte Republika e Rashkës. Kur lexon këso mendimesh, e të ngjashme, njeriut i shko mendja të pyetë: vallë a dinë serbët, intelektualët serb, si doc.Antoniqi, se çfarë ka ndodhë në Kosovë? Prej nga ky "moral" kaq i lartë, patriotik, demokratik..., që pas gjithë asaj që ka bërë shteti serb ndaj shqiptarëve, sërish të kërkohet hise, me çdo kusht, që çizmja sërbe të jetë këtu!? Vërtetë është një brum i mirë për studime antropologjike për këtë lloj njeriu të pangopshëm me gjakun e tjetrit. Mijëra shqiptarë, hoqën dorë edhe nga nostalgjia për trojet e veta në Toplicë. As në axhendat e politikajve nuk gjendet një kërkesë e këtillë. Ata janë pajtuar se trojet shqiptare në Toplicë e gjetkë, kanë humbur. Ende ka ndonjë muhaxher qindvjeçarë në Kosovë, i cili mba mend rrëfimet e prindërve të tyre për dëbimin, dhunën, masakrat e asaj kohe ndaj shqiptarëve. Arsyetimet serbe janë aq banale sa që as derrat e shumadinas nuk i hanë. Zhurmë e ngjashme qe ngritur edhe me rastin e pavarësisë së Kroacisë, Bosnjes. Serbët e atjeshëm, të indoktrinuar deri në fund të mushkërive, u armiqësuan me komëshitë kroat. Pushkët e Kragujevcit ishin të kobshme, mashtruese për serbët e Likës, Kninit etj. Premtimet e ushtrisë sërbe si dhe të politikës sërbe se ata ose do të jetojnë me sërbinë *Yugosllavinë) ose do të kenë shtetin e tyre në Kroaci dolën vetëm ëndrra diplomatike dhe ushtarake. Me dhunë fitorja mund të jetë e përkoshshme. Me dialog dhe marrëveshje njerëzit kanë ndërtuar ura dhe miqësi. Profesori nga Bg. më mirë do të ishte që me studentët e tij të zhvillonte filozofinë e bashkëpunimit, tolerancës dhe të fqinjësisë së mirë se sa të luaj me letrën o fitore o hiq. Sa më shumë të zgjasin kërkesat e këtilla nga Bg aq më keq për sërbët në Kosovë. Shumë prej tyre ende nuk mund ta pranojnë realitetin e krijuar në Kosovë. Ende marrin dinarë me thasë nga Sërbia. Shqiptarët të mirë o të këqinj kanë pranuar realitetin e ri. Edhe juve ju shtriu dorën...
(Ismet Potera, 07.10.2005. 16:25)

Me gjasa se ky Docenti nuk do te zhgenjehet kur Kosova te jet e pavarur i them se plotsisht eshte i gabushem me analizat e tij sepse Lideret politik te Beogradit do te jen ato te cilet do te pajtohen me realitetin e ri dhe do te nenshkruajn pavarsin dashten apo nuk dashten sepse e drejta e nje populli eshte te vendos per fatin e vet
(IT-SELI, 07.10.2005. 16:37)

Antonichu, Vi ste tipichni srpski nacista i mislite da ako ste vi shovenista da su svi srbi shovenisti, shto nije tachno. Vi kazhete da u srbiji ne mozhe niko demokratski biti izabran i pomiriti se sa jednom veoma normalnom situacijom da Kosovo bude ono shto je odavno trebala biti:Drzhava. Pa setite se da je i Htler na demokratskim izborima dobio vlast i dalje znate shta je uradio. I Bivshi predsednuik srbije(Danas Hashki Gradjanin) je na demokratsim izborima u srbiji dobio glasove, i dan danas radikalni shovenisti imaju najvechi broj demokratskih srpskih glasova. Da li vam to neshto govori,? Sigurno tebi ne , jer ste i vi duboko uronili u shovenizam i ne shvatate najprostije postulate slobode iako nosite ime Slobodan shto bi vama posebno bilo upadljivo da ne kaljate ime koje ima veliko i pozitivno znachenje. Ali vi slobodu imate samo za sebe a za druge vi imate sve osim slobode. Kada jedan Profesor Univerziteta pricha nebuloze shta che tek imati da kazhe onaj koji je od vas uchio. To je ta srpska katastrofa koja nazhalost i dan danas ima negativnu ulogu na svim kriznim podruchjima koje je ona kreirala svojim shovenistichkim radnjam. Vama pishem samo da bi vam skrenuo pazhnju da nemojte svojim imbecilnim idejama misliti da chete nekoga informirati ,naprotiv vasha analiza je veliki podstrek za sve napredne snage ovog sveta da podrzhe nezavisnost Kosovara od tkavih kao shto si ti. Hvala vam. Besim Prishtina
(Besim Prishtina, 08.10.2005. 07:08)

Prosto ne verovatno kako jedan tzv docent moze da dolazi do ovakvih zakljcaka. Da li znas da nema tog Albanca koji ce da zivi pod suverinitet beograda nikad vise, i nit po koju cenu. Druze docentu vi ste slepi, ili ne znate da razmisljate, ili nemate osecanja, ili sve zajedno, jer dok su se nasi sinovi poginuli po ulicama, kucama, i ratistima Kosova, ti si u beograd tamo uzivao luksuz, i 5 maraka plate ili tako slicno. Sad pazi sta ti kazem, Srbija NIKADA NIJE IMALA STA DA TRAZI NA KOSOVO, A I NEMA STA DA TRAZI TO SE ZNA, A AKO SE JA PITAM, cim se zavrsi proces priznavnja nezavisnosti, mi treba da gradimo jedan zid slican onome izmedju Izraela i palestinaca, jer Srpski teroristi ce uvek da budu pretnja nacionalnoj bezbednosti Kosova. ZIVEO UCK, i TMK, tomahawk i sila jer jedino taj jezik vi i znate...pa zbog toga ja vam kazem da idite tamo gde vam je najlepse.
(Tu Kosoves, 08.10.2005. 14:02)

Shkrimi juaj sipas mendimit tim është shumë dëmëthënës. Por për një gjë gjithëher e më shume po bindem se Milosevici nuk e ka udhëhequr i vetëm luftën në ish Yugoslavi. Thënja e Kustunicës se nuk ka Serbij demokratike me Kosovë të pavarur, e tregon nacionalizmin e shkallës më të lartë që ekziston në Serbijë. Kjo thënje e ushqen vazhdimishtë nacionalizmin Serb, që edhe ju si një docent e paskeni vertetuar këtë thënje. Unë kisha me ju pyet thjeshtë juve a mundë të jetë Serbija demokratike me Kosovën, kur dihet se ma shumë se dy miljon Kosovarë janë kundër të jetojn në bashkësi me Serbin. A mundë të jetë demokraci kundër vullnetit të një populli.
(Ymer Gashi, Zvicër, 08.10.2005. 14:28)

Being aware that nobody is happy with the present status of kosovo, i think that we should all look forward. Since there's no realistic coming back of kosovo to serbia, we should just let kosovo become independent. an independent kosovo can be only a helpful progress toward a democratic serbia.
(Branko Misic, 09.10.2005. 12:15)

Gospodine Antonichu, Ja sam vrlo pazljivo procitala vas tekst. Pokusala sam da nadjem nesto sto je stvarno ovozemaljsko opravdanje za ono sto su mitovi o Kosovu u Srbiji, posebno medju onima koji nikada nisu marili za Kosovo, vec preko Kosova obezbedjivali sebi funkcije i vlast. Rekli ste mnogi nikada nisu bili na Kosovu, ne znaju ga izbliza, o njemu znaju iz pisanija onih koji su o Kosovu i posebno Albancima pisali i smerali najgore, samo zarad nekakvih, rekla bih mitskih zabluda o Kosovu. Jedno pitanje: Kako mzoete trazite da zadrzite suverenitet nad kosovom posle milion prognanih samo u tri meseca, vise od 15 hiljada ubijenih i nestalih(koji su takodje, sigurna sam, ubijeni) posle ostecenja 144 hiljada kuca i stanova (podaci agencije UN Habitat) 218 spaljenih i ostecenih dzamija i da ne nabrajam dalje. Posle pokusaja da u koren sasecete postojanje Albanaca na Kosovu ? Postovani docente, Vi ste sigurno, pretpostavljam pametan i ucen covek. Prestanite da slavite poraze, okrenite se sadasnjosti i buducnosti svoje i dece svoje. Njihova buducnost nece nikada biti zadrzati narode u ropstvu, kao sto je vlast u Srbiji uvek htela. Njihova je buducnost u slobodi za sebe i druge. Sve drugo ce se kad tad vratiti bumerangom. Ja znam da vi nemate smelosti koju imaju Jovanovich, Biserko i drugi da priznate realnost- poslednji zlocini na Kosovu, u prvom redu prema nenaoruzanim civilima su onemogucili da bilo kada, Srbija moze imati svoje mesto na Kosovu. Oni Srbi koji zele treba da zive na Kosovu, da imaju najveci nivo prava prema medjunarodnim standardima, da budu ranopravni, nikako kao do 1999 godine privilegovani gradjani Kosova, treba da zive u miru i dobrosusedstvu sa Albancima i drugima. Albanci kao vecina na Kosovu nikako ne mogu da budu ti koji ce se ponasati kao pre juna 1999 godine Srbi prema njima, ugnjetavati druge, jer bi to znacilo da na svom iskustvu nisu nista naucili. Ja sam, kao Albanka, ubedjena da smo mnogo toga naucili. Pokusajte i vi to da uradite i bice svima na ovom "brdovitom Balkanu", kao sto rece pre mnogo i mnogo godina Desanka Maksimovich mnogo bolje. Pozdrav docente i cinite vec prve napore da sebe ubedite da je nezavisno, u ovom trenutku uslovno nezavisno Kosovo realnost, da se ne bi posle nekog vremena probudio iz sna u kossmaru.
(Azra Ramadani, 09.10.2005. 19:32)

ndoshta nuk jeni aq budalla e ti kerkoni edhe nja 100 vjet me sundue kosove,jo i dushur ato kohra kan mbaru me 12 qersher 1999. perkundrazi as gje nuk kemi te perbashkt per pos qe kemi rastis kojshi....dhe hiq ma shum
(sylejman kryeziu, 09.10.2005. 23:56)

The argument that Serbia can not become a democratic society without Kosovo as its territory is a complete nonsense. Contrary a negotiated solution for Kosovo--be it independence or some other solution will move Serbia from international isolationism to full fledge member. Only the extreme nationalists link the fate of Serbia to Kosovo. Everyone who is familiar with regional issues is aware that the unresolved status of Kosovo has become a stone around the necks of the citizens of Kosovo and Serbia itself. So without any doubt at all-- Kosovo independence will in the short and long run bring prosperity to Serbia itself. The real question is-- Will international community try to resolve the issues that affect people's lives, or will it chase your never ending tales. I certainly hope it will choose the first one as it will change people lives and region as whole for the better part.
(Xhafer Berisha, 10.10.2005. 19:31)

Gospodine Antonice, moje mislenje oko svega sto se desilo na Ballkan ove zadnje veokovi krivi su "docenti" kao sto ste i vi sami. Diagnoza"Pogreshno formiran intelekt" Nije Milosevic kriv koliko su "docenti" kao sto ste vi.Vi bollujte od toga sto se zove mesani i nepriznani identitet. Ime Srba ste dobili od one koje su bili tu kad ste vi dosli, i tada se amputirali sve u okolini. nije zapad on koje hoce da amputira srbije, Kosovo nikad nije bio dio srbije, i nikad nece biti,nece biti ni mira dok necemo da imamo etnickle granice u ballkanu(mislim na one sto su etnicki ovde-ne na srbi).
(kekab, 11.10.2005. 15:08)

(Prevod reakcije sa albanskog na srpski) Možda niste toliki ludak i da tražite još 100 godina da vladate Kosovom, ne dragi, ta vremena su završena 12. juna 1999. god. Naprotiv, ništa nemamo zajedničkog, osim što mo slučajno komšije... i ništa više.
(sulejman krieziu, 12.10.2005. 12:07)

Stiće se utisak da ljudi koji su se javili da komentarišu tekst Slobodana Antonića nisu ga uopšte ni proćitalai.Oni samo kao papagaji ponavljaju dbro naučenu propagandističku priču o nezavisnom Kosovu, o ropskom položaju Albanaca, o okupaciji Kosova o velikosrpskom nacionalizmu.Slobodan Antonić je svakako jedan od najozbiljnijih naučnih radnika i čovek iskrenih demokratskih i nacionalnih ubeđenja.Njegova upozorenja o tome kako bi nezavisnost Kosova uticala na stanje u Srbiji dočekana su na nož.Sagovornici sa Kosova nisu ni sposobni a ni spremni da vode argumentovani dijalog ,oni svoje učešće u razgovoru smatraju kao svoj petriotski zadatak, zato i nisu u stanju da sagledaju šta je stvarno napisao Slobodan Antonić On je pokrenuo između ostalih i izuzetno važno pitanje srpskog identiteta.Ali to ne zanima jurišnike Kosovske nezavisnosti, jer nisu spremni da govore i o Srbima na Kosovu i njihovoj tradiciji i istoriji.Slobodan Antonić kaže da da Srbiji treba razumevanje i vreme, vreme da obnovi osećaj samoopoštovanja i dostojanstva, i to je ključna činjenica.Sagovornici sa KOsova ne prihvataju prostu činjenicu da u Srbiji nije više na vlasti Slobodan Milošević.Srbija je demokratska zemlja i to treba imati u vidu kada se razgovara o Kosovu.Međutim , ako se svi stavovi ljudi iz Srbije, osim stavova Sonje Biserko i Č.Jovanovića proglašavaju za šovinističke i rasističke, onda nikakav razgovor i nije moguć. Zato vam i preporučujem da zaista pročitate tekst Slobodana Antonića , i da pokušate da razgovarate o ćinjenicama koje je on izneo.Kako će izgledat to nezavisno i demokratsko Kosova ako vi danas niste spremni da osim toliko puta ponovljenih prića o ropskom položaju Albanaca na Kosovu iznesete i argumentaciju koja će biti ipak manje propaganda a više biti zasnovana na stvarnim faktima.Jedno je jasno, a to ne razumeju ili jednostavno ne žele da shvate tzv.kosovari da bez demokratske Srbije neće moći ni da se uspostavi demokratija na KOsovu i Metohiji.O tome između ostalog govori Slobodan Antonić
(Marinko Vucinic, 12.10.2005. 15:33)

Ovo sto je gospodin Slobodan Antonic, docent na filozofskom fakultetu, rekao treba da se studira vrlo oprezno i mudro. Ovde se moze viditi da razliciti krugovi u srpskoj eliti poceli da razmisljaju o primeni drugih i raznih strategija kad je u pitanje "Jerusalemsko" Kosovo. Sto se moze zakljuciti iz ovog komentara? Postovani gospodin korsiti argument pateticnosti (patetike) i pokusava izazvati osecanja zaljenja kod kljucnih medjunarodnih centara moci. Znaci, sustina celog ovog novog pristupa kod srpskih analiticara, koji sebe nazivaju demokrastkim, je da sa tom kolicinom pateticnosti i jada pokusavaju da ubede medj. zajednicu da se pitanje Kosovo, odnosno pitanje njene drzavnosti, odlozi sto moguce vise i komplicira sto moguce vise. Gospodine Antonice, ko je kriv sto ste vi srbi gradili vas identitet na lazovima i zlocinima. Jel je Srebrenica, Vukovar, Petrovo Selo, Batajnica, Sarajevo itd. bili rezultat vaseg nedostatka identiteta. Gospodine Antonice, strane medjunarodne sile (Great Powers) dali su vam Kosovo prevareni od strane vase patetike, jada zaljenja i lazi, i protiv volja auteticnog naroda Kosova. A sta se vi radili za uzvrat? Pisali ste Nacrtanije i razlicite memorandume koji u sustini su imali za cilj unistenje i asimilaciju albanskog naroda. Gospodine Antonice, pamtite ovu stvar zauvek: da su Kosovo dali vam velike sile 1912 godine protiv volje albanskog naroda!!! Da niste vi toliko pateticni sigurno bi bili smesni? Srbi su jedini narod u Evropi, pa mozda i u svetu, koji su uvek i jos pokosavaju da grade svoj identitet na tudja ledja i na tudj teret. Gospodine Antonice, nece srbi graditi svoj identitet time sto ce produziti agoniju i nesigurnost na Kosovu. Srbi ce jedino graditi svoj identitet kad prihvate da se suoce sa realnoscu i stvarnoscu 21 veka. (Pershendetje te gjithe lexuesve; kerkoj ndjese pse e shkrova komentin ne gjuhen serbe por kisha deshira qe zotriu te mund te lexonte shkrimin se jam i sigurt se docenti serb nuk e flet gjuhen shqipe)
(nderim ademi, 13.10.2005. 13:38)

Neverovatno je koliko citaoci albanskog porekla imaju neodoljivu potrebu zamene teza. Bilo ko da je procitao i razumeo tekst profesora Antonica shvatice da vecina ovdasnjih komentara nema nikakve veze sa onim sto je ovaj gospodin pisao. Ja do neke mere imam razumevanja za albanski nacional-romantizam jer kao svakoj mladoj naciji, Albancima su potrebne velike price o stradanjima, vekovnom ugnjetavanju itd. Nezavisno od nasih nacionalnih osecanja, malo ko pozdnaje medjunarodne propise i zakone zna da bez saglasnosti Srbije, Kosovo nikad ne moze biti nezavisno i o tome profesor Antonic lepo pise. On takodje kaze da u Srbiji ne postoje ozbiljne i relevantne politicke strukture koje bi dale opravdanje Kosovu za samostalnost i to je cinjenica koju svi regionalni i medjunarodni faktori znaju. Kako ce se ovo pitanje resiti u buducnosti, ostaje da se vidi ali znajte da sigurno nece biti resenja koja ce zadovoljiti samo jednu stranu. Na kraju bih zeleo da skrenem paznju redakciji da napravi izbor komentara citalaca koji ce biti objavljeni jer jezik mrznje koji vlada u mnogim komentarima sigurno nece doprineti pomirenju i stabilnosti na ovim podrucjima a takodje i nije u duhu ideje Vaseg website-a.
(Dragisa, 13.10.2005. 16:50)

Ky koment tregon qarte se me "kend kemi pune". Klasa politike, shoqeria cilvile dhe i gjithe populli i Kosoves duhet te jete unanim rreth pavarsise se vendit. Dhe jo vetem aq, edhe mbas pavarsise duhet te punojme qe te ndertojme nje shtet demokratik dhe te forte ekonomikisht perndryshe "kulshedra" e shtetit permbi ne do te jete aty te na ndeshkoje ne cdo moment. Kjo eshte me se evidente!
(prishtinalia, 13.10.2005. 17:31)

 
     
     
 
Copyright by NSPM