Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Politički život

   

 

ZA NOVU POLITIČKU AKCIJU

Proglas građanima Srbije



Na početku XXI veka Srbija je okrenuta prema prošlosti umesto prema budućnosti. Na vlasti je ona ista vrsta uverenja i mišljenja koja je Srbiju uvela u diktaturu, izolaciju i ratove. Kultura vlasti u Srbiji je ponovo kultura arogancije i političkog autizma. Ne razumeju se poruke izgubljenih ratova. Srbiju su napustile sve republike bivše Jugoslavije. Srbija je usamljena, u nesporazumu sa svim svojim susedima.

Srbija insistira samo na svojim pravima, dok izbegava svoje obaveze. Nju ne povređuje zločin genocida koji je u ime zaštite Srba počinjen u Srebrenici. Posle deset godina ćutanja, naše društvo naterano je da progovori o tom zločinu kao o slučajnom incidentu, prikrivajući ga i relativizujući u opštoj istoriji stradanja svih zaraćenih strana. Primorana da ih isporučuje, ali ne u sud nego na novi radni zadatak, vlada je ratne zločince ispraćala porukom da se zločin isplati, i da je u Srbiji zločin najunosnije od svih zanimanja.

Desekularizacija je najdublji pad i države i crkve. Deformisana država i deformisana crkva nemaju odgovor na političke i duhovne potrebe društva. Crkva preuzima ulogu države, zloupotrebljavajući verska osećanja u političke svrhe. Crkva nastoji da zaustavi modernizaciju Srbije, i zbog toga proizvodi nove sukobe u Crnoj Gori, Makedoniji, na Kosovu. Crkva opravdava politiku koja je suprotna svim zakonima Srbije i savremenog sveta, i sopstvenim kanonima.

Srbijom vladaju ista vojska i policija koje su bile udarna snaga Miloševićevih ratova, etničkog čišćenja, ratnih zločina i pljačke.

Vladajuća Srbija dopustila je javno odricanje od antifašizma, njegovog nasleđa i vrednosti, kojima je ostala navodno privržena, samo zvanično i nimalo ubedljivo. Toleriše se javno ispoljavanje rasizma, antisemitizma, etničke mržnje i mržnje prema društvenim manjinama. Kulturna politika Srbije svedena je na ideološku kampanju partija na vlasti koje instistiraju na reviziji istorijskih i kulturnih vrednosti, i na promovisanju novokomponovanih četničkih rituala i fašističkih ideja. Takva kulturna politika je politika destrukcije.

Akademici koji su podsticali udruženi zločinački poduhvat ratne agresije, etničkog čišćenja i pljačke ponovo mobilišu javnost i pozivaju na mržnju i nasilje. Nekolicina ratnih bogataša i najbogatijih porodica, uz aktivno učešće vlade, putem sumnjive privatizacije otima poslednje ostatke nacionalnih bogatstava, a kapital prebacuje u inostranstvo.

Srušena je petooktobarska ideja o vladavini prava i modernoj Srbiji. Poništeni su uspesi «Sablje». Građani često postavljaju pitanje, koje je više opasno nego besmisleno: «Zar nije bilo bolje onda kad je bilo gore?»

Tekuća visoka inflacija ukazuje na odsustvo ekonomske perspektive. Umesto savremenog tržišta, partijskim otimanjem o unosne resore, i odustajanjem od načela tranzicije, Srbija je uspostavila feudalne odnose zasnovane na stranackim monopolima.

Srbija je svoje mlade, kao nosioce optimizma i napretka, slala u ratove, one najobrazovanije i u izgnanstvo, a sve zajedno ih vezala za okrutnu hijerarhiju u kojoj su egoizam vlasti i beskrupuloznost jedina merila uspeha. Srbija je zapuštena i osiromašena. Srozale su se, ili nikad nisu bile pouzdane i verodostojne, njene institucije: diplomatija, vojska, policija, obrazovanje, penzioni sistem, javna preduzeća. Posle ubistva premijera ponovo je ostala bez ekonomske i društvene dinamike. Korupcija i licemerje su vladajuća politička filozofija.

U korupciji su utopljeni politički sistem i postojeća partijska i parlamentarna struktura, koja ne zastupa građane koji su spremni da u demokratsku i modernu Srbiju ulože svoje znanje. Srbiji je neophodna nova energija. I nova, odlučna politička akcija.

Naravno, mi podržavamo važan korak koji je učinjen ka evropskim integracijama. To je bitno i kada je o regionalnoj bezbednosti reč.

Očekujemo ipak od Evropske unije i sveobuhvatniju strategiju kada je reč o društvenim prilikama u ovoj zemlji, kao i njenu podršku kritičkom mišljenju i autentičnim proevropskim snagama u srpskom društvu, čija snaga nije mala, i bez kojih nema istinske promene u društvu.


Jovan Bajford, Branko Baletić, Rajko Danilović, Filip David, Milan T. Đorđević, Mirko Đorđević, Veljko Đurović, Aleksandar Gavrilović, Ibrahim Hadžić, Saša Ilić, Olivera Ježina, Boban Jovanović, Velimir Kazimir Ćurguz, Petar Luković, Vlado Mareš, Marko Maršićević, Mirjana Miočinović, Fahri Musliu, Borka Pavićević, Milutin Petrović, Nenad Prokić, Obrad Savić, Čarls Simić, Dejan Sinadinović, Alisa Stojanović, Stanko Šepić, Dragoljub Todorović, Marko Vidojković, Milan Vukomanović, Ivan Andrić, Branislav Lečić, Nikola Samardžić, Čedomir Jovanović

  

 
     
     
 
Copyright by NSPM