Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

KOMENTARI

   

Bredli Grejem

Zaokret u SAD – vojska će se i na domaćem terenu boriti protiv terorizma

Vojska Sjedinjenih Država sačinila je prve ratne planove za zaštitu i odgovor na terorističke napade u SAD. Prema navodima oficira koji su izradili planove, osmišljeno je 15 potencijalnih kriznih scenarija, a očekuje se nekoliko istovremenih udara širom zemlje.

Poverljivi planovi, stvoreni u glavnom štabu Severne Komande, definišu mnoštvo mogućih uloga snaga za brzo delovanje, čiji se broj procenjuje na oko 3000 vojnika po napadu – i može se lako povećati u zavisnosti od obima štete i mogućnosti civilnih odbrambenih timova. Po rečima nekoliko oficira, mogući scenariji kreću se od »niskobudžetnih«, relativno skromnih intervencija za kontrolu mase, do »visokobudžetnih«, totalnih scenarija »menadžmenta katastrofe« posle razornih napada poput ispuštanja smrtonosnih bioloških agenasa ili eksplozije radiološke naprave. Neki od najgorih scenarija predviđaju tri istovremena napada, što je u skadu sa naređenjem Pentagona Nortkomu (Northcom, kako je komanda nazvana) da načini plan za višestruke simultane napade.

Ratni planovi predstavljaju istorijski zaokret za Pentagon, koji do sada nije bio voljan da se meša u operacije kod kuće, a i pravno mu je ograničeno učešće u sprovođenju zakona. Zvaničnici odbrane iznova naglašavaju svoju nameru da trupe imaju pre svega ulogu podrške u hitnim slučajevima i da poboljšaju efikasnost policije, vatrogasaca i drugih civilnih odbrambenih grupa. Međutim, u novim planovima predviđa se ono što su neki visoki oficiri obznanili kao realnu mogućnost – da će vojska morati da preuzme komandu u izvesnim situacijama, naročito u slučajevima napada sa velikim brojem žrtava, s kojima civilna sredstva odbrane vi še ne bi mogla da se nose .

»Po mojoj proceni, (u slučaju) biološkog, hemijskog ili nuklearnog napada bilo u kojoj od 50 država, Ministarstvo odbrane je – od osam različitih federalnih agencija koje bi se uključile – u najboljoj poziciji da preuzme vođstvo«, rekao je admiral Timoti Džej Kiting (Timothy J. Keating), šef Nortkoma, komande koja koordinira učestvovanje vojske u domaćim bezbednosnim operacijama.

Pomenuti planovi pružaju Pentagonu jasniju predstavu o vrsti i broju trupa i treningu koji mogu biti potrebni da bi se izgradila pouzdanija domaća odbrambena sila. Oni stižu u trenutku kada visoki zvaničnici Pentagona vrše jednogodišnju internu procenu nivoa borbenih snaga i oružanih sistema, pokušavajući da uravnoteže povišene zahteve domaće odbrane i inostranog angažovanja u Iraku, Avganistanu i drugde.

Kiting je izrazio uverenje da su postojeći vojni kapaciteti dovoljni za potrebe domaće bezbednosti. Sa njim se složio general-major Ričard Džej Rou (Richard J. Rowe), Nortkomov glavni oficir za operacije, ali je dodao da bi neki vojni potencijali verovatno dosegli svoju kritičnu tačku ako bi jedinice morale da se suoče sa višestrukim napadima kod kuće.

Rasprava i analiza

Nekoliko službenika Pentagona je u intervjuima izjavilo da su rasprava i analiza u krugovima vlasti SAD, koje se tiču dometa domaće pretnje i resursa potrebnih za zaštitu, još uvek daleko od razrešenja.

Planovi komande sastoje se od dva glavna dokumenta. Za jedan od njih, koji je označen kao CONPLAN 2002 a sastoji se od preko 1,000 strana, kažu da je nešto poput dokumenta-kišobrana koji sažima prethodno izdate naredbe za domaće misije i pokriva operacije u vazduhu, na moru i na kopnu. Odnosi se kako na reakcije posle napada, tako i na preventivne i ometajuće akcije u cilju presretanja napada pre nego što se realizuju u SAD. Drugi, nazvan CONPLAN 0500, specifično se bavi otklanjanjem posledica napada predstavljenih u pomenutih petnaest scenarija. CONPLAN 2002 je prošao reviziju osoblja Pentagona i uskoro treba da ode na dalje izučavanje i odobrenje sekretaru za odbranu Donaldu H. Ramsfeldu (Donald H. Rumsfeld) i njegovim glavnim pomoćnicima. CONPLAN 0500 je još u poslednjoj fazi izrade nacrta. (CONPLAN je skraćenica od »concept plan« (konceptualni plan) i predstavlja sažetu verziju OPLAN-a, tj. »operations plan« (plan operacija), koji specifikuje snage i raspored kretanja u borbenoj zoni.)

Ovi planovi, kao i mnogo toga drugog u vezi sa Nortkomom, označavaju novi riskantan poduhvat vojnog establišmenta SAD, koji još uvek pokušava da se adekvatno prilagodi ideji o svojoj većoj ulozi u domaćoj bezbednosti nakon napada 11. septembra 2001. S jedne strane, vojni zvaničnici i civilni kreatori politike Pentagona kažu kako shvataju da oružane snage imaju mnogo toga da ponude, ne samo u pogledu broja trupa, već i u pogledu iskustva u savladavanju kriza i reagovanju u hitnim situacijama. S druge strane, brine ih da bi prevelika umešanost u domaće misije umanjila sposobnost vojske da odgovori na pretnje u inostranstvu.

Nova odbrambena strategija Pentagona, objavljena u junu, snažno je naglasila da je »domaća bezbednost primarno funkcija civilnog sprovođenja zakona«. Ipak, u njoj je predviđena mogućnost da kopnene trupe budu upućene u akciju na tlu SAD kako bi se suprotstavile pretnjama po bezbednost i izborile se sa najozbiljnijim vanrednim situacijama.

»Za Pentagon je bio veliki korak priznanje da bi morao da odgovori na katastrofične napade i da mu je za to neophodan plan«, kaže Džejms Karafano, koji za Heritidž fondaciju, konzervativnu vašingtonsku ekspertsku grupu, prati pitanja domaće bezbednosti.

Vilijem M. Arkin, stručnjak za bezbednost koji je izveštavao o ratnim planovima Nortkoma, rekao je da evolucija mišljenja u Pentagonu odražava priznanje očiglednog nedostatka u civilnim resursima.

Od obrazovanja Nortkoma u oktobru 2002, broj zaposlenih u štabu porastao je na 640 članova, što ga čini većim od Severne komande – koja nadgleda operacije u Latinskoj Americi – ali manjim od regionalnih komandi za Evropu, Bliski Istok i Pacifik. Na kratkoj turi po Nortkomovom centru za operacije krajem prošlog meseca vidjeni su oficiri koji nadgledaju ne samo vazdušni i vodeni saobraćaj oko SAD nego i misiju šatla Diskaveri, nacionalni skup izviđača, nekoliko graničnih operacija osmatranja i par slučajeva gašenja šumskih požara.

Pristup »dvostruke upotrebe«

Vlast u Pentagonu odbija ideju o stvaranju velikih stajaćih jedinica posvećenih domaćim misijama. Umesto toga, prednost daju pristupu »dvostruke upotebe«, koji se oslanja na zajednički kontingent trupa uvežban kako za domaće tako i inostrane zadatke. Naročito poverenje polaže se u Nacionalnu gardu, koja proširuje mrežu od 22-člana civilna tima za podršku na celu državu i formira dvanaestak 120-članih regionalnih jedinica za odgovor. Prošle godine je Kongres takođe dao Gardi poširena ovlašćenja, na osnovu odeljka 32 Koda Sjedinjenih dr žava, za vršenje domaćih misija poput obezbeđivanja energetskih postrojenja i drugih kritičnih objekata.

Ali, komandant Nortkoma takođe može brzo da pozove snage na aktivnoj dužnosti. Povrh ranije moći da šalje u vazduh borbene džetove, Kiting je početkom ove godine dobio ovlašćenje za slanje mornaričkih i brodova obalske straže da se pobrinu za sumnjiva događanja van obala SAD. Ovdašnji zvaničnici su rekli da on isto tako ima neposrednu komandu nad četiri vojna bataljona na aktivnoj dužnosti, sa bazama širom zemlje.

Uprkos tome, visoki oficiri Nortkoma su uzdržani u pogledu rasprave o pojedinostima eventualnog preuzimanja vodeće uloge od strane kopnenih snaga u domaćim operacijama. Kiting je rekao da bi takve situacije, ukoliko bi do njih došlo, bile privremene i da bi potom vojska ponovo prepustila vođstvo civilnim vlastima. U tajnosti se odvijaju vojne vežbe sa šifrovanim nazivom Vitalni strelac (Vital Archer), u kojima trupe imaju vodeću ulogu. Tome nasuprot, informacije o drugim domaćim vežbama sa trupama dostupne su javnosti.

Pravna pitanja

Grupe koje se zalažu za građanske slobode upozorile su da bi se povećana vojna umešanost u odbranu kod kuće mogla sukobiti sa Pose komitatus aktom iz 1878, koji ograničava upotrebu trupa u sprovođenju prava. Vlasti u Pentagonu, pak, saopštile su Kongresu da ne vide potrebu za promenom tog zakona. Prema ovdašnjim vojnim braniocima, slanje kopnenih jedinica najverovatnije bi bilo opravdano na osnovu predsedničkog ovlašćenja (po čl. 2 Ustava) da vrši funkciju vrhnog komandanta i štiti naciju. Pose komitatus akt se ne odnosi na ustavom dozvoljene akcije.

»Odatle bismo počeli« u stvaranju pravnog slučaja, rekao je pukovnik Džon Gereski, Nortkomov visoki branilac. Gereski je, međutim, takođe rekao da ne zna za ikakav sudski test ovog pravnog argumenta, a Kiting je ostavio mogućnost zahteva za amandmanom na Pose komitatus akt. Prema admiralu, potencijalno rizična tema tiče se oficira Nacionalne garde koji komanduju snagama sačinjenim od jedinica na aktivnoj dužnosti i jedinica Garde. Ovaj pristup prvi put je primenjen prošle godine na zasedanju grupe samita Osmorice u Džordžiji. Pošto deluju pod kontrolom države, jedinice Garde su izuzete od zabrana nametnutih Pose komitatus aktom.

»Ako bi se ostvario neki složeni, dinamični scenario, to bi moglo biti izazov za oficira Garde«, izjavio je Kiting. Naveo je moguću situaciju u kojoj bi garda mogla početi da hapsi ljude, dok regularnim snagama to ne bi bilo dozvoljeno.

Osteljivost komande na pravna pitanja, prema Gereskom, odražava se u neuobičajeno velikom broju ovde zaposlenih branilaca – 14 naspram 10 ili manje u drugim komandama. Jedan branilac radi puno radno vreme u komandnom Centru za kombinovano obaveštavanje i usaglašavanje (Combined Intelligence and Fusion Center), koji se sa vojnim analitičarima bavi sprovođenjem zakona, i sarađuje sa kontraobaveštajnim stručnjacima iz civinih agencija poput FBI, CIA i Tajne službe.

Jedan visoki supervizor izjavio je da osoblje Centra ne prikuplja, već samo analizira obaveštajne podatke. On je takođe rekao da vojska deluje po dugotrajnim pravilima čiji je cilj zaštita građanskih sloboda. Na primer, ta pravila blokiraju vojsci pristup obaveštajnim informacijama o političkim disidentima ili čisto kriminalnoj aktivnosti. Čak i da je tako, branilac centra se periodično poziva da prosuđuje o prikladnosti određenih vrsta razmene informacija. Upitan koliko često se ovakvi slučajevi javljaju, supervizor se prisetio dva u prethodnih deset dana, ali je odbio da govori o detaljima.

Objavljeno u Washington Post, 08.08.2005.

Prevod: Marija Mladenović

 
     
     
 
Copyright by NSPM