| Nikola Ivanović
MONTGOMERIJEV IZLET DO USTAVNE POVELJE
 Prodjoše novogodišnje-božićna opuštanja i sijaset dobroh želja i poruka koje smo razmijenili. Ostaje za pamćenje jedna poruka, adresirana kao "pogled iz Cavtata" koju je uputio dojučerašnji američki ambasador u Beograda, a sada penzioner i to posredsvom dva dnevnika (Danas, 31. decembar, crnogorska Republika, 8. januar). Komentarišući crnogorsko-srpske odnose i potrebu "usaglašavanja" stavova, izgleda da nije dokumenat čitao kako je i napisan. Namjerno ili ne, zanemario je, izgleda mi, jednu suštinsku odredbu, kako bi razradio tezu o "srpskom inatu" u Beogradu, čiji je kolovodja dr Vojislav Koštunica, predsjednik vlade. Preporučuje nam, gotovo zavodnički, demokratiju zvaničnika u Podgorici, koji su poodavno udarili nogom u ono što su potpisali. Danas se lome koplja o primjeni odredbe iz Povelje o neposrednim i oročenim izborima. Medjutim gospodin Montgomeri je prećutao tu zakonsku obavezu. Da ne bi ovo ličilo na velbalno naklapanje, citiraću stav iz komentara , kojim, ne baš diskretno, preferira referendum, pa kaže:
" Po postojećem dogovoru, ti izbori bi trebalo da se održe ove godine, i trebalo bi da budu održani posebno u obije republike. .. Premijer Koštunica odbija da prihvati ovakav pristup i vrši pritisak nad Evropskom unijom da interveniše i primora Đukanovića da popusti. Evropska unija bi prihvatila bilo kakav dogovor s kojim se obje strane slažu i nije rada da bude dio ove prepirke. Jedino pitanje tada će biti šta će Koštunica uraditi. Da li će izabrati pragmatizam i dozvoliti Đukanoviću da bude po njegovom, ili će njegov ponos, srpski inat, i nesimpatisanje Đukanovića, dovesti do konfrontacija i referenduma o nezavisnosti Crne Gore već ove godine " ? Prvo, godina ima 12 mjeseci, a februar je jedan o njih, kada, po povelji, treba održati neposredne izbore u SCG. Drugo, šta to treba gospodin Djukanović da popusti, ako je on potpisao ovu oročenu obavezu. Kakav je to "srpski inat" ako se insistira na poštovanju potpisanog? Ako su postavljene neke nepostojeće dileme postavlja se temeljno pitanje: Ko advokatiše? Ovo je gledanje gospodina Montgomerija, danas, kao penzionera. Medjutim, drugačija gledišta je zastupao dok je bio ambasador. Citiracu pitanje i odgovor ambasadora na ključno pitanje koje se odnosti na ključno pitanje zajedničke države. - Ako narednih mjeseci Crna Gora, poštujući zakone i demokratsku proceduru uključujući i stavove glavnih političkih partija, organizuje referendum, da li će američka vlada priznati njegove rezultate? - To je hipotetičko pitanje i ne mogu da odgovorim na njega. Mislim da biste učinili najbolje za vas narod i za region ukoliko bi imali opširne razgovore o mogućoj budućnosti Crne Gore u SRJ. To je najbolje rješenje. Nema apsolutne većine za nezavisnost Crne Gore, kao što je bilo u Sloveniji ili Hrvatskoj. ( “Vijesti,” 14. II 20 01. )
U ovom razgovoru za "Vijesti", američki ambasador je insistirao na " iskrenim, poštenim razgovorima ." Sada ne znam koliko će biti pošteni, ako se ne poštuje zakon. Tada je , takođe, ambasador Montgomeri izložio podršku srpskom rukovodstvu uz izražavanje neskrivenog zadovoljstva "što je Srbiji stalo do iskrenog dogovora u interesu obje republike i zajedničke države." A u jednom kasnijem razgovoru, ("Politika," 21. jul 2001), ocjenjujući odnose izmedju naše zemlje i SAD istakao je da se "očigledno poboljšavaju u svim sferama pa je logično da produbimo saradnju armija dvije zemlje." Tada je Montgomeri istakao da će se poštovati Rezolucija UN za Kosovo, uz opasku, da povratak vojske na Kosovo, što proizilazi iz Rezolucije, zavisi od okolnosti na terenu.
Danas, izgleda, Montgomeri, smatra da je " tvrdoglav " onaj koji poštuje napisano. Ustavna povelja je zakon nad zakonima, koja ne trpi " tumačenja otprilike." Istina "kreativna" tumačenja Povelje dobijala su legitimitet kada su najpozvaniji predstavnici dvije republike i saveznog vrha, na sesijama dogovarali se kako da je izigraju. Čak je jedan srpski politicki junoša rekao da nema ništa protiv "asimetričnih izbora," koristeći neka slovenačka iskustva o "asimetričnoj federaciji" (1987), kako bi pukla pogibija i ovoj državi.
U SAD, jedna od prvih lekcija koju nauče mladi, koji se spremaju za život svodi se na tri građanske dužnosti. Na prvo mjesto je poštovanje zakona i odluka sudske porote, zatim obaveza plaćanja poreza i - braniti zemlju, kad budeš pozvan. Kod nas se njeguje neka druga škola. Ustavnu povelju, taj zakon nad zakonima, krše, prvo, njeni potpisnici, a onda je sve dozvoljeno. U takvim naumima uzimaju se u najam ljudi, rentiraju se imena, funkcije, naučna zvanja, naručuju se izjave, prilozi - jer danas, na Balkanu, najunosnije je baviti se politikom. Mi znamo ko što kaze, jedino ne znamo koliko to košta.
Bas zbog američkih iskustava, gdje je poštovanje zakona kategorički imperativ, očekivali smo više od bivšeg ambasadora. Kao ambasador govorio je o potrebi očuvanja zajedničke države, ("demokratska Crna Gora u demokratskoj Jugoslaviji"), a sada, kao umirovljenik, priča neku drugu priču. Da je gospodin Montgomeri posao od američkih iskustava poštovanja zakona, potvrdio bi onu narodnu mudrost, potvrđenu s obje strane okeana: Sve se može - kad se hoće. Kod nas vazi antilogika: Sve se moze kad se neće. A neće oni koji krše povelju, i još gospodin Montgomeri, bar po slovu njegovog komentara iz pune snage podržava ovu "balkansku logiku." Čak je osudio one što polazište za razgovore traže u Povelji, poštovanju duha zakona, optužujući Kostunicu, odnosno što se drži "zakona kao pijan plota." Poentirao je stav sintagmom "srpski inat" koji se dovesti do referenduma.
Sada bismo mogli postaviti pitanje: Čijom zastavom maše Montgomeri?
Ovaj Montgomerijev izlet u proizvoljno tumačenje Povelje, računam, pušten je u opticaj uoči već najavljenog novog randevua, koji je zakazao Svetozar Marović, gdje bi razgovarali prvi ljudi politike SCG nanovo vijećali o novim modalitetima "kreativnog" tumačenja Povelje. Koštunica je poručio preko svog savjetnika da se neće odazvati takvom pozivu gdje se najavljuje razgovor o novom iznalaženju modaliteta za kršenje Ustavne povelje. Dakle, Koštunica nije kreativan.
|
|
