Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KULTURNA POLITIKA

Za i protiv privatnih univerziteta

   

Mirko Vasiljević

Biznis ili nauka

Pravni fakulteti po svojoj vokaciji nisu najvičniji matematici, te se nekad i mogu zabrojati, pa tamo gde ih ima 50 ili 70 mogu videti i sto fakulteta, njihovih odeljenja, ,,konsultativnih centara“, ,,mesta izvođenja nastave“ i drugih formi ,,naplata na pragu“, pardon izvođenja nastave i ovovremenog brzog opismenjavanja za budući sudijski poziv, poziv advokata ili tužioca, pravnog zastunika. U dizanju ove brojke ,,na viši nivo“ podjednako učestvuju i državni pravni fakulteti po unutrašnjosti Srbije i novoosnovani (većina su pretpostavljam privatni): jedan novoosnovani fakultet iz Novog Sada javno se hvali da ima 17 ,,konsultativnih centara“ za pravne studije (uključujući i paradigmatični u selu Badovinci kod Šapca), svaki od tri državna pravna fakulteta u unutrašnjosti Republike ima, po sopstvenim kazivanjima, od pet do sedam ,,odeljenja“, Univerzitet iz Novog Pazara veoma se trudi da u ovom pogledu ne zaostane (nek se nađe pet-šest odeljenja, ,,konkurencije“ radi), a ,,fakultet za poslovno pravo“ (pardon, Pravni fakultet Univerziteta Union u Beogradu) malo u tom pogledu zaostaje. Čitalac (ili resorno ministarstvo, u kontekstu novog zakona) možda će biti bolji matematičar od autora ovog teksta i izvući će svoj zaključak o ,,neistini o 100 pravnih fakulteta i njihovih odeljenja u Srbiji“ (,,Ugrožena jednakost“, Vladimir Vodinelić, rubrika ,,Pogledi“, 21. januar 2006) kao početku potrebne (iako zakasnele) rasprave o putu pravničkog obrazovanja u ovoj zemlji, a ne ,,hajke“ na ,,privatne“ pravne fakultete.

Novoosnovani   pravni fakulteti (pretpostavljam, većina u privatnoj svojini) prigovaraju pravnim fakultetima sa tradicijom (svi u državnoj svojini) da su protiv konkurencije i da žele da zadrže monopol, jer se tako najuodobnije osećaju u svom ,,blaženom miru“. Ne sporeći postojanje i takvih pojedinačnih želja, treba reći da pravni fakulteti u Srbiji sa tradicijom (Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu 165 godina) nemaju ni jedan razlog da ne prihvate i međusobnu konkurenciju i konkurenciju novoosnovanih institucija. Pravni fakulteti koji imaju tradiciju, a posebno Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, treba, međutim, da ukažu na to da u ovoj profesiji dominira komercijalni momenat (delatnost obrazovanja, posebno visokog, sada je biznis s najvećom profitnom stopom). Ciljna funkcija osnivanja novih pravnih fakulteta nije jačanje konkurentnosti fakultetima sa tradicijom, već pre svega klasičan biznis. Stoga se novi fakulteti i ne osnivaju kao ustanove, zadužbine ili druge pravne forme sa takvom funkcijom, već  kao pravne forme preduzeća (privredna društva).

Po zakonskoj definiciji ,,fakultet je naučno-nastavna institucija“. Može li novoosnovani fakultet to biti ako je više godina bez ijednog nastavnika u punom radnom odnosu, ako nastavu ili tzv. nastavu izvodi delom i u ,,šatoru“, ako na prste jedne ruke može da prebroji svoj bibliotečki fond, ako se samim osnivanjem ovlašćuje ili ,,samoovlašćuje“ da daje magistrature ili doktorate, ako komisije za pisanje referata za odbranu doktorata i komisije za odbranu ne čine članovi iz uže stručne oblasti (što je zakonska obaveza), ako ,,novokomponovani univerziteti“ imaju samo funkciju da zadovolje golu formu zakona u pogledu odobrenja doktorata ili saglasnosti za izbor u univerzitetska zvanja, tako da je na delu autodoktoriranje, autoodobravanje, autoizbor i slično)?!

Konkurentnost novoosnovanih pravnih fakulteta u Srbiji pravnim fakultetima sa tradicijom - da, ali valjda se pomenute masovne pojave ne mogu nazvati tim imenom. Ne može se konkurentnošću nazvati ni postojanje (za sada) samo jednosmerne ulice prelaza studenata sa fakulteta sa tradicijom na novoosnovane fakultete i ekspresno polaganje brojnih ispita za kratko vreme. I to, po pravilu sa visokim ocenama (zbog konkurencije pri zapošljavanju u državnim instiucijama). Novoosnovani fakulteti prigovaraju fakultetima sa tradicijom da imaju veliki broj studenata i da im je stoga kvalitet obrazovanja slabiji u odnosu na te fakultete. Činjenica u pogledu broja studenata možda je, delom, tačna (mada bi to mogli da potvrde samo egzaktni podaci o odnosu broja nastavnika i broja studenata), ali ona još ne mora sama po sebi da govori o kvalitetu obrazovanja, gde je primaran kvalitet upisanih studenata iz srednjih škola. Jer, nije sporno da novoosnovani fakulteti upisuju srednjoškolce sa lošijim prosekom ocena. Da je suprotno, ne bi imali potrebu da i nakon isteka zakonskih upisnih rokova objavljuju konkurse za upis. Važni su i kvalitet nastavnika (fakultetima sa tradicijom u tom pogledu nisu potrebna ekspresna doktoriranja, niti ekspresna unapređenja u univerzitetska zvanja), kvalitet udžbenika i bibliotečki fond (gde su fakulteti sa tradicijom u logičnoj prednosti), konkurencija ispitivača na istom predmetu (gde su opet fakulteti sa tradicijom u prednosti), ispitni kriterijumi (na novoosnovanim fakultetima blaži). Profesori koji su prešli sa fakulteta sa tradicijom na novoosnovane fakultete, sada imaju inverziju procenta prolaznosti – od čuvene strogosti naprasno postaju ,,studenstske majke”) i slično.

Pravni fakulteti sa tradicijom su protiv ovakve ,,konkurentnosti“, koja je, za sada, u primarnoj direktnoj ciljnoj (komercijalnoj) funkciji osnivanja novih fakulteta. Prigovaranje fakultetima sa tradicijom da su i sami postali komercijalne ustanove u osnovi je izraz očaja što su ovi fakulteti naplatom nekih svojih usluga u skladu sa zakonom (pri čemu je najviša školarina ovih fakulteta i dalje tri puta niža u odnosu na najnižu školarinu   novoosnovanih) uspeli da motivišu svoje najbolje nastavnike da im ostanu verni i što nisu prešli na novoosnovane fakultete (,,jedna lasta ne č ini proleće“).  

Zatvaranje očiju od strane države pred činjenicom da novoosnovani fakulteti rođenjem stiču punoletstvo (kvalifikovani za sve forme univerzitetskog rada), dok je fakultetima sa tradicijom za to trebalo sticanje punoletstva zaista ,,ugrožava jednakost” i - nedozvoljivo je.

(Autor je dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu )

Tekst je prenesen iz Politike.

 
     
     
 
Copyright by NSPM