Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

PRIKAZI

Prikazi - Kulturna politika

 

 

Dragana Kanjevac

Prikaz knjige Leposava, Pavle Ćosić, Kornet 2007.

Da ne bude dileme, odmah treba da se prizna kako ovaj prikaz knjige Leposava, Pavla Ćosića (Kornet, 2007), nije ništa drugo do pohvala slučaja kao kuturnog događaja vrednog pažnje. Autentična, da izvinete srpska, antiglobalistička antiutopija neće svakoga obradovati; već su viđene namrštene sudije graždanske Srbije kako autora Ćosića proziru kao okorelog koštunistu, nspmovca, mantijaša i, ko zna, možda i vešto skrivanog potomka samog starog Dobrice Ćosića. Čemu radost zbog knjige kao što je Leposava?

Za početak - naslov obećava. Pastoralno i narodno ime glavne, pa još SF junakinje, pravo je osveženje naspram začudnih Una, Mia, Zoe, Ester, Ena ili Ana, tako primamljivih za ženski glavni lik. Leposava je vršnjakinja naših čukununuka (njen deda išao je u školu sa unukom Vlade Divljana), živi u Beogradu i studira političku korektnost. Srbijom vladaju Nevladine organizacije i Nevlada. Preživela je tri civilizovanja (od strane Crvenog krsta), ali Srbija je i dalje na ponižavajućim merama kakva je PPG – obavezno tuširanje 'donjeg trapa' svakog dana u isto vreme posle zvuka sirene. Inače, u toku je rat vozača i pešaka, b92 je preuzela 'Dnevnik' na svim kanalima, samo što se nije'ušlo u Evropu', žene nose brkove, muškarci suknje a najčešća uzrečica je Koji smo mi seljaci!

Manjine, kao što su npr. 'Ravnopravni indoevropski građani jugoistočno azijskog porekla' u Leposavinom se Beogradu naročito dobro kotiraju. Imaju niz privilegija kao što je na primer, pravo da pljunu na ulici građanina sa kaznenom trakom na ruci, koja se, pak, može zaraditi nošenjem prljavih gaća.

Leposavin san na granici utopije je odlazak u Bugarsku. Vize, naravno, još nisu ukinute, a dokumenta potrebna za ulazak u Bugarsku zauzimaju dve stranice Leposave. Osim 200 000 eurova depozita, fotografije kreveta u kojem ćete spavati, zahteva u 28 primeraka i koječega, podnosilac će morati da priloži i nekrštenicu izdatu od SPC. Nekrštenica je inače potrebna za skoro svaki dokument, tako da je bilo i skandaloznih slučajeva izdavanja lažnih nekrštenica krštenim ljudima.

Za sve one koji vole Beograd, biće zanimljivo videti ga u ulozi neke vrste književnog junaka. Mnoge ulice budućeg Beograda su tradicionalno promenile imena pa tako junakinja Leposave stanuje u Ulici Verana Matića, a prolazi i ulicom Nataše Kandić, šumom Borisa Bizetića, kao i Đinđićevom koja se inače, ukršta sa Koštuničinom.

Turoban je Leposavin svet beogradski. Sve što je zabavno – zabranjeno je a zakoni i kazne su neiscrpni. Šta reći o Zakonu o iznenađenju, Zakonu o mleku na javnom mestu, kaznama za nevezane pertle, a da ne govorimo o kazni za ružne reči koja iznosi pet debelih političarki i pet terabajta prinudnog rada...

Hakslijev Vrli novi svet, Demolition Man sa Staloneom i Brazil Terija Gilijama nezaobilazne su asocijacije prilikom čitanja Leposave. Poređenje se filmovima nije slučajno jer Leposava jeste filmična knjiga, dobro skrojen i duhovit avanturistički roman o čijem sižeu, sa velikim uzdržavanjem, neću ni zucnuti (čak ni o petarpanovskoj subverziji-letećim loptama za prelaz preko ulice) jer nešto treba ostaviti i za čitanje.

Slično ponovnom gledanju dobrog filma – kada Leposavu čitate drugi put, izrone niz detalja precizno osmišljenog Postbeograda. Na primer, Leposavina najbolja prijateljica živi u kuci na ruševinama Vukovog i Dositejevog muzeja, gde je na osnovi Studije o razmišljanju podignuta kuća za pripadnike nacionalnih manjina. Ili doček košarkaša ispred zgrade Nevlade i proslava poraza u utakmici za sedamdeseto mesto na Svetskom prvenstvu. Nekadašnji London je raskrnica kod Brisela, najtačnije i najobjektivnije novine su i zvanično novine B92, a Srbi su oficijelno proglašeni za naciju sa najviše prostaka i kretena po megabajtu...

Ovaj roman idealan je za ideološko čitanje, tako drago domaćoj čaršiji. Ima u Leposavi i društvene kritike i ideologije, zašto da ne. Mala, lokalna šala na račun savremenog globalnog društva. Ništa strašno.

Nerviraće hiperurbani Ćosić paraurbane tvrdolinijaše: šta mu je sve to trebalo, sva ta subverzija stereotipova tzv.'druge Srbije', pa još onaj momenat sa školskom i radnom obavezom građana da deklamuju sentence o 'Novoj srpskoj fašističkoj misli kao grupi nacionalističkih i mafijaških apologeta i kvazianalitičara, propalih novinara i intelektualaca u pokušaju!'

Nije li Pavle Ćosić Vukadinovićev brat blizanac, Dobričin polusin ili pak razbaštinjeni polubrat Verana Matića - vreme i tabloidi će pokazati.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM