Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KULTURNA POLITIKA

Kulturna politika

 

 

Jovana Papan

Seks, suze i srpska politika

Tabloidiziranu srpsku publiku, razmaženu stalnim aferama, i žednu svežih tračeva svakog jutra na kiosku, ove nedelje obradovao je nanoviji seks-skandal. Za one nezadovoljne tehničkim kvalitetom prethodnog, deceniju i po starog porno uratka srpske voditeljke Suzane Mančić, iz njene kućne videoteke iskopan je na volšeban način novi, daleko bolje produkcije. Tabloidi, naravno, seks-aferu besomučno eksploatišu, prenoseći sočne kadrove iz filma, dok protagonistkinja „poznih radova“ ludi i čupa kose, ne znajući šta će od bruke i sramote pred svetom i porodicom. Od lošeg, naravno, uvek postoji i gore, a ono što Suzanu posebno grize jeste to što njen verenik i koprotagonista u filmu, grčki biznismen Simeon, upravo vodi „ozbiljne poslovne pregovore sa najvišim državnim strukturama u Srbiji“. Sve u svemu, da i za to danas nije potrebna viza, iz momenta bi propala u zemlju. Suzana je, doduše, pre par godina na fotografijama u Plejboju pokazala gotovo i više svojih čari nego na snimku, gde se uglavnom skriva iza brushaltera. Pogađate, blamaže i stida tom prethodnom prilikom nije bilo, već samo ponosa zbog dobrodržeće figure, što je i bio razlog da u pedesetim godinama nabaci Evin kostim.

Bruku i sramotu trošila je nadavno i druga srpska selebriti, pevačica Ana Nikolić. Razlozi su, doduše, bili nešto bezazleniji – tokom jednog baksuznog nastupa, bujno poprsje pevačice odlučilo je da iskoristi priliku i napusti nedovoljno obezbeđeni dekolte. Fotografije su osvanule u većini srpskih tabloida, a nesrećna Ana je ovu ekskurziju oblina doživela kao najcrnji fatum, amputaciju dostojanstva koja će joj pokvariti sve izglede za buduću probitačnu udaju. „Koja majka će mene sada hteti za snaju?“, jadikuje pevačica čiju dosadašnju karijeru su obeležile haljinice u vidu paučine, kampovanje po stranama erotskih magazina, i nestašni tekstovi pesama tipa: „Daću ti gram po gram, ti samo reci „am“, tvoja sam od čokolade devojka, pod rukom lepim se, topim u ustima...“ Pošteno govoreći, prosečna srpska majka verovatno ne bi ni shvatila zbog čega se Ana toliko jedi, budući da još samo fanatični posvećenici muških magazina poput Maksima ili CKM-a imaju evidenciju o tome da li su se, i koliko Ana, Olja, Jeca ili Veki do sada razdrljile, i jesu li na izvolte celoj naciji stavile levu, desnu ili obe.

Oni talentovani za pamćenje banalnosti setiće se još jedne pevačice zabrinute za svoj ugled i poštenje, i to opet zaslugom podlih medijskih hijena. U pitanju je Goga Sekulić, i famozni Slučaj „Plejboj“, kada su na stranicama ovog magazina osvanule lažne razgolićene fotografije ove pevačice. Slučaj je stigao i do suda, pa je tom prilikom bilo i veštačenja, premeravanja i upoređivanja oblina, ne bi li Goga svojim autentičnim atributima pobila autentičnost fotografija. Svoju sudsku bitku za istinu, uzgred budi rečeno, Goga je objašnjavala svojim patrijarhalnim moralom i dužnošću koju je osećala prema osramoćenoj porodici. Međutim, otkako ju je ovaj incident bacio u centar pažnje, Goga se iz petnih žila trudila da tu u centru i ostane, pa je u svoj patrijarhalni svetonazor bez mnogo strepnje za ugled i poštenje inkorporirala ultraseksi stajling , i pesme u kojima se predstavlja kao bespoštedna potrošačica muškaraca, uvek spremna „živa lutka“, kod koje „nema za šta da se moli, sve je na izvoli“ itd.

Šta je zajedničko ovim trima slučajevima, osim što su protagonistkinje hronično oskudevale u garderobi? Na primer, zajedničko im je da u garderobi oskudevaju i inače, ali sa jednom razlikom – blama i sramote inače nema. Sramota je, očigledno, čuvana samo za specijalne prilike u kojima golotinja i seksualna provokacija (što vizuelna, što literarna) nisu planirane, pažljivo izrežirane, retuširane, dozirane. Dakle, ukoliko je u pitanju golotinja sa predumišljajem - svesna i namerna, što podrazumeva i da je korisna, da donosi proboj u karijeri, obožavaoce, diže rejting, donosi zaradu, onda je, prema aktuelnom tržišnom sistemu vrednosti - i moralna, pa samim tim nema ni suza, ni brige za to šta će reći roditelji, deca, srpske majke. Podrazumeva se, izgleda, da je mudro kapitalizovati sve što je priroda podarila – to valjda samo budala ne bi iskoristila. Međutim, ukoliko bez računice „prospeš“ malo tog kapitala, ili ti ga neko drugi ukrade, i okrene ga u svoju korist, onda suze krenu u potocima, čast i poštenje su upropašćeni, planira sa bekstvo iz države, odlazak u manastir, doživotno nošenje kese na glavi.

Znači, prava suština prevare nije u tome što ti je ukradena intima, već što si u tom biznisu ti ostao kratkih rukava. U skladu sa vladajućom tržišno-liberalnom filozofijom, sva sredstva su poštena i dozvoljena ukoliko je u pitanju profit, ultimativna vrednost kapital-logike. Ali, ne dao ti bog da se obrukaš kao naivna netržišna cava koja se razgolićuje za džabe, i da trpiš da drugi zarađuje na tvojoj investiciji (ili njenom falsifikatu). Poslovnim rečnikom rečeno, to je otprilike kao da si napravio totalnu rasprodaju ekskluzivne kolekcije na početku sezone, kada su svi još bili spremni da plate punu cenu. Ili da si odradio kombinaciju a da prethodno nisi ugovorio procenat. Cava si u svakom slučaju, žedan preveden preko vode.

A još kada bi čovek posle svega hteo da napravi poređenje pikantnih srpskih seksi skandala sa aferama naših političara, imao bi šta da zaključi. Mada su hvatani u najintimnijim trenutcima sladostrasnog trošenja državnih para zarad ličnih zadovoljstava, u svakakvim koalicionim pozama i raznim vrstama kombinacija, ugrađivanja, ucenjivanja, pakovanja i friziranja, kao što nije bilo ni posledica, nije bilo ni najmanje naznake kajanja, a kamoli plakanja, srama, brige za to šta će reći porodica i kolege, ili vapaja „Koji li će glasači mene sada hteti za vlast?“.

Ruku na srce, zbog čega bi blamaže i bilo? Oni su samo pošteno iskoristili prilike koje su im pružale funkcije, a jedino neka nesposobna budala ne bi učinila to isto. Jer, zaboga, nema ničeg nemoralnog u pribavljanju koristi, to je samo odraz visprenosti i inicijative, a podrazumeva se da su u trzi za profitom sva sredstva dozvoljena.

Ali, ko je onda tu ispao cava? Najverovatnije će biti da je to Srbija - razgaćena, iskorišćena i stavljena na totalnu rasprodaju. A posle svega što smo kao naivčine progutali, na nama izgleda ostaje i da se kajemo, stidimo, plačemo i čupamo kose.

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM