Komentar na tekst "Srpska potrosacka bajka"
Zdravo, Ja sam Slobodan Stamenic, redovan citalac NSPM –a. Nisam iz sveta visoke politike, ali mi poznavanje politicke situacije pomaze da naslutim buduca kretanja u zemlji i svetu i da na osnovu toga povlacim poslovne poteze.
Na vasem sajtu se moze naci mnogo interesantnog materijala. Takodje mi se svidja sto odskacete od jednoumlja koje je dominantno na danasnjoj medijskoj sceni Srbije. Onima koji to zele, pruzate priliku da stvari sagledaju i iz drugog ugla.
Sto se tice problema potrosacke manije, mislim da je on posledica ispraznosti zivota kojim danas zive ”civilizovane” mase. Ako se pogleda i razmotri nacin zivota ljudi od Istoka do Zapada, ili obrnuto, moze se primetiti da se smenjuje jedan isti obrazac samo se forme neznatno razlikuju od drustva do drustva. Ljudi su izgubili i veru i ideologiju, a cini se da polako gube i osecaj za druge ljude i pretvaraju se u gomilu pojedinaca okrenutih samom sebi.
Japan se pretvorio u tvrdjavu u kojoj ljudi polako odumiru a drustvo pokusava da ih zameni robotima. Kinezi su se izdigli iz blata(ekonomski) i odmah potrcali da prigrabe zapadne ”vrednosti” ostavljajuci u onom blatu svoje tradicije koje su im pomogle da se iz njega izdignu. Ruse je iz ocaja podigao jedan covek, sopstvenom snagom i voljom.
Cim su dosli do neke Rublje odmah su potrcali u London da je potrose. Nadam se da se njihova obnova nece zavrsiti samo na ekonomskoj obnovi i da ce se nastaviti i kada ne bude Putina. Bogati deo arapskog naroda je cak uspeo da ukroti Islam i da ga podredi svom hedonizmu. Zapadna Evropa i SAD su mesta sa kojih je sve ovo i krenulo(meni se bar tako cini) i verovatno ce posledice tog nacina zivota biti i najteze u njihovim drustvima.
A mi smo negde izmedju svih njih, slabi u svakom pogledu. Najcrnje od svega je to sto smo skoro izgubili svoje korene.
Tvrda vera i/ili jaka ideologija mogu biti lek za mnoge bolesti. Moze da da snage coveku da radi nesto a da ne trazi da mu za to plate. Iznad svega moze da ga zastiti od bede(duhovna kategorija).
Pozdrav,
Slobodan Stamenic
|