Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

PRENOSIMO

Prenosimo Politiku - Intervjui

   

 

Biljana Mitrinović

Intervju sa predsednikom vlade Srbije Vojislavom Koštunicom

Spreman sam da izgubim vladu, a da Srbija dobije ustav

– Srbiji je potreban ustav, jer je ono što čini identitet jedne države upravo je ustav. Cvet obično identitet neke države vidi u simbolima: zastavi, grbu i himni. Prihvatanje tih simbola pre dve godine u Narodnoj skupštini Srbije primljeno je veoma dobro. Ali, u identitetu države nedostajao je taj najvažniji, četvrti stub – ustav. To pitanje postaje više nego aktuelno onog trenutka kada postojeći ustav Srbije više nije odgovarao njenom novom karakteru samostalne države. Činjenica je i da je jedan od uslova priključivanju EU da usvojimo novi ustav. Sa ubrzanjem pregovora o budućem statusu Kosova i Metohije bilo je veoma važno da Srbija kroz ustav istakne svoju privrženost poštovanju međunarodnog prava i to potvrdi svojim unutrašnjim pravom, unoseći jasnu ustavnu odredbu da je Kosovo sastavni deo Srbije i da u njenom okviru treba da ima suštinsku, dakle veoma visoku autonomiju – rekao je predsednik Vlade Srbije Vojislav Koštunica u intervjuu za „Politiku”, odgovarajući na pitanje kako bi građanima, kada bi se pojavio u referendumskom tv-spotu, za 15 sekundi obrazložio zašto treba da glasaju za ustav.

• Ministar spoljnih poslova Vuk Drašković tvrdi da novi ustav predstavlja kontinuitet sa Miloševićevim, a potpredsednik vlade Ivana Dulić-Marković je predlagala bojkot. Ne zvuči baš kao jedinstvo vlade.

– Vremenski gledano, pravi momenat za diskontinuitet bio je pre šest godina. Posle šest godina otvarati pitanje kontinuiteta i diskontinuiteta, pošto je niz dobrih zakona u međuvremenu donet, pošto su izgrađene stabilne demokratske institucije, pošto je bilo toliko izbora u Srbiji – čini mi se da ne predstavlja dobar put. Ovog puta to će biti ustav iza kojeg je stala cela skupština i zato će se ovaj postupak donošenja novog ustava pokazati blagotvornim. Pokazalo se da su svi poslanici u Narodnoj skupštini Srbije glasali za taj ustav, a pokazaće se, ubeđen sam, da će mu na referendumu građani dati široku i nedvosmislenu podršku.

• Kakve su uslove tokom pregovora o ustavu postavljale stranke da bi ga podržale?

– Stranke su tražile različita rešenja u ustavu, pristupile ustavu načelno i, na kraju krajeva, došli smo do saglasnosti svih. Najkraće rečeno, formula te saglasnosti po meni je sledeća: veoma istaknute demokratske institucije i ljudska i manjinska prava u ustavu kao korektiv ograničenja svake vlasti, s jedne strane, i, s druge strane, očuvanje državne celine.

• Deo javnosti vam zamera što nije bilo javne rasprave pre izglasavanja ustava u skupštini?

– Ovo je treća javna rasprava koja se vodi o ovom ustavu u Srbiji. Prva je počela 2000. godine, obećanjem da će ustav biti vrlo brzo donet, za šest meseci. To se nije desilo. A onda su počeli da se nižu predlozi, projekti ustava (više od deset) koji su potekli od različitih nevladinih organizacija i političkih stranaka. Mislim da nije bilo ustava kojem je prethodio toliko veliki broj ustavnih projekata. Osobenost celom procesu daje to što imate pojedine stručnjake za ustavno pravo koji su učestvovali čak u nekoliko projekata, pa su katkad predlagali različita rešenja. Druga rasprava započela je 30. marta 2004. godine, kad je skupština proglasila pristupanje promeni ustava i kada su skupštinski odbor i pododbor u tom pogledu bili obavezani da se u ovaj posao uključe. A onda je Vlada Srbije u junu iste godine podnela svoj nacrt ustava. Početkom 2005. pridružio se svojim nacrtom i predsednik republike, i od tada u ustavnom odboru i pododboru traje rasprava o ustavu na osnovu mnogih sugestija, predloga i mišljenja.

Podsetio bih i na još jednu stranu javne rasprave. U našoj prošlosti javna rasprava je bila karakteristična za onaj najgori komunistički period u razvoju Jugoslavije, kada je služila kao pokriće za nametnuta zakonska i ustavna rešenja. To je ustav iz 1974. godine ili amandmani koji su mu prethodili.

• Gde očekujete da će biti najmanji odziv na referendum? Da li u Vojvodini, Sandžaku...?

– Teško je to reći. Ja sam krenuo sa kampanjom od severa, od Subotica i Bečeja, zatim sam bio sam u Novom Pazaru, Tutinu, Raškoj... Zapravo sam i pošao logikom: hajde da vidimo i da razgovaramo sa svim nacionalnim zajednicama koja je prednost ovog ustava. Ako nacionalnim manjinama ovaj ustav odgovara, ako se osećaju dobro u njemu, ako osećaju Srbiju kao svoju kuću, onda smo ostvarili zajednički cilj. Oko šezdesetak odredbi o ljudskim i manjinskim pravima daju rešenja koja su vrlo dobra i koja su najvećim delom preuzeta iz male povelje koja je pratila Ustavnu povelju. Ima rešenja koja su na neki način i revolucionarna – recimo, postignuti nivo prava nacionalnih manjina se ne može smanjivati, ne može se veštački menjati sastav višenacionalnih zajednica koji bi doveo do smanjenja broja pripadnika određenih nacionalnih manjina, tu su i odredbe o pozitivnoj diskriminaciji itd.

• Referendum se tretira i kao izjašnjavanje o Kosovu. Britanski analitičar Džonatan Ajl je prošle nedelje rekao da je zapadna strategija o donošenju odluke o nezavisnosti Kosova do kraja godine – „spektakularno propala”. Da li za sve očiglednije neslaganje u Kontakt grupi treba da zahvalimo angažovanju lobističke agencije i srpskoj diplomatskoj ofanzivi?

– Sve se tu steklo, a, na kraju krajeva, nešto što nije dobro mora da propadne.

• I najava premijera Kosova Agima Čekua da kreću u diplomatsku ofanzivu po evropskim i svetskim centrima izgleda kao potvrda da se preokret zaista dogodio. Do sada oni nisu morali da obilaze diplomatske centre.

– Svakako, i to pokazuje da su se prilike promenile. Mi ni 24. jula u Beču, na razgovorima sa samim vrhom kosovskih Albanaca, nismo čuli ni jedan jedini razlog u prilog nezavisnosti. Tako da je to jedna neobrazložena želja ili želja bez utemeljenog pokrića.

• Plašite li se nasilja na Kosovu, pošto se iz Prištine čuju pretnje da će uslediti posledice ako rešenje ne bude nezavisnost?

– U rukovodećim principima Kontakt grupe isključuje se svaka mogućnost nasilnog rešavanja i nametnutog rešenja. To je veoma važno istaći, zato što specijalni izaslanik generalnog sekretara UN Marti Ahtisari malo-malo pa relativizuje potrebu za kompromisom i nagoveštava nam da, ako se ne može do rešenja doći pregovorima, onda do njega mora doći na neki drugi način. Treba podsetiti na činjenicu da je njegov mandat bio da obezbedi razgovore i kompromis, a ne da nameće rešenje.

• U razoročavanju odluke o statusu Kosmeta pominju se dve stvari: da Srbija usvoji ustav i da raspiše izbore. Kada će da budu ti izbori?

– Za nas je licitiranje našim unutrašnjim pitanjima potpuno neprihvatljivo. To je unutrašnja stvar Srbije i nas jednostavno ta navodna blagonaklonost Ahtisarija ili bilo kog međunarodnog zvaničnika – ne interesuje. Mi se zalažemo za održivo rešenje za Kosovo i Metohiju, rešenje koje će doneti stabilnost regionu. Izbore opredeljuju koraci koji su do sada preduzeti: za nama je usvajanje ustava u skupštini, zatim dolazi referendum, a posle, uz ustavni zakon o sprovođenju ustava, treba odrediti vreme za izbore. To vreme treba da bude što pre, prosto da bismo u kontinuitetu imali ceo proces.

• Da li će se oni održati pre nove godine?

– Sačekajmo da ustav bude usvojen i da se još jedanput nađu svi oni koji su doprineli da on bude usvojen u skupštini, da se dogovore i usaglase oko tih rokova. Ponavljam još jedanput: što pre – to bolje.

• Kakva su Vaša razmišljanja o koaliciji sa Novom Srbijom i nekim narodnjačkim partijama?

– Naravno da smo mi dobro sarađivali sa više političkih stranaka i to se vidi po rezultatima koji su postignuti na lokalnim izborima. Ta saradnja će u jednom ili drugom obliku biti nastavljena. Ali nije ovo trenutak da se ona precizira. U ovom trenutku je interes svih stranaka da referendum uspe.

• Velimir Ilić Vam se nudi preko medija. Šta ćete mu odgovoriti?

– Mi smo veoma dobro sarađivali sa Novom Srbijom i to ukazuje u kom pravcu će stvari ići.

• Da li su ministri G17 plus u ostavci ili nisu?

– Sada je jedna stvar važna, a to je da uspešno pređemo referendum. Sve drugo prepustimo da se reši posle referenduma.

• Da li vas opterećuje to što pored ministara iz G17 plus imate još i nepotvrđene ministre Draškovića i Zorana Stankovića?

– Još manje...

• Kako još manje, imate isuviše ministara čiji je status sporan?

– Ali imamo referendum o ustavu i mogućnost da Srbija posle dugo vremena prvi put dobije jedan dobar ustav iza kojeg stoje građani, najšira javnost i političke stranke. To je samo po sebi velika stvar. Na korak smo do novog ustava.

• Da li to znači da ste spremni da zbog referenduma izgubite vladu?

– Jesam, spreman sam da izgubim, a da Srbija dobije ustav. Mislim da će sve doći na svoje, Srbija će dobiti ustav, pa će doći izbori, nova skupština i nova vlada, kao i nov sistem institucija u skladu sa novim ustavom i onda ćemo videti kako ta vlada izgleda.

• A kako vama izgleda rad skupštine?

– Skupština je mnogo uradila u proteklom periodu, donela je niz dobrih i važnih zakona.

• Ali, situacija posle tih ostavki je vrlo konfuzna.

– Nije konfuzna. Držimo se utvrđenog redosleda, skupština je usvojila ustav, ide referendum i potom izbori.

• Ipak, ima i onih kojima je bitno da li je vlada pala ili nije pala.

– Sve teme koje pokreće javnost su legitimne, kao i ovo pitanje, i odgovor ćemo dobiti posle referenduma. I odmah mogu da kažem kakav će biti odgovor, zato što će biti raspisani izbori. Ta stvar je skinuta sa dnevnog reda do referenduma, posle njega i usvajanja ustavnog zakona dolazi do raspisivanja izbora. Mi prirodno privodimo kraju jedan mandat, a ja bih voleo da je on bio još kraći i da smo ranije doneli ustav. Za to sam se zalagao, i to najbolje govori o tome koliko mi je stalo do kalkulacije sa vlašću i njenog produženja.

• Sprovođenje Akcionog plana ne ide baš sjajno. Karla del Ponte je otišla nezadovoljna. Šta očekujete, kako će izgledati njen izveštaj?

– Ja sam zadovoljan onim što je urađeno. To je veoma mnogo posla, na kojem rade ljudi koji uživaju poverenje i Srbije, i Brisela, i Haga. Specijalni tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević i predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić su uradili mnogo i nastavljaju danonoćno da rade.

• Sporan je rad načelnika VBA i BIA.

– U najdemokratskijoj državi je uvek neko sporan u jednom trenutku. Tu ocenu nisu dali koordinatori. Oni su jednostavno pratili akcije koje su preduzete. Radilo se i radi vrlo ozbiljno i vrlo odgovorno. Čuo sam pre izvesnog vremena jednu od najotrcanijih fraza o Akcionom planu: „Potrebne su nam akcije, a ne reči”. A ja sam rekao: akcije su upravo i bile i to je u svim razgovorima istaknuto. Izostao je još krajnji rezultat. I u životu pojedinca, kao i u životu država, nešto što se želi ne ostvari se u trenutku koji bismo najviše voleli, jer nikada ne zavisi sve samo od nas.

• Vi ste joj rekli: „Vi nama treba da verujete”. Kako da vam veruje?

– Što se vlade tiče, stvar je jednostavna – ovde se radi o činjenicama i o jasnoj političkoj rešenosti. Mnogo je urađeno, propisi su menjani, preduzete su akcije, a što je najvažnije – nijedna vlada u celom regionu nema takav rezultat u saradnji sa Haškim tribunalom kao ova vlada Srbije.

[objavljeno: 13.10.2006.]

 

 

 
 
Copyright by NSPM