Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

KOMENTARI

Politički život - Prenosimo Politiku

   

Od petka do petka

Dragoljub Žarković

VRAČARSKI LEDENI BREG

Ogled o budućnosti

Do noći između 21. i 22. januara 2007. neće se znati kakav će oblik imati nova vlada Srbije, a, usudio bih se da kažem, da se to neće znati ni posle toga. Kombinatorika oko sastava vlade biće komplikovanija nego sastavljanje Koštuničine manjinske vlade, a oni koji veruju da će dve veće liberalno – demokratske stranke, odnosno DS i Koalicija DS –NS, s obzirom na očekivanu zbirnu nadmoć nad radikalima i malim strankama koje se „prebace” preko cenzusa, lako podeliti plen, odnosno ideje, politiku i, nadasve, resore – grdno greše.

Imali smo, uostalom, početkom ove nedelje pokaznu vežbu na tu temu, i to u samoproglašenom bastionu demokratske Srbije, opštini Vračar, gde su demokrate iz opštinske vlade najurili ljude iz DSS-a, zbog njihovog očijukanja s radikalima ne samo u ovoj centralnoj gradskoj opštini, već i zbog udruživanja istih u prigradskom  Barajevu.

Nekima to liči na dokazivanje ko je više odan i privržen širim demokratskim principima, odnosno ko je pravoverniji i iskreniji. Postupak Demokratske stranke hoće da sugeriše da su ovi iz DSS-a samo vešti tehničari vlasti i da bi se u cilju održanja ili preuzimanja vlasti udružili i sa crnim đavolom, te da je privrženost onome što se u pristojnom svetu smatra boljim polom politike samo maska DSS-a, dočim su oni, demokrate, ne samo vračarske, jedini autentični predstavnici demokratskih načela.

Drugima to liči na predizbornu poruku o postizbornim vremenima – odnosno na opomenu Koštunici da se ne petlja s Tomom Nikolićem, da ne pomišlja o sastavljanju vlade bez Demokratske stranke kojoj je dosadilo da bude parlamentarna opozicija, a i ne isplati se.

Ovu tezu pojačao je jučerašnjim intervjuom „Politici” Dragan Đilas, predsednik beogradskog odbora Demokratske stranke, rečima: „Ovo je samo opomena da DS nije spremna da po svaku cenu bude na vlasti sa DSS-om. Stalno tražimo od DSS-a da se izjasni sa kim će, ne zato što mi ne možemo nikako bez njih, nego zbog toga da ljudi koji budu glasali 21. januara znaju za koga glasaju”.

Ovi iz DSS-a pak nisu naivni da se pre vremena izjasne s kim će i kako će dokle god se kreću na liniji politike koja može da zahvati i glasove iz radikalskog ili SPS – ovog kazana i, verovatno, s uživanjem osmatraju kako liberali Čede Jovanovića i Dinkićevi eksperti srču glasove iz lonca glavnog konkurenta za prvaka među strankama s demokratskim prefiksom u nazivu.

Demokratska stranka bi volela da pobedi u tom internom takmičenju za demokratskog lidera i hoće da suzi manevarski predizborni prostor DSS-a, odnosno da ga prisili da objave veridbu pre postizborne udadbe, pa i po cenu da radikali ne izgube deo očekivanog izbornog profita među onim glasačima koji se lome između Tomislava Nikolića i Vojislava Koštunice, dvoume se o tome kome je nacionalna strepnja dublja od iste takve nade.

S druge strane, kad Đilas u već pomenutom intervjuu, ustvrdi da ne misli da je ministar policije najvažnija funkcija u državi, odnosno da DS neće insistirati, možda, da Šutanovac bude novi Jočić, onda se naziru i neki drugi tonovi u nacrtu mogućnog bračnog ugovora između partnera.

Rekao bih, otuda, da je vračarski slučaj tek vrh ledenog brega koji pokazuje razmere složenih odnosa između DS-a i DSS-a. Oni su kao i svi politički odnosi opterećeni ne samo programskim razlikama već i razlikama u karakterima glavnih aktera, njihovim aspiracijama i projekcijama budućnosti, pa samo nepatvoreni politički naivci mogu verovati da će rok od tri meseca, za koliko treba sastaviti novu vladu, biti dovoljan Koštunici i Tadiću da to i učine.

Ne bih se usudio da kažem da će takva vlada, ako se i sastavi, uz veće ili manje pritiske domaće javnosti i međunarodnog faktora sile, potrajati kraće od ove manjinske koja je izgurala mandat sve do izborne, 2007. godine, ali se ne bih iznenadio kada bi se ispostavilo da nije postignut dobar balans, ravnoteža moći između aktera, pa da se u Srbiji ponovi Vračar, tim pre što su jedni druge u novoj, pospetooktobarskoj Srbiji, već izjurivali iz parlamenta. Sigurno je jedino da će pregovori o formiranju nove vlade biti zanimljiviji od samih izbora   

Glavni urednik nedeljnika „Vreme”
[objavljeno: 29.12.2006.]

 

 
 
Copyright by NSPM