subota, 22. mart 2003. Emisija "Pescanik" radio B92

O ĐINĐICU I SRBIJI POSLE NJEGOVE POGIBIJE 

Da li ce se posle pogibije Zorana Đindica desiti kopernikanski obrt, kako se potvrdila teza da veliki zlocin rada stotine manjih zlocina, da li Amfilohijev govor nad Đindicevim odrom govori o stanju u crkvu i zašto je Đindiceva smrt internacionalna...

Gosti: Nenad Prokic, Borka Pavicevic i Teofil Pancic domacini: Svetlana Lukic i Svetlana Vukovic

B92: Pokušavam da ne mislim da su najbolji dani našeg života prošli i da smo ih potrošili ne znajuci da su poslednji, pokušavam da ne mislim na Zorana Đindica, da saosecam sa ljudima u Bagdadu, da prizovem slike miliona Iracana pod zemljom kako osluškuju, cekaju majku svih bombi. Neki vec živi zatrpani mole se Alahu a sa granice im se približava tamna senka, i ako prežive tu bitku za Bagdad to nije bitka iz koje se vracaš ovencan cvecem u suncano jutro uz mahanje dece i mladih žena. Nema nikoga ko to gleda i nikoga da te pohvali.

Muslimanski raj "džana" ili "dženet" je za razliku od našeg culan, sav u bojama, beduini se tamo u oazama izležavaju pod drvecem kraj potoka sveže vode, vina i meda a služe ih sjajnooke devojke. Đindicu bi se dopao ovakav pristup stvarima. Secate li se kako se pravio blesav u noci hapšenja Miloševica i tvrdio da sa sinom gleda film "Gladijator". Nisam film gledala ali mora da je u njemu neko izgovorio gladijatorski pozdrav "Ave Cezare, pozdravljaju te oni koji ce umreti".

Koncepciju kraja sveta muslimani su preuzeli od nas i njihova istorija se završava strašnim sudom a Ramsvel bi to nazvao "Operacija šok i strava". Po Kuranu u scenama konacnog meteža, negde na granici Iraka i Sirije pojavljuje se davo, šejtan, a onda ga ubija niko drugi do naš Isus.

Ne mogu da prestanem da mislim na Đindica i na to da smo se Svetlana i ja u Kneza Miloša mimoišle sa kolima u kojima je vec ležao mrtav na zadnjem sedištu. Mislim na dobrog strelca koji naslonjen na cebe u dubini sobe ceka, na Miloševica za koga se nismo setili da nademo tako dobrog strelca, na božjeg raba Amfilohija koji se nad oltarom molio kao da pre hoce da se naruga ili nasmeje u lice Đukanovicu, Solani ili Kuku nego da izmoli božju naklonost za Zorana Đindica.

Neko je jednom rekao, ne znam ni ko ni kada, ''nisam verovao da cu živeti u tako strašnom casu kada je Bog toliko ponizio ljude dopustivši im da cine šta hoce''.

Za ovu emisiju, prvu posle ubistva Zorana Đindica, zvale smo samo ljude sa kojima volimo da se, sasvim neprofesionalno, uzajamno tešimo. U današnjem Pešcaniku govorice Nenad Prokic, Borka Pavicevic i Teofil Pancic.

Prokic: On nije nikada dobijao vecu podršku od 4 ili 7,5 procenata, a sada kada je nacinio taj jezivi gest muceništva i žrtve, nije on ali Srbi to uvek traže od svojih najlepših glava, e sad je to neki jezik koji oni valjda razumeju i koji mi valjda razumemo i odjedanput je on nama strašno blizak. Ovde su stalno ti neki lideri, te istinske patriote, istinski intelektualci koji misle dobro svom narodu morali da nadoknaduju nešto u ime svih nas. Mi smo svi bili malo sposobni da skocimo, onda su oni skakali mnogo više nego što sami mogu i u tome su goreli. To se direktno dogodilo sa Zoranom Đindicem, on je mogao da napravi karijeru bilo gde u svetu, uspešnu, sjajnu, briljantnu, a on je ostao ovde i sada je to negde ovaj narod shvatio i video je šta je izgubio – naravno, kasno kao i sve ostalo. Nekako smrt uz njega ne ide, uz taj njegov optimizam koji je na kraju ipak naivan kada je rec o ovom društvu i ovoj državi, ovim ljudima. Citav taj njegov napor – on toliko pametan na kraju je ispao naivan jer je nemoguce odjedanput pobediti toliko nagomilanih problema i tom brzinom. Za mene je on bio neki spejs šatl, kao onaj francuski voz, u odnosu na sve što se kretalo uopšte, a u ovoj Srbiji malo toga se kretalo.

B92: Jesi li išao na sahranu?

Prokic: Jesam, i bio sam negde srecan zbog njegovog dela koje ce ostati sjajno i blistavo jer je toliko razlicito od dela drugih politicara na ovim prostorima, ko zna koliko stoleca unazad. Jer je to divno, u sudbini jednog coveka nema vece srece nego kad u svom životu, u svom zrelom dobu, u svojim stvaralackim godinama otkrije svoj životni zadatak. I on je bio jedan od tih retkih koji je otkrio svoj životni zadatak u svojim najboljim godinama i žrtvovao svoje izvanredne kvalitete tom zadatku. On je sigurno znao zašto živi, a ja sam veci skeptik od njega mnogo, ja sam stajao uvek na stanovištu da je ovde nemoguce bilo šta promeniti jer je narod nekako nezahvalan. On je to uspeo. Secate se da sam ja u vašim emisijama uvek govorio samo Đindic, samo njegova opcija, i uvek sam davao neku malu ogradu – dobro, ima on svojih loših strana, pa ne znam ovo, pa ne znam ono, ali opet samo on, samo on. Sada me je malo sramota što sam imao te svoje otklone koji su možda imali svoj razlog jer su verovatno i postojali, ali to je zaista malo prema onome šta je on u konstruktivnom smislu uradio za ovo kratko vreme. Mislim da bi sa nekim Koštunicom ili sa nekim drugim liderom koji je trenutno na listi za glasanje u Srbiji ceo ovaj posao koji je on uradio za dve godine trajao deset godina i to nije nikakvo preterivanje.

Žao mi je što sada treba da se otvori šampanjac za Savet Evrope, pa to i nije nešto, i Albanija je u Savetu Evrope, bez ikakvog omalovažavanja, Albanija je jedna vrlo pristojna zemlja trenutno, mislim da samo Belorusija nije u Savetu Evrope. To nije nikakav veliki korak. Zašto nisu dali kao ohrabrenje toj ekipi koja je to sigurno zaslužila, kao narod nismo. Drugo, ti pritisci su tu vec ionako preveliku brzinu Đindicevu za ovdašnje prilike još više ubrzavali i kao svakom spejs šatlu i ovome je pretila opasnost da eksplodira, što se upravo i dogodilo. Evropa bi nekako morala da shvati da je ovde zaista problem toliko bio veliki, ovde je prosto narastao, ugojio se jedan kriminalno-klerikalno-postkomunisticki-nacionalisticki monstrum sa velikim brojem glava i sada te glave nece uvenuti i otpasti same, to mi moramo da uradimo. Nece to moci, možda da pomogne neko sa strane, ali to mora neko ovde da uradi. I sada kada se neko žali na ovo vanredno stanje, ja ne mogu da se pridružim tome zbog toga što, prvo, ne osecam na svojoj koži neko ogranicenje slobode, s druge strane, ja živim u vanrednom stanju 13 godina, to meni nije nikakva promena, ali bar sada vidim ko ide u zatvor. I ako bi se ovo iskoristilo za obracun sa turbo-folkom, pozadinskim ideologom svih tih pogrešnih teorija koje su pravljene u ovom društvu, to bi onda bilo zaista sjajno. Ja sam ovih dana, za vreme žalosti, bio lišen maltretiranja svih tih pevaca po našim radio i televizijskim stanicama i to je zaista jedno olakšanje, to je jedan ocišceni mentalni prostor u kome se lakše diše, u kome se mogu praviti plemenitije stvari. Ne znam da li su ti koji sada odjedanput obožavaju Zorana Đindica nakon njegove pogibije, da li su u stanju da i taj, jedan kopernikanski obrt naprave, da se i toga liše, da prekinu pupcanu vrpcu sa orijentom, sa lošim aspektima azijatstva, da zaista glasaju za svoj sopstveni interes, da pitaju da li ja hocu da imam dobre banke, da li hocu da imam dobra pozorišta, da li hocu da imam dobar aerodrom ili hocu da imam dobre kriminalce koji ce da rukovode time. I strašan je položaj ljudi koji 13 godina žive objašnjavajuci Srbima šta je njima interes a šta nije interes. Da nije interes praviti Radovana Karadžica i Mladica nacionalnim herojima jer to oni nikako ne mogu biti, ni po kojem osnovu, da nije nacionalni interes cutati o Srebrenici, najvecem pokolju nenaoružanih civila nakon Drugog svetskog rata, nego je, naprotiv, zbog ozdravljenja društva, zbog istinskog patriotizma neophodno da se s time obracunamo. Ako smo cutali kada je rec o kriminalu, videli smo do cega to dovodi. Taj monstrum samo se goji i raste. Jednog dana ce zaista sve progutati. U svakom društvu ima kriminala ali nisu u svakom društvu kriminalci najpopularniji ljudi. Pa gde to ima? I kako može Ceca Ražnatovic da bude idol nekome? Pa njoj je možda to u redu da ona bude idol, ali ovom društvu ne bi smelo da bude u redu da takav idol postoji, da deca po školi pevaju njene pesme, ili ne znam, bilo koji drugi, i Karleuša, nije ni ona ništa drugacija. Prema tome, nije to model koji može da nas odvede bilo gde. To je njihova mera i ja u njihovoj meri necu da živim, ne mogu više.

Najgore je kada mali pate od ludila velicine a to je upravo nešto što je promovisala naša crkva, ona je nas ubedivala da smo neki nebeski narod, i sad od Đindica hoce da naprave Lazara mucenika. To je naopako, to je pogrešno. To nema veze sa Zoranom Đindicem, nema veze sa suštinskim stvarima koje su potrebne za srecu jednog naroda. I staviti tog coveka i gledati patrijarha kako mu sa strane asistira cuteci, to meni govori mnogo više o stanju u crkvi, to nas koji vidimo još više udaljava od takve crkve. Ti nemoj da gledaš šta ja radim nego slušaj šta govorim. To je poruka koju oni nama šalju sve ove godine. To nije dobra poruka za pastvu. Prema tome, mogao je tu da bude neki covek koji je u vecem dosluhu bio sa onim što je Đindic radio. To njegovo raskomadano srce moralo je na kraju da podnese i sramotu tog ceremonijala koji njemu uopšte ne pripada, kao pojavi mu ne pripada, naprotiv njemu stoji dobro to "armani" odelo o kome su svi govorili i ogovarali ga zbog toga, ne nego ce da nosi "beko" i opanke, šta treba da nosi jedan premijer. Hvala bogu da smo imali konacno jednoga koji zna da se obuce. Ako je neko ko je posmatrao tog popa, a vidim da ih ima, to primetio i uspostavio svoju distancu prema tome, kriticku, i ako je to shvatio kao jednu poruku koja je nedostojna, neprilicna, onda je to baš trebalo tako da se dogodi jer ce imati svoje pozitivne efekte. Ja bih se tu na Anfilohijevom mestu osecao nepozvanim da se pojavim a ne da govorim. Mislim da je unutar crkve moralo da se nade snage da tu govori covek koji je primeren mestu i casu u kome se pojavljuje.

Pa nema nazad. Ako se stane, onda teško nama svima. A to je sve opet zato što nad ovim narodom široko i teško visi neka neznana senka, i stalno sam mislio šta je to, a u stvari to je sopstvena senka. Nismo mi iznad svoje senke nego je naša senka iznad nas. Mi smo nešto postavili potpuno naopako u fizici tako da smo mi natkriveni svojom sopstvenom senkom i zato nam je mrak. I to kad se skine jednoga dana... mislim da mora da dode jednom i taj dan. Krajnje je vreme da se okupimo oko nekog malog, bliskog cilja koji ce zaista da ucini da se ovde živi bolje, da bude cistije, da ljudi budu srecniji i to uopšte nije tako teško želeti – da ti bude bolje a ne da ti bude gore. Stalno neko mirenje. Ja sam voleo Zorana Đindica zbog toga što se nije mirio. Odavde su ljudi ili emigrirali ili su ostali i mirili se sa stanjem. Pa dobro, hajde, izabrali su Miloševica, pa dobro sad hajde ovo, pa dobro sad hajde ono. E tako ne ide, moraš da preuzmeš neku odgovornost makar sam za sebe ako ne nešto više. On je preuzeo za druge pa evo.

B92: Ti si njegovu smrt ipak na kraju doživeo kao podsticaj jer nam u stvari nije ostavljen drugi izbor?

Prokic: Pa nije, opet iz neke nervoze što se odgovornost ovde posle 5. oktobra prebacivala na one koji su podmetnuli leda a ne na one koji su to sve zamesili. Ekipa koju je on okupio u vladi je verovatno najbolja ekipa koju je Srbija ikad imala, normalni ljudi koji mogu i da zaplacu, koji mogu da budu van sebe, ali koji svoj posao dobro rade. Pa to je za Srbiju melem naprosto, posle onog Marjanovica, njemu niko nije zamerio što se lickao i odela oblacio, niko. Baš su našli Zoranu Đindicu da zamere što je imao belu ispeglanu košulju. Strašno je to, negde mi to stoji iza cela, a to je jedino što znam da mi sigurno stoji jer ono što imamo iza cela je jedino s cime raspolažemo u ovoj zemlji gde se sve preko noci gubi. Opet, nekako je jezivo i opet ima taj neki srpski mrak u sebi to što je on znao kakva mu opasnost preti i negde je ukalkulisao i taj dogadaj i rekao – e pa dobro, šta cu sada, hajde da vidimo. I koliko ja vidim, stravicno je da uopšte neko treba da se žrtvuje na takav nacin, pogotovo neko ko je tako moderan kao on. Ali to je ocigledno stupnju kulture ovoga naroda bilo neophodno i mislim da ce to biti jedan kopernikanski obrt, i to me drži u nekom optimizmu. Mislim da su sada ljudi odjedanput shvatili koliki je to gubitak, kolika je to šansa bila oko koje se nisu bili okupili pravovremeno. Pa ja sam jednom rekao, ti si sa 4% postao premijer, pa to je kao da su mene izabrali, pa nisi imao nikakve šanse, a naprotiv – imao je jer su njegove sposobnosti bile apsolutno najvece od svih koji su se ovde bavili politikom.

Moj otac je poreklom iz jednog sela ispod Rudnika, deda u stvari. Naravno, oni su uvek voleli onoga ko je na vlasti, nisu se baš mnogo bunili, to je mentalitet njihov, i, uopšte, mislim da je u Srbiji takva situacija, i kada je došao Đindic on je bio prvi koga nisu baš na vlasti nešto voleli – ne, on trza glavom, trza rukama, on treba da ide kod lekara, on se drogira i takve neke poruge srpske su ga pratile, besmislene i neukusne, ali evo sad su i oni plakali. Ovo je poruka koju im je uputio, srocenu onako kako su oni navikli da prihvataju poruke, nažalost on je to skupo platio ali je poruka stigla. Poruka je stigla, place cela Srbija, ne place Beograd, i što bi rekao ovaj naš komediograf Kovacevic ''placu nad samima sobom''. On je znao gde živi, mnogo je bolje poznavao Srbe nego što su Srbi poznavali njega, nije hteo da odustane i to se tako završilo. Mene su razocarale izjave DSS-a, Koštunice. Mislim da su neukusne, neumesne, kilave kao i sve što je do sada proisticalo iz politike te stranke, ali bojim se sada te stare srpske nesrece, politicke borbe koja ce nastati. Na DOS-u je sada mnogo toga. Mislim da bi oni zaista konacno morali da shvate ozbiljnost situacije ako nisu vec do smrti premijera. Zamislite šta bi bilo da nije isporucio Miloševica i Šešelja, to što su mu patriote toliko zamerale, šta bi sada ovde bilo i kakva bi se dodatno senka nadvila nad nama. Mislim da povratka na staro nema i mislim da ovih 700, 800 uhapšenih ljudi dokazuje i pokazuje na neki nacin da to nece da se završi onako kako smo to do sada vidali i da ih sudije puštaju na neke ucenicke fore koje su bile uvažavane kod suda. Stajao sam na stanovištu da nikada u životu ne treba tužiti jedno ljudsko bice i nisam nikada do sada tužio nijedno ljudsko bice, nikada. I onda sam našao tu recenicu kod Štefana Cvajga, a covek je zajedno sa svojom ženom 42. godine izvršio samoubistvo bežeci pred Hitlerom. Da ja ne bih došao u situaciju Štefana Cvajga, voleo bih da se napravi ta cistka jer sudeci prema mom uvidu u to kako se sudilo, to ne valja ništa.

Stojan Cerovic, nedeljnik "Vreme": ''Na jednoj strani bili su oni kojima je Đindic sve više licio na stranog lakeja i izdajnika, na drugoj oni koji su mislili da je i on ipak nekakav srpski nacionalista koji samo blefira i gleda kako da se ratni zlocinci nekažnjeno izvuku. Izmedu nije bilo prolaza a Đindic je upravo to pokušao i bio je to pokušaj dostojan divljenja jer Srbiji nije ni preostalo ništa drugo nego da nastavi da na tom istom mestu traži prolaz koji za sada još nema. Deo tih zaverenika odgovornih za ubistvo premijera sigurno se nadao da ce dobiti izvesnu politicku podršku od Koštunice sve dok on nije sišao sa predsednicke funkcije. On je napravio užasnu grešku onda kada je izrazio razumevanje za pobunu Crvenih beretki, iako sigurno nije želeo da stvari idu ovim putem. Greši i sada kada predlaže koncentracionu vladu jer to podrazumeva poziv svim strankama a takva saradnja nemoguca je iz razloga krupnijih od politickih. Naime, radikali su složno bojkotovali komemoraciju u Skupštini Srbije cime su nesumnjivo izrazili svoje slaganje s ubistvom premijera, što je samo po sebi monstruozno. U monstruozitete bi se mogao mirno ubrojati i Amfilohijev govor nad Đindicevim odrom gde se kroz lukave fraze lako moglo razabrati da govornik o pokojniku ne misli ništa dobro a iskoristio je zgodnu priliku da i prisutnim stranim delegacijama kaže šta misli o svemu od NATO bombardovanja do predstojeceg napada na Irak. Zvucalo je ne samo sasvim profano i neumesno nego i zlobno, osvetoljubivo i pakosno.''

B92: Gospoda Borka Pavicevic.

Pavicevic: Došla sam ovde u Paviljon i onda sam videla na Haškom sudu objašnjenje neumoljivog Miloševica sa forenzicarem Helenom Rante – bila je rec o metku, jedno od njegovih bizarnih pitanja da li je taj metak koji je duboko u zemlji mogao biti ispaljen sa manje ili vece razdaljine, i tog trenutka je na vašem programu B92 pocela vest o jednom tom istom metku od koga pada Đindic. Kada bismo mi duboko mislili o stvarima ne znam tacno ni kako bismo ih preživeli, ta zakonomernost istorije je nešto što treba duboko da se sluša iznutra. Evo pre dva dana pocinje napad na Irak i ja cujem sirene i onda se opet sve to poveže. U tom casu ne samo da imaš reakciju mentalnu, ti imaš biološku reakciju na te zvuke. Prema tome, Miloševic je pobedio u jednoj stvari. On je tokom rata doveo citavu jednu varvarsku klasu na vlast a što se na kulturnom planu završava pre neki dan ulaskom u onu kucu gore na Dedinju. To je jasno od pocetka rata – dolaze ljudi kojima saznanje o tome da je sinoc neko bio mrtav pored njih apsolutno ne znaci ništa, ti ljudi koji su došli oni nemaju cip za to, odnosno nemaju nikakvu empatiju ni prema cemu. Razgraden je definitivno jedan koliko-toliko konstituisan jugoslovenski model i onda je na tome pocelo stvaranje onoga što se zove nacionalni model i ta takozvana patriotska kultura. Još pre Dejtona je bilo jasno da svako ko zida bespravno kucu stavi srpsku zastavu na krov i da je to to. Đindiceva sahrana je plebiscit jedne javnosti o tome da joj treba vera i nada. Dakle, to je neki katartican trenutak. Katarza je osvetlila celo društvo iznutra. Buducnost se može otvoriti ako se bude bilo na nivou te tragicne radnje, jer to je i nekakva istorija poslednjih godina. Svako neuvidanje tragicnosti jednog dogadaja obesnažuje ljude i cini da se stide. Jer ako ne prihvatiš te neke stvari za ozbiljno i relativizuješ ih, onda ceš relativizovati sve. I ja duboko verujem u taj smisao istorijskog procesa. On je tragican u ovom casu ali istovremeno je izvor snage. Za mene je centralno pitanje to što smo se mi od 5. oktobra do ovih nesrecnih dana trudili da mislimo da ce buducnost sama od sebe da prevlada prošlost a to jednostavno ne može da se ucini. To tinja, to je jedan veliki proces suocavanja sa nacinom politickog opštenja. U stvari je jasno da sve ima veze sa svim. Mogu samo da postavim jedno pitanje: da li smo bliži gradanskom ratu bili pre Đindiceve smrti ili iza? Stvarno je strašno pitanje ali mislim da smo mi sada možda dalje od gradanskog rata, mislim da je to ta cena. Koliko ima ljudi koji neprekidno govore o tragici, o žrtvi, o istoriji, a imaju mirne živote, a interesantno je koliko je Đindic covek koji je govorio o pragmi, o stvarnosti, o životu, a njegov je život tragican, i kako se to zamenilo.

Bili smo ovde, onda smo otišli da odnesemo cvece dole na mesto i prvo mi je bilo to što covek ima dvoje male dece, i to je strašno. I politicko ubistvo i ubistvo predsednika je stvarno strašna stvar, ali prvo mi je bilo njega užasno žao licno i njegove kuce.

Kakvi su nadimci svih ovih ljudi koji se pominju, Budala, ali se oni zovu i Legija, taj nadimak nije baš bezveze, i onda imaš izjavu Duška Mihajlovica da je on stao u svojim istragama do vrata DB-a. Dakle, ako smo mi pošteni, onda mi moramo otkljucati vrata ljudi i institucija koji su zaista za to odgovorni. Sigurno da ima kriminala, sigurno da ima narkomafije, ali nije rec o tome. Rec je o kontinuitetu ratnog kriminala. Rec je o institucijama i o ljudima koji su stvoreni u tom krvavom ratu. Evo, sinoc vidim da Lecic pominje to, pa, dobro, ja to znam, svi mi sve to znamo, samo je pitanje kada tajna postaje istina. U trenutku te tragedije ili te smrti razbija se tajna. To je smisao toga, taj pucanj otvara tajnu i pretvara je u javno. Blesavo je reci jednu odvratnu recenicu od koje covek treba da se uzdrži a to je 'bre, ljudi, jesmo li vam to tolike godine govorili da Hag, da veliki zlocin rada stotine manjih zlocina'. Pa nismo se time bavili zato što je neko hteo da bude mnogo pametan nego zato što to ne može na drugaciji nacin, zato što se to nalazi svuda, zato što je mala korupcija povezana s velikom. Pa pogledajte šta smo saznali sinoc za zamenika javnog tužioca. Pitanje je koji ljudi se sada time bave i na koji nacin i pitanje je koliko je pucanj te tajne u javno, koliko on ima veliki zamajac da dalje ne postoji tajna. Mudrost je ili hrabrost je udariti uvek tamo gde je najcvršce i nemojmo se mnogo baviti onim stvarima koje silaze sa istorijske scene, da vidimo šta ostaje na istorijskoj sceni. Recimo da baš napišem neki tekst o Ceci, mada je to zanimljivo kao kulturološka analiza ali je ipak smisao da vidimo šta stoji iza toga. Ako si covek, onda daj da imenuješ onog gde te najviše košta, da to imenuješ a ne da se ukljuciš u opšte raspoloženje. Mislim da po tome treba ceniti javne gestove. To jednostavno nije privilegija, to je jedan strašan, ozbiljan posao. Bavljenje politikom je pogotovo u ovim poslovima pitanje ako hoceš i askeze i to je strašan posao a ne nikako sprovodenje vlasti. Eto, to smo sada sve videli.

Ovo je bio internacionalni trenutak. Ta tragedija je medunarodna, ona je velika. Ona onda stvori šta je bitno a šta je nebitno i onda otpadaju Pera, Mika, Laza, onaj direktor preduzeca, ona tetka, ona baba, ko je zaposlio sekretaricu, a ko je ne znam šta uradio, što je bez sumnje važno ali nije u istorijskom kodu. Taj brejking njuz je ponovo povezao preko tragedije, nažalost, nas sa svetom. Zašto je važno biti deo sveta? Zato što onda ono što radiš ima smisla, i nacin na koji živiš, i nacin na koji umireš. Đindiceva smrt je internacionalna. Ucinila je politiku javnom. Zato se i povezuje 5. oktobar, i 6. oktobar i preskacu te dve godine upuštanja u meandre i nerazrešavanja centralnih stvari u ovom društvu. Zato, cini mi se, ljudi i izgovaraju da je to 6. oktobar.

B92: Mislite li da je Koštunica nešto shvatio?

Pavicevic: Neka je na njemu. Na razne nacine se u istoriji strada, na razne nacine istorija donese presudu.

''Nije Zorana ubio nikakav zemunski klan, jer takva terminologija sugeriše da je premijer bio kriminalac. Taj organizovani kriminal je organizovani deo Miloševiceve policije i vojske. Ti koji ubijaju imaju visoke pukovnicke i generalske cinove i dobili su ih zato što su ubijali. Znamo ko je ubio Slavka Curuviju, Ivana Stambolica i sada Zorana Đindica, bivši i sadašnji službenici koji nisu razjureni i pohapšeni. Ista ta službenicka fela, taj kordon smrti, štiti Mladica i Šljivancana. Srbija ne sme u sebi da krije takve tajne. Vanredno stanje ne treba ukinuti dok se zlocinci ne zatru.''

Vesna Pešic, list "Danas" pod naslovom "Smrt na domaku srpskog sna"

Pancic: Meni se dešava po drugi put ta moronska situacija da nešto što je važno vidim na jedan blesav nacin. Naime, cesto je obicaj u mojoj kuci da je televizor ukljucen ali da je bez tona. U jednom trenutku je to bio RTS, drugi program, nekakav film je tekao i u jednom momentu sam samo pogledao i video kako kajron gore curi, procitao i sledio se. To je ona vrsta iznenadenja koje to nije, jer zapravo sve ti je jasno. Covek je 10, 15 dana pre toga preživeo ono na autoputu, ali stvar je bila toliko nadrealna da ne možeš da veruješ. Zašto kažem drugi put? Zato što sam na isti nacin 11. septembra 2001. bacio pogled i video kako se avion zariva u onu kulu svetskog trgovinskog centra i prvo sam pomislio da je film, onda sam pomislio da su marsovci, onda sam pomislio nešto što je verovatno još gluplje nego da su marsovci a to je da su Rusi, odjednom sam se prebacio u neki hladnoratovski registar, potpuno nesvesno. Tada sam tu stvar onako bezveze video na nemom televizoru. Tek negde uvece kada sam se okupio što s kolegama, što s prijateljima po gradu, tek onda sam zapravo postao svestan. To je onaj trenutak kada zapravo shvatiš šta se desilo, odnosno kada shvatiš da je to nešto što je neopozivo. Da to nije neki dogadaj koji krece, eto, u nekakvom pravcu pa cemo da vidimo u kom pravcu. Ne. Ovo je tacka na jedan život i ovo je tacka na sve naše odnose sa tim životom koji su, naravno, bili vrlo komplikovani ali na svoj nacin i vrlo bliski što, kao što i sama vidiš, sada svi odjednom otkrivaju, cini mi se, mnogi i na vlastito iznenadenje. Ja sam to vece pustio suzu za tim covekom, odnosno više njih, i to se ponavljalo i sledecih nekoliko dana u nekim prilikama i na sahrani. Nije me blam da to kažem, ali u ovoj kulturi lažnog ''kula'' kakva je ova naša to se smatra necim, onako, kao nije to primereno, ali zaista to je tako. Moj odnos prema Đinidicu nije bio nikakav licni odnos, ja coveka nisam ni poznavao, i to vrlo namerno – to u mom poslu nije nešto što mi treba, naprotiv, to je nešto što mi ne treba. Recimo, voleo bih da sam mogao Đindica da upoznam 80-ih godina kao pisca disidenta, filozofa. Ali u godinama prakticnog bavljenja politikom ne. Cemu? Možeš da kažeš da je sva ova reakcija svega onoga što je, da kažemo, bolje u Srbiji, svega što je pristojnije u Srbiji, da je to što su toliko licno doživeli tu stvar i što ceš cuti od milion ljudi, i cemu se i ja apsolutno pridružujem, to osecanje da si izgubio zapravo nekoga svog. Da je to neko s kim si se, naravno, stalno svadao kao što radiš sa svojima, normalno, ali ko je definitivno neko iz tvoje price, iz tvog sveta. To je prvi gubitak, ti si izgubio nekoga ko je tvoj po tvom izboru. Secamo se Titove smrti, secamo se opšteg ludila i histerije koja je nastala i opšteg svenacionalnog placa, ali to je nešto potpuno drugacije jer Tito je bio "jedini". Đindic je bio sve suprotno od toga i ljudi koji su tako žalili za njim kao što su žalili, žalili su nekoga za kime nisu morali da žale. I, naravno, tako je sa našim mentalitetom, imao si do 12. marta ljude kojima ništa kod tog Đindica nije dobro, a sada se ti isti ljudi upisuju u Demokratsku stranku.

To je ono osecanje neopozivosti, to je ono osecanje nepopravljivosti. Desilo se nešto što se nicim ne može popraviti. Kada bi sutra Srbijom potekli med i mleko i kada bi ovo postala apsolutno najbolja zemlja za život na svetu, i dalje se ne bi mogla popraviti cinjenica da je život tog coveka izgubljen na tako strašan i tako idiotski nacin. To je onaj prvi sloj toga zašto mi placemo. Onaj drugi sloj je, naravno, i to što covek placuci za drugim uvek malo place i nad samim sobom. Mislim da je sahrana, možda to sad morbidno zvuci, ali da je sahrana malo ohrabrila ljude. Ljudi su se prebrojali i drugacije su se osecali. Ali prva dva-tri dana ljudi su mislili 'bože, da li je to stvarno', što rece neko ovih dana – vratio se Sloba iz Haga i ubio Zorana Đindica. Da li cemo mi da se vratimo u onaj košmar? Da li ce da se vrati sve ono što smo nekako mogli da trpimo godinama, ali kada se to jednom završi, mi to više ne bismo mogli da trpimo ni pet sekundi. Mislim da smo se svi zatekli u tom osecanju da li je to to, da li se to vraca. Svako ko ume da razmišlja dobro zna da je ovde mafija pre svega politicki projekt a onda ekonomski. Svi smo se mi zapravo uplašili da li uopšte ima smisla da mi živimo ovde i da uopšte više funkcionišemo.

Mi smo bili gore pred hramom, cekali smo da se pogrebna povorka spusti do Slavije i onda smo se tu ukljucili u povorku, išli do groblja i pošto je tamo bila ogromna masa, zapravo vecina ljudi iz mog društva je tu negde i odustala i krenula kuci, a jedan moj prijatelj i ja smo se nekako probili kroz ona vrata i otišli na samo groblje. Ne znam ni sam, uopšte mi nije jasno zašto sam to radio, ali kao neki dug necemu, nekome. I posle kada se sama ceremonija završila, onda je došla policija i razmakla tu grupu gradana u špalir tako da smo mi onako u nekakvom špaliru gledali sve ove zvanicnike kako prolaze i bilo je strašno zanimljivo slušati komentare. "A vidi evo ovaj, evo onaj", pa bi onda nešto rekli. Jedino kada su Koštunica i Maršicanin prolazili bila je apsolultna tišina, ali meni je taj komentar bio najupecatljiviji od svih.

Kada sam ugledao Miloševica na ekranu, dakle ne nekakav snimak nego uživo, zaista sam osetio da ima necega užasnog u tome što je taj covek nadživeo Zorana Đindica. Da ima necega toliko duboko pogrešnog i duboko užasnog u tome da je Zoran Đindic mrtav a da ta kreatura sedi tamo, vrpolji se na onoj stolici i izbacuje iz usta svoje razne nusprodukte. Bilo je nešto toliko uvredljivo, toliko sam se osecao bedno gledajuci tu scenu, samo gledajuci, jer nisam mogao još i da slušam njegov glas. To je bilo strašno. Zaista kažem, nije hrišcanski to reci, ne znaci da ja njemu želim ovo ili ono, ja naprosto kažem da sam se tako u tom trenutku osecao i verujem da nisam bio jedini.

B92: Kao da je on nadživeo sve nas.

Pancic: Da. Cinilo mi se sve ove godine otkada je Sloba u Hagu da je neka pravda, da je neki racun ispostavljen njemu. Sada više ne znam da li je njemu ispostavljen neki racun. Kako god okreneš on vrlo, vrlo jeftino prolazi.

Te veceri 12. marta, u jednom momentu sam rekao jednu verovatno pateticnu stvar, sebi najbližoj osobi 'ovo nam je osveta što smo se onako radovali 5. oktobra', na šta je ona rekla 'pa da li mi moramo da placamo suzama svaku radost'. A to je to. To je i dalje to. Mi i dalje moramo svaku radost da placamo suzama. Ima jedan izraz koji je strašno u modi u poslednje vreme, a ja ne znam da li sam ga ikada u životu napisao, to je katarza. Stalno se govorilo o nekoj katarzi. Ja sam jedan prek i naopak covek pa ja ne verujem u katarze i u procišcenja i u takve stvari nego verujem u krivicnu odgovornost i u ganjanje zlikovaca i stavljanje iza brave, ja samo u to verujem kada je to u pitanju, ni u šta drugo, ali ovde govorimo o jednoj drugoj vrsti katarze, o katarzi obicnih gradana. Ti danas, cini mi se, u ovom trenutku nigde u Srbiji neceš cuti ono što je bilo sasvim normalno da se cuje do 12. marta – te price o izdajnicima, o Mladicu, Šljivancaninu, naprosto to nekako kao da je nestalo. Cini mi se da sada skembaju nekakvog Mladica ili tako nekoga i da ga pošalju u Hag ne znam da li bi se na trgu okupilo 15 ljudi, toliko je to nekako postalo izduvano. Jer toliko pretenciozan mit žrtve zapravo je potpuno obesmišljen, jer eto, nažalost, cak i žrtva je na drugoj strani, cak i žrtva je zapravo negde drugde a ne tamo gde je oni prikazuju. I to je ono što mi se cini kao neka naša jadna vajda od svega ovoga. Ne znam da li ce to da potraje, da li ce ljudi možda kada se malo ohlade, da li ce možda da se vrate svojim starim lošim obicajima, ali ovako, u ovom trenutku mi to nekako tako izgleda. Kao da se taj svet nešto upristojio, kao da je nekako poceo stvari ozbiljno da shvata. Sad ja treba da dodem u situaciju da budem neko ko podržava neko vanredno stanje. Da mi je to neko rekao pre par godina ja bih rekao – pa, covece, svako vanredno stanje je nešto što je po definiciji suprotno svemu onome za šta se ja zalažem. E, sad ja dolazim u situciju da treba to da podržim i da cak i hocu to da podržim. Ne mislim da mene kao gradanina i mene kao novinara vanredno stanje obavezuje da cutim o tome da neko pravi svinjarije u moje ime. Ne može, to necu da dozvolim. Može neko da me ucutka, da me spreci, ali ja sam sebe da ucutkam i autocenzurišem svakako necu. Ali sve ono što je vanredno stanje usmereno ka tome da konacno u ovoj zemlji zlikovci, mafija i sva njihova rodbina, ukljucujuci naravno i njihovu paranovinarsku, parasudijsku, paratužilacku i ne znam sve kakvu rodbinu, da oni završe tamo gde treba, to svakako podržavam i u tom smislu ova štreberska kritika uvodenja vanrednog stanja mi je potpuno strana.

Danas, 26 mart. REAGOVANJA Vesna Krmpotic

Povodom ubistva Zorana Djindjica

 Razvod dobra od zla

Da je manje vrijedio, ne bi ga ubili! Gnjecavi i nedaroviti, zavidni i dvolicni mogu biti sigurni pred snajperom. Zoran Djindjic, covjek mnogih talenata, od Boga nadaren i za rijec i za djelo, mozda bi i ostao postedjen od sebi suprotnih, da nije imao jos jednu vaznu, prevaznu vrlinu: nije se dao skrenuti s puta ni laskama, ni prijetnjama. I jer je imao tu rijetku vrlinu, snajper je, to oruzje kukavice, opet proradio. Zoran Djindjic ubrzano postaje simbol. Njemu se vec dize spomenik u cuvstvima i pamcenju ljudi. A podici ce se, sigurna sam, i spomenik od bronce ili mramora, pa knez vise nece biti samac. O Djindjicu ce se citati u povijesnim citankama. Njegovo djelo, njegovi planovi i predavanja proucavat ce se, citirati, stavljati kao uzor narastajima. A ljude grabeza i ubojstava tko bi ikad pamtio, da ne ubijaju takve, koji ih nadilaze za stotinjak kopalja? Od hitroga, na sve stizucega, svestrano prisutnoga, lezernoga, a odlucnoga politicara, on postaje simbol svjesne zrtve i neodstupanja od smjera i cilja drustvene preobrazbe. Svidjala se ta preobrazba nekomu ili ne svidjala, nema zacijelo nikoga tko tomu covjeku moze odreci predano zalaganje, odlucnost, znanje, i hrabrost bez kicerskoga busanja u prsa. Njegovi protivnici, od banalnih i prepredenih grabezljivaca, pa do zakrinkanih zavidnika iz tabora politickih suprotnika, nisu, vjerujem, ni slutili kakav ce jak i sirok odjek imati ova smrt. Da su znali, vjerujem da bi odustali. Pa kako to da nisu znali? Kako to da nisu tako nesto uzeli u obzir, a inace su toliko toga predvidjeli i sracunali? Naprosto zato, jer nemaju tu vijugu u mozgu: ne mogu predvidjeti nesto za sto im njihova misao kaze da ne postoji: naime, da je nematerijalni dio stvarnosti ponekad jaci od materijalnoga - da je probudjena savjest i svijest ta koja moze pokrenuti ono sto ne pokrece gruba sila. Jer ta smrt postaje iz dana u dan sve ocigledniji pecat potvrde o vrijednosti ubijenoga, i time jaca "da" svemu sto je on govorio i radio; i postaje zov na okup onih, koji su dotad samo bespomocno slijegali ramenima. Ona, k tomu, ubrzava i vrijeme odluke, koja se ne moze ni izbjeci, ni prefarbati: ili ce doci do konacnoga razvoda dobra od zla, ili do konacne predaje svijesti nagonima. Vrijeme kad se mora reci gdje ti je dusa - ili je s "junacima" koji se kriju po misjim rupama, sa "svecima" koji vonjaju na krv bespomocnih, ili je s onima koji provjetravaju moralni smog nasih dana. Ljudi umiru svakoga dana na megatone, ali malo njih umire tako da svojom smrcu izgovori svoj zivot, dovrsi stih, otpjeva pjesmu na nacin labuda - da recenicu i lozinku zavrsi s usklicnikom. Malo njih, ali oni ostave putokazni trag u svijesti ljudi i tijeku povijesti.

 

 

Opomenuti smo

„Ako rečemo da grijeha nemamo, sebe varamo, i istine nema u nama.“
(Prva saborna poslanica Svetoga apostola Jovana Bogoslova)

Piše: Momčilo Petrović

Molim čitaoca da prazan red koji prethodi ovom tekstu shvati kao učešće u onom minutu ćutanja kojim je premijeru Srbije Zoranu Đinđiću odata počast.

Slava mu!

Ja, radije, ove nedelje uopšte ne bih da pišem: u ovoj kolumni najviše sam se njim bavio, šalio sam se na njegov račun, rugao i kritikovao... ali sve to je sada besmisleno. Na naslovnim stranama dnevnih novina dok ovo pišem lica su njegove dece i žene... Saučestvujem u njihovom bolu.

Sve ostalo su reči.

***

VOSTANI SERBIE Natasa B. Odalovic

Korak kao cilj

Pre desetak godina citajuci jednu svesku "Filozofskih studija" (negde iz 1978. godine recimo, ne secam se tacno) naisla sam na citat koji je kao moto svog teksta objavljenog u tom broju ovog casopisa filozofskog drustva Srbije, koristio Zoran Djindjic. Citat glasi: "U ovoj zemlji moras neprestano trcati iz sve snage, da bi ostao u mestu" (L.Kerol: Alisa s one strane ogledala). Danas verujem da je Djindjicev politicki zivot protekao u cilju pronalazenja formule, sta uciniti da bi to neprestano trcanje prestalo da bude trcanje u mestu. Ili, da je njegov ljudski zivot zrtvovan zato sto je uspeo da u Srbiji napravi cudo - jedan korak napred - kojim je prekinuo vekovno prokletstvo trcanja u mestu. Taj korak, to rascaravanje prokletstva tla i krvi kojim smo kao narod okovani, nisu mu oprostili. Mnogo ih je uvredio: vampire, hohstaplere, lazove, prevarante, demagoge, lazne legaliste i sav taj mocni demimond. A cime ih je uvredio? Sada je vec sasvim belodano da ih je uvredio samo svojom vlastitom vrednoscu. Deset dana nakon ubistva srpskog premijera Zorana Djindjica, suocavam se sa vlastitom podeljenoscu u promisljanju da li je vaznije kako je doslo do toga, ili je vaznije kako dalje. Na saznajnom nivou, uverena sam da je jedino pitanje kojim sada moramo da se pozabavimo svi, upravo ono koje se odnosi na buducnost, jer je ta neverovatna usredsredjenost i upucenost na buducnost bila i osnov delovanja ubijenog premijera. Buducnost deluje, ma koliko to bilo paradoksalno, manje mracnom, upravo od casa sprovoda premijera, kada se pokazalo da Srbija zapravo nije podeljena i da je vecinska Srbija demonstrirala u poslednjoj setnji sa Zoranom Djindjicem svoju evropsku opredeljenost. Sve sto ce se jos dogoditi, ma koliko bilo zastrasujuce, bice samo presedani. S druge strane, nazalost, ma koliko bio uspesan politicar, Djindjic je svojom smrcu pokazao do koje mere je u sustini svoga bica ostao filozof, jer kako drugacije objasniti njegovo nepristajanje da realnu opasnost koja mu je pretila pretoci u strah, i da strah pretoci u neophodni oprez. Oprez je jednak usporavanju, a u zemlji gde moras da trcis iz sve snage samo da bi ostao u mestu, za duh kakav je bio, predstavljalo je luksuz. Zato je rizik shvatio kao obaveznu komponentu ukalkulisanu u njegov vlastiti projekat. Ne znam da li je on znao da je takva kalkulacija u prevodu podrazumevala izjednacavanje svog politicko-filozofskog projekta sa vlastitim zivotom? Moguce je da je znao, Srbija, medjutim nije znala da je mislio ozbiljno. Srbija se osvedocila tek u njegovoj smrti, i taj eruptivni nacin kolektivnog katarzicnog ispoljavanja predstavlja drugi, psiholoski nivo nase price. Analize razloga i uzroka osecanja kolektivne krivice, slutim, svojim rezultatom mogu da poraze duh, i stoga umesto njih, usmerimo se radije na "korak". Sta je korak, taj jedan korak koji moramo da napravimo svi, ili da ostanemo zarobljeni u nedovrsenom procesu zaustavljanja potonuca u mocvaru i kal? To je pitanje. Korak je da evropska Srbija jasno preciziranog sistema vrednosti vise ne ustukne ni za jotu. Da ne trosi vreme u jalovim raspravama o laznoj demokratiji sa laznim demokratama. Da u ovim najvecim danima iskusenja civilizovana Srbija ne podlegne pritiscima onih politicara koji istrajavaju u svojoj "borbi" za bezobalnu, nejasnu, prosloscu opterecenu Srbiju i isto toliko problematicnu "demokratiju". Korak je preuzeti na sebe pojedinacni rizik i odgovornost i reci i to, da je "uvodjenje" vanrednog stanja zapravo jedino legalno stanje u casu najveceg vanrednog stanja u drzavi. Korak je "biti gromobran" i radije pristati da te nazivaju nedemokratom zato sto odobravas uvodjenje vanrednog stanja, nego pristati na opasnu zamenu teza i uci na omiljeni im teren beskrajnih rasprava o tome sta znaci vanredno stanje, sta je kosmos, sta je covek, otkud virusi, itd... Moram da kazem, za nasledje Milosevicevog rezima i za to koliko je snazno, znali smo ili bar pretpostavljali, tako da sve u vezi sa strankama, licnostima i institucijama o kojima se ovih dana pocinje govoriti ne iznenadjuje. Ali, kada slusamo poplavu izjava tzv. legalista koji se "hrabro hvataju u kostac" protiv uvodjenja vanrednog stanja kao najvece posasti koja ih je snasla, cime dovode u pitanje odbranu drzavnog poretka, njenog integriteta i zakona kao takvog, nemoguce je izbeci negativne emocije. Bes proizilazi iz suocavanja sa cinjenicom da iste politicke strukture i dalje bestidno zagovaraju isti papirnati, isprazni, trivijalni "legalizam" i "demokratiju" ne zeleci nijednog trenutka da priznaju da je konacno uvodjenje vanrednog stanja u ovu zemlju samo minimalni pokusaj kontrolisanja haosa vanrednog stanja koje ovde neprekidno traje ko zna koliko godina u natrag. Ako se "legalisti" danas bore protiv prava drzave da uvede kontrolu vanrednog stanja na svojoj teritoriji, i ako im je to novi lajtmotiv, nakon sto su izgubili prethodnu fiksaciju smrcu Zorana Djindjica, onda je to nesto najnecivilizovanije sto se moglo ocekivati u jednoj evropskoj zemlji 21. veka. Ako je to taj bunt "protiv vanrednog stanja", ako je to citava njihova politicka filozofija koju u ovakvom casu mogu da iznedre, onda je to groteskno, ali i izdajnicki. I onda je svejedno da li oni uopste politicki deluju, tacnije da li tapkaju u mestu (jer im je to celo delovanje) ili, su pak, poslusali dobronamerni savet i otisli da spavaju ("bre!"). Vratimo se pitanju koraka, pitanju sta mozemo ciniti. Oni koji su ostali posle Djindjica, mislim na politicare reformskog kursa, mogu ili da cine sustinske stvari ili da prave fatalne greske koje ce i njih i Srbiju, i sve nas, fatalno kostati. Opasno je, jer deluju u polju jasnih politickih arhetipova medjusobno potpuno razlicitih i nuzno suprotstavljenih. Znamo da je vise nego tesko ostati na dobrom putu. Znamo da svako oklevanje, zastajkivanje, okolisavanje, svaki propusteni minut i sat mogu biti fatalni. Znamo sta valja ciniti. I znace se ko nije cinio ako se pokaze da nije. Ali, ako zlo na trenutak nadvlada, neka se niko u zlu ne osili, jer ce i takva pobeda biti nakratko. Srbija se nikada vise nece vratiti u razdoblje pre Djindjica. Dokaz tome je i to manifestovanje ideje demokratske i evropske Srbije na ispracaju premijera. To pomalo iznenadjujuce otelotvorenje ideje, zakasnelo za Djindjica, ali pristiglo za evropsku Srbiju. Taj proces se ne moze vratiti unatrag. Svaka parcijalna pobeda zla, svaki novi zlocin, samo je presedan na putu koji po svim zakonima ne moze da vodi unatrag. Korak je, dakle, nas cilj.

NIN: 20. mart

Dragan Bujosevic

Vanredno vaspitanje

Osnovna razlika izmedu ubijenog premijera i ostalih politicara u Srbiji bila je u tome što su oni samo razlicito tumacili Srbiju, a on je svakodnevno menjao Srbiju. Zato je osnovno pitanje posle njegovog ubistva da li je Srbiju promenio toliko da se ona ne može vratiti u trulež Miloševiceve vladavine, da li je iza sebe ostavio dovoljno odlucnih ljudi koji nece žaliti sebe da bi od Srbije napravili evropsku zemlju i da li ce naterati vecinu gradana da razmisle da li idol treba da im bude nemacki doktorand ciju pamet, obrazovanje, odlucnost, hrabrost, požrtvovanje uvažavaju i u Moskvi i u Pekingu i u Vašingtonu i u Parizu i u Londonu i u Berlinu ili ce im idol ostati silikonska pevacica cija je kuca puna oružja i koja u utorak 18. marta potpuno gola otvara vrata policiji misleci da ce tako pokazati svoju drcnost, posebnost i nedodirljivost?

Zoran Živkovic, drugi postkomunisticki premijer Srbije, uspeo je da ne kaže onu tupavost “I posle Tita - Tito”. Izbegao je i da ponovi onu nesnalažljivost poslednjeg premijera SFR Jugoslavije Ante Markovica koji je upitan šta ce biti posle odlaska Slovenaca sa kongresa jedine dozvoljene partije, rekao da ce biti ponedeljak ili utorak ili koji vec drugi dan, ne shvatajuci da je izlazak komunista sa suncane strane Alpa iz beogradskog “Sava-centra” znacio izlazak Slovenije iz Jugoslavije i pocetak njenog konacnog nestanka. Zoran Živkovic je sasvim umesno primetio da niko nece moci da zameni premijera Zorana Đindica. Ako je recena trezvenost posledica Živkovicevog ucenja od Đindica, onda je filozof bio u pravu kada je rekao da njega i mogu da ubiju, ali da ce sistem stvaran 24 meseca, od januara 2001. godine kada je njegova vlada pocela da upravlja Srbijom, rešiti probleme koji su njemu zadavali toliko muke. Medutim, samospoznaja bivšeg niškog gradonacelnika svakako nije dovoljna za nastavak Đindicevih reformi, sprovodenih uprkos opstrukcijama dela koalicije kojom je srušio sa vlasti Slobodana Miloševica oktobra 2000. godine.

Gola Ceca Osnovna razlika izmedu ubijenog premijera i ostalih politicara u Srbiji bila je u tome što su oni samo razlicito tumacili Srbiju, a on je svakodnevno menjao Srbiju. Zato je osnovno pitanje posle njegovog ubistva da li je Srbiju promenio toliko da se ona ne može vratiti u trulež Miloševiceve vladavine, da li je iza sebe ostavio dovoljno odlucnih ljudi koji nece žaliti sebe da bi od Srbije napravili evropsku zemlju i da li ce naterati vecinu gradana da razmisle da li idol treba da im bude nemacki doktorand ciju pamet, obrazovanje, odlucnost, hrabrost, požrtvovanje uvažavaju i u Moskvi i u Pekingu i u Vašingtonu i u Parizu i u Londonu i u Berlinu ili ce im idol ostati silikonska pevacica cija je kuca puna oružja i koja u utorak 18. marta potpuno gola otvara vrata policiji misleci da ce tako pokazati svoju drcnost, posebnost i nedodirljivost? Još nema osmeha na licu ekspertskog dela Vlade Srbije, hitri Božidar Đelic, ministar finansija, kaže “Još smo u šoku.” I onda opisuje odlazak sa sahrane, ruke uplakanih ljudi pružene na dodir pun straha i odlucnosti, “Straha da je sve gotovo i mirne odlucnosti da se mora nastaviti sa reformom, da ne smemo da odustanemo.” Od ministra finansija se ne ocekuju emocije, zato je on sa svojom ekipom u sredu 12. marta uvece vec poceo da racuna da li mu se može pojaviti rupa u budžetu, ali i da li može nastati rasulo u ekonomskom delu vlade i da li ce svet požuriti da pokaže naklonost prema Srbiji koju je gradio Đindic. “Ekonomska stabilnost zemlje nije ugrožena. Kada je Đindic formirao vladu, nismo imali ni lekova, ni struje, ni nafte...Sada imamo dovoljno, imamo i devizne rezerve. Ne treba da se plašimo”, kaže Đelic. Poreznik, koji je znanje sticao na prestižnim fakultetima Francuske i Sjedinjenih Država Amerike, misli da je još važnije što je Đindic sve vreme podsticao liderstvo svojih saradnika i što je iza sebe ostavio uigran tim strucnjaka koji ce ostati na dobrom putu, u cemu ce im pomoci i svet koji je u Beograd dan posle atentata poslao dvojicu kljucnih komesara, a potom i celnog coveka Evropske unije. Da li je onda istina da je Božidar Đelic od Havijera Solane i Krisa Patena, predstavnika Evrope, zatražio podršku od 240 plus 400 miliona evra. “Rizici su povecani i to moramo da priznamo. Pošto hocemo da nastavimo program vlade baš kako smo ga napisali da bismo se osigurali od mogucih rizika, treba nam oko 400 miliona evra. Da li cemo dobiti sve te pare, nisam siguran. Koliko manje dobijemo, moracemo da se sami snademo. Ali, rekli smo im da nas ne teraju da biramo izmedu bezbednosti i reformi.” Za Srbiju je dobar znak što nijedna velika svetska kompanija nije “pobegla” iz Beograda (tu su i “Boing” i “Majkrosoft” i “Koka-kola” i Aj-Bi-Em...) posle ubistva premijera, što je sedam dana posle atentata premijera potpisana koncesija za izgradnju autoputa Beograd-Novi Sad, ali i što svetski uticajni investicioni fondovi smatraju da ce rizik ulaganja u Srbiju samo nakratko biti povecan i da ce se stvari brzo vratiti u normalu o cemu svedoci i cinjenica da ce skup o mogucnostima ulaganja u ovdašnju privredu biti pomeren samo za šest dana, sa 25. na 31. mart.

Eksperti i preduzetnici 

I Aleksandar Vlahovic, ministar za privatizaciju, uveren je da ce se ostvariti planirane prodaje duvanskih industrija iz Niša i Vranja, kao i Beopetrola, da ce se nastaviti sa aukcijama, velikim tenderima, donošenjem neophodnih zakona... Povratka nema, 57 odsto prihoda Srbije potice iz privatnog sektora, uskoro ce i polovina od ukupno zaposlenih raditi u njemu. Nema sumnje da privatni sektor Srbije zna ko je na dobrom putu. Jedan od lidera privatnog sektora kaže da je oktobra 2000. godine 80 odsto preduzetnika stajalo iza Vojislava Koštunice, 20 odsto iza Đindica. “Sada je 95 odsto iza Đindica, odnosno Vlade Srbije i to bez obzira na podele medu nama na udruženja i klubove. Kada god smo pozvali Đindica da razgovaramo - došao je. Koštunica se nikada nije odazvao”, kaže jedan preduzetnik. Đelic kaže da u Srbiji nema tajkuna kao u drugim zemljama u tranziciji, ali da je preduzetnicka klasa savršeno svesna svojih interesa i da zna šta joj je neophodno za uspešan posao, kao što vlada mora da zna kako da spreci da bilo ko iz te klase bude u privilegovanom položaju. A sve ovo znaci da ce preduzetnici ostati uz vladu i stranke koje je cine, da ce pred izbore njih podržati i svojim novcem (nije ništa neobicno da ga daju i politickim konkurentima vladinih stranaka) ali i svojim medijima. Naravno, što bi rekli marksisti, da i u ekonomskoj bazi društva postoji nešto što “devojci srecu kvari”. Đindic jeste uspevao da balansira individualnosti eksperata u svojoj vladi, ali je pitanje da li ce to umeti Zoran Živkovic i Cedomir Jovanovic kao novi potpredsednik. Kljuc je ovde da i dalje Đelic na izvestan nacin bude lider ekonomskog dela, ali da ne ugrozi individualnost i kreativnost Vlahovica, Gorana Pitica, Gordane Matkovic... Ubijeni premijer je uspešno umeo da razgovara i sa preduzetnicima iz udruženja i iz kluba i sa nezavisnima i uspeo je da ih drži na okupu. Da li ce to uspeti i njegovi naslednici, zavisice i od ambicije stranaka koje nisu u vladi da privuku sebi uspešne poslovne ljude. Tu se pre svih misli na G17 plus, ciji je potpredsednik Mladan Dinkic vec poceo razgovore sa preduzetnicima kako bi se obezbedio na mestu guvernera Narodne banke Srbije. Iz sveta biznisa na Dinkicev racun je vec stigla primedba da nije jasno da li je kao guverner ili kao potpredsednik stranke odobrio kredite nekim bankama, ali NIN nije uspeo da tu optužbu proveri (zato i ne iznosimo detalje) pošto je u utorak i sredu pisac anatomije ekonomske destrukcije bio prezauzet. I treci remetilacki faktor u ekonomskoj sferi jeste odnos guvernera i ministra finansija, koji nije harmonican kako je izgledao pre nekoliko meseci. Ako ostanu na svojim mestima, gradani Srbije treba samo da se mole da Đelic i Dinkic moguca neslaganja rešavaju kao i dosad - u razgovoru u kabinetima, a ne u medijima. Birajuci novog premijera Živkovica i potpredsednika vlade Jovanovica sa 128 glasova, DOS je demonstrirao da može da racuna i na više glasova, da njegova vecina u buducnosti može i da se uvecava i to bez obzira kako Ustavni sud Srbije bude odgovorio na pitanje ko je vlasnik poslanickih mandata: poslanik ili stranka/koalicija. U oba slucaja DOS ce moci da poveca svoju vecinu: ili oduzimanjem mandata neposlušnim osnivacima koalicije koja je pobedila Miloševica ili pridobijanjem poslanika iz svih parlamentarnih stranaka na svoju stranu. I to je politicka realnost. Baš kao što je cinjenica da nikome iz DOS-a nece padati na pamet, bar u naredna tri meseca, da pokušava da pravi nova savezništva izvan vladajuce koalicije. To jednostavno ne bi izazvalo aplauze ni inostranih ni domacih gledalaca politicke utakmice. Bez obzira na sopstvenu projekciju svoje moci u medijima vecina stranaka DOS-a zna sasvim dobro kako bi prošla na bilo kojim izborima kada bi se pojavila samostalno, a lideri nekih od njih znaju i da svoj uticaj i moc ponekad više duguju inostranom sponzorstvu nego sopstvenoj sposobnosti. Realnost je i da ce ubistvo premijera Zorana Đindica doprineti jacanju popularnosti njegove Demokratske stranke, ali i stranaka koje cvrsto budu stajale uz Vladu Srbije. Izvesno je i da ce u bliskoj buducnosti DS mnogo manje nego dosad biti “talac” manjih clanica DOS-a. Srpska radikalna stranka, ciji su lideri najavljivali krvavo prolece u Srbiji, neobicno se ucutala. Njena pozicija nije nimalo zavidna. Sa liderom koji cami u Hagu, preti im rasulo vec videno na primeru socijalista. I ako ne dode do raspada stranke, njen rejting bez zapaljivog lidera u izbornoj kampanji svakako ce biti niži nego dosad. Ali, mnogo je opasnije što im možda preti i zabrana ne samo zbog najava “krvavog proleca” nego i optužbi Nebojše Covica da je Vojislav Šešelj voleo da igra šah u tvrdavi u zemunskoj Šilerovoj ulici sa Dušanom Spasojevicem i Miloradom Lukovicem koje vlada smatra glavnim organizatorima ubistva premijera Đindica. (Šešelj je demantovao Coviceve tvrdnje.) Još je dalje otišao Slobodan Orlic, jedan od lidera Socijaldemokratske partije koji je rekao da se politicki inspiratori ubistva premijera nalaze u Stranci srpskog jedinstva i Srpskoj radikalnoj stranci. Novi premijer je stavio tacku na “j” rekavši da ce Ustavni sud Srbije doneti pravilnu presudu ako se pokaže da je neka politicka organizacija stajala iza ubistva premijera Đindica.

Izbori i ustav 

Dvostrukom gubitnickom pobedom na predsednickim izborima Vojislav Koštunica je manje doprineo gubitku popularnosti kakvu ni Miloševic nije uživao na pocetku svoje vladavine, nego što je krunjenje rejtinga DSS-a posledica uverenja dela javnosti da njen lider nije umeo da koristi vlast, da nije ništa uradio - kako se kaže sa ovdašnjim poslovicnim preterivanjem. Upravo zato ce Koštunicin predlog da se obrazuje koncentraciona vlada (DOS + DSS + SRS + SPS +SSJ + SPO +...) biti teško shvatljiv. Bili ste u vladi, napustili ste je, podržali ste štrajk “crvenih beretki”...samo je deo odgovora koji iz DOS-a stiže na predlog lidera DSS-a. Još manje ce popularnosti DSS-a doprineti tekstovi na Internet sajtu ove stranke tipa “našem predsedniku ne treba obezbedenje”, koji pokazuju odsustvo mere koja jeste bila jedna od odlika ove stranke. Nema sumnje da ce DSS u buducnosti najbliže saradivati sa G17 plus, iako vecina analiticara misli da je jedina prirodna veza izmedu Miroljuba Labusa i DOS-a. Ova saradnja bice pracena povratkom u opticaj stare price lansirane pre septembarskih predsednickih izbora u Srbiji kako, navodno, Brisel želi da na mestu predsednika Srbije vidi Koštunicu, a na mestu premijera Labusa. U ovoj vezi G17 plus ce morati stalno da dokazuje svoju posebnost i razlicitost i u odnosu prema Vladi Srbije i Demokratskoj stranci, imace blaži recnik, osim ako Dinkic izgubi mesto guvernera. To ce samo doprineti ucvršcivanju “neprirodne koalicije” (nije jasno zašto bi bilo koja koalicija u politici bila neprirodna) DSS-G17 plus, istovremeno i osetnom radikalizovanju politicke utakmice ne samo u povecanju kolicine vrucih reci nego i u zahtevima za prevremene izbore. (Istraživaci javnog mnjenja primecuju da je G17 plus prvo uzimao glasove DS, a sada prisvaja glasove DSS-a.) “Da predsednik Đindic može da nam se obrati, možda bi savetovao da odmah sada organizujemo izbore, da bi na njegovoj žrtvi sigurno pobedili. Ali, mi to necemo da uradimo. Zna se kada su izbori, važniji nam je interes Srbije od interesa stranke”, rekao je Živkovic. Dakle, demokrate obecavaju ustav - o roku - pa onda izbore, i to tamo daleko, 2004. godine. Ocigledno da u DS racunaju da vreme, ipak, radi za njih, što njihove politicke protivnike ne sprecava da se nadaju da ce i demokrate doživeti sudbinu SPS-a.

Napred “plavi” 

Simpatije ce svakako steci otvorenim sukobom sa kriminalom. U Skupštini Srbije poslanici pricaju kako je mnogo znacajnije uhapsiti u Kruševcu, Kraljevu, Cacku, Nišu, Novom Sadu...neke Prevare, Budale i Pacove nego u Beogradu. “Malo je Beogradana videlo Legiju da nekoga maltretira u kafani, oni koji svracaju u ‘Sovu’, kafice u Ulici Strahinjica bana...ostalih milion i po ne zna ništa o tome. A u Nišu ili Cacku se sve vidi, svi znaju šta je uradio lokalni Legija”, kaže jedan poslanik. Teško da ce se u Srbiji naci neko ko u ovom trenutku ne bodri policiju sa “Napred, ‘plavi’”, ali bi vlast ucinila dobro i sebi kada bi rekla kada ce društvu biti vracena sloboda. Da li ce to biti tek “kada se pohvataju svi odgovorni za ubistvo” ili “do kraja narednog meseca” ili “naredna dva meseca”... Pošto i u vanrednom stanju postoje pravila igre, vlast ce morati da vodi racuna da ih ne krši, da nikog nevinog ne uzapti i ne ogranici prava, kako se to kaže, obicnih ljudi. Narod, jasno je želi da vidi vlast kao stožera patrijarhalne porodice; “on je strog, odlucan, kažnjava, ali je pravedan”. Bol zbog gubitka politickog saveznika i prijatelja ne sme da preraste u “pravednicki gnev” koji je u prošlosti umeo da sklizne u “revolucionarnu pravdu”. Svedoceci o 5. oktobru za knjigu “5. oktobar - 24 casa prevrata”, Zoran Đindic je rekao da se pobojao masovne cistke 6. oktobra. Ako u vanrednom stanju vlast ne bude vodila racuna i o raspoloženju intelektualne elite i tvoraca javnog mnjenja, onda ce elita i tvorci mnjenja primeniti prema vlasti vanredne vaspitne mere, onda kada vanrednom stanju istekne rok upotrebe. Ovim se hoce reci da ce sopstvenim ponašanjem u vanrednom stanju vlast vanredno vaspitavati narod i da ce mu sugerisati da li je za Srbiju ciji su simboli Vuk Karadžic, Mihailo Pupin i Jovan Cvijic ili za Srbiju ciji su simboli - ali, da ih ne pominjemo više. 

DRAGAN BUJOŠEVIC

Bombardovanje

Predstavnicima Evropske unije Božidar Đelic je rekao da je krajnje vreme da poprave ponešto od onoga što je uništeno u NATO agresiji na Jugoslaviju. “Mislim da je moguce srediti razrušene zgrade u centru Beograda, makar da se bezbedno sruše i rašcisti teren. Ali i da je potrebno uraditi nešto i sa mostom u Ostružnici, Žeželjevim mostom u Novom Sadu. Bila bi to poruka da nije rušen jedan narod, vec jedan režim.” Đelic misli da bi Evropa mogla da izracuna i korist od stabilne Srbije: koliko manje trupa drži na Balkanu, koliko je smanjen šverc i droge i oružja i cigareta i ljudi, ali i koliko su povecane mogucnosti za investicije.

 

Vreme, 20. mart

Stojan Cerovic

Posle Đindica 

Premijer se od samog pocetka našao u makazama izmedu lokalnih zlikovacko-patriotskih sila i haških ultimatuma

Ko je ubio Zorana Đindica? Možda cu nekom ljubitelju detektivskih prica pokvariti zadovoljstvo, ali pošto je ovde u pitanju politicki triler, moguce su razne verzije i tumacenja, pa niko ne mora da prihvati moju, pogotovu što ovi krivci imaju odlican alibi. To su, naime, Slobodan Miloševic i Karla del Ponte. Svi ostali su finansijeri, narucioci, organizatori ili izvršioci.

Ubistvo premijera, baš ovog premijera i baš sada, zahteva od nas da razumemo najširi politicki kontekst i obavezuje nas da ga stavimo u istorijsku perspektivu, zato što ce ovaj dogadaj možda bitno promeniti sudbinu Srbije. I zato mislim da najpre treba identifikovati glavne sile koje su delovale i ukrstile se na nacin koban po glavu Zorana Đindica, a bice možda i po našu buducnost.

Još kad je odlucio da se bavi politikom, Đindic je, cini mi se, bio rešen, prvo: da se bori za neke krupne, strateške ciljeve, a ne da prosto vrši vlast, i drugo: da deluje u svim uslovima, ne cekajuci da se prilike promene i da se nešto najpre dovede u red. Dakle, bio je ambiciozan i hrabar i vec te osobine kandidovale su ga za tragican kraj, jer tragedije, naravno, nema bez velicine. A u Đindicevom kraju svi su lako prepoznali dah tragedije i mnogi su naknadno razumeli da je u njegovoj sudbini, u svemu što ga je dovelo do takvog kraja, bilo velicine koja je cesto bila maskirana prozaicnostima dnevne politike.

Znamo da su uslovi u kojima je Đindic preuzeo, to jest osvojio vlast u Srbiji bili nemoguci. Miloševic se povukao ostavljajuci samo praznu kontrolnu kabinu u kojoj komandni instrumenti i poluge nisu funkcionisali. Dobar deo stvarne vlasti, vojne, policijske i administrativne, samo se spustio na niži nivo, pritajio i rešio da saceka bolja vremena, to jest pad nadobudnih reformista. Đindicu je pripao samo vrh države, sve ostalo se zaverilo protiv njega.

Znamo da to nije bila bilo kakva država i vlast, nego ubilacka, razbojnicka i pljackaška, koja je igrala istodobno na zatucanost, strah, nacionalni fanatizam, laž i mržnju usmerenu bilo gde. Svemu tome Đindic je bio prirodni neprijatelj, gotovo olicenje svega cega su se najviše plašili i užasavali. Tom svetu nije trebalo objašnjavati zašto premijera treba ubiti. Bilo je hiljadu dovoljno dobrih razloga. A bilo je i novca i oružja i dobrovoljaca onoliko.

S druge strane, nema sumnje da su gospoda Del Ponte i svi njeni medunarodni sponzori vodili politiku koja je od Đindica pravila sve bolju metu. Premijer se, zapravo, od samog pocetka našao u makazama izmedu lokalnih zlikovacko-patriotskih sila i haških ultimatuma. Znao je da nema dovoljno snage da otvoreno zarati s mafijom ni dovoljno politicke podrške da pohapsi haške optuženike, a nije uspevao da ubedi ni strane faktore da mu daju vremena, da odustanu od ultimatuma i najpre pomognu obnovu zemlje.

Na jednoj strani bili su oni kojima je Đindic sve više licio na stranog lakeja i izdajnika, na drugoj oni koji su mislili da je i on ipak nekakav srpski nacionalista koji samo blefira i gleda kako da se ratni zlocinci nekažnjeno izvuku. Izmedu nije bilo prolaza, a Đindic je upravo to pokušao i bio je to pokušaj dostojan divljenja. Jer, Srbiji nije ni preostalo ništa drugo nego da nastavi da na tom istom mestu traži prolaz koji za sada još nema. U tom smislu razumem one njegove sledbenike koji sad najavljuju kurs "i posle Đindica – Đindic". Bio bih, priznajem, najsrecniji kad bi Vlada sad rekla da više ne želi da cuje ništa o Hagu, da niko više nece biti izrucen, da ne prima nikakvu poštu ni poruke na tu temu, da je gospoda Del Ponete nepoželjna zauvek, da nijedan papiric više nece biti predat i da cemo se od sada sami baviti problemom zlocina. Ali, to bi usrecilo i mnoge od onih s druge strane. Mafija bi proglasila pobedu. Zato Srbija nema druge nego da nastavi rat protiv bande ubica, sad se vidi na šta su spremni, kao i da od Haga traži više poverenja, sad kad je valjda jasno koliko košta saradnja s Tribunalom. Ne bih se, pri tom, previše sekirao za nevolje haške tužiteljke i ostalog osoblja u Tribunalu. Evo se Amerika upravo sprema da osnuje drugi slican sud namenjen Iracanima koji se budu usudili da pucaju na oslobodioce, pa ce valjda biti posla za poslenike medunarodne pravde, ili šta god bilo to što se još tako zove.

U meduvremenu, Srbija je u režimu vanrednog stanja, protiv kojeg nemam ništa, pod uslovom da bude zbilja iskorišceno. Ne brinu me ogranicenja prava i sloboda, jednostavno zato što je ovde rec o necemu što prethodi bilo kakvim pravima, rec je o životima. Svima nama ovde je objavljen rat, zapreceno je svacijem životu i imovini, notorni kriminalci porucili su nam da su jaci od države, da su oni država i da ce ubiti koga god treba da bi nas u to uverili.

Država, to jest ono što je od nje ostalo i u šta polažemo nade, nije mogla da bira kako ce da vodi ovaj rat. Ili svom snagom ili nikako. To znaci uhapsiti svakog sumnjivog, upotrebiti dovoljnu silu, slomiti svaki otpor, a to je vanredno stanje. Neke od stabilnijih, demokratskih država vec su pokazale koja se sredstva primenjuju u slucajevima koji ni izdaleka nisu bili ovako teški. Italija je svojevremeno bila policiji sasvim odrešila ruke u borbi s "crvenim brigadama". U nemackim zatvorima desilo se nekoliko krajnje sumnjivih samoubistava zatvorenih terorista. Engleska je policija umela da izbegava hapšenja i zarobljavanja irskih terorista, u korist likvidacija. Hocu da kažem da valja biti spreman na žrtve u ovom ratu. Dosta smo slušali o tome kako ljude tipa Lukovica Legije nije moguce uhapsiti i kako celo to patriotsko podzemlje ima jako obezbedenje. Da li policija treba da prizna da u ovoj zemlji ima sila iznad nje? Ako je tako, daj da nam Legija bude ministar policije, umesto Mihajlovica. Ako nije, neka policija ude u pravi i potpuni rat i neka pobedi, koliko god to koštalo. Nije, pri tom, cak ni najvažnije da se pronadu ubice premijera, nego da se vec jednom stave van zakona kriminalci koji se drže kao da su oni jedini zakon. Ovo je nešto što je pocelo, recimo, s Arkanom koji je bio postao uzor srpskoj mladeži, "ugledni ubica", što rece neki zadivljeni pocetnik u poslu. On je bio valjda najuspešniji covek u Miloševicevoj Srbiji i nema sumnje da su njegovim stopama krenule stotine drugih.

Tacno je da izgleda smešno što je policija krenula da ruši dvorac onog Spasojevica u Zemunu samo dva dana posle ubistva. Kakva nagla efikasnost! Kakvo iznenadno otkrice da je tu nešto bilo protivzakonito! Svejedno, to i treba rušiti a ne pretvarati u izbeglicki dom, jer nam je potreban upecatljiv simbol, jasna poruka da je došao kraj tim manekenima zlocina. Ova država mora da demonstrira silu zakona, utoliko snažnije što se bila gotovo sasvim rastvorila i nestala u bezakonju. Valja razoriti taj Arkanov kult razmetljivog zlocina, tu estetiku brutalnosti, taj tobožnji nacionalni model "opasnog života": sacekuša, otmica, pljacki, reketa, sve uz odgovarajucu estradnu ikonografiju i Cecinu muziku. Ovo je poslednji trenutak da se sve to zajedno odbaci ne samo državnom silom nego i voljom gradana, onih koji su svih ovih dana onako skrušeno i potreseno i ocajno, cutke polagali cvece i palili svece na stepeništu Vlade Srbije. Mislim da su oni hteli da kažu da se boje da ih više ništa ne može spasti od te nove vrste nacionalnih voda školovanih u Legiji stranaca, koji su vec poceli da šire i prenose tamo steceno znanje i mudrost. Deo tih zaverenika odgovornih za ubistvo premijera sigurno se nadao da ce dobiti izvesnu politicku podršku od Koštunice, sve dok on nije sišao s predsednicke funkcije. On je napravio užasnu grešku onda kad je izrazio razumevanje za pobunu "crvenih beretki", iako sigurno nije želeo da stvari idu ovim putem. Greši i sada kad predlaže koncentracionu vladu jer to podrazumeva poziv svim strankama, a takva saradnja nemoguca je iz razloga krupnijih od politickih. Naime, radikali su složno bojkotovali komemoraciju u Skupštini Srbije, cime su nesumnjivo izrazili svoje slaganje s ubistvom premijera, što je samo po sebi monstruozno. Da li Koštunica misli da bi trebalo priznati da je ovaj zlocin postigao cilj, da su Đindiceve pristalice pretrpele poraz i da sad valja da saraduju sa svima drugima? Mislim da bi tacniji zakljucak bio da je Koštunicin legalisticki pristup ovim ubistvom poražen i da se zaista moraju mnogo radikalnije pocistiti makar ljudi iz represivnog aparata zaostali iz bivšeg režima. U monstruozitete bi se mogao mirno ubrojati i Amfilohijev govor nad Đindicevim odrom, gde se kroz lukave fraze lako moglo razabrati da govornik o pokojniku ne misli ništa dobro, a iskoristio je zgodnu priliku da i prisutnim stranim delegacijama kaže šta misli o svemu od NATO bombardovanja do predstojeceg napada na Irak. Zvucalo je ne samo sasvim profano i neumesno nego i zlobno, osvetoljubivo i pakosno. Ako grešim, neka mi oprosti neko nadležan. Dakle, vec tu na sahrani pocela je borba za pozicije u postdindicevskoj Srbiji. Živkovic kao novi premijer izgleda mi tako da bih poželeo Đelica, ali on nije clan stranke, a osim toga valjda se smatra da su vremena ratna i da je za to bolji Živkovic. U svakom slucaju, DS i saveznicke stranke morale bi da budu jako pažljive u pokušaju da Đindicevu tragicnu smrt predstave kao dokaz sopstvenih kvaliteta. Još bi gore bilo ako bi se pokazalo da Vlada zloupotrebljava vanredno stanje protiv svojih politickih oponenata. Ali, sacekajmo. Nije valjda s Đindicem sahranjena baš sva pamet koja se ovde mogla naci.

Stojan Cerovic

 Blicnews, 12. mart

Sledom te monstruozne logike, u nedostatku snažnijeg otpora srpskoj vladi, Legija mu tu dođe - čista perverzija - kao jedan od poslednjih zaštitnika demokratije. Ta činjenica, naravno, nije izbor, ona je zla sreća postpetooktobarske Srbije. Zeljko Cvijanovic, Blic news na dan ubistva Zorana Djindjica.

VESTI iz raznih izvora

SAHRANJEN PREMIJER SRBIJE ZORAN ĐINĐIC | 09:15 -> 17:33 | Izvor: B92, Beta

Beograd -- Srpski premijer Zoran Đindic, koji je ubijen 12. marta u atentatu, sahranjen je u subotu oko 14.50 u Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu, uz najviše državne pocasti. Pored clanova porodice, funkcionera i clanova Demokratske stranke i najviših državnih funkcionera, sahrani su prisustvovali i mnogobrojni strani zvanicnici i predstavnici diplomatskog kora.

Poslednju pocast ubijenom srpskom premijeru odali su i predstavnici politickih stranaka u Srbiji i Crnoj Gori, predstavnici verskih zajednica, nevladinih organizacija, kao i mnogobrojne licnosti iz kulturnog i javnog života.

Od Đindica su se oprostili šef grcke diplomatije i predsedavajuci Saveta ministar Evropske unije Jorgos Papandreu, srpski ministri pravde i finansija Božidar Đelic i Vladan Batic, kao i savezni ministar unutrašnjih poslova i potpredsednik Demokratske stranke Zoran Živkovic.

Po završetku zvanicnog dela sahrane, politicki funkcioneri, brojne zvanice i gradani oprostili su se od premijera, prilazeci grobnom mestu i odajuci mu poslednju pocast. U nepreglednoj pogrebnoj povorci, gradani su prošli od Hrama svetog Save do Novog groblja.

Kovceg sa telom ubijenog premijera Srbije Zorana Đindica iznet je oko 13 sati iz Hrama svetog Save. Kovceg su izneli iz Hrama svetog Save visoki funkcioneri Demokratske stranke Zoran Živkovic, Cedomir Jovanovic, Boris Tadic, Goran Vesic i šef vladinog Biroa za informisanje Vladimir Popovic, kao i pripadnici vojne Garde. Pocasni vod Vojske Srbije i Crne Gore pratio je pogrebnu povorku do Novog groblja.

Trasa kojom se kretala povorka bila je zasuta cvecem.

Opelo ubijenom premijeru Srbije Zoranu Đindicu koje je pocelo u 12 sati u Hramu Svetog Save u Beogradu, završeno je oko 12.50. Na platou ispred hrama Svetog Save desetine hiljada gradjana slušalo je preko razglasa opelo ubijenom premijeru Srbije Zoranu Đindicu. Sve ulice u okolini hrama zatvorene su za saobracaj, ali je kretanje pešacima bilo dozvoljeno.

[Pošaljite komentar] [Postojeci komentari (70)]

ŽIVKOVIC: UBILE SU TE PREVARE, BUDALE I PACOVI | 15:40 | Izvor: FoNet

Beograd -- Potpredsednik Demokratske stranke Zoran Živkovic obecao je u subotu, na odru premijera Srbije Zorana Đindica, da ce Demokratska stranka, sa drugim strankama iz Srbije i Crne Gore, ostvariti njegov san - da Srbija postane evropska, demokratska, efikasna i bogata zemlja, bez "prevara, pacova i budala". Živkovic je, kako je rekao, podneo izveštaj svom predsedniku da poslednja zajednicka šetnja sa njim "nikada nije bila veca, cak ni 5. oktobra". "Bila je to cudna šetnja, policija je saradivala, svi su cutali i plakali, jer svi znaju da, osim što je najveca, ova šetnja ima kraj na ovom mestu", rekao je on. "Izgubila te je supruga Ružica, izgubila su te tvoja deca, ali te je izgubila Srbija, i to od onih koje si najviše mrzeo i protiv kojih si se borio", naglasio je Živkovic.

"Ubila te je grupa u kojoj se nalaze Budala, Prevara i Pacov. Ne samo u toj grupi, vec i u drugim grupama ima još uvek budala, prevara i pacova i oni su nam bili najveci neprijatelji, i pre deset godina, a i u ove dve godine od kako pokušavamo da promenimo Srbiju", rekao je Živkovic. "Prevara, Budala i Pacov ubili su njaboljeg reformatora vizionara u Srbiji, ne samo do sada vec i u buducnosti", naglasio je on.

Živkovic je, zatim, izgovorio poruke koje bi, kako je rekao, verovatno sada uputio sam Đindic. "Prijateljima iz sveta bi rekao da ce Demokratska stranka i vlada Srbije, ali i savet ministara, nastaviti druženje sa svetom, ne tako mudro i efikasno kao što si ti cinio, ali pokušacemo da pratimo taj ritam, a smer necemo menjati", rekao je on. "Vladi bi rekao da se ne nadaju da ce manje raditi sada kada te nema. To su ljudi koji ce sa nama iz Demokratske stranke, iz obaveze prema tebi, nastaviti poslove na svim pravcima koje si otvorio", kazao je on.

"Gradanima oko nas, kojih nikada nije bilo ovoliko, koji su pošteni, vredni, pravdoljubivi, koji vole Srbiju - rekao bi: 'Pobedite budale prevare i pacove. Ovo je mala i lepa zemlja da bismo je delili sa takvima'", rekao je Živkovic. "Predsednice, dragi Zorane, stranka je izgubila polovinu svog clanstva, izgubila je tebe, ali je ostala velika i snažna sa jasnim putem koji si nam dao i uveravam te u ime Goce, Cede i drugih da ce ostati najefikasnije sredstvo za dovodjenje Srbije u Evropu", zakljucio je Zoran Živkovic.

[Pošaljite komentar] [Postojeci komentari (0)]

BATIC: DANAS JE 6. OKTOBAR | 15:39 | Izvor: FoNet

Beograd -- Odajuci poslednju poštu ubijenom premijeru Srbije Zoranu Đindicu, ministar pravde Vladan Batic rekao je da je danas 6. oktobar 2000. godine, dan kada treba da vratimo Srbiju sebi i obezbedimo joj buducnost. "Danas nije 15. mart 2003. godine, danas je 6. oktobar 2000. godine, dan da završimo ono sto smo sa tobom zapoceli, da vratimo Srbiju sebi i da joj obezbedimo buducnost", rekao je on pred kovcegom ubijenog premijera.

Batic je ocenio da su ubice Đindica htele da ubiju veru i nadu našeg naroda i da zaustave ulazak u Evropu. "Mi, tvoji saborci iz Demokratske stranke, Saveza za promene, Demokratske opozicije, vlade, narod, nastavicemo ono što si ti zapoceo i predati mladosti Srbije ono što si ti zapoceo", naveo je Batic i dodao da su ubice htele da ubiju slobodu, demokratiju i napredak.

Batic je istakao da ce demokratska Srbija kazniti ubice "zbog tebe i zbog sebe". Batic je ocenio da je Đindic bio covek iznad vremena u kojem je živeo, da je bio veliki covek i da je imao velike ideje i hrabrost da ih sprobode u delo. "Posle deset godina mukotrpne borbe za uspostavljanje sistema vrednosti, koji krasi evropsku i hrišcansku civilizaciju, bez kojeg nema ni prava, ni države, ni politike", naglasio je Batic. U Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu, gde je sahranjen premijer, Batic je rekao da ce njegovo telo biti kraj najveceg predsednika vlade Srbije 19. veka Ilije Garašanina i najveceg predsednika vlade 20. veka Nikole Pašica. "Ti si najpoznatiji predsednik vlade u 21. veku", rekao je Batic oprostivši se poslednjim recima - "Bog da mu dušu prosti".

[Pošaljite komentar] [Postojeci komentari (0)]

ĐELIC: IMAO JE IZUZETNU VIZIJU I HRABROST | 15:39 | Izvor: FoNet

Beograd -- Republicki ministar ekonomije i finsija Božidar Đelic rekao je u subotu, opraštajuci se od tragicno preminulog premijera Srbije Zorana Đindica, da je on imao divnu porodicu, viziju i hrabrost, sve ono što je jedan covek mogao da poželi. "To je odgovornost za sve nas, narocito za ekonomski deo vlade, da našoj zemlji krene i da radimo i da sprovedemo u delo sve ono što je Zoran Đindic zacrtao", rekao je Đelic u Aleji velikana, poredeci srpskog premijera sa pre cetrdesetak godina ubijenim americkim predsednikom Džonom F. Kenedijem. Đelic je rekao da je tada, kao i sada, svet bio šokiran, osecajuci da je neko besmrtan otišao. "Đindic je bio izuzetan državnik", rekao je Đelic, dodajuci da je, pošto su cesto govorili beogradskim žargonom, on bio "car i laf" i da je sada potpuno jasno koliki je velikan bio. "Neka mu je vecna slava i hvala", zakljucio je Đelic.

[Pošaljite komentar] [Postojeci komentari (0)]

PAPANDREU SE OPROSTIO OD SRPSKOG PREMIJERA | 15:08 | Izvor: FoNet

Beograd -- Šef grcke diplomatije i predsedavajuci Saveta ministara Evropske unije Jorgos Papandreu oprostio se od Zorana Đindica, uz obecanje da ce pomoci ostvarenje sna srpskog premijera, da Srbija i Crna Gora konacno postanu deo Evrope. "Naša je volja kao EU, i u ime svih svojih kolega, obecavam tebi i Srbiji i Crnoj Gori da cete biti deo evropske porodice. Obavezujem se da ce, Zorane, tvoj san biti realizovan", rekao je Papandreu govoreci nad grobom premijera Srbije.

Panpandreu je istakao da stoji u "neverici i žalosti", deleci bol sa porodicom Đindic i svim prijateljima koje Zoran Đindic ima širom sveta. "Stojimo predani tvojoj viziji, koju si dao svojoj zemlji. U ovom trenutku tragedije, tvoje vizije ostaju žive, a zlocinci nece ostati nekažnjeni. Oni moraju biti privedeni pravdi", rekao je Papandreu. "Secam se snova o kojima smo zajedno pricali, da naš prelepi region Balkana bude miran i prosperitetan. Secacu se tebe, tvoje sigurnosti da ce se ostvariti tvoji snovi", kazao je Papandreu. On je obracanje završio recima na grckom, a potom i srpskom jeziku: "Zbogom, prijatelju".

[Pošaljite komentar] [Postojeci komentari (0)]

AMFILOHIJE RADOVIC: KO SE MACA MAŠI, OD MACA CE I POGINUTI | 14:37 | Izvor: FoNet

Beograd -- Rana Zorana Djindjica opominje i podseca - dosta je bilo bratomržnje, dosta je bilo rata, svako ubistvo je bratoubistvo, zlo nikom dobro ne donosi, rat nije nikome brat, porucio je u subotu u Hramu Svetog Save u Beogradu mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije na opelu tragicno preminulom predsedniku Vlade Srbije Zoranu Djindjicu. Integralni tekst govora mitropolita Amfilohija glasi:

"Svet je ovaj tiran - tiraninu, a kamoli duši blagorodnoj. To su reci, draga braco i tužni zbore, koje nam naviru ovde, pred odrom Zorana Djindjica, postradalog predsednika Vlade Srbije. Utoliko pre nam te reci naviru na um, ukoliko se nalazimo u hramu koji je izrastao iz spaljenih moštiju i mucenickog praha najveceg prosvetitelja srpskog naroda, Svetoga Save. Pre Zorana Djindjica, na ovom mestu pocivao je jedino onaj koji je ostavio iza sebe poruku svome i svakom zemaljskom narodu - zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko uvek i doveka - to je obezglavljeni bio velikomucenik kosovski Lazar.

Mi se danas ovde opraštamo sa Zoranom Djinjicem u blizini šanca i spomenika vožda Karadjordja, cija je glava, takodje, posecena kumovskom i bratskom rukom i okapala napunjena slamom u Stambolu pre 200 godina, po onoj narodnoj - svaka rana je pored srca - a ova rana, rana Zorana Djindjica, ne samo za njegovu majku, za njegovu Ružicu, Luku i Jovanu, nego za sve nas i za celi narod je rana koja je rana posred srca.

Pa se ne zna koja je dublja, ili ova njegova rana, otvorena rukom bratomržnje ili ona Milice Rajic, poginule od bombardovanja 1999.godine ili ona zaklane Marice Mijic iz Bijelog Polja, kod Peci, sahranjene uoci Vidovdana iza oltara Pecke patrijaršije te iste godine, ili bezbrojne one rane nezaceljene, otvorene na ovim našim prostorima u vreme bezumlja poslednjeg gradjanskog rata i bombardovanja. Sve te rane obasijava i greje plamen stotinama u naše dane zapaljenih kosovsko-metohijskih svetinja.

Zoran Djindjic, koga ispracamo danas iz ovoga svetoga hrama na vecni pocinak, bice zapamcen po mnogo cemu, ali prvenstveno po tome što je, u momentu najdubljeg poniženja svoga naroda, na obrenovicevski nacin, ispružio ruku bratsku, bratskoga mira i pomirenja Evropi i svetu.

U trenutku kada su još stotine hiljada njegovog naroda, prognanika sa svojih ognjišta u domu bez doma, u zemlji bez zemlje, u otadžbini bez otadžbine, u trenutku kad nad glavom njegovog naroda stoji mac pilatovske pravde, Zoran Djindjic je pokrenuo obnovu krvotoka narodnog, društvenog i socijalog života, obnovu državnog zajedništva i državne zajednice Srbije i Crne Gore, pokidanih veza sa svetom.

No, ubila ga je bratska mržnja, kratkovida i slepa, koja previdja vecnu istinu da ko se maca maši - od maca ce i poginuti.

Ako je ubistvo jednog coveka, Zorana Djindjica toliko veliko zlo, koliko li je tek veliko zlo pogibija i stradanje tolikih ljudi u nedavnim ratovima kod nas i u svetu, koliko zlo i nevino prolivene krvi cekaju u naše dane iracki narod od rata koji mu preti.

Rana Zorana Djindjica opominje i podseca sve ljude i narode koji imaju razuma i pameti - dosta je bilo bratomiržnje, dosta je bilo rata, svako ubistvo od onog kainovskog je bratoubistvo, dosta je bilo bratoubistva u svetu, zlo nikom dobro ne donosi, rat nije nikome brat.

Pored navedenoga, ono po cemu ce se pamtiti i po cemu ce ovaj narod pamtiti Zorana Djindjica to je i njegova duboka želja i briga za završetak ovoga svetoga zavetnoga hrama srpskoga pravoslavnog naroda iz koga ga ispracamo u bezobalnu vecnost Božanske tajne.

Znao je Zoran da, bez hrama, kao bez bogocovecanske mere ljudskog dostojanstva, nema i ne može biti istinske buducnosti i sveukupne obnove života njegovog i svih zemaljskih naroda.

Zato evo i svojim opelom u hramu Svetoga Save, on ugradjuje sebe, ne samo u svoju brigu, nego samoga sebe i svoju duboku ranu, ugradjuje u ovaj hram najdragocenije što covek moze ugraditi u svetinje. Zato se molimo Hristu bogu, gospodaru života i smrti, da svojom svecelosnom i svecelobnom golgotskom ranom, koje se Zoran, kao što sam nedavno cuo, dotakao kada je bio u Jerusalimu, cekajuci nekoliko sati da pridje grobu Gospodnjem, neka bi ta rana goglotskog mucenika i Spasitelja boga ljubavi zacelila, ne samo ranu Zoranovu, ne samo rane ovog naroda njegovog, ne samo ranu njegove majke, njegovog Luke i Jovane, njegove Ružice, nego neka bi iscelila i sve rane roda njegovog i neka bi opaka bratomržnja u svim zemaljskim narodima bila isceljena i neka bi golgotska rana obasjala svojom vecnom ljubavlju, mirom, istinom sve zemaljske narode, neka Gospod, koji je darodavac života i donosilac mira, podari mir prahu njegovom, mir narodu njegovom, mir svim zemaljskim narodima, a Gospod koji prima u nedra svoja svako stvorenje, neka upokoji dušu njegovu u svetlosti vecnoj lica njegova, sad i uvek i u vekove vekova. Amin".

[Pošaljite komentar] [Postojeci komentari (0)]

DELEGACIJE U HRAMU SVETOG SAVE | 11:30 -> 12:33 | Izvor: FoNet

Beograd -- Domaci i strani državnici i istaknute licnosti politickog, kulturnog i javnog života do 12.00 casova u hramu Svetog Save na Vracaru polagali su vence na kovceg sa posmrtnim ostacima premijera Srbije Zorana Djindjica. U to vreme u hram su da odaju poštu premijeru Djindjicu došli i predsednik Srbije i Crne Gore Svetozar Marovic, v.d. predsednika Srbije Nataša Micic, premijer Crne Gore Milo Djukanovic, predsednik Skupštine Srbije i Crne Gore Dragoljub Micunovic, izaslanik americkog predsednika Džordža Buša, bivši americki državni sekretar Lorens Iglberger, nekadašnji premijer Republike Srpske Milorad Dodik, ministri Vladan Batic, Aleksandar Vlahovic i Božidar Djelic, zatim Miroljub Labus, Mladjan Dinkic, Vuk Draškovic, Aleksandar Karadjordjevic i drugi. Stigla je i delegacija rudara iz Kolubare, kao i muftija sandžacki Muhamed Zuhurlic. Bivši predsednik Savezne Republike Jugoslavije i predsednik Demokratske stranke Srbije Vojislav Koštunica položio je vanac na odar premijera Zorana Djindjica u hramu Svetog Save na Vracaru u 11:20 casova.

Grcki šef diplomatije i aktuelni predsedavajuci Evropske unije Jorgos Papandreu stigao je u hram Svetoga Save u 11:50. Delegacija Velike Britanije na celu sa predsednikom Kraljicinog saveta i bivšim šefom diplomatije Robinom Kukom ušla je u 11:40 u hram Svetog Save. Pored njega je i visoki predstavnik medjunarodne zajendice za Bosnu i Hercegovinu Pedi Ešdaun. Nekoliko minuta kasnije u hram je ušao šef nemacke diplomatije Joška Fišer na celu svoje delegacije.

Predsednik Evropske komisije Romano Prodi došao je nešto pre 12.00 casova u Hram Svetog Save da oda pocast premijeru Srbije Zoranu Djindjicu. Sa Prodijem je u Hram Svetog Save došao i njegov savetnik, doskorašnji šef misije OEBS u Beogradu Stefano Sanino.

[Pošaljite komentar] [Postojeci komentari (0)]

MAROVIC: VLASTI IMAJU SNAGU DA NASTAVE ĐINĐICEVIM PUTEM | 16:48 | Izvor: Beta

Beograd -- Predsednik Srbije i Crne Gore Svetozar Marovic izjavio je u subotu da demokratske vlasti imaju snagu da nastave putem kojim je išao ubijeni premijer Srbije Zoran Đindic. Obracajuci se stranim državnicima u Palati federacije, koji su prethodno prisustvovali premijera Đindica, Marovic je istakao da na tom putu mira, progresa i demokratije, demokratske vlasti "niko nece spreciti, narocito sada kada vidimo koliko prijatelja u Evropi imamo" Marovic je dodao da je Đindic bio simbol demokratije u Srbiji, "ali i naš prijatelj, covek sa kojim smo delili najteže i najdivnije pobede demokratije". "Nažalost, fizicki je otišao, ali ostaje u našim srcima. Ostavio je nadu da naš region može biti region mira stabilnosti i demokratije", rekao je predsednik Srbije i Crne Gore.

[Pošaljite komentar] [Postojeci komentari (0)]

VIŠE OD 70 STRANIH DELEGACIJA U BEOGRADU | 10:28 -> 13:48 | Izvor: Beta

Beograd -- Više od 70 stranih državnih delegacija doputovalo je na sahranu ubijenog srpskog premijera Zorana Djindjica, koji ce biti sahranjen u Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu. Strani zvanicnici okupili su se najpre u Palati federacije. Predsednik Srbije i Crne Gore Svtozar Marovic primio je prepodnevnim satima predsednike vlada Albanije Fatosa Nanoa, Makedonije Branka crvenkovskog i Slovacke Mikulaša Dzurindua, saopštio je savezni Sekretarijat za informisanje.

Razgovori sa stranim delegacijama bice nastavljeni posle podne, nakon sahrane ubijenog srpskog premijera. Delegacije susednih i drugih evropskih zemalja zastupljene su na najvišem nivou. U ime Evropske komisije, došao je predsednik Romano Prodi, a u ime Evrpske unije Jorgos Papandreu, predsedavajuci spoljnih poslova Saveta ministara. Delegaciju BiH predvodi Mirko Šarovic, predsedavajuci Predsedništva, a Republike Srpske - predsednik Dragan Cavic. Izmedju ostalih, u Beogradu su i premijeri Albanije Fatos Nano, Austrije Volfgang Šisel, Makedonije Branko Crvenkovski, Rumunije Adrijan Nastase, Slovenije Anton Rop i Hrvatske Ivica Racan. Kao licni izaslanik generalnog sekretara UN Kofija Anana došao je Mihael Štajner, šef UNMIK-a, a u ime svetske organizacije Žoze Kutiljero i Frensis O'Donel.

[Pošaljite komentar] [Postojeci komentari (0)]

HABERMAS: UŽASNUT SAM I TUŽAN | 15:43 | Izvor: Beta

Novi Sad -- Jedan od vodecih svetskih filozofa Jirgen Habermas izjavio je da je užasnut i tužan zbog ubistva srpskog premijera Zorana Đindica. Habermas je za vanredno izdanje dnevnika "Danas", koje izlazi u nedelju, rekao da se politicki dar Zorana Đindica sastojao u tome što je u izuzetno teškim situacijama uspevao da održi ravnotežu izmedu neophodne prilagodljivosti i "jasne normativne usmerenosti ka cilju demokratskog otvaranja".

"On je taj cilj nepokolebljivo sledio od trenutka pada starog režima. Možda se pri tom pomalo nadahnjivao i primerom onih filozofskih diskusija koje smo vodili na Korculi, a kasnije i u Dubrovniku, sa našim prijateljima iz Beograda, Zagreba i Sarajeva", rekao je on, koji je bio profesor i mentor Đindicu na univerzitetu Konstanca. "Kada sam se u novembru prošle godine vratio sa puta po SAD zatekao sam pismo Zorana Đindica. Želeo je da me poseti. Do toga više ne može doci. Užasnut sam i tužan zbog svirepog dogadaja koji je osujetio naše videnje", rekao je Habermas.

[Pošaljite komentar] [Postojeci komentari (0)]

 

ubistvo premijera

B92: 13. mart

Korac: “Jeste, ja nisam zadužen za njegovu bezbednost, postoji 6. Odeljenje MUP-a koje se time bavi, mislim, nisam ja taj. Evo, mene je prvi put u životu dopratio covek sa mašinskom puškom, znate prvo je pitanje da li može taj da vas zaštiti uopšte. To se štiti na drugi nacin, ne tako, nego time da vi znate organizatore. Teško vas je zaštititi, evo, vidite oni su uzeli snajpere, nisu mogli da mu pridu. Nama su svima glave u torbi, eto, to je prosta istina. Mnogi od nas putuju, idu na tribine, mi licimo na Srbiju, kakva god da je ova vlast, ona od 1945. najviše lici na Srbiju sa svim svojim slabostima i vrlinama, mi smo prosek Srbije. Taj DOS, to je Srbija. Vecina ljudi zna da ima izvestan rizik i mislim da je i premijer taj rizik tako prihvatio, tako da on je imao obezbedenje, on je imao taj blindirani automobil, ali oni su iskoristili snajper. Vi znate da taj ulaz u Vladu ima tamo onu srušenu zgradu preko puta, da je niz tih zgrada okolo koje su i prazne - ko o tome vodi racuna, kako biste vi to sve…, nije ni meni jasno. Ne znam, ne umem da vam odgovorim na to pitanje. Ne znam šta da vam kažem, on je imao pojacano obezbedenje koliko ja znam, posle ovoga na auto-putu, ali to ocigledno nije bilo dovoljno. Moram da vam kažem da je ta grupa ocigledno imala izvore informisanja jako dobre i da su te placene ubice, da li dvoje-troje, ne znam, to ce se pokazati u istrazi, to uradile veoma profesionalno. Znaci, oni su tamo imali cebe na kome su ležali, oni su pažljivo nišanili, iskoristili su ne znam kakvu municiju ne razumem se u to, ja sam bio u vojsci u artiljeriji, pitao sam Krgu juce. Inace je teško povreden njegov telohranitelj, njemu je odnesen veci deo stomaka, mislim da ce preživeti. Ako se secate, onaj visoki mladic cutljivi, što je stalno bio uz njega. Oni su pucali i pogodili ga pravo u srce, dakle onda vidite kakve su ubice profesionalne, pogodili su ga pravo u srce sa razdaljine od oko 300 metara.”

Intervju sa Dragoljubom Micunovicem | 14. mart 2003.Radio B92

Danica Ilic

"U dubini društva negde nema dovoljno snage. Ono što je najveci gubitak odlaskom Zorana Đindica jeste da upravo to nadoknadimo, da nademo zamenu za energiju koja ce nam biti potrebna. Mislim da je ovo pouka svima.” U otvorenom programu Radija B92 gostovao je gospodin Dragoljub Micunovic, predsednik parlamenta Srbije i Crne Gore. Razgovor vodila Danica Ilic.

Dragoljub Micunovic

B92: Posle ubistva premijera Srbije Zorana Đindica, medunarodna zajednica uputila je neke od jasnih signala da je spremna da podrži srpski narod i vladu. Pre svega, mislim na dolazak gospode Havijera Solane i Krisa Patena juce u Beograd, ali i na inicijativu gospodina Šidera da Srbija i Crna Gora bude hitno primljena u Savet Evorope. Vi najbolje znate, kao šef delegacije koja je više puta bila u Strazburu, koliko je puta taj prijem naše zemlje u Savet Evrope bio odlagan. Kako gledate sada na ovu inicijativu koja je stigla dan posle ubistva Zorana Đindica?

Micunovic: “Naravno, pozdravljam tu inicijativu, mada bi, nažalost, bilo mnogo bolje da je ucinjena ranije i da su culi ono što smo im govorili. Govorimo godinu dana da prava podrška demokratskim snagama, demokratskom režimu u Beogradu jeste njegovo brzo ukljucivanje u sve evropske strukture. Dakle, u Savet bezbednosti, Savet Evrope i druge institucije. Ako želite nekoga unutra, onda je bolje da je u samoj organizaciji, i ako imate bilo kakva sumnjicenja, tu su pravila kojih se oni moraju pridržavati. To je mnogo bolje nego držati ih u izolaciji i stalno raditi po nekom, kako bih rekao, ''babuška'' efektu – kao kada otvorite jednu kutuju, pa tu ima još nešto. Napravljen je prema Jugoslaviji, odnosno Srbiji i Crnoj Gori, jedan vrlo neprincipijelan gest. To dalje držanje Jugoslavije izvan evropskih institucija u stvari samo jaca antidemokratski, antireformski kurs i one snage koje su svrgnute sa vlasti, koje su izgubile na izborima, koje su pobedene istorijski i kroz izbore i narodnim buntom ponovo ocekuju neku mogucu restauraciju. Govorio sam i govorio, bilo je uvek obecanja i uvek bi se našao neko ko bi tražio da se još nešto doda. To je najcešce bilo ono sa Haškim tribunalom i to orocavanje za odredene licnosti. Uvek sam govorio 'šta ako ne nademo te licnosti, necemo nikada biti u Savetu Evrope?'. Dakle, pokazalo se da je jedna politika stalnog ucenjivanja, stalnog dodavanja uslova, u stvari bila pogrešna. Ja mislim da u ovom trenutku apsolutno svi vide da za jednu krhku demokratiju – jer ovde demokratija nema neku tradiciju, sa tolikim ostacima staroga režima, starog aparata, i niza drugih stvari u društvu koje su neka smetnja modernizaciji i demokratizaciji –dalje uslovljavanje, nepomaganje, ne donosi ništa i da ce ovo biti preokret da se Jugoslavija, odnosno Srbija i Crna Gora, zaštite jednom direktnom pomoci koja ce doci i od Evrope i od Amerike.”

B92: Mislite li da kljucni faktori u medunarodnoj zajednici vide taj deo odgovornosti koji njima pripada i da ce promeniti politiku?

Micunovic: “Mislim da se to sada shvatilo jer se jednostavno i oni plaše. Šta ako bi na bilo koji nacin ovde došlo do haosa ili obaranja demokratskog režima? Sa cim se oni onda susrecu? Sa destabilizacijom citavog regiona, sa ogromnim problemom. Dakle, oni su na neki nacin uplašeni ovim što se dogodilo, mada smo im mi na to stalno skretali pažnju. Bilo je tu podrške i, kao što znate, nije Paten sada došao samo zbog ovoga. Bila je za juce planirana jedna sednica Saveta parlamenta na kojoj je on želeo da se obrati parlamentu i da podstakne i podrži novu državnu zajednicu, integraciju Srbije i Crne Gore, i da kaže da Evropa, naravno, insistira na tome da ta zajednica traje, da se harmonizuje, da na neki nacin omoguci da se što pre ude u dijalog sa Evropom i nade se u Evropskoj uniji. To je bila poruka koju je Paten trebalo da prenese parlamentu. Medutim, dogodilo se da te sednice, naravno, nema, da se desio tragicni obrt stvari, da je ubijen voda celog tog reformskog kursa i, naravno, oni su sad zateceni u situaciji u kojoj se pitaju šta dalje da se radi. Dobro je da su shvatili svi da je to ogroman gubitak za demokratsku Evropu i svet, a ne samo gubitak za Srbiju. Mislim da u ovom trenutku oni žele da ucine sve što mogu da se ojaca demokratski poredak u Srbiji i da se nastave reforme.”

B92: Vi ste za ponedeljak zakazali sednicu parlamenta Srbije i Crne Gore. Gospodin Marovic je saopštio listu kandidata za Savet ministara, ali pre toga trebalo bi da utvrdite nacin i kolicinu finansiranja za instituciju Srbije i Crne Gore. U kontekstu ovoga što ste sada govorili o dolasku Krisa Patena i medunarodne zajednice, da li se može govoriti o konkretnoj finansijskoj pomoci koja bi bila data novoj državnoj zajednici i otpocinjanju njenog funkcionisanja?

Micunovic: “Ja mislim da ce pomoci, da ce pomoc stici, možda cak i neka vanredna. Sednica je bila planirana za ponedeljak, nisam siguran da ce biti u ponedeljak, može da bude i u utorak, posle svega što se dogodilo. Mi smo imali jedan vrlo jasan dnevni red, agendu kako ce to ici, i trebalo je da to bude završeno danas. Medutim, ovaj zlocin nas je u tome omeo i sada ce možda biti promena u samoj kandidaturi – to cemo još videti. Mi smo se saglasili na prošlom sastanku na kome smo bili Đindic, Svilanovic, Živkoic i ja i, s druge strane, Marovic, Đukanovic i Vujanovic. To je sastanak koji je bio uprilicen u Saveznoj Skupštini u mom kabinetu i tada, te veceri, mi smo se dogovorili o svim detaljima. Trebalo je to danas da bude gotovo. Videcemo da li DOS, odnosno vlada, da li ostaju pri onoj kandidaturi koju su dali. U tom slucaju ja cu taj predlog koji je Marovic dao proslediti clanovima parlamenta – ukoliko ima izmena, taj se predlog povlaci i doci ce drugi.”

B92: Na koju izmenu mislite, koja je izmena moguca?

Micunovic: “Moguca je izmena jedino kada je rec o kandidatu za ministra odbrane.”

B92: O gospodinu Zoranu Živkovicu?

Micunovic: “Da.”

B92: Pretpostavljam da je to zbog toga što se gospodin Živkovic spominje kao …

Micunovic: “Ne znam. To je sada stvar Demokratske stranke. Na DOS-u je zakljuceno da Demokratskoj stranci pripada kao najvecoj stranci mesto kandidata za premijera i, naravno, mesto ministra koji ce sada biti u vladi, tako da ce oni imati sednicu Glavnog odbora u nedelju, to moramo sacekati pa cemo da vidimo da li ce to tada biti rešeno ili ce se ostati pri predlogu koji vec postoji. Ja to u ovom trenutku ne znam, ali saznacu u toku dana i imacu kontakte i sa Marovicem pa cemo se dogovoriti oko toga da li ipak možemo možemo da stignemo da u ponedeljak održimo sednicu. Sigurno je to da želimo da se što pre ta sednica održi, da što pre imamo vladu koja ce funkcionisati, koja ce onda moci da preuzme sve nadležnosti koje joj pripadaju kada su u pitanju bezbednost zemlje i, naravno, medunrodna komunikacija.”

PROPUSTI ĐINĐICEVOG OBEZBEĐENJA

B92: Gospodine Micunovicu, moram da Vas pitam da li mislite da je ubistvo Zorana Đindica moglo da bude spreceno, s obzirom na to da je na njega vec pre ovoga bio izveden atentat sredinom februara?

Micunovic: “To je sada teško reci, to zavisi od svakog detalja, od jedne sitnice, da je ušao, da nije izašao na tom mestu nego na nekom drugom, sigurno da tog trenutka ne bi bio ubijen. Kada se ulože finansijska sredstva, kada postoje profesionalci, kada postoji organizacija koja želi da nekoga likvidira, onda su potrebne ogromne mere bezbednosti da se to izbegne. Nažalost, one nisu preduzimane, niti je sam Đindic to previše ozbiljno shvatao i kontrolisao koje sve opasnosti postoje. Niti je nosio pancir, niti je vodio racuna da se njegovo kretanje i ne zna uvek, napravljeni su ogromni propusti i to je sasvim sigurno. Posle dogadaja na autoputu apsolutno je moralo da bude preduzeto sve, jer se sve upravo znalo. Oni deluju po principu “Koza nostre”, oni najavljuju ubistva i onda se mora bezbednost podici na najviši nivo i, naravno, protivudar je morao da bude blagovremen.”

B92: Kažete da su napravljeni propusti. Ko je napravio propuste?

Micunovic: “Sada ne znam tacno ko je za sve bio nadležan, ne bih sada u to ulazio, ali je sasvim sigurno da je u obezbedenju bilo ogromnih propusta.”

B92: Lista koju je policija vrlo detaljno i opširno saopštila nakon ubistva Zorana Đindica ima imena koja su u javnosti vec duže vreme poznata, a pretpostavljam da su i policiji morala biti poznata. Da li je ova opsežna akcija morala i mogla da bude sprovedena pre ubistva Đindica?

Micunovic: “Mislim da su posle atentata morale preventivno da se pretresu sve te grupe, a i da je to puštanje bilo skandalozno, kao i nacin na koji se sve to odigralo – kao da se ništa nije dogodilo, pogrešno je parkirao, odnosno registrovao kamion.”

KOD HABERMASA KROZ PROZOR

B92: Vi ste najduže poznavali Zorana Đindica i saradivali sa njim. Šta za Vas licno znaci ovaj tragicni dogadaj, zbog cega ce Vam on najviše nedostajati?

Micunovic: “To je bilo jedno vrlo dugo prijateljstvo. Imali smo mi konflikte, svi to znaju, ali on je bio negde po mom ukusu, najperspektivniji mladi politicar – i ne samo politicar, bio je to i kao intelektualac. Ja sam ga upoznao vrlo rano, kad je došao na fakultet, bio je onako, kako bih rekao, decacki drzak, bio je drzak i prema profesorima. Ja sam mu predavao, ispitivao ga, bio sam u diplomskoj komisiji i imao sam ogromne simpatije prema njemu, naravno, i voleo sam ga više nego drugi. I htela je tako sudbina da smo bili povezani, bez obzira na razlike u godinama i statusu – što sam ja bio profesor a on je bio student. Tada je bio progon profesora sa Filozofskog fakulteta, studenti su nas stalno štitili, uostalom, kao i ostale kolege. Cim je došao negde 1970/71. godine na fakultet, on je nasledio neku tradiciju studentskog bunta koji je tu važio i brzo je stao na celo toga. Organizovao je generalni štrajk kad su nas otpuštali. Napravio je jednu organizaciju sa zagrebackim i ljubljanskim studentima, što ga je koštalo osude od godinu dana zatvora. I onda se odmah našao kao obeležen. Kada sam ja otišao u Konstanc, poslali smo jedno pismo. Ja sam mu rekao 'dodi' i on je odjednom banuo jednog dana, inace je takav bio – kroz prozor je ušao u kabinet kod Habermasa, pošto je sve bilo zakljucano – i rekao je 'ja sam taj i taj, prijatelj sam tih i tih ljudi'.

Kad je došao u Konstanc, ja sam ga predstavio filozofu Vermeru koji je bio šef tog filozofskog odeljenja. Odmah smo sredili da radi doktorat tu, da ima neku malu finansijsku potporu i da stanuje u jednoj kuci koju su studenti bili zauzeli, bilo ih je nekoliko… Odmah je celu kucu pokrenuo. Danas su mi se javljali svi ti ljudi iz Konstanca. Njegova kreativnost je zbunjivala i šokirala Nemce koji znaju nekakava pravila, red itd. On je mimo toga radio. Recimo, izriljali su baštu, posadili ekološki, našao je nekog Turcina te je to semenje za luk, za krompir posadio, našao je neke decake da skupljaju jabuke koje su padale po putevima okolo prema gradu, nekog Grka da po pola podele pravljenje sokova, pa smo pili stalno sveže sokove od jabuke – imao je stalno neke smele ideje. Naravno, to je bilo vreme velikog vrenja u Nemackoj, tada je vladala borba protiv terorizma, bila se uzdrmala cela Demokratska Nemacka koja je bila optužena od opet onih koji su hteli da iskoriste i napadnu sve napredne levo orijentisane ljude u Nemackoj. I onda je briljantno tu doktorirao, otišao da odsluži vojsku, vratio se ponovo u Konstancu, onda je dobio stipendiju, a kada sam se vratio u Beograd, osnovali smo taj institut. Ja sam ga odmah pozvao, rekoh 'sad je dosta lutanja, besposlen si u Nemackoj, dodi, ti si doktor, ti si doktorirao na nemackom jeziku'. Izabrali smo ga za saradnika u Instututu za filozofiju i društvenu teoriju. E, onda se otvorilo mesto za profesora filozofije na Univerzitetu u Novom Sadu. Ja sam telefonom s njim razgovarao, on je bio u to vreme u Becu, pa sam popunio prijave i prijavio ga za taj konkurs gde je izabran. Nažalost, trebalo je da se predaje tek za dve-tri godine, ali došlo je vreme politike i on svoju profesorsku karijeru u Novom Sadu nije razvio.

Onda smo odlucili da osnujemo stranku, zajedno smo je osnivali, zajedno sa drugima koji su u tome ucestvovali – sa Cavoškim, sa Koštunicom, Radetom Stojanovicem i da ne nabrajam sada sve koji su u tome ucestvovali. Kad je trebalo da biramo predsednika, on me je predložio za predsednika i tada sam bio jednoglasno izabran. Kad sam ponovo bio izabran za predsednika na izbornoj Skupštini, ja sam njega predložio za predsednika Izvršnog odbora. I on je bio motor, ja bez njega teško da bih mogao da napravim te prve rezultate sa Demokratskom strankom koje sam napravio. Naravno, posle toga je usledio raskid, ali bez obzira na to – ono naše duboko zapretano prijateljstvo nikad nije prestalo, nikad nisam nijednu rec upotrebio kojom bih ga bilo kada napao. I, naravno, cim su se vremena malo stišala i bura oko toga, mi smo vrlo brzo uprilicili prvi kontakt i ispricali se prijateljski o svemu što je bilo i kako je bilo, pretresali smo to i ostavili van svake upotrebe. To ranije duboko prijateljstvo je u stvari bilo potka za našu saradnju koja je bila nekad vidljiva, nekad nevidljiva, jer nekada smo imali kontakte van ovih formalnih, vidali smo se po kucama. Ono što je sada strašno u celoj ovoj prici jeste da smo olako izgubili politicara koji je potpuno bio zasenio evropske politicare. To se nama cesto dogada, mi smo jedna mala zemlja, dodu oni na razgovor i vi vidite da nisu ništa pametniji, naprotiv, u mnogo cemu niti su obrazovaniji niti su pametniji, a vode neku politiku te zemlje, žive sjajno. I stalno je bilo to pitanje – dobro, zašto mi to ne možemo. Secam se jedne metafore koja kaže – Avganistan i Švajcarska, imaju planine i jedni i drugi, te cuke i ta cuda, Švajcarci imaju 40.000 dolara po glavi stanovnika, Avganistanci, naravno, nesrecu koju su imali, šta je problem? Dakle, problem nije samo da ti priroda da neke resurse, pa da imaš naftu ili bogatstvo zemlje, nekima je to dobrodošlo, ali nije spas u tome. Možete imati sva prirodna bogatstva, ali treba stvoriti jedan potpuno drugaciji moderan duh, moderan pristup, racionalni pristup svetu, drukciji odnos prema vremenu. I on je to imao, taj jedan motor koji je pokretao sve. Bilo je tu brzine, naravno, tu i pogrešite, pogrešno pedvidite itd. Bilo je i razocaranja, a i o tome smo vrlo cesto pricali – o tom mrtvilu, o toj nemogucnosti, o toj nekoj navici naših ljudi, zlovolji, i da ne ucestvujete u jednoj stvari, u tom sitnicarenju, malim mržnjama koje sputavaju. U poslednje vreme su mu sugerisali, i ja sam se time bavio, da malo proucavamo istoriju Srbije koja je strašna – ta nemogucnost da se odlepi od te prve anarhicne tako negde u zemlju seljacku zakovane inertnosti, da se krene napred ka nekim reformama koje odmah bivaju posecene. Šta je to strašno u toj istoriji, pogotovu u tim politickim borbama? Danas ljudi misle da je strašno ovo što se medu nama dešavalo, medu politickim strankama, pa nekakve svade, ali neka pogledaju istoriju i onda ce videti koliko je to bilo još strašnije i na kakvom strašnom tlu, mocvarnom, kaljavom, u tom politickom životu Srbije. Mi danas treba da gradimo jednu demokratsku, modernu, pravnu državu. E, to smo znali. Pitanje je bilo šta može da uradi politicka struktura, ta politicka elita ili establišment, zovimo to kako hocemo. Vi možete doneti sjajne zakone, i to je naš zadatak. To su reforme. Možete da pokrenete malo taj duh. Ali ono što je pravi istorijski napredak, razvoj, to je ono što se odvija u dubini društva. Tu nama predstoji ogroman rad. Tu, u toj dubini društva postoji pristajanje na postojece, i na teror, i na šta god hocete, neko malo pomicanje, pristajanje na neku maglu koju vam prodaju, na neki mit o vašoj velicini, da ste triput ratovali, sve savladali, sve pobili, bežanje od hrabrosti da se sretnete sa cinjenicama gde ste, šta ste. Pricamo koješta, imamo 20 posto nepismenih u ovoj državi, 20 posto – niko to nema u Evropi. Dakle, u dubini društva negde nema dovoljno snage, ili motora, i ono što je najveci gubitak odlaskom Đindica jeste upravo to da nadoknadimo, da nademo zamenu za tu energiju koja ce biti potrebna. Mislim da je ovo pouka svima.”

B92: Imate li snage, vi politicari koji ste ostali posle njega za.....

Micunovic: “Ja se nadam da imamo. Što se mene tice, ja cu biti tu.”

B92: A ostali Vaši saradnici, lideri DOS-a, da li su i oni spremni?

Micunovic: “To cemo videti. Ja se nadam da jesu. Jer ovo je apsolutno pouka za svakoga. Ono što moramo da uradimo – a to cu preuzeti, to mi je dužnost kao najstarijem medu nama – jeste da se ponovo okupimo i da vidimo ko hoce ko nece, i da se okupimo na jednoj vrlo zdravoj osnovi. Ko hoce da menjamo ovu Srbiju, da budemo bolja država, pravna, sigurna, napredna, ne možemo biti odmah bogati, ali da znamo gde idemo. Da omladina ovde ostaje, da se vracaju da pomognu. Ko hoce, on je dobrodošao, zaboravicemo razdore. Ko nece neka nam odmah kaže da nece, neka nas kritikuje, neka tamo radi šta god hoce, ali mi koji to hocemo – to nisu samo partije, tu postoje i mnoge grupe, mnogi intelektualci kojima je ovo trenutak opomene da se ne može samo u posmatranju sa strane i kritkovanju ispuniti sav, mada je i to korisno, ali to ne može da ispuni sav pravi angažman – da se okupimo i da napravimo jedan tim, jednu snagu bez obzira na te bedne, jadne titule i uloge, želimo da radimo. Imamo mi apsolutno snage zato što imamo i strašna iskustva.

B92: U tom obnavljanju racunate i na sve demokratske snage i partije koje su ucestvovale u svrgavanju Miloševica?

Micunovic: “Apsolutno.”

B92: Dakle, i na stranku Vojislava Koštunice?

Micunovic: “Moramo razgovarati i sa njima. Da bude vrlo jasno, kažimo hocemo ili necemo. Ne možemo više imati kolebanja, mi smo izgubili jedno vreme sa Miloševicem, ogromno. Zatim smo jedan deo vremena izgubili na raspravama u DOS-u, cepanjem te glavne koalicije. Sada gubimo vreme jer nema Đindica, i ponovo se na neki nacin ne organizujemo da se uspostavi normalno funkcionisanje vlade – opet gubimo vreme. Mi vremena nemamo. Prema tome, ko god hoce da bude u tom demokratskom frontu mora da shvati da mu je vreme najdragocenije i da jasno kaže da je javni interes Srbije da se izade iz izolacije, iz inercije, iz kriminala, iz nereda, iz nepoštovanja prava – ko to hoce, neka odmah kaže, ko nece apsolutno ima pravo da to nece. Ali ako se o tome dogovorimo, onda to moramo da radimo vrlo efikasno i brzo.

Drugo, nema dijaloga ili razgovora sa onima koji su objavili rat državi. Tu cemo dobiti i medunarodnu podršku i domacu podršku. Ne može država da ima više autoriteta. Ljudi moraju jednom da shvate kako je to prijatna ili neprijatna snaga država. S njom se ne može ratovati. To moraju da shvate svi oni koji priželjkuju neki povratak onih koji su ili okrvavili ruke ili se napljackali ili na bilo koji nacin žele da to postane nekakva naša elita koja ce korumpirati, dirigirati, na razne nacine uticati u našem životu – to ne može, to nijedna država ne može da izdrži, niti to hoce. Ona mora u tom pogledu da bude vrlo efikasna. Policajac koji nece da uhapsi razbojnika, saucesnik je i mora odmah otici. General koji nece da brani zemlju ili da uradi ono što mu je naloženo, taj neka skida epolete. Dakle, država je najviši autoritet. Ona je taj aparat koji je naš javni interes, život, bezbednost svakog gradanina da štiti na organizovan nacin i s njom ne može biti ratovanja ili suprotstavljanja njoj.”emitovano na Radiju B92 u petak, 14. marta 2003.

 

OEBS odao pocast Đindicu

Bec -- Sastanak Stalnog saveta Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju u Becu poceo je komemoracijom srpskom premijeru Zoranu Đindicu. Na pocetku sastanka ubijenom predsedniku Vlade Republike Srbije minutom cutanja odata je pocast, nakon cega je predsedavajuci Stalnog saveta, ambasador Holandije pri OEBS-u Justus de Viser najoštrije osudio brutalno ubistvo srpskog premijera i izjavio saucešce porodici preminulog i stanovništvu Srbije. "Smrt Đindica predstavlja ozbiljni korak unazad za Srbiju, ali i medunarodnu zajednicu", kazao je on, ukazujuci na znacaj srpskog premijera za reformske procese u Srbiji i regionu. "Ocekujemo da napredak, zapocet proteklih godina, približavanjem zemlje Evropi i medunarodnim organizacijama nece biti ometen ovim aktom nasilja", naglasio je holandski ambasador. Podršci naporima srpskih vlasti nakon atentata u Beogradu pridružili su se šefovi delegacija svih zemalja clanice OEBS-a.

Sve susedne zemlje naglasile su veliki doprinos premijera Đindica poboljšanju odnosa u regionu, kao i regionalnoj stabilnosti. Diplomatski predstavnici Albanije, Hrvatske, Madarske, Bugarske izrazili su nadu da ce pozitivni trendovi koje je Đindic pokrenuo zaživeti u pravcu približavanju regiona evropskim institucijama, što je bila njegova vizija. Ambasador Italije u ime Evropske unije stavio je naglasak na potrebu da se brzo pronadu i kazne pocinioci tog zlocina. SAD su u svojoj izjavi stavile naglasak na licni doprinos srpskog premijera i politickoj hrabrosti da "donese prave odluke u pravom trenutku", istakavši da podržavaju takav koncept buduceg politickog razvoja u Srbiji i Crnoj Gori.

Ambasadorka Norveške je skrenula pažnju da su snage protiv demokratske i proevropske Srbije i Crne Gore još uvek jako snažne, te da je pravi trenutak da medunarodna zajednica doprinese demokratskim snagama u zemlji. Najdirljivije izlaganje imao je ambasador Jermenije, jedan od najiskusnijih clanova Stalnog saveta. On je rekao da istorija pokazuje da najcešce u politickim atentatima stradaju ljudi koji se zalažu za nadu, slobodu, toleranciju i pomirenje. Jermenski diplomata je naglasio da ako postoji ikakva uteha u teškim trenucima narodu u Srbiji to je da se premijer Đindic našao na listi na kojoj se vec nalaze Linkoln, Gandi, Martin Luter King, Rabin, i drugi koji su se politickim aktivnostima zalagali za ljudske vrednosti i to platili životom. U neformalnim kontaktima ambasadoru Srbije i Crne Gore pri OEBS-u Branislavu Milinkovicu su mnoge diplomate koje su licno poznavale Đindica, medu njima i predstavnik OEBS-a za slobodu medija Frajmut Duve, izjavile saucešce. Takode je i generalni sekretar Jan Kubiš preko srpsko-crnogorske delegacije uputio svoje izraze saucešca stanovništvu i Vladi Srbije, istovremeno podvukavši da je trenutak da OEBS i medunarodna zajednica daju podršku demokratskim snagama, da se možda još jednom promisli nastup prema zemlji u kojoj su sada, poslednjim cinom, pro-evropske snage doživele udarac. (Izvor: Beta)

ZBOG VELIKOG OPTERECENJA STRANE VECERNJIH NOVOSTI REDOVNE STRANE SAJTA NISU DOSTUPNE. HVALA NA RAZUMEVANJU

--------------------------------------------------------------------------------

VANREDNE VESTI

--------------------------------------------------------------------------------

• 13.03.2003.

SNAJPERISTA SA NAOCARIMA

 

BEOGRAD - Srpska policija izradila je fotorobot snajperiste, koji je smrtno ranio premijera Zorana Đindica, saznaju “Novosti”. Atentator, sa dvojicom pomagaca, na mestu odakle je pucao ostavio je samo cebe prebaceno preko simsa.

Policija je sklopila sve kockice o atentatu, na službenom parkingu zgrade Vlade Srbije u Nemanjinoj ulici broj 11, gde je snajperskim hicem pored Đindica teško ranjen u stomak i njegov telohranitelj Milan Veruovic (32), zvani Mica Burgija iz Beograda.

Neposredno pre pucnja atentator je ušao u dvospratnu zgradu u Ulici admirala Geprata broj 14, u kojoj se nalazi Zavod za fotogrametriju i još nekoliko privatnih preduzeca.

- U pratnji snajperiste bila su još dvojica mladica. Svi su bili u tamnim jednodelnim radnickim kombinezonima sa žutim aplikacijama - rekao je pukovnik Milan Obradovic, nacelnik SUP Beograd.

Kako “Novosti” saznaju, jedan od pomagaca u ruci je držao kalem sa gumiranim kablom, najverovatnije telefonskim. Trojka je prošla pored obezbedenja na ulazu u zgradu i odmah se uputila na drugi sprat, u prostorije privatne firme “Geosonda” iz Beograda. Ušli su u kancelariju broj 55 u kojoj nije bilo zaposlenih. Otvorili su prozor i preko simsa prebacili cebe.

Sa snajperskom puškom “CZ M69”, kalibra 7,9 mm, atentator je spremno cekao da premijer Đindic izade iz zgrade Vlade. Oko 12.25 casova na službenim vratima pojavio se srpski premijer. Napadac je povukao oroz, ispalio hitac i precizno pogodio Đindica i istim hicem i telohranitelja iz Šeste uprave Bezbednosno-informativne agencije. Kada je Đindic pao kao pokošen, snajperista se dao u beg.

Trojka se spustila ka vratima zgrade u Admirala Geprata 14. Snajperista je u ruci držao pušku sa optickim nišanom, a njegovi pomagaci su imali po pištolj, što je i potvrdio pukovnik Obradovic. Kada su ih zaposleni iz zgrade videli kako se slobodno naoružani šetaju hodnicima dali su se u beg, a nastala je i opšta panika. Na vratima, obezbedenje zgrade je zaleglo na pod, a trojka je slobodno izašla i otišla ka Balkanskoj ulici, gde su ih u kolima cekali saucesnici.

U meduvremenu, policija je opkolila citav kvart, ali potraga nije urodila plodom. Napadaci su pobegli u tri automobila - dva “mercedesa” i BMV. Ubrzo, policija je pronašla jedan “mercedes”.

Na osnovu opisa mnogobrojnih ocevidaca u zgradi u Admirala Geprata policija je napravila fotorobot ubice. U pitanju je mladic star izmedu 25 i 27 godina i srednje je visine. Kosu cešlja na razdeljak, a nosio je naocare.

Fotorobot snajperiste mnogo bolje i preciznije je uraden od skice ubica Slavka Curuvije, Milana Pantica ili pljackaša filijale ZOP u Požarevcu.

S. KRALJEVIC -Z. USKOKOVIC

--------------------------------------------------------------------------------

 

VEC CETRDESET UHAPŠENIH

BEOGRAD - Pripadnici MUP Srbije do sada su uhapsili 40 ljudi koji su direktno ili indirektno povezani sa grupom koja je oznacena kao organizator i izvršilac atentata na premijera dr Zorana Đindica. Medu njima su i neki clanovi “zemunskog klana” koji predvode Milorad Lukovic Legija i Dušan Spasojevic Šiptar, ali je vecina još u bekstvu.

Policija je pretresla njihove stanove, ali oni nisu pronadeni. Za njima se traga i u Crnoj Gori, a intenzivirana je saradnja i sa bezbednosnim službama drugih država.

- Sve maske su pale - bile su prve reci srpskog ministra unutrašnjih poslova Dušana Mihajlovica, na jucerašnjoj konferenciji za novinare. - Teroristi su ubili dr Zorana Đindica, predsednika Demokratske stranke i predsednika republicke vlade. U ime svih pripadnika Ministarstva i svoje licno, njegovoj porodici izražavam najdublje saucešce.

Mihajlovic je otkrio da na istrazi o ubistvu srpskog premijera rade svi delovi MUP, i Bezbedonosno-informativne agencije (BIA) u saradnji sa Vojskom Jugoslavije i njenim službama bezbednosti.

- Ucinicemo sve da osvetimo smrt dr Zorana Đindica - naglasio je Mihajlovic. - Kao politicar obecavam da cemo nastaviti njegovo delo o lepšoj i boljoj Srbiji. Kao ministar želim da uverim: da cemo uhapsiti sve odgovorne za ovaj zlocin i likvidirati svakog ko pruži otpor hapšenju.

--------------------------------------------------------------------------------

SRBIJA TUGUJE

BILO je tiho ispred ulaza u zgradu Vlade Republike Srbije, u redu sa onima koji su satima cekali da se upišu u knjigu žalosti zbog smrti premijera Zorana Đindica. Kilometarski red. Hiljade ljudi imalo je isto odredište, hiljade ljudi imalo je isti cilj. Srbija se oprašta od premijera.

Ispred zgrade republicke Vlade tiskaju se ljudi u kolonama. Ostavljaju cvece, poruke na papirima. Pale svece. Telima kao da nisu dozvoljavali ledenoj košavi da ih ugasi.

Plavokosa žena je stezala olovku u ruci, o pokojnom premijeru pricala devojcici u narucju. Govorila je da Đindic “nije mrtav, vec živi na drugom mestu, u uspomenama”. Uz njih se tiskala devojka, brisala je suze.

Mladici iz obezbedenja držali su jedan drugog za ruku, napravili obruc. Nije se moglo preko reda. U holu velika Đindiceva slika. On nasmejan. Zastave na pola koplja, policajci u pancirima.

- Ne mogu da dodem sebi, šokirana sam. Nadala sam se da lažu, da nije ubijen. Ali nisu lagali - prica dok dlanovima briše suze Rada Radosavljevic. - Gde je bila tolika policija, a i on se baš nije cuvao.

“Bio si naš prozor u svet! Srbijo šteta, Srbijo grehota, Srbijo sramota!” - poruka ostavljena na buketima cveca. Pored nje gradani su porucili i ovo “Završicemo ono što si ti zapoceo. Ne postoji metak koji ce nas zaustaviti”! Mnogi su u njemu videli jedinu nadu za Srbiju.

- Kao da su mi brata ubili - cuje se iz mase.

- Srbija je izgubila svog Kenedija!

Oko 10 casova gradani su mogli da se upišu u knjigu utisaka u holu republicke Vlade. Svi su hteli da što pre udu, da se i licnom porukom oproste od dr Đindida.

“Zlikovci te oteše iz naših ruku, ali te iz srca ne damo. Neka te andeli cuvaju umesto nas. Andelka i Dušan Đindic.” - prva poruka upisana u knjigu utisaka.

- Užasno se osecam. Ruke su mi drhtale, mislim da bi moj unuk osnovac ovo lepše napisao - rekla nam je Andelka Đindic, strina ubijenog premijera. - Mnogo smo neprijatnosti doživaljavali zbog našeg prezimena. Pokojni otac mu je govorio :“Zorane, cuvaj se, ne idi toliko napred.” Nije ga poslušao.

“Umrla je nada”, ostavila je poruku Biljana Marinovic. “Otišao si u nebo, a nisi stigao da vidiš svoj portret” - porucila je slikarka Ružica, a mogle su da se vide i poruke ovakvog sadržaja: “Srbija nije znala šta ima, dok te nije izgubila.” Mnogi su zbog gužve samo svoje ime upisali u knjigu žalosti.

Kolona se otegla do Gepratove ulice. Majka sa detetom u narucju molila je da je propuste da preko reda ude u hol. Ne uspeva. Dete vrišti, ali ljudi pred vratima nisu imali razumevanja. Sacekace neki drugi dan.

S. JANJIC - B. POPOVIC

--------------------------------------------------------------------------------

ŠTAB ZA KRIZE

BEOGRAD (Tanjug) - Vlada Srbije donela je rešenje o imenovanju Zorana Živkovica, Borisa Tadica i Dragana Šutanovca u Savet za državnu bezbednost, objavljeno je u najnovijem “Službenom glasniku”.

Živkovic je bio ministar unutrašnjih poslova u dosadašnjoj Saveznoj vladi, Tadic je poslanik u Skupštini Srbije i Crne Gore, a Šutanovac je predsednik Odbora republickog parlamenta za odbranu i bezbednost. Sva trojica su visoki funkcioneri Demokratske stranke.

Savet za državnu bezbednost osnovan je odlukom Vlade Srbije 11. januara prošle godine, a jedan od njegovih zadataka je, kako je predvideno, da “upravlja kriznim situacijama, nalaže mere za suprotstavljanje aktima terorizma i, na zahtev ministra unutrašnjih poslova, daje prethodnu saglasnost za upotrebu jedinice za specijalne operacije”.

Na celu Saveta za državnu bezbednost bio je juce ubijeni premijer Zoran Đindic, a njegov zamenik u Savetu je potpredsednik Vlade zadužen za državnu upravu Dušan Mihajlovic, koji je i ministar unutrašnjih poslova.

Clanovi Saveta su potpredsednici Vlade Nebojša Covic i Žarko Korac, ministar Dragan Veselinov, zamenik ministra unutrašnjih poslova Nenad Milic, direktor Bezbednosno-informativne agencije Miša Milicevic i njegov pomocnik Goran Živaljevic, nacelnik Resora javne bezbednosti Sreten Lukic i premijerov savetnik za državnu bezbednost Zoran Janjuševic.

Prema odredbama iz Vladine odluke, Savet za državnu bezbednost kriznim situacijama može upravljati “u sastavu koji se može okupiti u toj situaciji, na poziv predsednika Saveta ili zamenika predsednika Saveta”.

Savet za državnu bezbednost, po pravilu, odlucuje jednoglasno, a u suprotnom - odlucujuci je glas predsedavajuceg.

 

 

--------------------------------------------------------------------------------

PORUKA EVROPSKE PODRŠKE

VISOKI predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbednost Havijer Solana i evropski komesar za spoljne poslove Kris Paten doputovali su rano po podne u Beograd kako bi rukovodstvu i narodu Srbije i Crne Gore preneli poruku podrške nakon ubistva premijera Srbije Zorana Đindica.

Odmah po dolasku, Solana i Paten su razgovarali sa šefom diplomatije Srbije i Crne Gore Goranom Svilanovicem, a potom su se u Palati federacije na Novom Beogradu sastali i sa predsednikom Srbije i Crne Gore Svetozarom Marovicem.

Tokom kratke posete Beogradu, visoki predstavnici Evropske unije posebno su se sastali i sa zvanicnicima Vlade Srbije. Izražavajuci im saucešce povodom ubistva premijera Đindica, Solana i Paten su naglašeno isticali podršku EU demokratskim institucijama zemlje.

Ministar Svilanovic je posle susreta sa Solanom i Patenom u Palati federacije za RTS rekao i da je njihov dolazak signal odlucnosti Eropske unije da ne dopusti da Srbija krene bilo kuda osim u onom pravcu koji je definisan septembarskim izborima i petooktobarskim dogadajima 2000. godine, a to znaci clanstvo u EU.

“Solana je zadužen za politicku bezbednost, a Kris Paten za jednu drugu temu koja se danas otvorila, a to je dalja podrška finansijska i ekonomska Evropske unije Srbiji i Crnoj Gori”, rekao je Svilanovic.

“Zbog toga je u razgovorima ucestvovao i ministar finansija Božidar Đelic koji je govorio o procenama kako se ova tragedija može odraziti na ekonomiju zemlje, ali o tome kakvu dalju podršku ocekujemo u procesu formiranja organa zajednice SCG tj. Saveta ministara”, izjavio je Svilanovic

 

 

--------------------------------------------------------------------------------

 

HITAN PRIJEM SCG U SAVET EVROPE

STRAZBUR - Predsednik Parlamentarne skupštine Saveta Evrope Peter Šider zatražio je da Srbija i Crna Gora budu primljene u Savet Evrope na aprilskoj sednici Parlamentarne skupštine, kao njen 45. clan, i takvu inicijativu uputio predsedavajucem Komiteta ministara SE malteškom ministru inostranih poslova DŽozefu Borgu.

- Ubistvo premijera Srbije Zorana Đindica nas je sve duboko pogodilo. Pitamo se šta ce to znaciti za dalji razvoj Srbije i Crne Gore. Osecamo da sada postoji hitna potreba da se zemlji ponude podrška, pomoc i saradnja. Zbog toga od vas tražim da razmotrite da li bi, u takvoj situaciji, bilo moguce da se ubrza proces donošenja odluke u Komitetu ministara kako bi se Srbiji i Crnoj Gori omogucilo da postane punopravni clan Saveta Evrope tokom narednog zasedanja Parlamentarne skupštine - navodi se u Šiderovom pismu Borgu, dostavljenom FoNetu iz Saveta Evrope.

Šider navodi da za takvu inicijativu nije dobio instrukciju Parlamentarne skupštine niti je ona zasnovana na odluci Biroa Skupštine, vec ju je pokrenuo svestan potreba regiona i zato što je “cvrsto uveren da je sad pravi trenutak kada bi pozitivan signal iz Evrope bio od najveceg znacaja”.

 

--------------------------------------------------------------------------------

CVECE NEZNANOG GRAĐANINA

STRAHUJEM od svakog narednog jutra i pitam se gde mi to živimo i kakav smo narod - u hodu govori žena.

Užicka ulica na Dedinju, broj 40, oko podneva. Adresa porodice Đindic. Ovde su se preselili iz centra Beograda, Studentski trg 10, prošle godine u zimu. Premijer nam je, samo koji dan uoci preseljenja, ovako govorio:

- Obezbedenje mi je savetovalo da se preselimo, jer nadzor u centru grada nije najpodesniji. Prihvaticu savet.

Kucu u Užickoj 40 obezbeduje policija sa svih strana. Rodbina i prijatelji Đindica stižu od srede po podne. Policija na kapiji propušta automobile u dvorište, a neke zaustavlja i ispred kapije. Izlaze mahom mladi ljudi i zamicu u tišini.

- I nama je težak susret sa rodbinom - kaže policajac. - Najteži, kad je stigla premijerova sestra.

Premijerova majka Mila vec je bila u Užickoj kada su javili da joj je sin ubijen. Stigla je u Beograd iz Prokuplja, da sa sinom i njegovom porodicom pripremi parastos suprugu Dragomiru za kojim nije ni skinula crninu..

Ispred Užicke 40 obezbedenje vraca novinare.

- Ovde je dan porodicne tuge. Porodici bi bilo i previše da primi i novinare.

Pamtimo reci sredovecnog gospodina:

- Javio mi se jutros sin iz Pariza. Studira tamo. Pitali ga prijatelji: “Kada ce po toj vašoj Srbiji prestati ubijanja?” Eto, to me je ražalostilo da nas po tome pamte i prepoznaju.

Studentski trg 10, po podne. Đindici su ovde živeli do prošle godine. Na ulazu u zgradu, uz interfon neko ostavio buket prvog prolecnog cveca. Na traci, koja steže buket, olovkom ispisano: “Hvala Vam za sav Vaš trud i neka Vas andeli cuvaju.”

Ko je ostavio cvece?

- Mogao je to da ucini svako od nas. Dovoljno je i ovo - kaže devojka izlazeci iz zgrade.

Porodica Race, u stanu ispod Đindicevih na Studentskom trgu... Tišina.

- Mi smo ovde više od šest decenija - govori Zlatan Race. - Đindici su do kraja 1995. bili u ulazu do našeg, broj osam. Prozor u prozor gledao. Secamo se kako je tu odrastala Zoranova cerka Jovana, gledali smo, a ovde iznad, pamtimo kako je rastao njegov sin Luka. Još cujemo korake u stanu iznad. Supruga moja Jelka volela je sa decom da se poigra, sa Ružicom da porazgovara...

- Ni po cemu se Zoranova porodica nije izdvajala od drugih - kaže Iztok Race, Zlatanov sin. - A on, trudio se da njegovo obezbedenje za nas bude gotovo neprimetno, da nicim ne naruši našu, obicnu svakodnevicu. Eto, takvi su bili.

Stan na prvom spratu, Studentski trg 10. Ovde žive Srdanovici. Domacin, Miša Srdanovic upravo se vracao iz grada, rekao je samo ovo:

- Teško mi je da bilo šta kažem. Žalim za covekom.

M. M

 

--------------------------------------------------------------------------------

 

SUBOTA DAN ŽALOSTI U CRNOJ GORI

PODGORICA - Vlada Republike Crne Gore donela je odluku da se dan sahrane premijera Srbije Zorana Đindica - subota, 15. marta, proglasi danom žalosti u Crnoj Gori. Kako stoji u saopštenju, Vlada je, takode odredila i delegaciju iz Crne Gore koja ce prisustvovati sahrani. Na celu delegacije nalazi se premijer Crne Gore Milo Đukanovic.

D. Š.

 

--------------------------------------------------------------------------------

UBIJEN JEDNIM HICEM

BEOGRAD - Zoran Đindic ubijen je jednim hicem. Obdukcijom na Institutu za sudsku medicinu, kako “Novosti” saznaju, utvrdeno je da je metak premijera pogodio izmedu grudi i trbuha. Rana je bila prostrelna, a svi vitalni organi, trbušni i grudni - povredeni.

Iako su na vest o atentatu na premijera u Urgentnom centru Klinickog centra Srbije “mobilisani” najbolji strucnjaci koje naše zdravstvo ima, za Zorana Đindica nije bilo spasa. Najbolje ekipe abdomenalnih i kardiovaskularnih hirurga ništa nisu mogle da ucine.

- Oko ranjenog premijera okupilo se mnogo lekara, onih najstrucnijih - navodi izvor “Novosti” iz Klinickog centra Srbije. - Zapoceta je hitna reanimacija, jer je pacijent bio bez pulsa, pritiska i svesti. Kardio i abdomenalni hirurzi pokušali su da intervenišu, iako zahvat, prakticno, nije imao svrhe. Dali smo sve od sebe, ali bez uspeha, jer za Zorana Đindica u sekundi kada ga je metak pogodio sve je bilo gotovo.

Na vest o atentatu ocekivalo se da ce ranjenog Đindica, možda, prebaciti u Vojnomedicinsku akademiju, ali je u tom momentu, ocigledno, procenjeno da je Urgentni centar, na kilometar udaljenosti od Vlade Srbije, bolje rešenje.

Na urgentnoj hirurgiji lekari su ustanovili da je Đindicu potpuno razneta desna srcana komora. Povreda trbušnih organa, navodi naš izvor, bila je smrtonosna koliko i rana na srcu.

Nepun sat posle prijema u Urgentni centar i pokušaja da ucine sve što se može, lekarima je preostalo samo da u 13.30 sati konstatuju da je Zoran Đindic preminuo.

B. RADIVOJEVIC

--------------------------------------------------------------------------------

VLADA IDE DO KRAJA

BEOGRAD - Potpredsednik Vlade Srbije Žarko Korac potvrdio je, u razgovoru za Radio B92, da su glavni osumnjiceni za ubistvo premijera Zorana Đindica bivši komandant “crvenih beretki” Milorad Lukovic Legija i Dušan Spasojevic Šiptar u bekstvu, kao i da je u policijskoj akciji, koja je pocela u sredu uvece, priveden jedan broj ljudi osumnjicenih za ubistvo premijera.

- Vanredno stanje trajace dok potraga za njima ne bude okoncana - precizirao je Korac. - Policija radi intenzivno i ima dobru saradnju s policijama okolnih zemalja. To je verovatno najbolje organizovana banda na Balkanu sa milionima evra koje su dobili od otmica. Imali su sve: ubice, izvore informacija. Policija je privela jedan broj osumnjicenih sa liste, ali se vecina sakrila, što je blisko priznanju krivice.

Moc ove grupe, kako je rekao Korac, zasnivala se na “kontaktima i svojim ljudima u policiji, svojim listovima i novinarima koje placa, kao i svojim advokatima, oružju...”

Korac je u izjavi za Radio B92 rekao da je MUP vec nekoliko meseci intenzivno pratio one koji su sada osumnjiceni za Đindicevo ubistvo.

- Uveren sam da je ta grupa stajala i iza pokušaja atentata na Đindica sredinom februara - rekao je Korac ukazujuci da je Dejan Milenkovic Bagzi osumnjicen za pokušaj tog atentata, od 21. februara, cim je pušten iz pritvora, pravo otišao kod Spasojevica u njegovu “cuvenu tvrdavu u Šilerovoj ulici”.

- Dakle, jasan je dokaz ko je sa kim povezan - kaže Korac. - Imali su svoje kontakte u policiji i spremnost da idu do kraja. Grupa je ocigledno bila dobro obaveštena i znali su da se nešto sprema. Teško je reci kako i preko koga.

Ubistvo premijera Đindica uklapa se, kaže Korac, u “jasan politicki plan”.

- Kod te grupe postoji ocekivanje da ce na vlast doci takozvane patriotske snage koje ce imati razumevanja za njihove ratne zasluge. Ali, nece uspeti u tome, jer ce Vlada sada ici do kraja. Vlada nece stati dok se ne završi potraga za ljudima kojima smo objavili rat. Zato je i zavedeno vanredno stanje, jer pravni okvir nije za to dovoljan.

VLADA

KORAC ne veruje da ce DOS prihvatiti predlog DSS o osnivanju prelazne koncentracione vlade radi izlaska iz krizne situacije.

- Ne verujem da ce DOS to prihvatiti. Predlog DSS je pomirljiv, ali težak za realizaciju. Politicka scena Srbije se kristalizovala. Jedni žele reforme po cenu da nas ubijaju, a sa druge strane imate pseudoheroje koji su ubice - kazao je Korac.

On je najavio da ce sve institucionalne odluke biti donesene do sredine iduce nedelje.

S. R.

--------------------------------------------------------------------------------

TELOHRANITELJ I DALJE U TEŠKOM STANJU

Milan Veruovic, teško ranjeni telohranitelj Zorana Đindica, i dalje je u teškom stanju, ali su lekari Urgentnog centra, gde je operisan posle ranjavanja u donji deo trbuha, zadovoljni njegovim zdravstvenim stanjem.

- Zdravstveno stanje ovog pacijenta je, i pored teške povrede, trenutno stabilno - rekao nam je dr Đorde Bajec, koji je u sredu i operisao ranjenog Veruovica. - Operacija je bila teška, ali uspešna. Pacijent je sada svestan, a njegovi vitalni parametri su kako treba i stalno ih kontrolišemo.

Veruovic je u centralnoj intenzivnoj nezi, a lekari ne žele da daju bilo kakve prognoze, jer se u ovakvim slucajevima ne mogu iskljuciti moguce komplikacije.

- Pacijent je na reanimaciji i dobija potrebnu terapiju - kaže dr Bajec. - Ocekujemo pozitivan ishod.

 

--------------------------------------------------------------------------------

NASTAVICEMO NJEGOVIM PUTEM

BEOGRAD - Demokratska stranka danas šalje jasnu poruku svojim clanovima i prijateljima. Demokratska stranka danas šalje jasnu poruku svojim politickim protivnicima - nastavicemo da sprovodimo ideje dr Zorana Đindica o stvaranju moderne Srbije koja ce biti ustavno definisana i ukljucena u evropske integracije.

Ovim recima je Cedomir Jovanovic, potpredsednik DS, na komemorativnom skupu u Skupštini Beograda, održanom povodom ubistva premijera Srbije i lidera ove stranke dr Zorana Đindica, u ime svih clanova i funkcionera DS, dao zavet da ce ova stranka nastaviti ono što je zapoceo njen predsednik.

- Za DS ovo ne može da bude komemorativni skup. Ne bismo bili clanovi i prijatelji DS kada bismo živeli u secanjima. Ja danas prepoznajem ideje Zorana Đindica, vidim njegovu viziju. Zato ovo mora da bude radni sastanak - rekao je Jovanovic.

- Uprkos izazovima koji su pred nama, odgovor je jednostavan i umesto nas ga je, sasvim svesno, pre nepunih nedelju dana, dao sam Zoran Đindic. On je tada rekao nešto što je danas njegov politicki testament: “Možete pucati u mene. Možete me ubiti, ali ce ova država nastaviti da živi a sistem ce savladati probleme sa kojima se ja suocavam” - podsetio je Jovanovic.

- Mi smo tim ubicama objavili rat pre tri godine. Taj rat nije završen - dodao je Jovanovic.

Komemoraciji povodom smrti premijera Srbije prisustvovali su clanovi porodice Đindic, majka Mila Dušanic, supruga Ružica, princ Aleksandar Karadordevic, predstavnici diplomatskog kora i drugi.

Medu najvišim državnim zvanicnicima komemoraciji su prisustvovali Svetozar Marovic, Nataša Micic i dr Dragoljub Micunovic.

A. R. POPOVIC

 

--------------------------------------------------------------------------------

META KAO NA DLANU

BEOGRAD - Prozori sa kojih su ubice ispalile smrtonosne hice u Zorana Đindica u cetvrtak su još bili otvoreni.

Oronula zgrada u Ulici admirala Geprata 14, u kojoj je smešten Zavod za fotogrametriju, pokazala se kao pogodno skrovište za atentatore. Sa prozora drugog sprata, koji gledaju na park, kao na dlanu se vidi parking Vlade Srbije na kojem je premijer bio meta.

Od zgrade do parkinga ima svega oko 90 koraka i deli ih park. U zgradu se može uci samo iz Ulice admirala Geprata. Prozori Zavoda sa jedne strane gledaju na ovu ulicu i Voznesenjsku crkvu, a sa druge na park i zgradu Vlade Srbije.

Na ulaznim vratima nas zaustavlja policajac.

- U zgradu ne možete uci. Mi nikad ranije nismo obezbedivali ovaj zavod, ali danas je takvo naredenje. Ulaz u zgradu je u trenutku ubistva obezbedivala jedna privatna agencija - objašnjava nam policajac.

Ubice su se smestile u prazne kancelarije Zavoda na drugom spratu, sa kojih se najbolje vidi parking. U zgradi se nalaze i kancelarije preduzeca “Krol” i još nekoliko privatnih firmi. Osim na glavni ulaz, napadaci su u zgradu mogli da udu kroz jedan od prizemnih prozora koji gledaju na park.

U zgradi se sa te strane nalaze kafic “Hrabro srce” i restorani “Lira” i “Romana”. Pored zgrade, u parku, nalazi se kafic “Monument”. Prozori na zgradi nemaju rešetke, a mnogi su razbijeni. Vešti i obuceni atentatori su bez vecih problema mogli uci u Zavod, preko krova restorana, pa onda kroz prozor.

- Culi smo samo dva praska - kaže Ivan Mladenovic, konobar “Lire”. - Ipak, nismo primetili ništa sumnjivo i tek nakon pola sata smo saznali šta se zbilo.

Bekstvo iz zgrade je bilo teško izvesti kroz park, jer se tu nalazi kafic “Monument”, u kome je u trenutku nesrece bezazleno sedelo desetak gostiju. Kafic je sav u staklu pa su gostima i zgrada i parking u vidokrugu, ali su prozori sa kojih je pucano zaklonjeni krovom restorana.

- Niko nije video ništa sumnjivo. Gosti su pili pice i nisu se ni pomakli - seca se gazda kafica. - Culi smo neke pucnje, ali tek kad je stigla policija shvatili smo šta se dešava.

Atentatori su, po svemu sudeci, pobegli Ulicom admirala Geprata. Ocevici pamte dvojicu momaka kako prelaze ulicu i beže ka Dobrinjskoj ulici, a jednog u kožnoj jakni i sa snajperom, kako trci prema Nemanjinoj.

- Dvojica mladica u crnom, otrcali su uzbrdo uz Dobrinjsku - kaže nam baka, koja živi u ovoj ulici. - Mislila sam da su deca nešto ukrala. Ko ce pomisliti na smrt u podne, onako lepog dana. Užas...

P. VASILJEVIC

--------------------------------------------------------------------------------

MAJSTOR ZA KOSI HITAC

BEOGRAD - Prema informacijama kojima, zasad, raspolažemo, atentat na premijera Srbije izvršen je domacom snajperskom puškom Zastava M-69 kalibra 7,9 mm, opremljenom optikom “zrak” uvecanja 4h32. Sudeci po ulaznim i izlaznim ranama, pucano je vojnom municijom, sa zrnom sa tzv. punom košuljicom, velike probojne moci (postoji i lovacki metak ovoga kalibra, sa tzv. “soft point”, odnosno mekanim projektilom, koji se deformiše pri udaru u cilj). Ovaj metak je izuzetno snažan (dobro ga poznaju svi koji su, u vojsci, pucali našom standardnom vojnickom puškom M-48), tako da premijeru, pogodenom u vitalne organe, ne bi pomoglo ni da je na sebi imao pancirni prsluk srednjeg nivoa zaštite.

Puška M-69 ne proizvodi se vec dve decenije. Medutim, na pocetku ratnih sukoba na našim prostorima, devedesetih, veci broj ovoga oružja podeljen je jedinicama teritorijalne odbrane ili raznet iz napuštenih vojnih magacina, što znaci da ne postoji evidencija o njemu, pa ce izvršiocima zlocina zbog toga biti teže uci u trag.

Iako je rec o pouzdanoj pušci (kao i svih sistema “mauzer”), vrlo preciznoj na daljinama 400-500 metara, ona je, ipak, morala da bude “upucana”, i to korišcenjem iste municije, iste optike i u uslovima približnim onima u kojima je atentat izveden (strelac je, na primer, morao da upotrebi tzv. “kosi hitac”, usled visinske razlike cilja i strelca). A, to nije moguce izvesti tek tako, niti na nekom “obicnom” strelištu.

Po mišljenju strucnog saradnika naše revije “Novosti Kalibar”, Borisa Vojvodica, u atentatu su, kao izvršioci (logistika i strelci), ucestvovale, najmanje - cetiri osobe. Jedan je, kriticnog dana, cekao na ulici, u kolima ili pored njih, dok su ostala trojica još prethodne veceri ušla u prostorije “Geosonde”, odakle se pruža dobar pogled na ulaz u zgradu Vlade, i - cekali metu. Verovatno su pucala najmanje dvojica, s obzirom na to da je premijer mogao da bude izložen vatri samo par sekundi, i da se ocekuje da, posle prvog metka, bude oboren ili - sklonjen. Ukoliko su u pitanju bila dva hica, u tom intervalu, a prema karakteristikama snajperskog oružja i dejstava snajperista, to su mogla da ucine samo - dvojica strelaca.

Verovatno je, pre izvršenja atentata, nekako nabavljen kljuc od doticnih prostorija, a potom s prozora, laserskim meracem daljine, proverena udaljenost do potencijalnog cilja, radi doterivanja optickog nišana. Verovatno je jedan osmatrac neprekidno išcekivao dolazak ili odlazak premijera, dok su strelci, opušteno, cekali - da ne bi izgubili koncentraciju. Po njegovom nailasku, pucali su, a zatim svi izjurili iz zgrade, uskocili u pripremljeno vozilo, i naglo se udaljili.

- Pretpostavljam da su bar još jednom ili dvaput menjali vozilo, dok se nisu sklonili u prethodno pripremljeno sklonište u gradu. Takode, postoji mogucnost da je iza tima sa strelcima bila još jedna ekipa sa automatskim oružjem, da im obezbedi odstupnicu, koja se nije (ili, možda, jeste?) direktno ukljucila u akciju - kaže Vojvodic.

SNAJPEROM NA KENEDIJA

ATENTATI na prve licnosti pojedinih država i vlada jedna su od paradigmi politicke istorije dvadesetog veka. Do sada su, medutim, zabeležena samo tri atentata (pokušaja ubistva) ovih osoba snajperskim oružjem, od cega samo jedan sa smrtnim ishodom. Snajperom “Karkano”, italijanske proizvodnje (u to vreme, takode, vec prevazidenim oružjem), 22. novembra 1963. godine, u Dalasu je ubijen predsednik SAD, DŽon F. Kenedi. Francuski predsednik Šarl de Gol samo je zahvaljujuci slucaju izbegao smrtonosni hitac (afera “Šakal”), dok je atentator na francuskog premijera Žaka Širaka sprecen u pokušaju.

Kraj minulog veka, ocigledno, nije znacio i raskid sa ovom tragicnom praksom. Mi smo, nažalost, njeni “zacetnici” u trecem milenijumu.

M. PEŠIC

--------------------------------------------------------------------------------

UPORIŠTE U POLITICI

BEOGRAD - Srpska policija po obaveštajnim podacima grupu Dušana Spasojevica - Kuma ili Duleta, opisuje kao najmasovniju u zemlji u cijem stalnom sastavu je 15 momaka sa podebljim dosijeom. Clanovi ganga su izmedu ostalih Mile Lukovic Kum, Vladimir Milosavljevic Vlada Budala, Aleksandar Simovic Aca, Miloš Simovic Miša, Nikola Bajic Baja, Loran Milic Locko, braca Đorde i Dušan Krsmanovic i Milan Jurišic Jura.

Zemunsku grupu policija je pre dve godine okarakterisala kao ekipu koja cini ubistva, pokušaje ubistva, otmice, razbojništva, iznude i reketiranje i krade i vracanje kola za novac. Clanovi ganga su poznati po nasilnickom ponašanju i uvek pri sebi imaju nelegalno oružje. Naravno, glavna aktivnost grupe je krijumcarenje i prodaja narkotika, a u kriminalnim aktivnostima saraduju i sa mnogim “kolegama” iz Srbije i Crne Gore. Jako uporište imaju i u zapadnoevropskim zemljama.

JAKI I ZA EVROPU

U ŠVERCU droge Spasojeviceva grupa tesno je saradivala sa “surcinskim klanom” i izvesnim D. K. Ovaj narko-lanac, u kome više nema Surcinaca, smatra se za jednu od najjacih u ovom delu Evrope. Heroin najcešce švercuju iz Turske, Bugarske i Kosova, prema zapadnoevropskim zemljama. Organizuju i nabavku i transport kokaina iz Južne Amerike. Prema policijskim operativnim saznanjima organizovali su ulicne preprodavce droge u Beogradu, Novom Sadu i Zrenjaninu, ali i u drugim vecim gradovima.

Policija sumnja da se zemunska grupa poslednjih godina cesto sukobljavala sa drugim kriminalnim grupama (pokojnog Zorana Uskokovica-Skoleta, bracom Fiškal iz Požarevca), a organizovali su više likvidacija. Obracuni su izbijali zbog primata i teritorije za “biznis”.

U MUP Srbije tvrde da je Spasojeviceva grupa krajem 2000. i pocetkom 2001. godine svojim kriminalnim aktivnostima dodala i otmice, a ljude su puštali posle isplacenog otkupa u milionima maraka. Policija objašnjava da Zemunci u izvršenju krivicnih dela ispoljava drskost, nasilje i surovost i to sve cine uz upotrebu oružja. Kidnapovane ljude gotovo uvek su držali u “privatnim zatvorima”.

 

VELIKE PARE

KRIMINALNIM aktivnostima “zaradili” su veliki kapital. Novac su pokušali da “operu” kupovinom nekretnina - lokala, stanova, hotela i drugih objekata u inostranstvu.

Spasojeviceva ekipa u policiji, pravosudu i politici pokušava da dobije informacije o trenutnim i buducim dešavanjima.

U poslednje vreme grupi se sa svojim ljudima prikljucio i Milorad Lukovic Legija, nekadašnji komandant Jedinice za specijalne operacije RDB MUP Srbije. NJegov dolazaka nekako se poklopio sa sukobom, koji je prerastao u rat, izmedu Spasojevica i njegovog kuma LJubiše Buhe Cumeta, lidera surcinskog klana.

POŽAREVACKI KUM

BEOGRAD - Mladan Micic Pacov, voda jedne požarevacke kriminalne grupe, blizak je saradnik i kum Dušana Spasojevica. Ovaj Požarevljanin u ekipi ima još cetvoricu saradnika - Damjana, Miju, Divljaka i Karadorda.

Micic, iz požarevackog sela Smoljinac, organizovao je grupu iz okolnih mesta i bili su specijalizovani za provale u vikendice, ugostiteljske objekte i prodavnice. Takode, vrše i razbojništva i razbojnicke krade. Teritorija njihovih kriminalnih aktivnosti je na širem podrucju Požarevca.

Micic je u svom kraju poznat kao veliki narko-diler koji drogu, prvenstveno heroin, krijumcari iz Turske, Bugarske i Makedonije. Narkotike dalje šalje u Evropu, a glavni “ortaci”, sada pokojnici, u poslu su mu bili braca Fiškali Dragan i Zoran Živkovic, kao i Zoran Petrovic Šempa. Micic je povezan i sa dilerima iz Kruševca (“Jotkina grupa”), Užica i Cacka.

--------------------------------------------------------------------------------

KUM IZ ŠILEROVE

BEOGRAD - Mile Lukovic (34), zvani Kum, desna ruka svog vencanog kuma Dušana Spasojevica, sve do hapšenja zbog atentata u Budvi na Vuka Draškovica, bio je malo poznat široj javnosti. Protiv njega se iz zemunske ekipe pred sudom vodi najviše procesa pod optužbom da je ucestvovao u više otmica.

Lukovic je bio uhapšen pod sumnjom da je 15. juna 2000. godine ucestvovao u napadu na Vuka Draškovica, predsednika Srpskog pokreta obnove. Zbog “nedostatka elemenata krivicne odgovornosti”, 17. avgusta 2002. godine u Višem sudu u Podgorici, obustavljena je istraga protiv njega, kao i drugih osumnjicenih - Spasojevica, Vladimira Jovanovica Japanca i brace Milana i Ivana Lovrica.

Sa Vladimirom Milisavljevicem-Vladom Budalom i Slavkom Stevanovicem Šumskim, Lukovic je optužen u Cetvrtom opštinskom sudu u Beogradu pod sumnjom da je oteo Miroslava Miškovica, vlasnika “Delta holdinga”. Sa bracom Milošem i Aleksandrom Simovicem optužen je za kidnapovanje subotickog biznismena Milenka Aleksica, a odgovarao i za iznudu. U Drugom opštinskom sudu protiv njega se vodi postupak u kome je sa kumom Spasojevicem optužen za krivicna dela pocinjena od avgusta 1994. do novembra 1996. godine.

Od pre nekoliko godina Lukovic je sa Spasojevicem sagradio kucu u Šilerovoj ulici u Zemunu. U sklopu kuce napravili su i tržni centar koji još nije otpoceo sa radom.

--------------------------------------------------------------------------------

OTMICE U SERIJI

BEOGRAD - Za pojedine clanove “zemunskog klana”, u koje je republicka Vlada uprla prst zbog više od 50 ubistava, medu kojima i atentat na premijera Zorana Đindica, desetine otmica, izmedu kojih i nestanak Ivana Stambolica, može se reci da su redovni “gosti” optuženickih klupa Cetvrtog suda. Protiv njih se vode postupci zbog otmice nekoliko biznismena, iznude i falsifikovanja pasoša.

Za otmicu Miroslava Miškovica, vlasnika “Delta holdinga”, odgovaraju Mile Lukovic, Vladimir Milisavljevic i Slavko Stevanovic. Za kidnapovanje Novosadanina Dragoslava Vukovica, okrivljeni su Milisavljevic, Stevanovic i Miloš Simovic. Zbog otmice Milenka Aleksica iz Subotice, na optuženickoj klupi su se našli Lukovic, braca Miloš i Aleksandar Simovic, a za iznudu, osim Lukovica i Spasojevica, odgovaraju Nikola Bajic, Dušan Krsmanovic i Milan Jurišic. Okrivljeni su se uredno odazivali pozivima suda, ali je pocetak glavnog pretresa odlagan pet puta, jer se niko od “otetih” do sada nije pojavio.

U istom sudu, ali zbog falsifikovanja pasoša, sudi se Spasojevicu, Lukovicu, braci Simovic i Vladimiru Milisavljevicu, koji su aprila 2001. godine deportovani iz Pariza. Cim su došli u Beograd, dežurni istražni sudija im je odredio pritvor od 30 dana. Tada se pricalo da su na saslušanju izjavili da su u Gradu svetlosti boravili kao turisti, a da su svoju zemlju napustili mnogo pre deportovanja.

Godine 2000, jula, za petama Spasojevicu i Lukovicu bio je i MUP Crne Gore, jer je raspisao poternicu zbog sumnje da su umešani u pokušaj atentata na Vuka Draškovica, lidera SPO. Decembra iste godine, Spasojevic je otišao u Viši sud u Podgorici i istražnom sudiji odneo lekarsku dokumentaciju, koja mu je potvrdila alibi da je u vreme, kada je pokušan atentat, bio u bolnici.

NJihov advokat Slobodan Milivojevic izjavljivao je tada da hapšenje njegovih klijenata “ima veze sa ulogom žrtvenih jaganjaca”.

E. Radosavljevic

 

--------------------------------------------------------------------------------

 

SAHRANA U SUBOTU

PREMIJER Srbije Zoran Đindic bice sahranjen u subotu, 15. marta u 14.00 casova u Aleji velikana na beogradskom Novom groblju, saopšteno je iz Vlade Srbije. Pre toga, u subotu, u 12 casova u hramu Svetog Save, patrijarh srpski Pavle i sveštenstvo održace opelo.

--------------------------------------------------------------------------------

DOBRICA COSIC ZA "NOVOSTI" - MLADOST SRBIJE DOBILA SVOG HEROJA

NESRECAN smo narod mi Srbi. Najbolji mladici su nam izginuli u ratovima za slobodu i zablude, i sada najboljeg u svom naraštaju ubismo mi Srbi. Ubice Zorana Đindica su Srbi, svejedno što su kriminalci. Taj zlocin je crnilo na našoj nacionalnoj i gradanskoj savesti.

Ubijen je najdarovitiji covek u sadašnjoj srpskoj politici. Svojim iskustvom dobro znam da u naraštaju Zorana Đindica nije bilo jace, hitrije, savremenije, pragmaticnije, hrabrije politicke inteligencije, vece radne energije i upornije ambicije da uspe u postavljenom cilju demokratskog i civilizacijskog preporoda Srbije.

Taj vitki, lepi, nesmirljivi mladic, od napora i briga osedeo je na dužnosti predsednika Vlade.

Upoznao sam ga na pocetku sedamdesetih godina kao studenta pobunjenika protiv diktature i borca za demokratiju. Kada sam sa LJubom Tadicem i drugovima 1980. pokrenuo casopis "Javnost" sa ideološkom platformom temeljnog reformisanja Titove Jugoslavije, pozvao sam u redakciju i Zorana Đindica. Bio je najmladi medu nama disidentima i opozicionarima. Vlast nas je onemogucila da umno i moralno delamo na preporodu jugoslovenskog društva koje je zahvatila kriza; ta kriza ce ga uvesti u agoniju, raspad države i gradanske ratove.

Ono što je Zoran Đindic zapoceo kao student, nastavio je kao predsednik Vlade; ono što nije uspeo da uradi kao intelektualac publicista, uspeo je kao voda Demokratske stranke i predsednik srpske Vlade.

U svom naraštaju i našem vremenu, niko u politici nije uradio i postigao koliko je uradio i postigao Zoran Đindic. Bila je to jedinstvena politicka karijera u vremenu u kome je najviše neuspešnih u politici.

On je imao sudbinu svih velikih reformatora: slava pripada mrtvima.

Mladost Srbije dobila je svog heroja.

--------------------------------------------------------------------------------

ZASLUŽAN ZA CRKVU I NAROD

SVETI arhijerejski sinod SPC izdao je saopštenje u kojem se ocenjuje da je dr Zoran Đindic imao "velike zasluge ne samo u zapocetoj demokratizaciji naše otadžbine, nego i osecaj za potrebe crkve i naroda, što se videlo u njegovom odlucnom doprinosu za povratak verske nastave u škole kao i staranju za dovršenje spomen-hrama Svetog Save na Vracaru".

Sinod je i ovog puta, kao u mnogim svojim izjavama u toku niza godina, osudio svaki oblik zlocina i terorizma, atentata na javne licnosti i pravdanja ili primene nasilja kao sredstva za postizanje bilo kakvih ciljeva.

Sinod je pozvao sva verna ceda Srpske pravoslavne crkve da u ove dane Casnog posta ostanu mirni i pribrani, a srpski narod da nikom i nicem ne žrtvuje hrišcansko i ljudsko

osecanje jedinstva svog narodnog bica i odgovornog delanja za buducnost.

M. R.

--------------------------------------------------------------------------------

SAUCEŠCE PATRIJARHA

POVODOM tragicne pogibije dr Zorana Đindica, predsednika Vlade Republike Srbije, upucujemo Vam, u svoje licno ime, u ime Svetog arhijerejskog Sinoda i sve punoce Srpske pravoslavne crkve, izraze najdubljeg saucešca - kaže se u telegramu patrijarha Pavla Vladi Srbije.

NJena svetost patrijarh Pavle uputio je saucešce i porodici tragicno preminulog premijera.

--------------------------------------------------------------------------------

POCAST PREMIJERU ĐINĐICU

U grobnoj tišini i s dubokim pijetetom u Skupštini Srbije održana je vanredna sednica i komemoracija povodom ubistva srpskog premijera dr Zorana Đindica.

Vanrednoj sednici, koja je usledila automatski po proglašenju vanrednog stanja (Skupština se u tom slucaju sastaje bez poziva) prisustvovali su poslanici, svi clanovi republicke vlade, kao i predsednik Skupštine Srbije i Crne Gore Dragoljub Micunovic.

Poslanici Srpske radikalne stranke nisu bili u sali, a nisu videni ni u holovima Skupštine.

Sednica je pocela odavanjem pošte tragicno preminulom premijeru, a zatim je Gordana Comic, potpredsednik parlamenta, obavestila Skupštinu da je v.d. predsednika Republike Nataša Micic, na osnovu Ustava i Zakona, donela naredbu o posebnim merama koje se primenjuju za vreme vanrednog stanja. Podsecanjem na deset tacaka naredbe o posebnim merama za vreme vanrednog stanja završena je vanredna sednica srpskog parlamenta.

Sve zastave u i na zgradi Skupštine Srbije spuštene su na pola koplja i tako ce ostati sve dok traju dani žalosti za preminulim premijerom Đindicem.

D. D. - I. L.

--------------------------------------------------------------------------------

VESNIK EVROPSKE BUDUCNOSTI

PODGORICA - Ubistvo Zorana Đindica ispred zgrade Vlade Srbije ne samo da je gnusni zlocin, vec je to sracunati teroristicki atak na demokratiju i težak udarac reformskim snagama Srbije. To je ujedno i veliki gubitak za uniju Srbije i Crne Gore u njenom nastojanju, cijem je utemeljenju on dao poseban doprinos, rekao je crnogorski premijer Milo Đukanovic na komemorativnoj sednici Vlade.

- Zoran Đindic sa svojom neiscrpnom energijom, pregalaštvom i licnom hrabrošcu bio je kreator novog i progresivnog, i politicki vesnik evropske buducnosti ovih prostora. Nadam se da ce smrt Zorana Đindica biti istovremeno i poruka, iako nažalost tragicna, medunarodnoj zajednici, kao i podstrek da još odlucnije podrži sve demokratske strukture Srbije i Crne Gore, i regiona jugoistocne Evrope i da ce se u medunarodnim krugovima sa više razumevanja i suptilnosti gledati na demokratska nastojanja na ovim prostorima - rekao je Đukanovic.

Crnogorski premijer izrazio je uverenje da ce Vlada Srbije istrajati u ocuvanju mira, stabilnosti i demokratskih institucija Srbije i pocinioce ovog zlocina "privesti pravdi".

- Na tom kursu, u Vladi Crne Gore, i u demokratskoj Crnoj Gori, uvek ce imati pouzdanog partnera i prijatelja - kazao je Milo Đukanovic.

V. KADIC

 

 

 

--------------------------------------------------------------------------------

• 12.03.2003.

SAOPŠTENJE VLADE REPUBLIKE SRBIJE

 

Višemesecna akcija Vlade Republike Srbije u borbi protiv organizovanog kriminala, imenovanjem specijalnog tužioca i uzimanjem izjava zašticenih svedoka - privedena je kraju. Tokom današnjeg dana trebalo je da bude potpisan nalog za hapšenje najvece organizovane kriminalne grupe na prostorima bivše Jugoslavije. Medu desetinama krivicnih dela koji im se stavljaju na teret nalaze se i:

1. Otmica i ubistvo bivšeg predsednika Srbije Ivana Stambolica

2. Zlocin na Ibarskoj magistrali

3. Pokušaj ubistva Vuka Draškovica u Budvi

4. Nekoliko desetina otmica izvedenih u poslednjih nekoliko godina

5. Više od pedeset ubistva ucinjenih na teritoriji Beograda i drugih gradova

6. Organizovana trgovina narkoticima i stvaranje mreže prodavaca na teritoriji bivše Jugoslavije i Evrope

7. Korišcenje teroristickih metoda i sredstava u medusobnim razracunavanjima koja su ugrozila bezbednost svih gradana (bombaški napad na preduzeca Difens Road iz Zemun Polja)

8. Pokušaj ubistva predsednika Vlade Republike Srbije, dr Zorana Đindica, 21. februara ove godine na delu autoputa kod hale "Limes"

9. Ubistvo predsednika Vlade Republike Srbije, dr Zorana Đindica, 12. marta u dvorištu zgrade Vlade

Ovu organizovanu kriminalnu grupu, poznatiju kao "zemunski klan", cini oko 200 kriminalaca protiv kojih je do sada podneto više od 300 krivicnih prijava.

Vode ovog klana su:

1. Milorad Lukovic, poznat kao Legija

2. Dušan Spasojevic, poznat kao Šiptar

3. Mile Ukovic, poznat kao Kum

4. Vladimir Milisavljevic, poznat kao Budala

5. Miloš Simovic

6. Aleksandar Simovic

7. Miladin Suvajdžic

8. Dušan Krsmanovic

9. Milan Jurišic, poznat kao Jure

10. Saša Petrovic

11. Zoran Vukojevic, poznat kao Vuk

12. Dejan Milenkovic, poznat kao Bagzi

13. Nikola Bajic

14. Dragan Vujicic, poznat kao Bego

15. Mladan Micic, poznat kao Pacov

16. Srdan Mijailovic

17. Đorde Krsmanovic

18. Loran Milic

19. Dragan Ninkovic, poznat kao Prevara

20. "Leo" ili "Leka"

Atentat na predsednika Vlade dr Zorana Đindica predstavlja pokušaj ove grupe da zapocetu borbu protiv organizovanog kriminala zaustave, a oni pojedinacno izbegnu hapšenja.

Prikrivanje iza patriotizma, pokušaj mešanja u politiku, povezivanje sa državnim strukturama, podmicivanje novinara, analiticara i javni napadi na Vladu Republike Srbije, posebno na njenog predsednika - predstavljaju sredstva koja ova grupa koristi još od otkrivanja i hapšenja odgovornih za ubistvo na Ibarskoj magistrali.

Ubistvo predsednika Vlade Republike Srbije predstavlja pokušaj ovog kriminalnog klana da se u zemlji izazove haos, bezvlašce i strah, sve ono što je prirodni ambijent delovanja ove grupe. U takvom okruženju, pozivajuci se i prikrivajuci iza patriotizma, pokušali bi da zadobiju podršku nekih politickih struktura, a sve u cilju izbegavanja odgovornosti za izvršena krivicna dela.

Bez obzira na ogroman gubitak koji su Vlada i gradani Srbije danas doživeli, Vlada Republike Srbije, uz nesmanjenu odlucnost završice zapoceti posao.

Odgovor države ce biti jasan i nedovsmislen.

Uvodenje vanrednog stanja je nužna mera kojom ce se zlocinci privesti pravdi, a država odbraniti od ove i svake slicne grupe koja se usudi da nasrne na demokratske institucije države Srbije.

Beograd,

12. mart 2003. godine

--------------------------------------------------------------------------------

BEOGRAD U ŠOKU

U POTPUNOJ tišini, koju je povremeno prekidao po neki jecaj ili tiho izgovorena molitva, gradani Beograda su palili svece i polagali cvece ispred sedišta Demokratske stranke.

Na zgradi u kojoj je, u Krunskoj ulici, sedište DS, ciji je dr Zoran Đindic bio predsednik od 1994. godine, plavo-žuta zastava njegove stranke i trobojka Srbije su bile spuštene na pola koplja. Zgradu i sve prilaze Krunskoj ulici, obezbedivale su jake policijske snage, a tokom veceri u sedište DS dolazili su funkcioneri ove stranke, saradnici, koalicioni partneri iz ostalih stranaka DOS... Beogradani su, bez reci, u mimohodu, odavali pocast ubijenom premijeru i nekadašnjem gradonacelniku dr Đindicu.

A.R.P.

--------------------------------------------------------------------------------

TELOHRANITELJ VAN ŽIVOTNE OPASNOSTI

Teško ranjeni Milan Vuletic, telohranitelj premijera Đindica, smešten je posle operacije u šok B Urgentnog centra.Vuletica je operisao nedavno pretuceni dr Đorde Bajec.

-Iako je u teškom opštem stanju Vuletic je trenutno van životne opasnosti-rekao nam je dr Bajec.- On je primljen u Urgentni centar sa prostrelnom ranom u donjem delu trbuha i njegovo zdravstveno stanje posle ukazane pomoci je zadovoljavajuce.

 

--------------------------------------------------------------------------------

KOMEMORACIJA U CETVRTAK BEOGRAD - Narodna skupština Republike Srbije održace u cetvrtak komemorativnu sednicu povodom tragicne smrti predsednika Vlade Srbije Zorana Đindica.

Redovna sednica Skupštine Srbije bila je zakazana za utorak 18.mart.

I.L.

--------------------------------------------------------------------------------

UBILI SU NAJBOLJEG

BEOGRAD - Ono što je naš predsednik zapoceo, bice ostvareno. Nisu važne žrtve. Ubili su najboljeg. Ubili su najodlucnijeg. Ali, ima nas još, ima nas dovoljno. Kao organizacija, kao ljudi koji su sa njim bili ovih 13 godina - necemo dopustiti da ovo bude jedno od ubistava bez razjašnjenja!

Ovim recima je Zoran Živkovic, jedan od potpredsednika Demokratske stranke, izrekao "zavet stranke, kako dr Zoranu Đindicu, tako i clanovima stranke, porodici ubijenog premijera i gradanima Srbije".

Na konferenciji za štampu, u sedištu DS, Živkovic je, vidno potresen, rekao:

-Strašno je što u Srbiji najbolji medu svima mora svojom smrcu da dokaže svu odlucnost, principijelnost, želju da se ostvare sve njegove i sve naše ideje.

-Siguran sam da ce ljudi, koji su ostali u DS, iako nas posle današnjeg ubistva polovine nema - jer je Zoran Đindic bio polovina stranke - zajedno ostvariti sve što je on projektovao - porucio je Živkovic. - Ako nadležni organi nisu sposobni da rasvetle Đindicevo ubistvo, da pronadu odgovorne - bilo onoga ko je držao pušku, bilo onoga ko ih je tapšao po ramenu, bilo onoga ko je svojim politickim ili kriminalnim delovanjem inspirisao to što se desilo - ako ti organi za to nisu sposobni, onda su oni saucesnici.

Satima mora da se meri vreme do potpunog razjašnjenja ko, zašto, po cijem nalogu je ubio najveceg borca za demokratiju u našoj državi, bio je decidiran Živkovic.

Prethodno, Živkovic je procitao saopštenje Demokratske stranke koje glasi:

-NE postoji rec kojom se može opisati ovaj zlocin. Atentatori na predsednika Vlade Republike Srbije i predsednika Demokratske stranke pokušali su, pucajuci na Zorana Đindica, da ubiju i Srbiju kakvu je on stvarao. Predsednika su ubili, ali Srbiju koju je on gradio nisu i nece. Demokratska stranka ce nastaviti posao koji je zajedno sa njim zapocela - navodi se u saopštenju stranke ciji je dr Đindic bio predsednik, i koje je na konferenciji za štampu procitao Zoran Živkovic.

Testament koji nam je ostavio bice ispunjen - Srbija ce biti bezbedna, demokratska zemlja, blagorodna za sve njene gradane, rekao je Živkovic. U ime DS, on je rekao da je to dug predsedniku Đindicu, njegovoj porodici, našoj deci. "Ništa nas nece spreciti da ostvarimo njegov i naš cilj", porucio je Živkovic.

- To je poruka i onima koji su ga ubili, ali, pre svega, onima koji su ga podržavali i koji su cenili ono što je radio - rekao je Živkovic. -DS ponovo zahteva od nadležnih organa i institucija da pronadu ubice i nalogodavce u što kracem roku, koji se meri satima. Istovremeno, DS poziva svoje clanove, simpatizere i sve gradane da sacuvaju ono što je do sada uradeno i nastave putem izgradnje slobodne demokratske i ekonomski razvijene Srbije.

A.R.Popovic

--------------------------------------------------------------------------------

S A O P Š T E NJ E

Na osnovu clana 83. tacka 8. Ustava Republike Srbije i cl. 1. i 5. Zakona o merama za slucaj vanrednog stanja ("Službeni glasnik RS", broj 19/91)na predlgo Vlade Republike Srbije, vršilac dužnosti predsednika Republike, radi sprecavanja daljih posledica koje mogu ugroziti suverenost, utavni poredak i bezbednost Republike, donosi

 

NAREDBU

O POSEBNIM MERAMA KOJE SE PRIMENJUJU ZA VEME VANREDNOG STANJA

1. Ovom naredbom ogranicavaju se odredene slobode i prava coveka i gradanina utvrdene Ustavom Republike Srbije i utvrduju posebne nadležnosti državnih organa za vreme vanrednog stanja.

2. Lice koje ugrožava bezbednost drugih gradana ili bezbednost Republike Ministarstvo unutrašnjih poslova može prinudno dovesti i zadržati u službenim prostorijama do 30 dana.

O primeni mere dovodenja i zadržavanja donosi se rešenje, na koje se može izjaviti žalba ministru unturašnjih poslova.

Lice iz stava 1. ove tacke nema pravo na branioca u smislu Zakonika o krivicnom postupku.

Ministarstvo unturašnjih poslova ce obavestiti porodicu lic iz stava 1. ove tacke o primeni mera dovodenja i zadržavanja, ukoliko je to moguce.

3. Ministar unutrašnjih poslova može privremeno da organici ili zabrani kretanje lica na javnim mestima ili odredenim podrucjima, kao i da naredi pojedinim licima da borave u mestu prebivališta, odnosno boravišta sa obavezom javljanja.

Ministar unutrašnjih poslova može da naredi da se izvrši zatvaranje svih prilaza odredenom prostoru ili objektu, i onemoguci napuštanje tog prostora ili objekta bez odobrenja.

4. Direktor Bezbednosno-informativne agencije može prema odredenim ili pravnim licima da preduzme odredene mere kojima se odstupa od nacela nepovredivosti tajne pisma i drugih sredstava opštenja i bez odluke nadležnog suda.

5. Ovlašceno službeno lice sme uci u tudi stan i druge prostorije, i bez odluke nadležnog suda, ako je to neophodno radi otkrivanja i hvatanja ucinilaca krivicnih dela sa elementom organizovanog kriminala, pronalaženja tragova tih krivicnih dela i predmeta važnih za krivicni postupak.

6. Zabranjuje se pravo na štrajk.

7. Zabranjuje se sazivanje i održavanje zborova i drugih javnih okupljanja gradana koji podležu predhodnoj prijavi Ministarstva unutrašnjih poslova, u skladu sa Zakonom.

8. Zabranjuje se politicko, sindikalno i drugo delovanje koje ima za cilj ometanje i sprecavanje primene mera za vreme vanrednog stanja.

9. Zabranjuje se javno obaveštavanje, rasturanje štampe i drugih obaveštenja o razlozima za proglašavanje vanrednog stanja, osim prenošenja zvanicnih saopštenja nadležnih državnih organa.

O sprovodenju mere iz stava 1. ove tacke stara se Ministarstvo kulture i javngo informisanja u saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova.

10. Ova naredba stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".

 

U Beogradu 12.03.2003.

Vrišlac dužnosti predsednika Republike

Nataša Micic, sr.

 

--------------------------------------------------------------------------------

 

VRHOVNI SAVET ODBRANE PODRŽAO MERE VLADE SRBIJE

BEOGRAD (Tanjug) - Vrhovni savet odbrane najoštrije je osudio atentat na predsednika Vlade Republike Srbije Zorana Đindica i podržao odlucnost i mere koje preduzima Vlada Srbije u borbi protiv terorizma i svih oblika organizovanog kriminala i rešenost u otkrivanju pocinilaca i organizatora ovog kriminalnog akta.

Kako je saopšteno iz Vojnog kabineta predsednika Srbije i Crne Gore, zatražena je puna saradnja ministarstava unutrašnjih poslova Srbije i Crne Gore i naloženo vojnim službama bezbednosti pružanje pune pomoci MUP-u Srbije.

Naloženo je nacelniku Generalštaba Vojske SCG preduzimanje mera iz njegove nadležnosti u podizanju borbene gotovosti jedinice Vojske.

Vrhovni savet odbrane je, pored pomenutih zakljucaka, doneo i odluku o angažovanju Vojske SCG u borbi protiv terorizma i na otklanjanju uzroka vanrednog stanja na teritoriji Republike Srbije, u koordinaciji sa MUP-om Srbije, istice se u saopštenju.

U Palati federacije je održana Prva sednica Vrhovnog saveta odbrane kojom je predsedavao predsednik Srbije i Crne Gore i clan Vrhovnog saveta odbrane Svetozar Marovic.

Sednicom, na kojoj je razmotrena bezbednosna situacija nakon atentata na premijera Đindica, predsedavao je predsednik SCG i clan Vrhovnog saveta odbrane Svetozar Marovic.

Pored predsedavajuceg i clanova Vrhovnog saveta odbrane (vršioca dužnosti predsednika Republike Srbije Nataše Micic i vršioca dužnosti predsednika Republike Crne Gore Filipa Vujanovica), u radu sednice su ucestvovali: predsednik Skupštine SCG Dragoljub Micunovic, ministar inostranih poslova Goran Svilanovic, potpredsednik Vlade Republike Srbije Nebojša Covic, nacelnik Generalštaba Vojske SCG general-pukovnik Branko Krga.

U radu sednice ucestvoivali su i ministar unutrašnjih poslova Republike Srbije Dušan Mihajlovic, ministar unutrašnjih poslova Republike Crne Gore Milan Filipovic, dosadašnji savezni ministar unutrašnjih poslova Zoran Živkovic i sekretar Vrhovnog saveta odbrane kontraadmiral Dušan Stajic.

 

--------------------------------------------------------------------------------

 

PAO JE KAO POKOŠEN

BEOGRAD - Srpski premijer dr Zoran Đindic sa dva snajperska hica smrtno je ranjen oko 12.25 casova na parkingu ispred službenog ulaza zgrade Vlade Srbije u Nemanjinoj ulici broj 11. Opsežna policijska potera za najmanje petoricom napadaca u tri luksuzna automobila još nije urodila plodom.

Neposredno pre atentata Đindic je sa nekoliko telohranitelja izašao iz zgrade i krenuo ka parkiranom automobilu. U tom trenutku, odjeknula su dva hica. Meci su pogodili srpskog premijera u stomak i grudi. Đindic je pao na asfalt kao pokošen, a obezbedenje se odmah bacilo na njega kako bi ga zaštitili od novih pogodaka.

Telohranitelji su u meduvremnu izvukli pištolje i automatske puške “heklere” tražeci okolo napadace.

Nekoliko trenutaka kasnije, obezbedenje je shvatilo da hici dolaze sa obližnje zgrade u Ulici admirala Geprata broj 14 koju od Nemanjine 11 deli park i dva kafica. Obezbedenje je ubrzo i lociralo sa koga prozora je pucano na premijera. Hici su ispaljeni sa drugog sprata zgrade u Admirala Geprata u kojoj se nalazi Zavod za fotogrametriju, a deo prostorija izdat je privatnim preduzecima.

Đindicevi telohranitelji odmah su alarmirali i obezbedenje zgrade i uniformisane policajce koji su naoružani “kalašnjikovima” krenuli ka zgradi iz koje je pucano iz snajperske puške “Crvena zastava M69”, kalibra 7,9 mm. Ali, snajperista je sa jednim pomagacem izašao iz zgrade i krenuo ka parkiranim automobilima u kojima su ga cekali saucesnici.

Kordon oko Vlade

Napadaci su najverovatnije iz Admirala Geprata pobegli sa tri automobila - dva “mercedesa” (beogradskog i novosadskog registarskog broja) i jednim “BMW” pancevacke registracije.

U meduvremenu, službenim automobilom ranjenog srpskog premijera odvezlo je obezbedenje u Urgentni centar, gde je primljen na odeljenje reanimacije.

Oko Vlade Srbije desetak minuta kasnije napravljen je prsten policajaca koji su se dali u potragu za snajperistom. Nešto kasnije stiglo je na desetine policajaca i citav kvart oko Nemanjine 11 bio je blokiran. Policija je zaposela zgradu u Admirala Geprata 14 odakle niko od zaposlenih i zatecenih nije smeo da izade. Pripadnici MUP Srbije, SUP Beograd, Brigade policije i Krim upave, tražili su bilo kakav trag koji su možda napadaci ostavili za sobom.

Ni iz obližnjih lokala - kafica “Monjument”, restorana “Lira” i kluba “Hrabro srce” - nije smeo izaci. Takode, blokiran je i ulaz u zgradu pored republicke Vlade. Svi zateceni gosti bili su legitimisani i ispitani ne bi li dali neki podatak o snajperisti i njegovim pomagacima. Na vladinom službenom parkingu sat vremena posle atentata stigao je i Aleksandar Colic, istražni sudija Okružnog suda u Beogradu, sa zamenikom državnog tužioca.

Potraga na sve strane

U potrazi za snajperistom ukljuceni su i policijski psi-tragaci. Vucjaci su dovezeni u tri kombija i odvedeni su u zgradu u Admirala Geprata kako bi eventualno nanjušili trag snajperisti i krenuli za njim. U potrazi za materijalnim dokazima dovezana su i dva vatrogasna vozila sa merdevinama. Vatrogasci su iz kupola, iznad letnjih bašta “Monjumenta” i “Lire” prekrivenih trskom, tražili caure.

Pripadnici MUP Srbije, naoružani “heklerima” i “kalašnjikovima” blokirali su džipovima i kolima Nemanjinu, Admirala Geprata, Kneza Miloša, deo Sarajevske i Balkanske ulice... Na osnovu izjava ocevidaca policijskom radio-vezom raspisana je potraga za dva “mercedesa” i “BMV”. Neposredno po objavi potrage pronaden je napušteni noviji “mercedes”, beogradske registracije sa pocetnim brojkama 211.

Posle atentata na Zorana Đindica beogradska policija je dobila naredenje - svo slobodno i raspoloživo ljudstvo poslati na teren.

Stotine policajaca napravili su punktove širom Beograda i pretresali su sva sumnjiva vozila, prvenstveno “mercedese” i “BMW”.

Vecina beogradskih policajaca bila je pod punom ratnom opremom. Nosili su pancire, a bili su naoružani automatima “kalašnjikov” i “hekler”.

Marovic, Đukanovic, Krga

PO dobijanju informacije o atentatu u zgradu Vlade, pored ministra i službenika, došli su crnogorski politicari - Milo Đukanovic i Svetozar Marovic, nedavno izabrani predsednik zajednice Srbije i Crne Gore. Obojica su došla sa velikim obezbedenjem. U Nemanjinu je došao i general-pukovnik Branko Krga, nacelnik Generalštaba SCG. Medu pridošlima su bili i visoki funkcioneri srpske policije.

Incident

TOKOM vanredne sednice Vlade Srbije na parkingu na kome je ranjen Zoran Đindic dogodio se manji saobacajni incident. Dva vozila iz pratnje, prilikom manevrisanja na parkingu, sudarili su se ceonim delom. Medutim, nije bilo ozbiljnih posledica.

Z. Uskokovic - S. Kraljevic

--------------------------------------------------------------------------------

UBICA IŠAO NA SIGURNO

Prema proceni strucnjaka, balisticara, na premijera Đindica, pucano je, najverovatnije karabinom sa dobrom optikom. Kalibar je takode, brižljivo biran, tako da nije postojala šansa da se metak zadrži. Da je premijer i nosio pancir nivoa “3-a” zaštite, što znaci za licnu bezbednost, ne bi uspeo da izbegne ovu municiju.

Ono što može da iznenadi je tolika preciznost snajperista, jer oni nemaju veliki radijus kretanja sa takvim oružjem, što znaci da su znali gde ce se automobil zaustaviti. Greška u celoj situaciji, prema mišljenju strucnjaka, jeste i nedovoljna koncentracija obezbedenja. Ako se vec znalo da postoji mogucnost atentata na premijera Zorana Đindica, a jedan je vec pokušan pre desetak dana, trebalo je dvojica da otvore vrata i potpuno zagrade predsednika Vlade Srbije, a druga dvojica da budu okrenuti prema mestu odakle postoji opasnost da je moguce izvršiti atentat.

Ubice su, ocigledno radile kao snajperski tim, što znaci da se pucalo na sigurno. Uglavnom se meta gada u glavu, ali zbog prevelikog rizika, i dobro odabrane municije pucali su u bilo koji deo vitalnog dela tela.

Razdaljina sa koje se pucalo, tvrde strucnjaci, je idealna za solidnog strelca, jer vrhunsko obuceni snajperisti pucaju i do kilometar.

S. S.

--------------------------------------------------------------------------------

POMOCI NIJE BILO

BEOGRAD - Zoran Đindic u Urgentni centar Klinickog centra Srbije primljen je prakticno mrtav - bez pulsa, pritiska i svesti. Pokušaj reanimacije nije uspeo, a u medicinsku dokumentaciju zavedeno je da je premijer preminuo u 13.30 sati.

Odmah posle atentata na premijera Đindica, ranjenog u grudi i trbuh, alarmirani su svi lekari koji bi u ovom slucaju mogli da pomognu. Pozvana je kompletna ekipa Instituta za kardiovaskularne bolesti KCS, a stigli su i strucnjaci Instituta “Dedinje”.

- Sve je prakticno bilo završeno pre nego što je premijer prenet u operacionu salu - navodi izvor “Novosti” iz Klinickog centra Srbije. - Premijer Đindic preminuo je od posledica velike rane na srcu.

Mnogo pre nego što je u Vladi Srbije zvanicno saopšteno da je premijer preminuo, po atmosferi ispred Urgentnog centra i izrazima lica lekara, koji su izlazili iz ove zgrade, bilo je gotovo ocigledno da Đindic više nije živ.

U citavom krugu Urgentnog centra bilo je vanredno stanje. Svi prilazi bili su blokirani. Do prijemnog dela nisu mogli da produ cak ni saniteti, a sve što se moglo cuti bile su samo nezvanicne verzije. Iz Urgentnog centra u službenom automobilu, prema onome što su novinari mogli da vide, prvi je, u 13.40 sati, izašao prof. dr Tomica Milosavljevic, ministar zdravlja u Vladi Srbije. Kada su dvadeset minuta kasnije izašli vaskularni hirurzi Instituta “Dedinje”, dr Boško Đukanovic, direktor, u civilu, i prof. dr Božina Radevic u lekarskoj uniformi, po izrazu lica bilo je jasno da odande ne donose lepe vesti. Dr Đukanovic nijednom recju nije hteo da prokomentariše šta se dešava unutra.

Otprilike u isto vreme, ali na izlaz kod rampe za Klinicki centar Srbije, iz ove medicinske ustanove izašla je supruga premijera Ružica Đindid, a nešto pre nje ustanovu su napustili i visoki funkcioneri Demokratske stranke Zoran Živkovic i Goran Vesic.

Nekoliko minuta posle 14 sati iz Urgentnog ka upravnoj zgradi uputio se i prof. dr Vojko Đukic, direktor KCS. On je novinarima rekao samo:

- Lekari su dali sve od sebe. Ništa više ne mogu da saopštim. U toku je sednica Vlade.

Ispred Urgentnog centra, pored mnogobrojnih novinara, snimatelja i fotoreportera, zastajali su i pacijenti, pa i medicinsko osoblje raspitujuci se za zdravstveno stanje premijera Đindica. U tom trenutku, medutim, malo šta je moglo da se sazna, jer su mobilni telefoni svih lekara, za koje se moglo pretpostaviti da su u operacionoj sali, bili nedostupni.

U 14.30 sati ispred ulaza u Urgentni centar otišao je i poslednji automobil Vlade Srbije, a zvanicna informacija nije se mogla dobiti ni od prof. dr Mihaila Mitrovica, direktora Urgentnog centra, koji se u 14.50 sati uputio ka upravnoj zgradi.

- Zvanicnu informaciju dace Vlada Srbije - kratko nam je rekao prof. Mitrovic.

Možete li nam reci bar medicinske detalje?

- Ne, o tome nema ni govora. Ovo prevazilazi moja ovlašcenja.

Nedugo zatim obezbedenje je obavestilo novinare da se “presele” na drugi prilaz Urgentnom centru, pored prolaza za Centar za magnetnu rezonancu, da bi se, kako se u tom trenutku pretpostavljalo, oslobodio prolaz za vozilo koje ce telo premijera Zorana Đindica prevesti na Institut za sudsku medicinu.

 

TELOHRANITELJ U TEŠKOM STANJU

RANJENOG telohranitelja premijera operisao je u Urgentnom Centru nedavno pretuceni dr Đorde Bajec, nacelnik urgentne hirurgije.

- Telohranitelj je sada u teškom opštem stanju, ali ocekujemo povoljan ishod - rekao nam je dr Bajec ne želeci da komentariše kakve je povrede telohranitelj zadobio.

 

B. Radivojevic

--------------------------------------------------------------------------------

SURCIN BIO ZATVOREN

BEOGRAD (Tanjug) - Prema informaciji iz Operativnog centar JAT-a, odlukom MUP-a Republike Srbije, u 13.30 casova sva poletanja JAT-a sa beogradskog aerodroma bila su odložena do daljeg.

Kasnije po podne aerodrom je otvoren za letove.

--------------------------------------------------------------------------------

KONTROLA PRELAZA NA granicnim prelazima Srbije i Crne Gore posle podne su zavedene mere pojacane bezbednosti i kontrole putnika, saopštio je direktor Uprave carina Vladan Begovic.

- Naredio sam mere pojacane budnosti i kontrole na svim granicnim prelazima - kazao je Begovic i objasnio da to znaci detaljan pregled putnika, vozila i posebno njihovih prtljažnika.

--------------------------------------------------------------------------------

OD ULAZA DVA KORAKA

ISPRED zgrade Vlade u 13.15 casova, neposredno posle atentata, reporter “Novosti” prišao je momku u odelu sa kravatom i sa automatskom puškom u rukama.

- Pucali su u premijera! - kaže momak, koji obezbeduje zgradu i stojeci pedesetak metara od mesta gde je Zoran Đindic pao posle. - Culi smo pucnje i premijer se srušio. Video sam da je pogoden u leda. Do ulaza su mu trebala samo dva koraka. NJegov vozac auto uvek parkira što bliže ulaznim vratima. Izašao je prilicno brzo i sve se desilo munjevito. Pao je kao pokošen...

Na mestu atentata, ekipa strucnjaka pokušava da uoci neki trag. Zvuk motorola cuje se na svakom koraku. Policajci govore u šiframa.

Đindica su vec odvezli u Urgentni centar.

- U prvi mah nismo znali odakle je pucano, ali smo brzo, na osnovu položaja kako je pao premijer i ranama na ledima utvrdili da su meci došli iz pravca žute trošne zgrade u Gepratovoj ulici - nastavlja pricu momak sa automatom. - Pucano je sa visine. Ekipa je odmah odjurila i blokirala izlaze.

- Ne mogu da verujem da se ovo dogodilo - širi momak ruke.

Policajci su odmah opkolili i blokirali žutu zgradu u kojoj se nalazi firma “Krol”, a sa strane prema Vladi je kafic “Monument”. Svim zaposlenim, kao i gostima u kaficu bilo je zabranjeno da izadu. Policajci nisu dozvoljavali ni gradanima da udu u baštu kafea.

S. Janjic

--------------------------------------------------------------------------------

ATENTATORI U CRNOM

Atentat su izvršili trojica momaka oko 25 godina, nezvanicno smo saznali na mestu odakle je pucano na premijera. Dvojica su bili obuceni u crne kombinezone, a nosili su crne naocare. Imali su pištolje i motalicu za kabl. Bežali su ka Dobrinjskoj ulici. Treci atentator je bio visok i krupan, a na sebi je imao tamne pantalone, crnu kožnu jaknu i kapu. Dok se udaljavao iz Gepratove ulice ka Nemanjinoj još je nosio pušku sa snajperom.

 

--------------------------------------------------------------------------------

 

VANREDNO STANJE U SRBIJI

 

BEOGRAD - Nataša Micic, v. d. predsednika Republike Srbije, proglasila je posle podne vanredno stanje na teritoriji Republike Srbije. Uvodenje vanrednog stanja predložila je Vlada Republike Srbije na vanrednoj sednici, posle ubistva premijera Srbije dr Zorana Đindica .

Neposredno posle ubistva republickog premijera Vlada Srbije je, na vanrednoj sednici odlucila da vršiocu dužnosti predsednika Srbije Nataši Micic predloži uvodenje vanrednog stanja !

Cim su saznali za atentat u Vladu su došli svi njeni potpredsednici i ministri, funkcioneri DS, clanovi državnog vrha. Fotoreporterima i snimateljima na desetine domacih i inostranih medija dozvoljeno je da udu na sednicu Vlade,a po njenom završetku novinarima se obratio potpredsednik premijerovog kabineta .

" Na predsednika Vlade Republike Srbije dr Zorana Đindica izvršen je atentan u 12:25 sati, ispred zgrade Vlade Srbije. Predsednik Vlade podlegao je ranama u 13:30 sati u Urgentnom centru Klinickog centra Srbije - citao je Covic saopštenje dok su svi clanovi republicke Vlade stajali iza njega - " dr Zoran Đindic zadobio je prostrelnu ranu grudnog koša i trbuha nanetu vatrenim oružjem. Pri prijemu u Urgentbni centar Klinickog centra Srbije konstatovano je da je bez pulsa, pritiska i svesti. Hitna reanimacija je odmah zapoceta i zatim kompleksna hirurška intervencija u kojoj su ucestvovale kardiohirurška i abdomanlan ekipa".

U saopštenju Vlade Srbije dalje se navovdi da je "ovo kriminalno delo poptuno jasni pokušaj onih koji su i prethodnih godina ubistvima pokušali da zaustave razvoj Srbije i njenu demokratizaciju,da promene tok istorije i Srbiju ponovo izoluju i pretvore u carstvo grupa kriminalaca"!

- Nacin izvršenja ovog atentata je poznat i usledio je posredno posle pokušaja atentata na autoputu - rekao je Covic, prenoseci izveštacima odluku i stav republicke vlade povodom ubistva premijera .- U meduvremenu, pokrenuta je opsežna istraga u zemlji i inostranstvu , koja je ovih dana trebalo da rezultira hapšenjima. Današnji atentat se ne može sagledati izvan konteksta ovih dogadaja.Vlada Republike Srbije ucinice sve što je u njenoj moci da zaštiti mir i demokratski poredak u Srbiji.

Vlada je , kako je saopštio Covic , na sednici proglasila tri dana žalosti (do subote 15.marta).

On je rekao i to da je Vlada , na osnovu clana 83, tacka osam, clana 90.tacka cetiri i deset Ustava republike Srbije i clana jedan i tri Zakona o merama za slucaj vanrednog stanja utvrdila predlog za proglašenje vanrednog stanja.

- Pod jedan:Vlada ocenjuje da je atentatom na predsednika Vlade Srbije dr Zorana Đindica ugrožen ustavni poredak i bezbednost republike Srbije - saopštio je Covic.- Pod dva:Vlada ocenjuje da su zbog toga vec nastupile posledice za slobode i prava gradana i za rad državnih organa,tako da cinjenice u vezi sa ovim ugrožavanjima i posledicama opravdavaju pretpostavku da je moguce nastupanje i težih posledica po suverenost republike Srbije , njen ustavni poredak i bezbednost u celini.Pod tri:Vlada ocenjuje da su ispunjeni uslovi za proglašavanje vanrednog stanja predvideni clanom 83.tacka osam Ustava republike Srbije i clanom dva stav jedan Zakona o merama za slucaj vanrednog stanja. Pod cetiri:Vlada ocenjuje da je sprovodenje mera za otklanjanje vanrednog stanja neophodno odmah i s tim u vezi da su svi organi, bez odlaganja, dužni da preduzmu te mere iz svoje nadležnosti.

Potredsednik Covic je, kao naredni zakljucak sa vanredne sednice naveo da ce "u sprovodenju mera za otklanjanje vanrednog stanja Vojska Srbije i Crne Gore primeniti ovlašcenja predvidena za Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije utvrdena propisima iz oblasti unutrašnjih poslova".

- U skladu sa ovim ocenama,Vlada Srbije predlaže da vršilac dužnosti predsednika Republike Srbije iz napred navedenih razloga donese odluku o proglašavanju vanrednog stanja na teritoriji republike Srbije, kao i da se doneta odluka objavi u skladu sa Zakonom i istovremeno dostavi Narodnoj skupštini i Vladi Srbije - rekao je Covic.

Premijer Đindic je, inace, trebalo u Hajatu da govori na skupu u organizaciji Ujedinjenih nacija - "Prioriteti institucionalnog razvoja u reformskim procesima Srbije", povodom dvogodišnjice Fonda za razvoj kapaciteta, na kome je bio i šef UN kancelarije Frensis O Donel.

U hodnicima Vladine zgrade se culo da je, pošto je vest o ubistvu srpskog premijera potvrdena, u Nemanjinu 11 stigao i novi predsednik državne zajednice Srbije i Crne Gore Svetozar Marovic, ali niko nije mogao da potvrdi tu informaciju.

Pred poslenike sedme sile izašli su:predsednik Skupštine SCG Dragoljub Micunovic, savezni funkcioneri Zoran Đivkovic i Boris Tadic, republicki ministri i potpredsednici Vlade Vladan Batic, Dušan Mihajlovic, Branislav Lecic, Gašo Kneževic, Dragan Veselinov, Kori Udovicki, Gordana Matkovic, Dragan Milovanovic, Rasim LJajic, Jožef Kasa, Žarko Korac, Goran Pitic, Dragan Domazet .

 

R.Ognjanovic- N. Bijelic

 

--------------------------------------------------------------------------------

 

 

ŠTA SADRŽI VANREDNO STANJE

 

 

VANREDNE mere cije uvodenje traži Vlada Srbije u suštini znace da ce - ako budu donete - gradanima biti zabranjeno da demonstriraju ili štrajkuju, a da ce pokušaje organizovanja takvih skupova država razbijati upotrebom vojnih ili policijskih snaga. Zabrana ove vrste odnosi se i na srpske medije, naravno, u smislu pozivanja gradana na nemire.

Uvodenje vanrednog stanja od Nataše Micic,v.d. predsednika Srbije, popodne je zatražila Vlada Srbije, s tim što je njen potpredsednik Nebojša Covic dodao da je zakljucak sa vanredne sednice vlade i ovaj: "Vojska Srbije i Crne Gore primenice, u sprovodenju vanrednog stanja, ovlašcenja MUP Srbije iz oblasti unutrašnjih poslova".

Zahtev za uvodenje vanrednog stanja Vlada Srbije utemeljila je na clanu 90, stavovima cetiri i deset, koji, inace, ovlašcuju vladu da "predlaže zakone, druge propise i opšte akte" odnosno "da obavlja i druge poslove u skladu sa Ustavom", što znaci i da - predlaže uvodenje vanrednog stanja.

- Ustav Srbije poznaje instituciju vanrednog stanja u tri situcije: kad je u visokom stepenu ugrožena bezebdnost republike, zatim, ljudska prava i slobode gradana, i, na kraju, rad državnih organa - kaže Slobodan Vucetic, predsednik Ustavnog suda Srbije, za Novosti.-Po svoj prilici, ovaj tragican dogadaj je dovoljan osnov za uvodenje vanrednog stanja koje ce trajati onoliko koliko budu iziskivale okolnosti.

Vanredno stanje uvodi se na osnovu Ustava Srbije i Zakona o merama za slucaj vanrednog stanja.

-Vanredno stanje prvenstveno podrazumeva mere maksimalne kontrole bezbednosti u republici, zatim, ogranicavanje jednog broja gradanskih prava i sloboda kao što je zabrana demonstracija, javnog okupljanja, štrajkova, delimicno i zabranu kretanja- kaže dalje Vucetic.-Tu je i ogranicenje komunikacije, u vidu kontrole pisama, telefonske i druge komunikacije kod osumnjicenih.

A sloboda štampe?

-Sloboda štampe ne može biti ukinuta, ali po ustavu državni organi mogu zabraniti rasturanje štampe ili emitovanje vesti ukoliko se putem javnih glasila poziva na nasilno rušenje ustavnog poretka, kršenje gradanskih prava, na rasnu, versku ili nacionalnu netrpeljivost, na bunt i haos-odgovara Vucetic.-Imali smo te mere tokom ratnog stanja. Privredni život ovim merama nece biti blokiran.

Prema clanu jedan Zakona o merama za slucaj vanrednog stanja, na koji se pozvala Vlada tražeci od Nataše Micic uvodnje vanrednog stanja, "predsednik Republike, na predlog vlade, proglašava vanredno stanje i donosi akte za preduzimanje mera radi otklanjanja tog stanja, u skladu sa Ustavom i zakonom".

Clan dva ovog zakona glasi: "Smatra se da su ispunjeni uslovi za proglašavanje vanrednog stanja na delu teritorije republike Srbije kad se preduzimaju aktivnosti kojima se ugrožava:ustavni poredak, bezbednost Republike-njena suverenost, nezavisnost i teritorijalna celokupnost, obavljanje privredih i društvenih delatnosti, ostvarivanje i zaštita sloboda, prava i dužnosti coveka i gradanina, i rad državnih organa".

Clanom cetiri istog zakona kaže se da ce predsednik Republike Srbije, kad prihvati predlog Vlade, "doneti odluku o proglašenju vanrednog stanja", u kojoj odluci "utvrduje 2podrucje Republike Srbije na kome se proglašava vanredno stanje".Sledeci stav obavezuje da Odluka o proglašenju vanrednog stanja bude objavljena u Službenom glasniku i dostavljena Skupštini Srbije. "Narodna Skupština sastaje se bez poziva kad predsednik Republike proglasi vanredno stanje", glasi peti stav clana cetiri.

-Prema Saveznom zakonu o narodnoj odbrani, koji je sada srpski zakon, odlukom Vrhovnog saveta odbrane,vojnom komandnom sistemu potcinjava se policijski komandni sistem-objašnjava Vucetic.-Kako je Nataša Micic po funkciji i clan VSO, pretpostavljam da ce takav zahtev staviti na sdnici VSO.

 

D. P. V.

 

--------------------------------------------------------------------------------

 

USUD SRPSKIH VOĐA

 

Ubistvo srpskog premijera Zorana Đindica je ponovo primoralo analiticare da "prelistaju" stranice naše istorije, i da, na žalost, zakljuce kako su ovakvi dogadaji bezmalo redovna pojava. Naime, samo u dva protekla veka, od kada je pocelo oslobodenje od Turskog jarma, mnoge srpske vode su - ubijene.

Kako nas je podsetio dr Predrag Markovic iz Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, prvi u dvovekovnom nizu poginulih bio je Karadorde, koji je poginuo 1817. godine. NJega je sekirom ubio kum Vujica Vulicevic, inace covek Kneza Miloša koji je to radio pod turskim pritiskom. Sledeca žrtva bio je Knez Mihailo Obrenovic (1823-1868).

- NJegovo ubistvo je u dobroj meri neosvetljeno, mada je u krajnjoj liniji rezultat medudinasticke borbe - dodaje dr Markovic. - Interesantno je i to da je ubijen 29. maja 1868. godine, tacno 35 godina pre nego što su ubijeni Aleksandar i Draga Obrenovic, u poznatom majskom prevratu.

Na kralja Milana Obrenovica pokušano je nekoliko atentata, ali su svi bili neuspešni, dok su zaverenici okupljeni oko tajnog udruženja "Crna ruka" iskasapili njegovog sina i snaju, Aleksandra i Dragu, poslednje Obrenovice.

- Jedini na koga nije pokušan atentat bio je kralj Petar 1. Karadordevic - nastavlja dr Markovic.- Medutim, na njegovog sina, kralja Aleksandra 1. Karadovrdevica komunisti pokušavaju atentat 1921. godine. Posebno je interesantno da je atentator, Spasoje Stejic bacio bombu sa zgrade tadašnjeg Ministarstva gradevina na kraljevsku povorku, u Ulici Kneza Miloša u neposrednoj bilizini mesta sa kojeg je pucano u premijera Đindica. Na kraju, i kralj Aleksandar je ubijen u atentatu u Marseju 1934. godine, posle zavere koju su organizovali pripadnici VMRO i ustaše.

Kasnije hronicari pominju i nekoliko pokušaja atentata na Tita, od kojih su najviše pažnje privukli onaj od strane Sovjeta posle 1948. godine, kao i pokušaj Nikole Kavaje, da bi Đindicevo ubistvo bilo poslednje u ovom krvavom nizu ubijenih srpskih lidera tokom poslednja dva veka.

 

Z. Nikolic

 

--------------------------------------------------------------------------------

 

REAKCIJE

 

Vojislav Koštunica - Predsednik Demokratske stranke Srbije Vojislav Koštunica na vest o atentatu na premijera Srbije Zorana Đindica rekao je da prva rec koja mu pada na pamet - glasi “strašno”, i da je “sama cinjenica da nam se politicko nasilje ne dogada prvi put užasno upozorenje koliko smo malo odmakli na putu stvarne demokratizacije društva”. Zoran Đindic i ja se u mnogo cemu ne slažemo i mnogo toga jedan drugome zameramo i programski i metodološki. Ono što je, medutim, u ovom trenutku za mene jedino važno jeste to da najdublje i najoštrije osudujem svaki vid terorizma, nasilja, primene sile u politickim i svim drugim obracunima .

- Bojim se da je ovo, nažalost, još jedna surova opomena, da moramo pogledati istini u oci i videti koliko je kriminal prožeo sve društvene pore. Kriminal se ne može deliti na dobar i loš, naš i njihov. Moramo shvatiti da je on razoran po društveno tkivo i da je prirodni neprijatelj svih demokratskih institucija.

- Naravno da se nadam da ce svi pocinioci biti privedeni pravdi, a posebno se nadam da cemo konacno svi, i vlast i opozicija, staviti prst na celo i povuci jasnu crtu izmedu onoga što jeste i što nije zakonito. Tu nema mesta za kompromise i nagodbe - porucio je Koštunica.

 

Milo Đukanovic izjavio je da je sa premijerom Srbije bio licni prijatelj i da je utoliko više pogoden vešcu o ubistvu Zorana Đindica. Đukanovic je rekao da je za tu vest saznao na beogradskom aerodromu, odakle se odmah uputio u Vladu Srbije, gde mu je potvrdena informacija o tragediji. Nakon toga Đukanovic se vratio u Podgoricu.

- Zaprešacen sam, šta drugo da kažem.

 

Velimir Ilic - Upozoravali smo cesto Zorana Đindica, da tako olako ne odbacuje one koji su ga oktobra 2000. godine doveli na vlast. Ovako se nešto moglo i ocekivati a sam je na neki nacin prizivao zlo nekim kamioncetom na autoputu. Cesto sam govorio, dodaje Ilic: - Zorane, ne možeš sam, nisi sam pobedio, oteto, prokleto, ali nije slušao.

- Žalim što se ovako nešto dogodilo - kaže Ilic. - Bojim se haosa u ovoj državi, jer ne postoje institucije. Jedina institucija do sada bio je Đindic. Moram da kažem da nas je odbacio i pustio da nosimo pancire. Zaista nam je žao što se nešto ovako dogodilo. Dakle, ovde niko nije siguran.

 

Vuk Draškovic - To je teroristicki akt. Gotovo je sigurno da nije u pitanju zlocin nekog pojedinca, nego organizacije, sa snaženim uporištem u policiji i DB. Izražavam najdublje saucešce porodici Zorana Đindica.

Novi premijer Srbije i njegova vlada obavezni su da otkriju i pravdi privedu Zoranove ubice, organizatore i nalogodavce, kao i pocinioce i nalogodavce još desetina slicnih zlocina. Terorizam i teroristi u Srbiji moraju biti pobedeni. Nadam se, istovremeno, da ce DS, vodeca stranka vladajuce koalicije DOS, korigovati svoju politiku proizvodenja i podsticanja nesnošljivih mržnji u ovom nesrecnom narodu.

 

Miroljub Labus izjavio je da je šokiran vešcu o atentatu na Zorana Đindica. Vladi Srbije treba pružiti punu podršku da preduzme sve neophodne mere da se pocinioci zlocina otkriju i kazne i da se omoguci normalan rad institucija - rekao je Labus. Labus, koji je lider G 17 Plus, rekao je da atentat na Đindica pokazuje da je organizovani kriminal jedan od najozbiljnijih problema društva u Srbiji i da je poterbno suociti se sa time.

 

“OTPOR”: ATENTAT na Zorana Đindica, premijera Srbije, definitivan je dokaz da je Srbija zemlja u kojoj vladaju kriminal i nekontrolisane bande koje su ostatak prethodnog režima. Ovo je nedvosmislen dokaz da je Vlada Republike Srbije na celu sa Zoranom Đindicem krenula u borbu sa kriminogenim grupama u našem društvu kako bi se svaki, pa i najsitniji, izgrednik našao iza rešetaka. Ako predsednik Vlade u Srbiji nije bezbedan, pitanje je šta tek gradani ove zemlje mogu da ocekuju. U borbi protiv kriminala Vlada Srbije i svi državni organi imaju bezuslovnu podršku Narodnog pokreta “Otpor”!

 

EVROPA JE IZGUBILA VELIKOG PRIJATELJA

STRAZBUR (Tanjug) - Šef grcke diplomatije Jorgos Papandreu uputio je srpskom narodu saucešce Evropske unije zbog smrti premijera Srbije Zorana Đindica. Saucešce je, u odvojenom komentaru, uputio i komesar EU za spoljne poslove Kris Paten.

- Izgubili smo velikog prijatelja, velikog prijatelja Evrope. Upucujemo saucešce celom srpskom narodu sa kojim smo zajedno u bolu - rekao je Papandreu tokom debate u Evropskom parlamentu u Strazburu, prenosi AFP.

- Taj dogadaj nas podseca na neophodnost da mi, Evropljani, nastavimo sa naporima na postizanju stabilnosti, mira i napretka u tom evropskom regionu koji je poslednjih godina imao teške trenutke, nemire i sukobe - dodao je Papandreu cija zemlja trenutno predsedava EU.

U odvojenom komentaru, komesar za spoljne poslove EU Kris Paten izjavio je da ubistvo Đindica “ne treba da bude nalicje napretka Srbije na putu ka evropskoj porodici”.

Paten je ocenio da je “Srbija nacinila ogroman napredak pre svega zahvaljujuci ljudima kao što je Zoran Đindic”.

- Treba u cetvrtak uvece da budem u Beogradu. Ako tamošnje vlasti to budu i dalje želele, ja cu doci, i tako cu imati priliku da izrazim solidarnost Evropskog parlamenta, Evropske komisije i EU sa srpskom vladom i narodom u Srbiji u ovom veoma teškom trenutku - rekao je Paten.

 

SAUCEŠCE SRBIMA

VAŠINGTON - Americki predsednik DŽordž Buš izrazio je, povodom atentata na premijera Srbije Zorana Đindica, saucešce Srbima koji “žale zbog gubitka svog prozapadnog premijera”.

Predstavnik za štampu Bele kuce Ari Flajšer je saopštio da ce premijer Đindic “biti zapamcen po svojoj ulozi uvodenja demokratije u Srbiji i svojoj ulozi u izvodenju Slobodana Miloševica pred sud pravde”.

Buš je, kazao je Flajšer, izrazio saucešce narodu Srbije.

 

OVO JE UŽASNO

STRAZBUR - Predsednik Parlamentarne skupštine Saveta Evrope Peter Šider i generalni sekretar SE Valter Švimer oštro su osudili ubistvo srpskog premijera Zorana Đindica, karakterišuci atentat na njega kao užasan zlocin.

Naglašavajuci da je “potpunim šokom i dubokom tugom” primio vest o ubistvu, Šider je oceno da taj “užasan zlocin dolazi u kriticnom trenutku za Srbiju i Crnu Goru” i da mu je “po svoj prilici cilj zaustavljanje procesa ekonomskih i politickih reformi i borbe protiv organizovanog kriminala”.

 

KLJUCNI COVEK

BRISEL - Specijalni koordinator Pakta za stabilnost jugoistocne Evrope Erhard Busek izjavio je da je “užasnut atentatom na srpskog premijera Zorana Đindica”. Busek je naglasio da je Đindic bio kljucni covek koji je približavao Srbiju i Crnu Goru “porodici Evropske unije” i doprineo saradnji sa Paktom za stabilnost jugoisticne Evrope. Busek je izrazio nadu da ce Srbija nastaviti putem reformi koje su zapocete pod okriljem Zorana Đindica.

 

TRAGEDIJA

BRISEL (Beta) - Visoki predstavnik Evropske unije Havijer Solana izjavio je da je “zlocinacki i kukavicki napad” na srpskog premijera Zorana Đindica prava tragedija, jer je Đindic, kako je naglasio Solana, “bio istinski licni prijatelj i prijatelj Evrope”.

 

 

--------------------------------------------------------------------------------

COVEK OD AKCIJE

 

DR ZORAN Đindic, premijer Srbije, mogao je, prema sopstvenim recima, da bude portir u nekom luksuznom hotelu, menadžer u nekoj sumnjivoj firmi ili funkcioner u nekoj ustanovi za kulturu... U svakoj od tih oblasti, da se latio posla, kako je sam izjavio, pronašao bi neku logiku i napravio "nešto".

- Ja nemam neku licnu kartu koja bi me definisala toliko da bi neko moje buduce ponašanje totalno odredila, nego dopuštam da me dogadaji vode i pokušavam da u njima pronadem neko svoje mesto - izjavio je pre više od deceniju dr Zoran Đindic, predsednik i jedan od osnivaca Demokratske stranke, jedan od lidera Koalicije "Zajedno", gradonacelnik Beograda, lider Saveza za promene, koalicije koja je bila jezgro sadašnjeg DOS, aktuelni premijer Srbije...

 

Izlazak iz senke

Svoju odluku da ude u politiku, svojevremeno je prokomentarisao:

- Povuklo me je. Nisam sebe zamišljako kao nekog ko vodi politiku. Politika je kao droga. Posle odredene doze više nema granicu, drži vas stalno pod tenzijom. Po prirodi sam borac, volim da pobedujem. Ako igram utakmicu, onda nastojim da pobedim, ili da, bar, izgubim sa što manjom razlikom.

U višestranackoj utakmici koja Srbiju ispravlja i savija vec trinaest godina, Đindic je i pobedivao i gubio. Od prvog dana višestranacja, od osnivanja Demokratske stranke u novembru 1989. godine u stanu dr Vojislava Koštunice, dr Zoran Đindic, pragmatican, kakav je bio, izrastao je u politicara koga su cenili i uvažavali, makar ga ne voleli.

Poslanicko mesto u Skupštini Srbije, dr Đindic prvi put je zauzeo na prvim posleratnim višestranackim izborima u Srbiji 1990. Pred vanredne izbore 1993. izjavio je kako Depos "ima divne ciljeve i lepe želje, ali bez imalo prakticnog duha". Ponovo je te 1993. ušao u republicku skupštinu kao poslanik DS, koja je tada, od ukupno 250, osvojila 29 mesta.

U DS zastupao je koncepciju moderne, velike i narodne demokratske stranke, umesto stranke beogradskih salona. Na osnovu te koncepcijske razlike, nastao je i njegov sukob sa Dragoljubom Micunovicem. Nakon toga je, kako je sam rekao, "izašao iz senke DS" i postao njen predsednik.

Ono što mu je, pored ostalog, donelo rang veoma popularnog politicara jeste i njegov predlog Zakona o licnoj imovini politicara, pri cemu je na uvid dao i svoje imovinsko stanje.

- Imam oko 140.000 nemackih maraka orocenih u jednoj privatnoj banci i živim od mesecnih kamata na tu sumu. Nemam nikakvo preduzece ni u zemlji ni u inostranstvu. Posedujem jedan stan, cetvorosoban, od 150 kvadrata. Kupio sam ga tako što sam prodao dva stana koja sam posedovao pre nego što je osnovana DS. Nisam imao nijedan društveni stan, niti sam otkupio neki. Ne posedujem automobil. Kada sam došao u Beograd, vozio sam poslednji model BMNJ, a onda sam ga prodao i licno nemam kola. Imam 150 akcija "Koka-kole" koje sam platio 450 nemackih maraka javljajuci se na oglas u "Politici". Da je moglo, kupio bih i više.

 

Ne spavam

Pragmatican, kakav je bio, Đindic je insistirao na tome da DS postane "preduzece", okrecuci se sve cešce ekonomskim problemima zemlje. Na sarkasticne primedbe i pitanja "cime se sve bave srpski doktori filozofije", Đindic je odgovorio:

- Jednog dana, kada se svi budu probudili, videce ko su postali akcionari, ko su gazde i vlasnici u stvarnom, realnom životu, dok su ostali spavali i sanjali snove pune medunarodnih konferencija i važnih svetskih pitanja.

Poznat po odlicnim marketinškim potezima, Đindic je "poentirao" kada mu je, svojevremeno, ponudeno da ude u višestranacku vladu: tada je rakao da bi prihvatio da bude predsednik Vlade Srbije, ali samo po Ustavu, bez ikakvih uslova i spiskova sa imenima ministara koje bi neko drugi pripremio. Leto 1996. ostace upamceno i po oglasu u "Nedeljnom telegrafu" u kojem je pozvao na odgovornost ne samo predsednika srpske vlade, vec i sam tadašnji vrh ove države, optužujuci ih za kriminal neslucenih razmera. Za to je zaradio uslovnu kaznu - i veliku popularnost.

 

Ne plašim se

Nijedan ovdašnji stranacki lider, da podsetimo, nije zadobio toliko simpatije prekodrinskih Srba kao, svojevremeno, dr Đindic, zalažuci se za politicke garancije narodu RS. Bio je razocaran kada je shvatio da oni, kojima svesrdno drži stranu, nisu u stanju do kraja da artikulišu svoje državne ciljeve.

Pre nešto više od godinu, pred docek 2002. godine, premijer Đindic je u intervjuu "Novostima" rekao: "Ne bojim se. I imam mirnu savest. Spavam malo, ali spavam dobro." Pre manje od godinu, tek na uporno insistiranje nadležnih, i tvrdnje da na njega, ukoliko nastavi da živi u svom stanu na Studentskom trgu, može da bude izvršen atentat "sa 14 mesta, a da atentatori ne budu ugroženi", pristao je da se preseli u rezidenciju na Dedinju. Iako je 21. februara, pre samo 20 dana, na autoputu Beograd - Zagreb, na njega pokušan atentat, premijer Đindic se nije plašio. I sa povredenom nogom, na štakama, nastavio je da obavlja sve poslove. Bez pancira. Do juce, 12. marta u 12 casova i 25 minuta.

A. R. POPOVIC

--------------------------------------------------------------------------------

 

KOMADANJA SRBIJE NECE BITI

 

Srpski premijer je poslednji put zakoracio u Skupštinu Srbije u ponedeljak treceg marta, kada je 248 sudija za prekršaje pred njim položilo svecanu zakletvu.

Buduci da prethodnog dana, zbog bolova u nozi nije prisustvovao sednici Glavnog odbora svoje partije, buduce sudije nisu ga ocekivale ni na ovoj njihovoj "skromnoj" svecanosti. Medutim, kada se sa štakama pojavio pred njima u velikoj sali srpskog parlamenta prolomio se buran aplauz.

Pre ovog svecanog cina, silazeci niz strme stepenice do skupštinske sale premijer je uz osmeh rekao novinarima da je došao da se obrati sudijama.

Premijer je u svom prepoznatljivom stilu, obracajuci se buducim sudijama, podsetio "da mi tražimo od naših radnika da se prilagode tržišnim uslovima, a puštamo mnogim sudijama da se ponašaju kao da Staljin još nije umro".

Navodeci razloge svog nezadovoljstva, Đindic je izmedu ostalog, pomenuo "izuzetan humanizam zaštite kriminalaca u odnosu na prava gradana".On je ukazao da su za Vladu najveci problem teška krivicna dela i blaga kaznena politika. Rec je o krivicnim delima koja se odnose na trgovinu narkoticima, ubistva i teška razbojništva.

Srpski premijer je tada rekao da postoji vrlo lagodan odnos prema izvorima teškog ugrožavanja javnog reda i mira:

- Naprimer, nekog uhvate sa pet bombi i dva mitraljeza i onda ga puste uz obrazloženje - uzeli smo mu licnu kartu i znamo gde stanuje! Ako nekoga nadete sa pola kilograma heroina, kazna koju on dobije ne sme da bude podsticaj za druge narko- -dilere, kao što je sada slucaj, vec mora da bude zastrašujuce za njih.

Posle obracanja sudijama, iako vidno umoran, Đindic je imao vremena i snage da odgovori na novinarska pitanja ispred skupštinske hale.

Stvaranje regiona sa njihovim organima, parlamentima, vladama i ostalim, tamo gde oni nikada istorijski nisu postojali - predstavlja poziv da se od toga stvore autonomne pokrajine, a od njih republike, upozorio je Đindic povodom zahteva za regionalizaciju Srbije. Sve što lici na federalizaciju Srbije sadrži u sebi klicu opasne dezintegracije. Zato se trudimo da sacuvamo jedinstvo države, zakljucio je tog treceg marta, 2003. godine Zoran Đindic.

Posle toga je mirno na štakama izašao je iz Skupštine Srbije. Nažalost, zauvek.

 

IZMEĐU DVA ATENTATA

21. 2. Beograd - Premijer Srbije Zoran Đindic, krenuo u zvanicnu posetu Banjaluci. Na auto-putu, u pravcu ka beogradskom aerodromu ispred sportske hale "Limes", na kolonu automobila Vlade Srbije naleteo je kamion austrijske registracije kojim je upravljao Dejan Milenkovic Bagzi. Prisebnošcu Đindicevog vozaca, nesreca je izbegnuta. Policija nakon nekoliko dana utvrdila da je to bio pokušaj atentata.

22. 2. Banjaluka - Đindic u društvu predsednika Republike Srpske Dragana Covica, otvorio fabriku lekova "Hemofarm". Pri tom je izjavio, da ne veruje da je neko pokušao da ugrozi njegovu bezbednost, vec da se radi o "nesavesnom vozacu koji je ucio da vozi".

23. 2. Beograd - Premijer pri povratku u Srbiju, izjavio za RTS: "Varaju se oni koji misle da bi mojom likvidacijom zaustavili borbu protiv kriminala u Srbiji".

25. - 26. 2. Beograd - Đindic nije prisustvovao Samitu Srbije i Crne Gore, zbog, kako je obrazloženo, unapred dogovorenih obaveza.

27. 2. Beograd - Premijer održao redovnu konferenciju za novinare u Vladi Srbije: "Najpre sam mislio da je slucajnost, ali sada kada vidim imena i okolnosti, ne iskljucujem mogucnost da je rec o atentatu - nije bitan izvršilac vec nalogodavac".

2. 3. Beograd - Đindic nije predsedavao sednicom Glavnog odbora DS. Zoran Živkovic izjavio: "Predsednik ne može da prisustvuje sednici jer ima bolove u zglobu".

3. 3. Beograd - Predsednik Vlade Srbije poslednji put bio u republickom parlamentu prilikom polaganja zakletve sudija za prekršaje.

7. 3. Beograd - U Saveznoj skupštini Đindic bio na inauguraciji predsednika zajednice Srbije i Crne Gore Svetozara Marovica.

9. 3. Beograd - Premijer Đindic i ministar zdravlja Tomislav Milosavljevic, posetili su Zavod za hitnu medicinsku pomoc.

 

I. Lovric

 

--------------------------------------------------------------------------------

 

 

USKORO SAOPŠTENJE O DETALJIMA UBISTVA

 

BEOGRAD - "Ovo kriminalno delo je potpuno jasan pokušaj onih koji su i prethodnih godina ubistvima pokušavali da zaustave razvoj Srbije i njenu demokratizaciju, da promene tok istorije i Srbiju ponovo izoluju i pretvore u carstvo grupe kriminalaca. Nacin izvršenja ovog atentata je poznat i usledio je neposredno posle pokušaja atentata na autoputu. U meduvremenu pokrenuta je opsežna istraga u zemlji i inostranstvu koja je ovih dana trebalo da rezultira hapšenjima. Današnji atentat se ne može sagledati izvan konteksta ovih dogadaja. Vlada Republike Srbije ucinice sve što je u njenoj moci da zaštiti mir i demokratski poredak u Srbiji", navodi se u saopštenju Vlade.

Vlada Srbije na je varednoj sednici proglasila tri dana žalosti u Republici, od 13. do 15. marta 2003. godine. Takode je saopšteno da ce Vlada oko 18 casova izdati saopštenje o detaljima ubistva predsednika Vlade Republike Srbije dr Zorana Đindica.

 

 

--------------------------------------------------------------------------------

UBIJEN ĐINĐIC

Premijer Srbije Zoran Djindic umro je od posledica ranjavanja ispred zgrade Vlade Srbije. Premijer je oko 12.45 pogodjen u stomak i ledja, nakon cega je prebacen u Urgentni centar. U pucnjavi su, prema ocevicima, ucestvovale dve osobe. Kako se nezvanicno saznaje na premijera je pucano iz snajpera velikog kalibra. Ocekuje se zvanicno saopštenje Vlade Srbije sa vanredne sednice koja je pocela posle 13 casova. Kako javljaju beogradski mediji supruga premijera Srbije Zorana Đindica Ružica Đindic napustila je Urgentni centar nešto pre 14.00 casova. Zgradu Urgentnog centra, gde je Đindic prevežen posle atentata, nešto pre nje napustili su i visoki funkcioneri Demokratske stranke Zoran Živkovic i Goran Vesic. Policajci u pancirima i sa automatskim puškama u najužem centru Beograda zaustavljaju i pretresaju automobile. Svi letovi iz Beograda su otkazani.

--------------------------------------------------------------------------------

 

COVIC NAJAVIO UVOĐENJE VANREDNOG STANJA

BEOGRAD - Potpredsednik Vlade Srbije Nebojša Covic saopštio je da ce, posle atentata na premijera Zorana Đindica, vršiocu dužnosti predsednika Srbije biti predloženo da proglasi vanredno stanje.Covic je na konferenciji za novinare rekao da ce vanredno stanje biti proglašeno jer je ubistvom premijera ugrožena bezbednost Srbije i ustavni poredak, sloboda gradana i rad državnih organa.On je najavio da ce, kada odluka o vanrednom stanju bude doneta i dostavljena Vladi i Skupštini Srbije, u skladu sa njom vojska Srbije i Crne Gore dobiti ovlašcenja koja pripadaju Ministartsvu unutrašnjih poslova.

--------------------------------------------------------------------------------