Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

PROSLI BROJEVI

Prošli brojevi: Rezimei članaka iz broja sa temom Multikulturalizam

(English - Abstracts)

   


TEMA BROJA:

Alpar Lošonc, Kulturna pluralnost: apoteoza različitosti ili praksa prihvatanja

Sažetak: Multikulturalizam treba shvatiti kao manifestaciju tendencija koje su imanentne modernosti. Autor ima kritički stav prema pristupima koji smatraju da se subjekt okreće razlikama. Prema Tokvilovim analizama, multikulturalizam treba razumeti u kontekstu napetosti izmeću istosti i različitosti. Autor smatra da se multikulturalizam može predstaviti u svetlu liberalističkog odgovor na izazov novih stadijuma demokratizacije. Diskurs multikulturalizma ističe punctum caecum nacionalne države, zapravo, strukturalnu ne-ravnodušnost nacionalne države prema dominantnom kulturnom identitetu. Zahvaljujući liberalnom tumačenju multikulturalizma, kolektivna vrsta prava treba da bude pažljivo izbalansirana sa individualnim pravima. To postignuće podrazumeva odnos između kulturne naracije i apstraktnom koncepta prava. Ta veza pretpostavlja hermeneutički talenat u vezi sa mogućnošću primene prava. Konačno, uzimajući u obzir situaciju u Srbiji, autor pravi razliku između prihvatalja i priznanja.

Ključne reči: multikulturalizam, razlika, liberalizam, Tokvil, priznanje, prihvatanje

Slobodan Divjak, Multikutluralizam - komunitarizam - liberalizam

Sažetak: U ovom tekstu autor želi da pokaže kako je moderni multikulturalni pokret zapravo pokušaj kritike liberalizma, pa stoga i kritike formalno-institucionalnog poretka modernog sveta i njegovih socijalnih implikacija. S druge strane, cilj te kritike je umerena revizija liberalnog učenja koje, u pogledu svog „revizionističkog“ karaktera, pokušava da ne dovede u pitanje osnovne postulate tog učenja. Zagovornici takozvanog umerenog multikulturalizma predstavljaju rezultate svojih kritičkih analiza kao doprinose nadogradnji, inovaciji ili proširenju liberalizma. Neki od njih se trude da za svoje koncepte pronađu oslonac u klasičnim liberalnim teorijama. S druge strane, cilj pomenute kritike, kako ju je formulisao takozvani radikalni multikulturalizam, može da bude i radikalnija revizija liberalnog učenja, ili čak radikalno napuštanje liberalizma. U skladu sa ovim razmatranjima autor iznosi i nekoliko osnovnih konstitucionalnih zahteva za postmiloševićevsku Srbiju kao izbalansiranu kombinaciju civilnih i multikulturalnih modela.

Ključne reči: multikulturalizam, liberalizam, komunitarizam

Dušan Pavlović, Komunitaristička kritika rolsijanskog liberalizma

Sažetak: Ključna komunitaristička primedba rolsijanskom liberalizmu glasi da je osnovica Rolsove teorije pristrasna u korist individualnih koncepcija dobra. Ovu primedbu je najupečatljivije izneo Majkl Sandel. U prvom delu teksta autor analizira tu primedbu i pokazuje šta je sa njom pogrešno. Drugi deo teksta je posvećen istom problemu, ali iz metodološkog ugla. Autor tvrdi se da struktura argumenta na nivou početne pozicije mora, da bi bila uspešna, izvesti iz konačnih, ali generalnih ideja o pravdi. Na taj način, argument ne može da postigne apsolutnu nepristrasnot, ali može da bude opravdan svima onima koji inicijalno ne odbravaju liberalne ideje o pravdi.

Ključne reči: Rols, politički liberalizam, početna pozicija, Sandel, pravda, individua

Slavoj Zizek, Multikulturalizam, globalizacija i novi svetski poredak

Sažetak: Autentična politika upravo je suprotno od svog klasičnog određenja - ona je zapravo umetnost nemogućeg. Tome nasuprot, danas sveprisutna post-politika (odnosno, neoliberalni kapitalizam) nije ništa drugo do „administriralnje društvenih pitanja“, oslonjeno na saradnju tehnokrata i liberalnih multikulturalista. Globalizacija je drugo ime za ovu nadiruću post-političku logiku koja polako zatvara prilaz ka stvarnom univerzalizmu. Stoga je multikulturalizam pogled iz globalne, a šuplje perspektive evropocentrične ravnodušnosti i, u suštini, prezira prema svakom zaista Drugom. Tolerancija tog liberalnog multikulturalizma prestaje u susretu sa realnim drugim. Odnosno, s druge strane, ona u svojoj zaslepljenosti za antagonizme i borbe unutar tog samog Drugog, otvara put interesima Kapitala. Po autorovom mišljenju, jedini pravi odgovor je politizacija, odustajanje od licemerne neutralnosti i uključivanje, u ime stvarne univerzalne emancipacije, u borbe koje se vode unutar svakog partikularnog kulturnog identiteta.

Ključne reči: globalizacija, multikulturalizam, univerzalno, kapital, neoliberalizam, uživanje, post-politika, politizacija.

Tomislav Zigmanov, Vil Kimlika prvi put medju Srbima

Sažetak: Liberalni mislitelj Vil Kimlika je vjerojatno među prvima u svijetu pokušao da na jedan cjelovit i teorijski konzistentan način, a iz rakursa nosecih idejnih polazišta liberalne političko-filozofijske paradigme, promisli pitanje mogućnosti i opravdanosti teorijskog utemeljenja manjinskih prava. Konkretna, pak, artikulacija i napori na ostvarenju istih najčešće se imenuju kao politika multikulturalizma. Kimliku, dakle, zanima kako se iz vizure liberalnog političkog učenja nalaze teorijski suvisli i moralno opravdani odgovori na složena pitanja koja sa sobom nosi kontekstualiziranje etnokulturalne različitosti u, prije svega, suvremenim društvima Zapada. Mi smo, pak, željeli da vidimo je li se u tome i kako uspijelo, i to putem analize sadržaja dvije njegove knjige: Multikulturalno građanstvo (Liberalna teorija manjinskih prava), te Može li se izvoziti liberalni pluralizam? (Zapadna politička teorija i etnički odnosi u Istočnoj Evropi). Ujedno, u ovom ogledu iskušavamo i pitanje (ne)recepcije tog diskursa u aktualnim liberalnim diskusijama u Srbiji.

Ključne reči: multikulturalizam, liberalizam, etnokulturalna pravda, manjine, manjinska prava

Mikloš Biro, Kako pomiriti Srbe, Hrvate i Bošnjake?

Sažetak: U radu se razmatraju različiti aspekti pomirenja između naroda koji su bili u konfliktu. Pomirenje se posmatra na tri nivoa: individualnom, grupnom i državnom. Ponuđeni su rezultati dva autorova istraživanja iz 2001 godine – jedno u Srbiji i drugo u Prijedoru i Vukovaru. Diskutovani su rezultati regresione analize koji govore o faktorima koji doprinose ili odmažu procesu pomirenja.

Ključne reči: pomirenje, konflikt, tolerancija, nacija

Ljiljana Gavrilović, Mekluan i san o Zlatnom Dobu Šljive

Sažetak: Ovaj rad je rezultat istraživanja odnosa kulturnih modela unutar “srpske” kulture i njenog, ukupnog, odnosa prema globalnoj kulturi. U okviru srpske kulture još je uvek prisutna mitologizacija ruralno-patrijarhalne tradicije, uz značajan otpor prema drugima i smanjenu sposobnost uviđanja razloga za postojanje kulturnog konflikta. Opšta kulturna edukacija, sa težištem na Internetu, kao idealnom sredstvu učenja o drugima, ali i o sebi, ključni je element uspostavljanja dijaloga, a time i razumevanja u međukulturnoj komunikaciji.

Ključne reči: kultura, međukulturna komunikacija, kulturni konflikt, cyberspace

TEMA: JAVNOST

Đorđe Pavićević, Javnost

Sažetak: Javnost se odnosi a) na činjenje smišljenih napora u pravcu razvijanja veštine ubeđivanja i sistematskog širenja publiciteta, koje je pratio i b) na odgovarajući razvoj ustanova Pojam javnosti ima dvostruko značenje: u jednom smislu on se suprostavlja pojmu tajnog i odnosi se na ono što je otvoreno, vidljivo, pristupačno drugim ljudima, u drugom smislu on označava poseban konceptualni i fizički prostor uređen ustanovama koji je suprostavljen pojmu privatnog, kao sferi diskrecionog odlučivanja pojedinca. Posebna pažnja, u oba slučaja, posvećena je političkom značaju pojma javnosti. Drugi deo teksta sastoji se od kratke istorijske rekonstrukcije promena u razumevanju pojma javnosti. U trećem delu teksta su izloženi neki problemi iz savremernih rasprava koji se tiču značaja i strukture sfere javnosti.

Ključne reči: javnost, privatno, javno mnenje, publika, društvena racionalnost, kontrola vlasti, manipulacija

Boško Telebaković, Manipulisanje javnošću

Sažetak: U ovom tekstu se razmatraju pojmovi javnosti, javnog mnjenja, propagande i političkog marketinga. Istražuje se takođe i odnos između javnog i individualnog i mase, problemi privatnosti i tajnosti, kao i odnos između slobode, istine i javne sfere. Predmet su i mediji, odnos između demokratije i javnosti, problem svetske javnosti i mogućnost stvarne javnosti.

Ključne reči: javnost, sloboda, laž, marketing

Snježana Milivojević, Ideološki rad medija

Sažetak: U ovom tekstu razmatra se ideološka priroda medijskog rada. Kao njihov glavni ideološki efekat prepoznaje se očuvanje socijalne stabilnosti i statusa ljuo. Svakodnevni medijski posao je proizvodnja značenja. Mediji naturalizuju stvarnost slikajući događaje familijarnim, nespornim terminima „zdravorazumskog“ znanja. Da li, međutim, njihove poruke predstavljaju svet na sasvim specifičan način dok tvrde da to čine „objektvino“ i „neutralno“? Ovo pitanje rukovodi analizu svih oblasti medijskog delovanja od „društveno definišuće“ uloge do formiranja „dominantnog diskursa“. Istovremeno, olakšava uvid u načine na koje „označavajuća praksa“ doprinosi nesmetanoj reprodukciji postojećeg poretka.

Ključne reči: ideološki efekti medija, semantičko zatvaranje, označavajuća praksa, definicije stvarnosti, medijski okviri, dominantni diskurs.

Marijana Radulović, Religijska (ne)tolerancija u Glasu koncila i Pravoslavlju (1989. - 1991.) - studija slučaja –

Sažetak: Rad koji sledi rezultat je istraživanja i upoređivanja verske (ne)tolerancije analizom tekstova službenih glasila Srpske pravoslavne crkve Pravoslavlja i glasila Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj Glas koncila u periodu od 1989. do 1991. godine. Namera ovog rada jeste da se kroz relevantne napise istraživane periodike ispita koliko su izvesni tekstovi nagovestili, pratili ili pak (in)direktno „promicali“ i podsticali (ne)toleranciju, sukobe pa čak i zločine na prostoru bivše Jugoslavije.

Ključne reči: verska (ne)tolerancija, crkveni časopisi, propaganda, ideologija, netrpeljivost, ugroženost

OGLEDI

Djordje Jončić i Suzana Jončić, Godina 1989.

Sažetak: Uzrok i razlog bombardovanja Jugoslavije 1999. treba tražiti u spoljnoj politici vašingtonskih političara, ali i berlinskih i londonskih, na S. Miloševića – na njegov politički sistem i na njegovu spoljnu (ali i unutrašnju) politiku. "Ljudska prava","stradanja" i "humanitarna katastrofa" na Kosovu samo su zajednički imenitelj za jedan politički konzensus zapadnih političara koji je bio dovoljan za oglašavanje jednog internacionalnog hitnog slučaja i za bombardovanje, što drugim rečima znači za obaranje Miloševića i njegovog političkog sistema. U ovom tekstu osvetljavaju se uzroci i "razlozi" koji su postojali na srpskoj strani, pre svega na početku dagađanja, tj. 1989. bilo ih je osam: 1. spoljna i bezbedonosna politika, 2. politički sistem u Beogradu, komunizam, 3. lične osobine Miloševića (i njegovih), 4. prošlost, istorija, 5. tadašnja opozicija i 6. urednici i novinari 7. takozvana srpska inteligencija i 8. birači koji su glasali za Miloševića i SPS.

Ključne reči: spoljna politika, Milošević, Jugoslavija, Savez komunista, komunizam, Vašington


Aljoša Mimica, Opat Sjejes i revolucionarni pojam nacije

Sažetak: U radu se izlažu, analiziraju i komentarišu osnovne ideje opata Emanulea Sjejesa sadržane u njegovom spisu Šta je treći stalež? (1789), koji se s pravom smatra jednim od najuticajnijih pamfleta svih vremena. Nasuprot »nemačkom« (etničkom, odnosno kulturnom) modelu nacije koji se najčešće vezuje za Herderov romantičarski Volksgeist, Sjejesovim »retoričkim činom« formulisan je »francuski« model nacije kao političke zajednice građana. U Trećem staležu je nacionalno izvedeno iz socijalnog, nacija iz trećeg staleža, ukratko – opšte iz posebnog. Sjejesovim diskurzivno/inovativnim »kopernikanskim obrtom« konstruiše se nacija novog tipa. Umesto dotad važeče formule: nacija = (sveštenstvo + plemstvo) – treći stalež, jednačenje će odsad glasiti: nacija = treći stalež - (sveštenstvo + plemstvo). U oba slučaja formula je na prvi pogled podjednako ekskluzivna: nacija se konstituiše kao pars pro toto koje iz sebe »nekog/nešto« isključuje. Međutim, za razliku od nacije starog tipa koja izopštava jedan stalež, nacija novog tipa ostavlja otvorena vrata svim pojedincima, pa i dotadašnjim uživaocima privilegija, da joj pristupe kao ravnopravni i punopravni članovi. Sjejesova revolucionarna nacija je stoga potencijalno inkluzivna. Pokazano je da su tri vrste govora kojima se opat služi (»govor pravde«, »govor volje« i »govor razuma«), poduprte trima vrstama argumenata (socijalno-ekonomskim, političkim i istorijskim), bile pretočene u tri prevratnička događaja (ukidanje feudalnih privilegija, konstituisanje Nacionalne skupštine i objavljivanje Deklaracije o pravima čoveka i građanina). Sjejesova revolucionarna nacija, pojmljena kao »telo sudrugova koji žive pod zajedničkim zakonom i bivaju predstavljeni istom zakonodavnom vlašću«, preobražava se pod francuskom Trećom republikom u Renanov »ugovor koji se sklapa svakoga dana«. Sjejes je, dakle, neposredno uticao ne samo na oblikovanje revolucionarnog fantazma o građanskoj jednakosti, nego je doprineo izgradnji građanskog identiteta i građanskog imaginarija, te ostavio dubokog, sve do danas prepoznatljivog traga u univerzalnom diskursu moderne građanskosti.

Ključne reči: nacija, revolucija, treći stalež, privilegije, ekskluzivnost/inkluzivnost.

Ljubdrag Šimić, Istarski Vlasi – jedna opomena

Sažetak: Suviše eksploatisana pitanja nacionalnih prava pojedinih etničkih celina nigde na svetu ne nalaze odgovore koji se ne bi mogli podvesti pod sumnju pa i pod osnovanu kritiku. No, jedno neosporno je da su, naročito kod Balkanaca, uzajamne veze različitih etničkih grupa uvek bile jake, ne samo privredne i kulturne, nego i biološke. Međutim, ovde je zanimljivo da se takve činjenice prihvataju najpre u odnosu na prisustvo Turaka. Njima se pripisuje znatan udeo u biološkom formiranju našeg čoveka, a baš taj pristup nema opravdanja, jer u planinske krajeve – odakle se najviše naroda doseljavalo u niže predele – Turci nisu zalazili niti su tamo imali ikakve stvarne vlasti – ako su uopšte i bili pravi Turci. Zanemaruje se naprotiv veza sa Vlasima, starim balkanskim, najčešće romanizovanim elementom, koji je tu bio autohton i koji je zato morao biti najzastupljeniji u rasnom i etnopsihičkom formiranju našeg čoveka.

Ključne reči: Istra, nacija, Vlasi, toponimi 

 
     
     
 
Copyright by NSPM