Slobodan Janković
Srbija neće na KiM — Gruzija ne može u Osetiju
Ponedeljak
Predsednik Srbije Boris
Tadić izdao je danas naređenje za raspoređivanje trupa Vojske Srbije
na administrativnoj liniji sa Kosovom i Metohijom. Šef međunarodnih
snaga upozorio je Srbiju da povuče dodatne trupe iz blizine granice
Kosova.
Utorak
Tokom noći jedinice naše
vojske ušle su u južnu srpsku Pokrajinu. Sever Pokrajine je već
oslobođen u prvim časovima današnjeg dana, a srpska vojska je ušla u
predgrađa Prištine, izvršen je vazdušni desant u Štrpce.
Kosovski mediji na albanskom
jeziku izvestili su da su srpski pripadnici KPS-a pucali na albanske
kolege, a jedinice KFOR-a napustile su većinu punktova na severu i
severoistoku. Generalni sekretar NATO saveza, Jap de Hoop Shefer
poručio je da je ova akcija Srbije za žaljenje i da će Alijansa na
pravi način odgovoriti na srpsku agresiju.
Sreda
Portparol Vojske Srbije
izjavio je da su naše jedinice preuzele kontrolu nad centrom
Prištine, a tenkovske jedinice su oslobodile i Pećku patrijaršiju.
Srpska avijacija bombardovala je čuveni Bondstil. Pripadnici
albanskih oružanih formacija okruženi su u Drenici.
Albanski mediji javljaju da
reke izbeglica prelaze granicu. Predstavnik OEBS-a izneo je procenu
da je oko 400 000 albanksih izbeglica pobeglo u Albaniju i
Makedoniju.
Četvrtak
Zvaničnici Evropske Unije
kao i američki Stejt department danas su žestoko kritikovali teška
NATO-va bombardovanja ciljeva u Srbiji i na Kosovu. Kako saznajemo,
sinoć je 10 000 pripadnika NATO-a dislocirano iz Avganistana u
oblast Đakovice odakle su krenuli i kopneni napadi na našu vojsku.
Evropska komisija, a posebno predsednik SAD-a protestuju protiv
NATO-a i tvrde da Srbija ima pravo da brani svoj teritorijalni
integritet.
Petak
Albanija je izvršila
agresiju na Srbiju i pozvala Crnu Goru i Makedoniju na logističku
pomoć. Predstavnici NATO-a tvrde da se njihove trupe nalaze u
Prištini. U toku jučerašnjeg dana bombardovano je više od 50 vojnih
ciljeva u Srbiji uključujući i beogradski aerodrom Nikola Tesla.
Francuski ministar spoljnih poslova Bernar Kušner doneo je u Beograd
dokument kojim se Srbija opredeljuje za primirje i osudio akcije
NATO-a koje su usmerene na etničko čišćenje preostalih srpskih
enklava na Kosmetu.
Štaaa?! Ne, kakve su ovo
gluposti!? – pitate se. Pitam se i ja, jer niti Srbija ima, niti
želi da ima vojsku koja može da deluje na Balkanu; ona je,
eventualno, sposobna da se vije po planinama Avganistana, da leči po
malaričnim džunglama Afrike ili dejstvuje po prašnjavom Sudanu.
Srpskom predsedniku i Vladi, posebno ministru odbrane, ni izdaleka
ne pada na pamet mogućnost da teritoriju povrate upotrebom vojske.
Zaboga, Srbija nastoji da ima vojsku u skladu sa NATO standardima:
malu, profesionalnu i efikasnu za podršku američkim intervencijama
širom planete. Vlada iz Beograda u vazalnom je odnosu prema padišahu
iz Bele kuće i presvetloj briselskoj Porti čiji se ideali i uspesi
ne smeju dovoditi u pitanje.
To što imperator s one
strane Atlantika priželjkuje integraciju kavkaskih gorštaka u jedinu
vojnu alijansu nema nikakve veze sa Srbijom. Jer, kriterijumi za
ulazak u odabrano društvance su jedno, a praksa sasvim nešto drugo.
U pogledu namera Srbije i
Gruzije da se osigura i garantuje teritorijalna celovitost zemlje,
dovoljno je saznati nekoliko podataka i videti da Gruzija možda i
ima želju da kontroliše svoju teritoriju, za razliku od Srbije.
Naime, vojni rok u Gruziji traje 18 meseci i obavezan je za mladiće
koji napune 18 godina, osim ukoliko ga ne otplate. U Srbiji on traje
šest meseci i planira se potpuna profesionalizacija od 2010. godine.
Prigovor savesti u teoriji postoji i u Gruziji, ali je njegova
primena odložena za ne zna se kada. Ukoliko neko ne želi da služi
puškom, može tri godine raditi neki društveno koristan posao,
naravno bez plate. Gruzija sa 4 miliona i 630 hiljada stanovnika ima
vojsku od 33 000 ljudi (plus nacionalnu gardu) i planira da je do
2010. uveća na 75 000 pripadnika. Srbija koja bez Kosmeta ima preko
7 miliona stanovnika ima oko 38 000 ljudi u vojsci, ali planira
smanjenje na 27 do 21 000 za dve godine. Vlada u Beogradu izdvaja za
odbranu 2,4 odsto bruto društvenog proizvoda, a vlasti u Tbilisiju
15 odsto. Konačno, Gruzini su poslali 2000 vojnika u Irak, Srbija
nekoliko u Afriku.
No, ako napustimo lokalni
užas i pokrajine različitih statusa valja se zapitati čemu služi
akcija razgoropađenog Miše — Mihaila Sakašvilija, koja nas je i
navela na karikiranje s početka teksta?
Da je Tbilisi samostalno
krenuo u akciju odbrane teritorijalnog integriteta ne mogu
poverovati valjda ni blogeri šifrovane medijske kuće. Takođe, da li
je iko očekivao da će Rusija pasivno posmatrati akciju Gruzinske
vojske, najvatrenijeg kavkaskog aspiranta za članstvo u NATO savezu?
Gruzijsko čarkanje medveda,
zapravo ima nekoliko ciljeva. Jedan od očiglednih i manje važnih je
proba američkog spram ruskog naoružanja i spremnosti Rusa da reaguju
na vojne akcije u „bliskom susedstvu”. Sledeći je potreba Rusije da
spreči zaokruživanje njene teritorije NATO članicama i suprotna
želja Vašingtona. Treća je ruski uticaj na energetske saobraćajnice
u regionu, a BTC naftovod ne prolazi kroz Rusiju i snabdeva Zapad
azerbejdžanskom naftom. Odlučna i uspešna akcija Rusije diže njen
kredit u svetu i jača uverenje da se na Moskvu može osloniti.
No, ono najvažnije što će se
narednih dana i sedmica pokrenuti jeste potreba prekoatlantskog
carstva da diskredituje sadašnje uređenje UN. Naime, Rezolucija
protiv Rusije i njene akcije u južnoj Osetiji, Abhaziji i Gruziji
uopšte, neće proći zbog veta Moksve. Tada će uslediti kritike „međunarodne
zajednice” na faličan sistem koji daje imunitet ruskom medvedu da
nesmetano krši međunarodno pravo. Biće to uvod u dodatno
omalovažavanje UN i potencijalno stvaranje ekskluzivnog društva
carevine i njenih saveznika i vazala kakvo se polako najavljuje iz
tabora ratobornih republikanaca.
U međuvremenu, Srbija je u
diplomatskoj ofanzivi i ako uspemo da se pred Međunarodni sud pravde
iznese ocena legalnosti priznanja nezavisnosti južne srpske
pokrajine i povrh svega ovaj sud da mišljenje nepovoljno po Den Hag,
Brisel i Vašington šta ćemo onda? Da li bi onda sa pravom na našoj
strani krenuli poput Gruzina u uspostavljanje suvereniteta nad
čitavom teritorijom? SAD i EU su prekršile međunarodno pravo, a ko
će ih zbog toga kazniti i da li bi Srbija nakon takvog mišljenja
istim žarom nastavila put u ovozemaljski raj, pitanje je za drugi
tekst, ali i za sve nas.
|