Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

EKONOMSKA POLITIKA

Ekonomska politika

   

 

Saša Jovanović

Reakcija na tekst Slobodana Aćimovića

U svim dosadašnjim analizama i komentarima na saobraćajnu strategiju Srbije u novonastalim ekonomsko-političkim uslovima u zemlji i okruženju se nekako neopravdano zanemaruje i zapostavlja takozvana vodna ili dunavska alternativa. Pitanje da li je to rezultat političkih interesa, opšte nezainteresovanosti ili nestručnosti je manje bitna kategorija, ono što je zaista bitno je rezultat troškovne analize koji bi sve nas, kao poreske obveznike od čijeg se novca delom finansira preko potrebna saobraćajna infrastruktura, trebao da zanima.

S tim u vezi, kolika su ulaganja potrebna da bi se na najekonomičniji i najpouzdaniji način dopremila /otpremila roba do/ iz Srbije je pitanje na koje je već mnogo puta dat odgovor od strane stručne javnosti. Podpitanje koje se ovde javlja je kolika su ulaganja potrebna za svaku od opcija koju Srbija ima – a na to podpitanje se često ne daje korektan, potpun i uravnotežen odgovor. Konkretno vezano za tekst g-dina Aćimovića je i pitanje zašto se tako beskrupulozno odbacuje dunavska alternativa kao najpovoljnija, najekonomičnija i najodrživija opcija za saobraćajnu strategiju Srbije. Dokumenti EU koje g-din Aćimović navodi sigurno sadrže i argumentaciju koja ide u prilog tvrdnji iz prethodne rečenice. Poznato je da je vodni, odnosno u ovom slučaju rečni transport najekonomičniji vid transporta u situacijama kada je moguće igrati na kartu ekonomije obima transporta. Pored svoje troškovne efektivnosti, rečni transport je poznat po svojoj pouzdanosti i bezbednosti i ekološkoj efikasnosti. Cena transporta robe kao i emisija štetnih gasova po jedinici mere tereta je neuporedivo niža u odnosu na druge vidove saobraćaja, pogotovo u odnosu na drumski saobraćaj. Prema tome, opcija dunavske alternative nas vodi ka orijentaciji Srbije ne na luku Bar ili luku Solun, već na crnomorsku luku Konstanca. Zašto? Zbog toga što je luka Konstanca od nedavno redovna luka pristajanja svih važnih pomorskih linija najvećih svetskih pomorskih kompanija, pa i onih koji transportuju najveći deo srpskog uvoza i izvoza. Zbog toga što do luke Konstanca već postoji direktna rečna veza sa najvećim srpskim lukama na Dunavu. Zbog toga što je cena transporta na toj ruti daleko niža od alternativnih opcija. Zbog toga što je kapacitet te vodne saobraćajnice (Dunava) praktično neograničen jer se u jednom putovanju, jednim potiskivanim sastavom barži, može prevesti i po nekoliko hiljada tona raznih tereta za šta bi u slučaju drumskog ili železničkog transporta bilo neophodno angažovanje po nekoliko stotina kamiona ili vagona sa svim pratećim direktnim i indirektnim troškovima. Zbog toga što kapaciteti za transport ogromnih količina roba već postoje, čak i u samoj Srbiji, ali su, na žalost, ovakvim zanemarivanjem rečnog transporta, već godinama van upotrebe. Zbog toga što ova opcija najmanje košta srpske poreske obveznike. Zbog neuporedivo manjih ulaganja u neophodnu infrastrukturu. Zbog toga što plovni put Dunava predstavlja evropski koridor VII, što otvara mogućnosti za dobijanje novca iz evropskih fondova za modernizaciju ovog koridora i lučkih i hidrograđevinskih objekata na istom. Zbog...

Ako se vratimo na ulaganja u saobraćajnu infrastrukturu potrebna za realizaciju opcije Bar, Solun ili Konstanca dovoljan je samo letimičan pogled na geografsku kartu Balkana da bi se videlo da autoput sa 12 traka na relaciji Beograd – Konstanca već postoji i on nam je Bogom dan – rečni “autoput“ Dunava. Pored, povezanosti sa istočnom Evropom, Dunav se ističe i direktnom povezanošću plovnim putevima sa velikim ekonomskim centrima u zapadnoj Evropi. Sticajem okolnosti, plovni put Dunava, odnosno njegov deo od 588 kilometara koji prolazi kroz Srbiju je praktično bez uskih grla i ulaganja su prema tome komparativno veoma niska. Jedino što je potrebno uraditi u Srbiji je na osnovu stručne (ne političke!) analize odabrati jednu od postojećih luka ili planiranih kontejnerskih terminala i opremiti je modernom mehanizacijom za pretovar i manipulaciju kontejnera i eksploatisati je od strane države ili je dati u koncesiju privatnim operatorima lučkih terminala.

Sa druge strane, uporednom analizom lučkih troškova za transport robe u kontejnerima u lukama u okruženju takođe se dolazi do još jednog pozitivnog argumenta za orijentaciju srpske saobraćajne strategije ka luci Konstanca. Poređenje lučkih troškova u lukama u okruženju je dato u sledećim tabelama.

Luka

Lučki troškovi (prosečne vrednosti)

20' kontejner

Valuta

40' kontejner

Valuta

Konstanca - uvoz

75,00

EUR

130,00

EUR

Konstanca - izvoz

30,00

EUR

50,00

EUR

Koper

150,00

USD

200,00

USD

Rijeka

150,00

USD

200,00

USD

Bar

155,00

EUR

155,00

EUR

Solun

350,00

EUR

450,00

EUR

 

Luka

Kopneni transport do Beograda

(slučaj dopreme punog i povratak praznog kontejnera)

20' kontejner

Valuta

40' kontejner

Valuta

Konstanca (rečnom baržom)

500,00

EUR

700,00

EUR

Koper

1.200,00

EUR

1.200,00

EUR

Rijeka

1.200,00

EUR

1.200,00

EUR

Bar

900,00

EUR

900,00

EUR

Solun

1.300,00

EUR

1.300,00

EUR

 

Uzimajući u obzir visinu potrebnih ulaganja u infrastrukturu za sve moguće opcije sa jedne strane i sve varijantne troškove transporta sa druge strane nije potrebno dodatno komentarisati povoljnost opcije Konstanca u odnosu na druge opcije. Pored toga, značajnije upošljavanje srpske flote i srpskih luka nesumnjivo može dovesti do angažovanja domaćih transportnih kapaciteta i otvaranja novih radnih mesta, što je jedan od nesumnjivo važnih “kolateralnih“ efekata opcije orijentacije ka Dunavu.

Na kraju, srpska stručna javnost i merodavne vlasti se mole da makar ne zaboravljaju, ako već ne žele da favorizuju, ovu opciju pri razmatranju saobraćajne strategije Srbije.

Autor je diplomirani inženjer vodnog saobraćaja, Technical University of Catalonia, Department of Nautical Science and Engineering, Barcelona, Spain

 

 

 

 

 

 
 
Copyright by NSPM