Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
Debate:
Kosovo i Metohija
Srbija i Crna Gora
Srbija i NATO
Srbija među ustavima
Crkva i politika
Kuda ide Srbija?
Svet nakon 11. septembra
Istina i pomirenje na ex-YU prostoru
   
  Komentari:
Politički život
Kolumne Đ. Vukadinovića i S. Antonića
Kulturna politika
Ekonomska politika
Polemike
BiH - deset godina posle Dejtona
Savremeni svet
   
  Pregledi:
Prenosimo
Prikazi
Hronika
Ankete
   
 

EKONOMSKA POLITIKA

Ekonomska politika

 

 

Pjotr Iskenderov

Ruski gas i Kruna svetog Stefana

Ratifikacijom energetskog sporazuma sa Rusijom u srpskom parlamentu 9. septembra nisu uklonjene brojne prepreke ovom sporazumu. Štaviše, kao što su predvideli moji izvori u „Gaspromu” i političkim krugovima u Srbiji, tek počinjemo da gledamo odlučujuću fazu borbe. Prozapadna vlada, predvođena Mirkom Cvetkovićem, svesno je ostavila otvorene mogućnosti za one koji po svaku cenu hoće da spreče dolazak „Gasproma” u Srbiju. S tim ciljem vlada je 10. jula parlamentu podnela krnju verziju dokumenta, iz koje je isključila protokol sa utvrđenom cenom po kojoj bi „Gasprom” kupio većinski udeo u srpskoj državnoj kompaniji Naftnoj industriji Srbije (NIS). Sada tabor koji je protiv ovog sporazuma namerava da sprovede u delo drugi deo svog plana – da jednostrano odredi višu cenu za NIS i tako navede „Gasprom” da povuče svoju ponudu (krajnji rok za sporazum je 31. decembar). Predsednik Boris Tadić i premijer Mirko Cvetković tvrdiće posle da su pohlepni Rusi ostavili Srbe da sami rešavaju probleme i da je jedina opcija za Beograd ulazak u EU. Karta za Evropu koštaće konačnog priznanja nezavisnosti Kosova, uz izručenje legendarnog srpskog vojnog komandanta generala Ratka Mladića i bivšeg vođe hrvatskih Srba Gorana Hadžića Haškom tribunalu.

Na osnovu raspoloživih informacija moguće je identifikovati glavne protivnike sporazuma između Srbije i „Gasproma”. To su vođe mađarskog nacionalističkog pokreta u Vojvodini i mađarski i austrijski poslovni džinovi koji iza njih stoje. Ovi drugi su mađarski MOL i austrijski OMV, energetske kompanije koje su u prošlosti pokazivale interesovanje za kupovinu NIS -a. Snage koje pokušavaju da nametnu svoja strateška rešenja narodu Srbije očito slede antisrpske ciljeve i svaka saradnja sa njima sve više zaudara na državnu izdaju.

Ceo problem potiče od činjenice da je sedište NIS -a u Vojvodini, autonomnoj pokrajini u kojoj su od dva miliona stanovnika njih 300.000 mađarske nacionalnosti. Poslednjih godina mađarski nacionalistički lideri u Vojvodini otvoreno su iznosili plan da pođu putem Kosova, to jest da se otcepe od Srbije i u budućnosti pripoje Mađarskoj, stvarajući time osnov za veliku Mađarsku u skladu sa doktrinom poznatom kao Zemlje krune svetog Stefana.

Vođama mađarskih nacionalista u Vojvodini smeta što je sporazum između Srbije i Rusije paket koji povezuje gradnju dela gasovoda „Južni tok” i „Gaspromovo” preuzimanje NIS -a. Rezultat sporazuma bi bila integrisana struktura, kombinovanjem gasovoda i rafinerije. Taj sistem bi zauvek uništio planove mađarskih separatista i njihovih pokrovitelja u Beču, Budimpešti i drugim evropskim prestonicama jer Rusija, Srbija i EU (koja u velikoj meri zavisi od isporuka gasa iz Rusije) nikada ne bi dozvolile da izlože riziku jedan energetski sistem od panevropskog značaja. Tako je aktuelni sukob oko energetskog sporazuma između Rusije i Srbije čvrsto povezan sa izgledima za sprovođenje doktrine Krune svetog Stefana. To objašnjava neuobičajeno žestoke rasprave u srpskom parlamentu, koje uglavnom podstiče Savez vojvođanskih Mađara, predvođen Ištvanom Pastorom.

Mađarski MOL i austrijski OMV u tom sukobu deluju iz pozadine. Oba imaju rafinerije koje moraju da rade ispod kapaciteta zbog manjka resursa i, kako neki izvori nagoveštavaju, rado bi podneli čak i dva puta višu cenu od one koju će „Gasprom” dati za NIS prosto zato što bi se tom akvizicijom (po ekonomski neopravdanoj ceni) rešili srpskog konkurenta. Važno je napomenuti da je OMV izrazio interesovanje za kupovinu rafinerije u Novom Sadu još krajem 2006, a početkom 2008. austro-ugarski energetski savez zamalo nije ostvaren. OMV je obavestio Evropsku komisiju da namerava da kupi MOL, ali Komisija nije dala zeleno svetlo za taj dogovor, jer bi spajanje dva krupna igrača u regionu moglo da ograniči konkurenciju u energetskom sektoru.

Kupujući energetski monopol države Srbije austrougarski novac bi ostvario dvostruki cilj: preuzeo bi kontrolu nad energetskim tržištem Srbije sa 10 miliona korisnika i uklonio bi poslednju prepreku vojvođanskom putu ka nezavisnosti, uz opelo srpskoj državnosti. Trebalo bi imati na umu da je Vojvodina pripadala Austrougarskoj do 1918. i da je MOL osnovan 1866, godinu dana pre nego Austrougarska! Jasno je da će se Tadićev režim opirati otcepljenju Vojvodine još manje nego što se protivio nezavisnosti Kosova. U slučaju da sporazum sa „Gaspromom” o prodaji NIS -a bude poništen pre isteka roka 31. decembra 2008, biće apsolutno jasno da je aktuelno rukovodstvo Srbije bespovratno odustalo od principa nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

[Politika 19.09.2008.]

www.en.fondski.ru

 

 
 
Copyright by NSPM